Vision Thing

srijeda, 23.05.2012.

#426 intervju s HLADNIM PIVOM




Povodom nadolazećeg koncerta grupe HLADNO PIVO u zagrebačkom Boogaloo, poklanjam vam intervju koji sama radio s dečkima prije par mjeseci za jedan propali časopis.
S dečkima iz legendarne punk grupe iz Gajnica našao sam se na pozornici zagrebačke Tvornice kulture, par dana prije njihova koncerta.
Iako bi ih zbog stila frizura u narodu poznatih kao „čelavo“ i crne odječe vrlo rado mogli zamijeniti sa osobljem osiguranja, odlučili su se za zajednički opušteni i pomalo zajebantski pristup.
Međutim bez obzira na opuštene namjere naš intervju je s vremena na vrijeme poprimao definitivno ozbiljan prizvuk
.

Hladno pivo je relativno nedavno održalo najveći punk rock koncert na ovim prostorima napunivši zagrebačku Arenu.

Mile: Pa nismo ju baš napunili. Bila je ugodno popunjena, ali je ostalo još karata. Malo smo odabrali nezgodan termin, taman na dan kada je Hrvatska igrala svoju odlučujuću utakmicu za prolaz na europsko prvenstvo, pa mislim da nam je tu malo naš numerolog fulao. Dobio je zato otkaz. Ako tražite malo korištenog numerologa, javite se!
Ali mislim da smo napravili feštu koju ćemo teško, barem mi ponoviti. Za druge ne znam.




Koncert u "Tvornici" za dan žena?

Stipe: U principu je sve povezano, jer mi smo djeca radničkih obitelji- od tuda Tvornica, a volimo svoje žene – to je Dan Žena.
Mile: Ako volite grubu romantiku, za Dan Žena ćemo odsvirati dvije laganice više. Od četiri koje imamo. Šoki: A možda su sve laganice! Ljudi slušaju žešću glazbu od nas pa im mi dođemo ko' kamilica.


Poznati ste po suradnji i sa mnogim drugim i još toliko ne afirmiranim bendovima pa vas možemo vidjeti i u spotovima bendova poput Picksiebner, Corto ...

Mile: Pa dobro, ova dva primjera ... ma oni su više tražili pjevača pa sam se ja ugurao.
Mislim da se tu kod nas ne dogovaraju menadžeri, nego ti za šankom priđe i pita: „Ej stari, daj mi otpjevaj, imam jednu stvar... Znaš kak' ide, refren ti ide: doviđenja ili možda i ti uletiš z'Bogom“. I tak. Nema tu nikakvog profesionalizma u tome, nego je to sve spontano i većinom se to sve skupa odvija u ugostiteljskim objektima.
Šoki: Isto kao i Foo Fightersi i Lemmy iz Motörheada, isto su se našli u birtiji i ajade mi nešto otpjevaj, budi u spotu ...najnormalnije.
Mile: U principu su sve to ljudi s kojima si i privatno OK i s kojima si prije toga popio milju pića i onda sve to ide puno lakše i opuštenije.






Osim Hladnog piva, što je s putnicima i Miletovom solo karijerom?

Mile: Pa to je sad na ledu. Dubokom ledu. To je bilo jako davnih dana kada se skupilo par pjesama za koje sam smatrao da spadaju u neki drugačiji izričaj, sada imamo vrlo malo pjesama koje nismo napravili i snimili kao Hladno Pivo. Ali tko zna, možda jednog dana opet, vidjet ćemo.


Hladno pivo možemo odjeliti na dvije faze, onu mladenačku i pankersku do 2000.godine i albuma Pobjeda vi DVD-om Istočno od Gajnica i ovo kasniju s puno zrelijom i socijalno afirmiranom tematikom. Koja je draža fanovima?

Šoki: To je zato što sam ja došao! Došao sam u bend a oni su se smirili. A taman sam se nabrijao, sad ovo ...
Zoki: Mislim da je to pomiješano i da ne možeš razdvojiti. Neki fanovi će misliti da je ovo sada bolje, nekima je ono prije bolje, nekima je od početak i jedno i drugo dobro,a ima onih i koji nas nisu nikad slušali.
Mile: I takvi ljudi su fanovi?
Zoki: Devedesetih smo bilo kud i kamo više socijalno nabrijani, tako da nam neki čak i sada zamjeraju da nismo recimo na posljednjem albumu razvijali neke političke teme, ali mislim da je devedesetih bilo kud i kamo, neću reći opasnije, jer nisi više mogao završiti u zatvoru, ali ti se prije moglo dogoditi da ti dođe neki majmun sa strane ako se rekao nešto protiv Tuđmana i pita za zdravije, nego što je to slučaj danas.
To su jednostavno dvije faze, ne znam jel' to odrastanje ili promjena, ali ne postoje neki proračunati razlozi. Jednostavno se tako dogodilo i to je to.


