23.12.2009., srijeda
PROZRAČNOST
 Šuma okićena, prozračna i čista u otmjenoj snježnoj haljini, i modro azurno nebo s čudesnom šumom grli se u visini.. Danas je sveta moja planina ljiljanskom čistoćom miriše, u svojim snježnim njedrima usnule jaglace njiše. Oni su spokojni u njenoj toplini u društvu raznolika cvijeća, provirit će ponovno žute glavice tek na zov...mirisnog proljeća. |
14.12.2009., ponedjeljak
HVALA TI KARDINALE
 Da si prihvatio ponudu komunstičkih vlastodržaca Kardinale.... i Katoličku Crkvu od Rima odcjepio današnje generacije, bez vjere bi ostale. Bio si čvrst i znao što hoćeš bez kompromisa tvoj život je bio, za vjeru svetu i domovinu Hrvatsku nepravedno osuđen život si položio. Sve je prošlo mjenjaju se vlasti ode i tiranin u kuću cvijeća, jedino tvoj lik zauvijek svijetli a kuća cvijeća osta kuća smeća. Ostao si čvrst odan Petru Stijeni i zato ti Kardinale vječna hvala, i danas desetog veljače, raspjevani Krašić Stepinčeva Katedrala. |
DOĐI IVANE KRSTITELJU
 Tko bi se danas usudio reći nekome kralju, ne smiješ imati bratovu ženu ne smiješ biti, u nezakonitom zagrljaju. Zato dođi Ivane odmah europskim parlamentom prošeći, dođi Ivane Krstitelju toliko toga trebaš im reći. Reci im Ivane da se boga ne igraju, dok bezdušno nerođene ubijaju a nemoćnima eutanaziju daju. Reci im Ivane da brak je kršćanska svetinja, a njihove istospolne zajednice, pakleno su djelo i vječna prokletinja. Reci im Ivane da je čovjek osoba, neka ne manipuliraju njime u svojoj besmrtnoj duši, on nosi stvoriteljev kod i njegovo ime. Dođi Ivane Krstitelju crkva te Katolička treba, tvoj narod se guši u kaljuži grijeha, dođi....jer ti si poslanik neba. |
12.12.2009., subota
ČUĐENJE
 Zašto si začuđen brate što crkve postaju džamije, pogledaj gdje Tabernakul staviše sve je to zlo počelo ranije. Za sve je prekasno sada turčin već pred oltarom stoji, a svećenik Kristov pognute glave njemu se ispričava, boga se ne boji. Pa što će crkva takvoj europi dok džamiji prednost daje, što za nju znače Krisove riječi, kad za Tabernakul svećenik ne haje. |
TKO JE KRIV
 Tko je kriv Isuse što za svećenika pitamo...tko je, tko je kriv Isuse za zavedeno stado tvoje. Tko je kriv Isuse da ga puk više ne prepoznaje, i svoje povjerenje istočnom šamanu daje. Tko je kriv Isuse što svećenik gradi i ruši, ne živeći sveto poslanje svoje, zato je nemiran i prazan u duši. Tko je kriv Isuse za karizmatske pokrete, dali je to lijek ili otrov, u krilu crkve svete. Tko je kriv Isuse što crkva tvoja se ruši, tko će platiti račune za teške rane nastale u duši...?? |
MOJ DOM
 Lutala sam tuđim strništima, oporim, besplodnim suhim, kupeći mrvice hinjene ljubavi, dok dom oca mojega gle...obiluje kruhom. Tamo su jutra mutna bez sunca, tamo je zrak rijedak bez kisika, tamo nema ljubavi spontane, duhovna bijeda prevelika. I oni se kršćanima zovu mašući biblijom i praznom riječi, pljujući na crkvu Svetu Katoličku, o tko će bezumlje ovo da spriječi. Vratih se u dom oca mojega, tu gdje su korjeni moji, u sigurnu arku Petra....Stijene... jer jedino u njoj Isus Stoluje. . |
SREĆA
