srijeda, 25.02.2009.

Tenisice

Vjerujem da je većina čitatelja ovog bloga barem jednom kupovala tenisice za trčanje. Isto tako, vjerujem da ste primjetili koliko je tehnologije uloženo u izradu istih tih tenisica. Ta silna tehnologija bi trebala smanjiti rizik od ozljeda i poboljšati performanse. Pretpostavljam da ste svi ovo znali već i prije, međutim, zna li netko koliko je istraživanja provedeno da bi se dokazalo da više tehnologije, cushioninga i sl. stvarno smanjuje rizik od ozljeda ili poboljšava rezultate? Odgovor je: nula (0). Ja osobno nisam tražio odgovor na ovo pitanje, ali tražili su ga neki znanstvenici koji su imali namjeru ispitati teze iznesene u takvim istraživanjima, ali su na kraju ostali kratkih rukava jer takva istraživanja niti ne postoje. Postoje dva moguća razloga za to. Ili se stvarno nitko nije sjetio ispitati točnost navoda proizvođača sportske obuće ili su istraživanja dala rezultate koji se nisu uklapali u teoriju. (Usput, nedavno sam naletio na zanimljiv citat: "Ako se činjenice ne uklapaju u teoriju, promjeni činjenice.")
Velika većina današnjih tenisica (ako ne sve) dizajnirana je za trčanje sa doskokom na petu. Međutim, ljudsko stopalo nije dizajnirano za to. Ako mi ne vjerujete, pokušajte trčati bosi sa doskokom na petu (ovo ne bi preporučio onima koji mi ne vjeruju, a uz to su tvrdoglavi, jer bi se mogli polomiti dokazujući da sam u krivu).
Kretanjem u obući sa visokom stupnjem potpore mišići u stopalu koji su imali istu tu, potpornu, ulogu oslabe jer se ne koriste. Zbog toga bi se većina nas jako brzo umorila da krenemo trčati bosi. Bilo bi dobro u trening tu i tamo ubaciti bosonogo trčanje. Poželjno bi bilo da to bude u toplijim mjesecima i po mekanom terenu (na mekanom terenu je puno teže razbiti bocu). To je valjda najbolja vježba za trkačku tehniku, a uz to ojačavanje atrofiranih mišića u stopalu neće škoditi. Postoji dosta ljudi koji trče bosi ili u nekoj minimalističkoj obući, a većina takvih tvrdi da se riješila tipičnih trkačkih ozljeda. Možda ne lažu...
Dok sam bio mlađi često sam se kretao bos. Pogotovo u ljetnim mjesecima kad bi išao na kupanje, a nisam htio voditi računa o opremi, pa bi najčešće na sebi imao samo kupaće. Svake godine bi mi trebalo par dana da se naviknem na bockanje, a nakon toga mi ni staklo ne bi smetalo. Shvatio sam da se u zadnje vrijeme stalno krećem u nekoj obući sa debelim đonom, pa sam se obradovao kad sam došao kući za Božić i vidio da je baka počela plesti papuče. Inače, baka je lani otišla u penziju ('32 godište, radila 6 dana u tjednu po 12 sati kao kuharica), a ove zime je iz dosade, a možda i potaknuta globalnim zatopljenjem isparala par starih džempera i od njih isplela papuče. Ne znam je li netko oplakivao džempere kad ih je neki dan zatrpao snijeg. Kao što možete vidjeti na slici, papuče nemaju đona i omogućavaju simulaciju bosonogog kretanja po stanu, bez da dobijete ozebline od hladnih pločica. Uz to, od kad ih nosim, reducirao sam vrijeme utrošeno na ribanje podova.
U zadnje vrijeme tražim laganije tenisice sa manjom petom (dok baka ne nauči praviti tanki gumeni đon). Teže tenisice mi same vode nogu pri doskoku i moram se boriti sa njima da bi trčao ispravno. Kad kažem ispravno mislim na doskok kakav bi imao da trčim bos. Najviše volim trčati u "racericama" ali one imaju dosta skraćen rok trajanja što mi znatno umanjuje taj užitak.
Ne znam tko je prvi izašao sa idejom da bi tenisice za trčanje trebale biti prilagođene doskoku na petu i zašto su svi ostali veći proizvođači obuće preuzeli tu ideju. Teško da će isti ti sada mjenjati logiku jer im prodaja i ovako ide odlično, a to je u cijeloj priči najbitnije. Da krenu dizajnirati neku minimalističku obuću bez puno tehnologije, kako bi onda mogli opravdati visoku cijenu? I kako bi onda ljude natjerali da mjenjaju obuću svakih 700km? Za trkački neupućene, današnja obuća za trčanje bi se trebala mjenjati svakih 700-800 km jer nakon toga gubi performanse. Na prvi pogled to može izgledati kao puno, ali po toj bi logici trkač dugoprugaš morao trošiti više novca na obuću od dobrog dijela naših jet-seterica, jer ima ih što trče i po 1000km mjesečno (ne jet-seterica nego trkača).