U svojim tekstovima u zadnje vrijeme nastojite biti u korak s vremenom, međutim nije li s obzirom na brze promjene u društvu, duže gledano zapravo izgubljena utrka ukoliko se ne pristupa ipak nekim bezvremenskim temama?

Šoki: Pa mi živimo sada, ne za deset godina. Ne radimo pjesmu s pitanjem kako će to zvučati za deset godina to je bedasto.
Zoki: Kada gledaš iz današnje perspektive, rat u Vijetnamu, je jedna vrlo trivijalna stvar koja se dogodila prije 30 i više godina.
Mile: Da to je u principu istina. Neke pjesme će možda trajati, a neke neće. To ne znači da nam one koje neće trajati manje vrijede nego su jednostavno slika jednog vremena, jednog trenutka, kad se ne znam, dogodio Facebook, ako hoćeš tako. Ili dogodio mobitel sa ultra šiza kamerom. Možda za deset godina niti više neće biti mobitela nego ćeš razgovarati sa svojim zapešćem, koje će imati ugrađeni čip.
Zoki: Možda će ljudi pričati kroz guzicu.
Suba: ( prdnuo je! opa.a) Evo, kad je rekao da će ljudi možda pričat kroz guzicu.
Stipe: Ma mi već imamo takvu pjesmu. Evo recimo: „Upomoć Sedma noć“. Da ju idemo svirati, devedeset posto ljudi u publici bi si mislili, da što koji K, što sedma noć?
Zoki: A opet sad imaš zvijezde plešu,zvijezde pjevaju ...
Stipe: Da, ali opet u momentu kad je bila Sedma noć, to je bilo ono: upomoć! Sad više nije aktualna i to je to




Od Ede Maajke pa do Hladnog piva, zašto se bez Severine ne može ?

Stipe: Severina je hrvatska Angelina Jolie! Ona je Angelina za siromašne.
Mile: Štujemo njezinu glazbu i njezine filmove.


Može li se danas uopće živjeti od glazbe ako niste Severina?

Mile: Mi živimo fantastično od glazbe. Vozimo skupe automobile, živimo u velikim stanovima, imamo skupe instrumente, skupa pojačala, naša djeca idu u skupe vrtiće. I svi smo skupa.
I odbijamo misliti da je to nešto loše jer i vani bendovi rade isto što i mi i njihove su gaže jako skupe. Ne pušimo onu foru da pravi roker mora nositi traper jakne i biti siromašan.


Dali je moguće i dalje biti Punker u duši kad se prođu tridesete i kad te doma čeka dvoje djece?

Mile: Ne znam jesmo li mi ikada bili pravi pankeri u duši. Već naši prvi album, za neki pravi Punk imao je previše zajebancije u sebi. Na drugom smo već imali klavir u smislu nekih heavy metal laganica ...
Zoki: Većina pravih pankera koje sam ja upoznao su uglavnom pravi šminkeri. Ali ako govorimo o pravovjernosti, mislim da možeš to biti i sa četrdeset i sa pedeset i sa osamdeset, nije važno. Možda i poslije ako postoji život, poslije života.



Objasni nam, molim te, svoje brkove, koje si sada obrijao?!

Stipe: Mile?! Obrijao si brkove?!
Mile: Pa nisam htio reći ... Ma ti brkovi su bili aktualni dok je trajala Kud Pivo tud i ja turneja, ali poslije toga sam se jedan dan pogledao u ogledalo poslije te turneje i skužio- da izgledam baš glupo. I da su svi ljudi koji su mi govorili da izgledam glupo, bili u pravu.
Stipe: Ma prava istina je da je vidio da je Anthony Kiedis iz Red Hot Chili Peppersa pustio brkove i onda je bilo: damn!
Mile: Ne! Ja sam prije njega pustio brkove. I onda nas je taj fejker američki gledao na You Tubeu i skinuo je i moje pločice i sve ...
Stipe: Anthony Kiedis mu je skidao pločice u kupatilu (??) a i bend „Brkovi“ je sve popularniji ...





