Naziv poljoprivrednog zemljita na Visokoj prvi put se spominje poslije 1219. godine u starom Splitskom karutlaru koji navodi da je neka naa ena s hrvatskim narodnim imenom Dobrua, darovala jednu zemlju na Visokoj, Kaptolu Sv.Dujma, u izvorniku na latinskome jeziku ''Dobrussa didit terram in VISOCA''
Dananja je Visoka jedno od novih splitskih gradskih naselja, a omeđena je novim prometnicama: sa zapada Velebitskom ulicom, s juga Poljičkom cestom, sa sjevera Vukovarskom ulicom i s istoka zaobilaznicom, Ulicom Zbora narodne garde.
Da bismo opisali prolost Visoke, moramo se vratiti onom dojučeranjem, danas potpuno izgubljenom krajoliku ovoga dijela nekadanjega velikoga splitskog polja, koji je nestao posljednjih desetljeća kako izgradnjom obiteljskih kuća, tako i objekata infrastrukture. Izgradnjom se djelomice izgubila i konfiguracija ovoga predjela.
Nekadanja Visoka bijae u prolosti dio Splitskoga polja na istočnome dijelu Splitskoga poluotoka. Sam naziv predjela ili toponim Visoka upućuje na oronim, tj. naziv motiviran visinom.
Splitski poluotok izvio se iz mosorske vapnenaste kose od istoka u zapad i vertikalno dosee najvii vrh na Marjanu (178 m), a horizontalno ima oblik istostraničnoga trokuta, s istaknutom vododjelnicom koja dosee vrh upravo na naoj Visokoj (120 m).
Naziv poljoprivrednoga zemljita na Visokoj prvi put se spominje poslije 1219. godine u starom Splitskom kartularu koji navodi da je neka naa ena s Hrvatskim narodnim imenom Dobrua, darovala jednu zemlju na Visokoj, Kaptolu Sv. Dujma , u izvorniku na latinskome jeziku ''Dobrussa didit terram in VISOCA''. Tijekom duge povijesti zemlje po Visokoj, spominju mnogi dokumenti, od kojih se ističe odredba iz srednjovjekovnoga Statuta grada Splita iz 1312. godine koji posebnu panju posvećuje opskrbi grada itaricama, tako da 1. kolovoza 1359. godine gradsko vijeće određuje da se ''vie ne smije krčiti nijedna zemlja za vinograd od Visoke u istok bez izričite dozvole gospodina kneza ili njegova vikara i sudaca njegove kurije''.
Poljoprivredna zemljita po splitskome polju kroz povijest su većinom bila u rukama zemljoposjednika, najčeće plemstva i crkve. Zemlju su obrađivali teaci, tzv. Koloni, prema ugovoru koji je bio povoljniji i socijalniji za nae teake od kmetsko-feudalnoga odnosa u naim sjevernim krajevima.
Od starih splitskih plemićkih obitelji ističem onu naega velikoga sugrađanina Marka Marulića, oca Hrvatske knjievnosti. Marulićevi su prije 500 godina po splitskome polju imali 460 vrti zemlje, od toga samo po Visokoj 25 vrti. Sačuvani katastri, tijekom duge povijesti Splita, navode brojne vlasnike i obrađivače, predjele i kulture koje se uzgajaju po Splitskome polju i Visokoj.
Prema slubenim dravnim katastarskim kartama iz 1831. godine, nekadanjoj Visokoj od sjevera lee Pujanke i Lićevac, do zapada je ire područje Smrdečca u kojemu su prema Visokoj Visoke irine, Pićine i Pisano Kame (tu je kampus Visoka). Od juga Visoku je presjekao usjek u kojemu je dio dananje Poljičke ceste, a od juga je Trondheimska ulica, prije rata dio stare Poljičke ceste.
Ovaj juni dio Visoke preko usjeka u prolosti se zazivao Mala Visoka. Ovuda je vodio Kamenski put koji je od kapelice Sv. Kria iao starom Poljičkom cestom i naglo skretao u sjever pred dananjom autolimarskom radionicom. Ovdje je u nekadanjem Klančacu bila istočna granica Visoke.
Klančac zahvaljuje svoje ime nastalome malom klancu u ovome predjelu. Kroz Klančac put je preko Dragovoda vodio na Kamen. Od sjevera preko Vukovarske ulice bila su dva puta, ''kroz Pujanke'' i ''pod Visoku''. Preko same Visoke prolazio je istoimeni put. Marjan nekada gledan s mora vidio se terasasto. Suhozidovima podzidane zemljine čestice davale su izgled ''podziđa''.
U Gornjoj rnovnici sličnoga su oblika tzv. Merjanske strane.
I nekadanja je Visoka prije izgradnje naselja imala identičan izgled. Ovim nekadanjim oblicima Visoke maksimalno su se prilagodile obiteljske kuće po Visokoj i izgledaju kao kaskade.
Toponim Marjan u dokumentima Murnanus izveden je od latinskoga ''murus'', to znači zid. Odatle je i opravdan naziv Marjanska ili Marjanska Visoka.
Sačuvani katastri svjedoče da je po Visokoj, kao i drugdje po Splitskome polju, od poljoprivrednih kultura prevladavala vinova loza, zatim maslina, a od voća najčeće smokva. Od itarica sijala se penica, ječam, pir i proso. Od povrća redovito se sijalo zimsko povrće i sočivica.
Od građevinskih objekata po Visokoj su bile rijetke poljske kućice. Od sakralnih objekata stari rukopisi spominju 1599. g. Kri kao orijentir.
Visoka, kao sve uzvisine nae stare, podsjećala je na Kalvariju i vjerujem da Visoka nikada nije bila bez kria. Dananja kapelica Sv. Kria na Visokoj podignuta je 1886. g. u spomen izgradnje Poljičke ceste. Vjerojatno se radi o obnovi jednoga od starih krieva po Visokoj. Ova je kapelica od drugoga svjetskog rata bila jedna od postaja ophoda na Markovo kada su nai stari molili za zdravlje polja.
Preteno teačka struktura Splita između dva tara naglo se mijenja, Splićana teaka sve je manje, a svoje obradive zemlje prodaju susjednim Poljičanima i seljacima iz blie i dalje okolice, koji uz svoju zemlju podiu skromne obiteljske kuće. Poslije drugoga svjetskoga rata ovaj je proces sve izraeniji, tako i naa Visoka od poljoprivrednoga zemljita postaje novo gradsko naselje sa svim pratećim objektima trgovine i uslunih djelatnosti.
Visoka je zbog svoga istaknuta poloaja pred samim ulazom u grad i istaknute nadmorske visine u poratnome naglom razvoju čitavoga grada omogućila na svojim prostorima za ire područje grada izgradnju sadraja značajnih za razvoj Splita. Grade se nove prometnice, vodoopskrbni objekti i električna postrojenja
Od prosvjetnih ustanova tu je i Osnovna kola ''Visoka'', a za duhovne potrebe itelja nae Visoke upni pastoralni centar
|