nedjelja, 22.02.2009.

Dizajn

Prijateljica K.F. (25), odnedavno diplomirani grafički inženjer, mi je napravila novi dizajn bloga. Ovom prilikom joj još jednom zahvaljujem .
Danas sam se igrao sa kodom, a trebao bi još popraviti neke boje i malo sve poravnati, ali to ću poslije treninga ili sutra.
Eto, nadam se da vam se sviđa.

PS
Ako nekome treba grafički inženjer K.F. traži posao

utorak, 17.02.2009.

Senzacija

Ovih dana se održava svjetsko prvenstvo u biathlonu u korejskom Pyeongchang-u. Jedini hrvatski predstavnik na natjecanju je 21-godišnji Jakov Fak. Prije par dana je u sprint utrci osvojio 14. mjesto, što je veliki uspjeh za njega i ogromni napredak u odnosu na prošlogodišnje 69. mjesto. Međutim, još veću senzaciju je napravio jutros 3. mjestom u utrci na 20 km, ostavivši iza sebe mnoga poznata imena ovog sporta.
Fak od svibnja trenira sa slovenskom reprezentacijom. Svoj nagli napredak objašnjava velikim skokom u obimu treninga. Tek se ove godine odlučio ozbiljnije posvetiti biatlonu, a slovenski trener mu je povećao volumen treninga za 100%. S obzirom na dob (21 godina) i na činjenicu da je tek ove godine počeo sa ozbiljnim treninzima od Fak-a možemo očekivati puno dobrih rezultata u budućnosti.
Inače, za one koji ne znaju, biathlon nema nikakve veze sa triathlonom.

ponedjeljak, 16.02.2009.