 Reci mi mjeseče dok ploviš po nebu, što je to sreća za kojom srca hrle, dali je stvarna opipljiva meka, zašto moje ruke ne mogu da je grle. Ja samo trebam njeno sretno lice, umiljati pogled cjelov sudbine, ruku povjerenja koja me vodi, u luku sreće što ištu dubine. Ako te sretnem srećo...sreće moje, reci mi odmah dok smo na putu, možemo li dalje u život nas dvoje. |
ŠTO MOŽE
 Što može jedan osmjeh kad oko suza nema, što može stisak ruke kad ljubav postade uspomena. Što može pčela kad cvijeta više nema, što može šuma bez cvrkuta ptica, što može žena nježna zaljubljena, ko mrtvi predmet ostavljena. Što može dan kad sunca nema, što može duga poslije kiše, njen spektar boja nitko ne vidi, bez sunca je sjena i ništa više. |
ZAŠTO
 Kud god da krenem rane svoje nosim, neke su svježe još cure i bole, neke već zarasle ali sa krastom, a neke su ožiljak onih što me vole. Zašto me silno bole i peku te rane nijeme razorne duboke, a ja ih krijem pritišćem i gulim, da ih ni božje ne vidi oko. Zašto ih Tebi predati ne mogu, Isuse Spasitelju ljudskoga roda, zašto taj otrov razara dušu, a Ti si Isuse jedina sloboda. |
05.12.2009., subota
ČATRNJSKOJ GOSPI
 Pred slikom tvojom Čatrnjska gospe svaki prominjac utjehu traži, pruža ti svoju patničku ruku a ti mu majko boli ublaži. Nismo daleko od rodnog kraja ali nas vuče kamenjar suri, zapuštene njive, vinogradi naši kuće i kupine što prkose buri. I tvoja crkva podno šušelja podsjeća nas na djetinjstvo naše, i prve pouke iz vjeronauka što man ih tvoji svećenici daše. Ti znadeš majko sve naše rane na ognjištu starom malo tko osta, svuda po svijetu ima nas danas jer kruha za sve na bijaše dosta. Svatko se želi vratiti kući kada osvanu lakši dani, mi iz Zagreba, Splita i Zadra a posebno oni što su dugo vani. O kako mora boliti tuđina kada i kod kuće teško bude, o primi majko na svoje grudi sve prominske raseljene ljude. Jedina naša Čatrnjska gospe tvoje nas milosti vječito prate, po tvornicama njemačke, amerike pečalbari tvoji žele da se vrate. A crkva tvoja podno šušelja svu djecu svoju radosno čeka, kada u poznu jesen života ko starci dođu nekud iz daleka. |
04.12.2009., petak
SV. ANTUN PADOVANSKI
 Čudesni su bili tvoji putovi ribama si propovijedao, dok puk zatrovan manihejskim krivovjerjem, od evanđeoske istine je odlutao. U samoću si se povukao i žarkom molitvom, postom i pokorom zabludjeli puk natrag prizivao. Kad te nitko slušati nije htio otišao si na obalu mora, i nerazumnim ribama snažno progovorio.. Hvalite ribe Gospodina slavite svoga stvoritelja, što vam je dao beskrajno more tajanstvenu dubinu punu izobilja. Vi ste ugostile proroka Jonu u utrobi vašoj imao je dom, uz pomoć vašu progleda Tobija platiste i porez Gospodinu svom. Dok se uspinjalo more sinje sve ribe su sveca pažljivo slušale, tada su privukle znatiželjan narod pred prizorom ovim nijemi su ostali. |
03.12.2009., četvrtak
TEBI VILO VELEBITA
 O ne plači vilo, vilo velebita jecaje tvoje vjetrovi mi nose, a ti posramljena u špilji sakrita. Ustani vilo umij svoje lice raspleti bujne ruse kose svoje, oživjet će bunari s velikih brsnica kad spaze vilo, vedro lice tvoje. Smrčeva dolina i štokić duliba prašume mistične još su netaknute, na zadnjem izdahu cvate degenija raskošni encian...vilo samo za te. Velebite divni božanska planino, utočište mrkog medvjeda i vuka, asfaltna cesta kroz endemsko bilje svakom planinaru duševna je muka. |