Mračna strana kapitalizma

Nedavno sam dobio zanimljiv mail o električnim vozilima. Navodno je 1996. godine General Motors proizveo EV1 (Electronic Vehicle 1) automobil (na slici desno). Kao što mu ime kaže, za gorivo se koristila električna energija. EV1 je do stotke ubrzavao za manje od 9s, bio je tih, nije onečišćavao okoliš, a baterija se mogla lako napuniti iz obične utičnice. Bili su dostupni u Kaliforniji i Arizoni, ali ih se moglo uzeti samo u 3-godišnji najam. Iako je nakon isteka najma bilo dosta zainteresiranih za otkup, GM to nije dozvolio nego je povukao sva EV1 vozila sa tržišta i uništio ih.
Slična stvar se dogodila sa Nissan Hypermini konceptom, koji je također imao električni pogon. Kalifornijski grad Pasadena je uzeo u najam par tih vozila za svoje zaposlenike, ali nakon isteka najma nisu mogli otkupiti vozila nego su ih morali vratiti Nissan-u koji ih je uništio.
Još jedan, sličan primjer bila bi i Toyota Rav 4-EV...
Meni nije čudno što su ta vozila povučena sa tržišta, čudno mi je što su uopće dospjela na tržište. Naftne kompanije su prejake, a osim toga i dobar dio svjetske politike utemeljen je na nafti i normalno je da se neće tako lako dopustiti da crno zlato preko noći postane bezvrijedna sirovina.
Kapitalizam ima jednostavan sustav vrijednosti. Dobro je ono što donosi profit (po mogućnosti onima na vrhu piramide). Međutim, ono što donosi profit ne mora nužno biti najbolje za čovjeka, planetu, svemir... Nikola Tesla je radio na konceptu besplatne energije. Problem je nastao kad je ekipa s vrha piramide skužila da ako taj koncept zaživi oni neće imati gdje namontirati svoja brojila. Besplatnu energiju se ne može naplatiti. Teslu je kasnije "napustila sreća". Ostao je bez sponzora, laboratorij mu je izgorio, a on kao znanstvenik je u svoje vrijeme bio je poprilično nepoznat i njegova otkrića su se pripisivala drugima. Tko zna koliko je još bilo takvih znanstvenika (ili koliko ih i danas živi), koji su marginalizirani zbog svojih revolucionarnih otkrića koja se nisu svidjela malom broju ljudi koji vladaju svijetom.
Da se vrhunskim znanstvenicima osiguraju sredstva i daju odriješene ruke mogli bi svijet učiniti puno boljim mjestom za život. Na ovom planetu ima dovoljno resursa da svih 6 ili 7 milijardi ljudi živi u blagostanju. Problem je što te resurse nerazumno koristimo i što očito nekima nije u interesu da svi živimo u blagostanju.
Jedan od rijetkih trenutaka u povijesti kad se na jednom mjestu grupiralo velik broj znanstvenika i osiguralo im sredstva za rad rezultirao je proizvodnjom atomske bombe, koja je kasnije poslužila za jedan od najvećih neosuđenih zločina u znanoj povijesti čovječanstva (ironija je da zemlja koja je jedina upotrijebila nuklearno oružje danas osuđuje druge zbog razvoja istog tog naoružanja). Da se tada tim ljudima kao cilj umjesto sredstva masovnog uništenja dalo nešto plemenitije, danas bi živjeli u znatno drugačijem svijetu.
Kapitalizam je po meni velika kočnica napretka...

subota, 14.02.2009.

Najmobilniji grad

Čitam jutros članak u večernjem (vjerojatno plaćeni oglas, valjda će neki izbori uskoro) u kojem kažu da je Europska komisija (ne piše koja) uvrstila Zagreb među 3 grada koji će se boriti za najmobilniji grad Europe. Kažu da je za taj izbor bilo prijavljeno 2100 gradova. Najvažniji adut Zagreba je gradski prijevoz, koji je navodno brz, koristan, jeftin i ne zagađuje okoliš. Ako možda niste primjetili javne površine u Zagrebu su pristupačne invalidima, a grad promiče zdrav, održiv i ekološki čist način života. Kao veliki plus su navedeni i maratoni (množina; valjda računaju i Sljemenski) koji su lani održani, te zdravo urbano planiranje (to je valjda neka nova europska riječ za betonizaciju i asfaltizaciju).
Članak možete pročitati tu.
Da već ne živim u Zagrebu, odmah bi se preselio ovamo. I nek još jednom čujem nekog muljatora koji tvrdi da mu je trebalo sat vremena da dođe na posao... Koliko bi takvima trebalo da žive u Stockholmu, Beču ili nekom drugom gradu u kojem je promet riješen puno lošije nego u Zagrebu.
Inače, malo sam googlao, ali nisam uspio naći neki link na navedeni izbor. Nisam se baš pretrgao tražeći, ali očekivao sam da neće biti problem naći link na izbor za koji se prijavio skoro svaki europski grad, ali eto, nije ni Google što je nekad bio.

nedjelja, 08.02.2009.

Svašta nešto

Prvo malo o treningu. Prošli tjedan mi je bio rekordan po volumenu i na plivanju i na trčanju, a biciklizam je za sada u drugom ili preciznije, u trećem planu. Unatoč visokom volumenu i činjenici da radim puno rano vrijeme jako dobro sam se oporavljao i svaki u svaki trening sam ulazio koliko toliko svjež.
Na plivanju sam do sad radio uglavnom lagane aerobne setove, s ponekim kratkim setom brzine. Na tim laganim setovima sam za otprilike 5s/100m brži nego što sam bio u isto vrijeme prošle godine. Valjda će se silni sati u kloriranoj vodi isplatiti. Ako ništa drugo, koža mi je upila dovoljno klora da dezinficiram Jarun kad na ljeto uskočim u nj.
Trčanje također ide na bolje. Aerobna brzina se polako popravlja, pa sam na zadnja dva treninga dužine povremeno spuštao tempo ispod 4:10 min/km (prosječan tempo je malo viši jer obično krenem nešto laganije dok se ne zagrijem). Lani sam znao trčati i ispod 4:00 min/km, ali ne u ovom dijelu sezone . Dani postaju sve duži i polako dolazi za mene najljepši dio godine. Ne volim trčati po mraku, pa jedva čekam kad će me na jutarnjem treningu uhvatiti sunce. Odgovara mi ranojutarnja tišina, jer ostatak dana obično provedem u gužvi i buci.
Ovaj tjedan sam imao odmor, a u narednom 3-tjednom ciklusu volumen bi trebao ići još malo gore. Uz to, polako krećem i sa intenzivnijim treninzima. Ako preživim pisat ću .
Evo i jedna besplatna reklama. Prije 3 i po godine sam kupio tajice za trčanje koje proizvodi domaći maratonac Ivan Čuljat. Tajice su još uvijek u istom stanju u kakvom su bile kad sam ih i kupio, a nije da ih nisam koristio . Kasnije sam kupio i jedne Nike tajice, koje osim vanjskog izgleda nisu ništa bolje od ovih Čuljatovih. Eto, ako vam trebaju kvalitetne tajice za malo para... Što se tiče vanjskog izgleda ionako je upitno koliko tajice mogu lijepo izgledati na muškom tijelu (gledano iz muške perspektive).
Prije otprilike dva mjeseca sam napisao da sam uspio dogovoriti nekakvo sponzorstvo. Ta firma mi se od tada nije javljala, pa sam već počeo sumnjati da je dogovor otpao. U petak su se konačno javili i poslali ugovor. Kad potpišem ugovor dobit ću neoprensko odjelo, tako da više neću morati odjelo posuđivati od trenera. U ugovoru su napisali da mogu prijateljima nabaviti njihova odjela za 50% nižu cijenu, pa ako se netko hoće družiti sa mnom nek mi se javi.
U prvi mah sam krivo protumačio njihov mail. Nekako su to loše sastavili, pa sam mislio da kao uvjet za potpisivanje ugovora traže da nastupim na svjetskom prvenstvu u Ironmanu na Havajima ili na svjetskom prvenstvu u Ironman 70.3 na Floridi. Za ta natjecanja se treba kvalificirati, a pošto se natječem u PRO kategoriji to baš i nije lako. Osim toga s obzirom na moje trenutno financijsko stanje na Floridu (Havaje ni ne računam jer me za sad puni Ironman ne zanima) bi mogao jedino vozilom sa slike. Tada je u meni proradio nekakav inat. Mislio sam da me na taj način hoće odpiliti (za one koji ne znaju: odpiliti = fin izraz za odje....). Da su mi rekli: "Slušaj momak, kriza je, recesija, sad ti ne možemo ništa dati, javi se dogodine, pa ćemo vidjeti.", ne bi me puno pogodilo. Ali ovako je u meni proradio taj već spomenuti inat. Htio sam se utrkivati ODMAH. U tom trenutku bi srušio osobni rekord u bilo kojoj disciplini. Kasnije se ispostavilo da ću u stvari dobiti neki bonus ako se kvalificiram na ta natjecanja.
Taj adrenalin zna biti dobra stvar. Prije par mjeseci na bazenu se sudarim sa nekom mlađom gospođom koja je odlučila plivati lijevom stranom pruge iako ostalih 100 ljudi na bazenu pliva desnom. Nakon što mi je umalo izbila oko još me napadne što ne pazim kuda plivam. Da nije bolilo bilo bi smješno. Uglavnom, nakon toga sam plivao 200-tke oko 10s brže. Inače, kao posljedica plivanja u terminima građanstva glava mi stoji previsoko u vodi jer stalno moram gledati naprijed umjesto dolje (ili blago naprijed).
Slično je bilo i ljetos dok sam radio biciklistički trening na Jarunu. Neki tip u autu iza mene počne trubiti i napadne me jer bi se ja navodno trebao voziti 1m od ruba ceste i onda ode ispred mene i naglo zakoči da se zapucam u njega. Dok sam mu psovao sve po spisku nisam ni skužio da sam ubrzao na 47 km/h.
Trebao bi naći nekoga da me tako naljuti prije utrka. Možda bi se trebao oženiti