02.12.2009., srijeda
APOSTOL IZDAJICA
 Na veliki četvrtak svojim učenicima si noge prao, svi bijahu čisti, osim jednoga, a on te za trideset srebrenjaka prodao. Na tvojoj večeri i on je jeo zalogaj koji si mu dao, svetogrdna pričest to bijaše slobodnom voljom, u noć je otišao. Zar je moguće izdati boga zar je moguće prodati učitelja, a juda je živio uz tebe Isuse i postade prokletnik, to vječna je zbilja. Biti uz oltar svakoga dana služiti Mise prljavih ruku, koliko juda tek danas ima i za njih Isuse, ti podnese muku. |
01.12.2009., utorak
VELEBITE GORO NAŠA
 Veličanstveni velebite tko te upoznao i zavolio nije, taj i nezna što se u njedrima tvojim krije. Degenija vesela žuta i mala, u tvome naručju tek se rascvjetala. Bukve iz ramina korita tiho jecaju njihova vitka debla, za talijanski namještaj pripremaju. Mirisna šuma tirkizno zelenog lica, stablo sa planinarskom markacijom buduća autobusna stanica. Zamišljen medo tvojim dulibama šeta, kud ću ako bager dođe već ovoga ljeta. Potražit ću lisicu i vuka i surog orla sa anića kuka. Došli su ljudi uništiti gnjezda i brloge naše, a zeko, srne i jeleni neće imati sočne trave, ostat će bez paše. O Velebite goro naša osim životinja, tko će da te brani, još jedina nada naši su planinari. Medvjedi, lisice, vukovi, orlovi, srne, jeleni, i sve šumske životinje, sačuvajmo velebit još kasno nije. |
ZA LJEPOTU VELEBITA
 Prođoh kroz alpe, pirineje, dolomite, u srcu s tobom hrvatski velebite. Raskošne alpe bujna ljepota uz bistra jezera šareno cvijeće te gorske oči, prepune života. Zeleni pašnjaci i alpske krave spokojno pasu u svome miru, tek repom mahnu da nas pozdrave. Velebit i alpe, dva božja su bljeska hrvatska mala i njeno gorje, pod zaštitom su moćnog uneska. Velebitske bukve bezimene doline tužno oplakuju sudbinu svoju, jer za siječu su još davno crvenom bojom označene. Jelovac dupljina djevičansko mjesto, prekrasni pejzaž bez ljuskih tragova, u koji ni mjedvjed ne ulazi često. Tu hrvatske šume gospodare sijeku i ruju, i za toliki zločin nad prirodom odličja drsko očekuju. Čuvajmo velebit to božansko čudo, i naši napori za planinu čistu pamtit će se dugo, neće bit za ludo. |
DEVASTACIJA VELEBITA
 Stoljetne bukve na crnopcu "mlečani" nemilo ruše, oskvrnjenom livadom malinjak harače ljudi bez duše. Uz novo nastalu cestu stabla s korjenom isčupana, rezerovar za naftu, bačve za gorivo u svjetskom rezervatu biosfere, opasna ekološka mina. Na oborenom stablu planinarska markacija stoji, šumar je premjestio nije dali iz mržnje il nehata, il zato što nikog se ne boji. Uz cestu ispod visočice ukrasa plastičnih ima, rasuto smećeu lišću svjedoči o šumarima. |
JUŽNI VELEBIT
 Velebit je južni gol to je naša ljuta bol. Po njemu su rasle jele omorike tanke bijele. A sve jele,omorike posjekle su tuđe ruke. Sad ih sijeku domoljubi štekće pila po dulibi. Nedamo te velebite ni stoljetne šume svete. |
BITKA ZA VELEBIT