I još nešto. Povlačim sve što sam rekao o zagrebačkim vozačima u komentaru na prošli post. Ovaj vikend sam naišao na toliko debila u prometu, da sam počeo sumnjati da sam nevidljiv.

utorak, 03.02.2009.

Obećana zemlja

Šteta što nemaju bolju klimu...

ponedjeljak, 02.02.2009.

SP

Kao što svi vjerojatno znaju, jučer je završilo svjetsko prvenstvo u rukometu. Iako ga nisam detaljnije popratio napisati ću par svojih dojmova.

Plusevi:

Hrvatska reprezentacija. Nastavili su kontinuitet odličnih rezultata, već su 7 godina u svjetskom vrhu.
Pune dvorane. Premda sumnjam da bi bile pune da je Hrvatska ispala u ranijoj fazi natjecanja. Navijanje je bilo koliko toliko korektno, a drago mi je da nije bilo sukoba na nacionalnoj osnovi (bilo je nekih manjih, ali to je više rezultat alkohola).

Minusi:

Ostale reprezentacije. Rukomet se ne igra u velikom broju zemalja, ali ovaj put se činilo da se taj krug još više suzio. Ne znam da li je Francusko – Hrvatska dominacija rezultat napretka u ove dvije zemlje ili su ostali napravili korak nazad.
Navijanje. Nije mi se svidio ovaj rusko – ukrajinski model navijanja sa trubama, koji me najviše podsjeća na buku za vrijeme prometnih čepova. Vizualno je izgledalo jako dobro, ali ja bi volio da je bilo više pjesme na račun spomenutih truba.

Ima još jedna stvar koja mi je zasmetala, a tiče se komentatorskog odnosa prema sucima. Nije to samo problem RTL-a, nego se i na HRT-u za svaki naš neuspjeh okrivljuje suce. Jučer su počeli pljuvati po njima i prije nego što je utakmica počela (u stilu da su to neki rezervni suci, da su loši...). Po meni su suci krivi jedino ako su oni naučili Francuze kako se igra obrana. Ako netko misli drugačije, neka za par dana ili tjedana (kad ohladi glavu) pogleda snimku utakmice sa isključenim tonom, pa neka onda komentira suđenje. Ako RTL ostane dosljedan svojoj uređivačkoj politici biti će dosta prilika da u narednim godinama pogledamo reprize utakmica sa prvenstva.
I za kraj još jedan prijedlog RTL-u za goste u studiu:



ili

<	veljača, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28

Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (6)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (5)
Lipanj 2010 (7)
Svibanj 2010 (8)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (7)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (6)
Listopad 2009 (7)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (5)
Srpanj 2009 (6)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (8)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (8)
Studeni 2008 (13)
Listopad 2008 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?