 Vjerovat ne mogu da postoje ljudi koji ognjišta vlastita ruše, o kako su bijedni, o kako su jadni, te male gnjide, prodane duše. Za šaku kuna ili dolara obesčašćuju vjekovna mirila stara, to zadnje odmorište svojih predaka i tu prestaje baš riječ svaka. Ma šta za vas znači veliko rujno hodočašće i crkvica mala, kad mrtva duša i mutne oči endemsku ljepotu nije prepoznala. Asfaltna cesta preko boinca sav smrad metala ispušnih plinova, pa sve do kanjona paklenica. Skijaška žičara na svetom brdu lucifer vam nadahnu misao ludu, tamo je deset božjih zapovijedi a peta...NE UBIJ... i prirodu božju ne povrijedi. |
SAČUVAJMO VELEBIT
 Hrvatska zemljo ljepa i draga stvoritelj ti podari najljepša blaga. Biokovo, Mosor, Promina, Dinara a iznad svih planina Velebit dominira. Kako da ti ne pjevam kako da te ne volim Velebite moj, kad za ljepotu tvoju vodimo teški boj. Ponosne smreke na tvojim jezerima zapele za oko profiterima. Umjesto vas stupovi od metala čelično uže...kabine sjedala. Šarene šume iz generalskih dolaca u podnožju maloga rajinca, netko vas iz nacionalnog parka izostavio da bi ljepotu vašu koristio. Uspjeti neće dok živimo mi zato u obranu krenimo svi. |
TVOJA VRATA
 Isuse moj kako ću doći na tvoja vrata, kad nesmotrenom riječju povrijedih svojega brata. Ranjeni smo ranjeni o gospode izranjeno srce tvoju ljubav treba, a naša ljudska, jadna i nestalna, prevrtljiva, tužna, vapi do neba. Kako govoriti a da ne povrijedim kako hodati da se ne spotaknem, kako pričati o tvojoj ljubavi a tuđu ranu da ne dotaknem. I kada dođem na tvoja vrata dali ćeš me pustiti da uđem, bez mojeg dragog ranjenog brata. |
TEBI VELEBITE MOJ
 Velebite moj, velebna goro moja milujem narcise bijele, što prpošno cvatu u lipnju uz čista jezera tvoja. Štokić dulibom šetam u jesen pepunoj boja, crvena, zelena i žuta mirisna njedra su tvoja. Vrletno Ramino korito iza sadikovca se skrilo, šume stoljetne guste slušaju vlastito bilo. A Jelova ruja na jugu zemaljski raj predivni, o ljudi hrvatskog podneblja zašto ste tako naivni. Uz plavo i čisto more Velebit planinu svetu, rušite oazu mira hoćete graditi cestu. I zato dođite ljudi iznad Starirad paklenice, mali zaselak dokoze apokaliptičko ima lice. |
MEĐUGORSKA MAJKO
 Prije dvadest i devet godina dotakla si suro hercegovačko tlo, brišući suze svojemu puku Kraljice Mira...uništi zlo. Milijuni hodočasnika slivaju se k tebi na brdu crnici, pred lik tvoj bijeli, kapljice znoja, molitve, uzdasi... u tvojem prisustvu, baš svi su veseli. A ti ih slušaš, brišeš im lica ljepljiva od znoja, suzom pomješana, mnoštvo ti izljeva ranjenu dušu tebi utočištu...posljednjih dana. Kamenje izlizano od ljudskih stopala jest živi svjedok proteklih godina, duboke brazde u crvenoj zemlji uzorana njiva...tvojega sina. Sve rase, narodi, vjere i kaste kleče pred tobom gospe zvjezdo mora, mole, pjevaju, zahvalno kliču Marijo Zoro...svih naših zora. |
| < | prosinac, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
OPIS BLOGA
SLAVIM TE, NA VRHUNCIMA PLANINAMILUJEM BESPUĆA TVOJA KAMENA,
SA NEBOM SE SPAJA RASCVALA DOLINA
DESNICOM TVOJOM ISPISANA.
Ovo su stihovi iz moje pjesme posvećene Bogu-Stvoritelju
pa sam ovaj blog tako i zamislila, kud god da idem,
posvuda GA susrećem...i pijevam MU, pišući pjesmice,
u svakoj prigodi..kakve su takve su...ali su SAMO MOJE...
Split
MOJA PLANINA, NEBOM MIRIŠE
"COPYRIGHT"@2009.VISOVACZABRANJENO KORIŠTENJE OBJAVLJENIH RADOVA BEZ PRISTANKA AUTORA"
MISTIČNOST PLANINA
PLANINA I JA, JA I PLANINA