Novi spot također vam je napravio već slavni PILOT studio. Isplatili li se danas još uvijek raditi glazbene spotove?

Mile: To je treći spot s albuma, za pjesmu „Može“.
Zoki: Spot je rađen tehnikom stop animacije, a mi smo htjeli da taj spot govori o čovjeku koji ne razumije što se događa oko njega. A oni su nam rekli (Pilot studio) da je bolje da to nije čovjek nego neka lutkica, pa su napravili milion igrački i lutkica. I onda su sa tehnikom spot animacije postigli jedan šaljivi, a opet ozbiljan spot.
Mile: Taj spot je mali korak za čovjeka, a veliki za čovječuljka.
Zoki: Naše mišljenje je da je bitno imati spot koji je snimljen s nekim razlogom i da ima neku poruku. A i kad ga stavimo na You Tube, možemo dolje vidjeti komentare i steći uvid kako ljudi vide tvoju pjesmu, što je neki put i zapanjujuće.
U svakom slučaju spotovi su bitni. Samim time što televizije više nije toliko kvalitetna u praćenju rock glazbe, pa je Internet popunio tu prazninu.




ACTA & Anonymus?!

Mile: Mislim da ljudi tu totalnu brkaju pojmove. Normalno je da se meni ne sviđa da se neka naša pjesma uzima i da se s njom radi što god netko hoće, pod izlikom da je to sad sloboda Interneta. Mislim da tu treba razlikovati autorska prava i moje pravo da se ne pojavljujem na nekim satovima, a opet s druge strane pravo svakog čovjeka je da mu nitko ne cenzurira Internet. Mislim da je to jedna totalno sjeverno korejska ideja da ti sad neko cenzurira što ti smiješ gledati, a što ne.
Zoki: s druge strane nekada kad smo mi presnimavali svoje kazete frendovima, nitko me zbog toga nije ganjao. A danas ispada da si automatski kriminalac i lopov. Mi smo protiv cenzure na Internetu, ali smo isto tako mišljenja, da je određena doza piraterije jako dobra za glazbu.
Mile: Pirati su P.R. Nama mnogo ljudi ne kupuje CD-e ali to nas ne brine jer su nas skinuli , poslušali i dođu nam na koncert.


Budućnost HP-a

Mile: Sada će uskoro dvadeset i pet godina od kada postojimo i možemo samo obećati da ćemo prestati postojati kada to nama prestane biti gušt. I kada osjetimo da smo sve rekli što smo mislili reći i kada se više ne budemo smijali na probi.
Stipe: I sigurno se nećemo raspasti, pa nakon godinu dvije onda napraviti povratničku turneju.

Mile: Osim ako neko fakat dobro plati za to :)





... Hvala dečkima za intervju i ...uživajte na koncertu u Bogaloo ;)


23.05.2012. u 03:34 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 02.05.2012.

#425 fallout comfort



Run around in the radiation
Run around in the acid rain
Out of my mind's eye
Out of the memory
Black world out of my mind
Black
Black planet

By Sisters of Mercy


© www.dominionart.com
Photo: Deyan Dominionart
Outfit: Martina Sporiš Msdesign
Model: Fani Plosnić


Canon EOS 7D
Adobe Photoshop CS 6

02.05.2012. u 05:22 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< svibanj, 2012 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Pisanje tintom, pisanje svjetlom

Vision Thing fotografski blog, iza kojeg se krije Deyan Barić. Profesionalni i freelance fashion fotograf, dizajner, kolumnist i IT novinar, fotografski recenzent i vizualni astronaut koji hvata svijet u vlastite kadrove uz ovisnost o glazbi i umijetnosti! 
 
free webpage counters

Link me baby!


SPONZORČAD:









* * *






* * *








* * *


Conections









©OPYRIGHT NOTICE

 Sve, izložene fotografije, na ovom blogu, autorsko su djelo (iza kojeg stoje godine iskustva, i mnoštvo skupih i neuspjelih pokušaja i sati i sati rada) čiji sam vlasnik , isključivo ja, kao autor. Stoga su fotografije zaštićene po zakonu o autorskim pravima; masivnom bejzbol palicom i željeznim kapicama mojih Doc.Martens čizma. No ukoliko vam se pojedine slike svide i želite ih isprintane nakeljiti doma na zid, biti će mi drago, no ukoliko vas pri tome peče savjest, vas kao dobre i nadasve plemenite duše, moj žiro račun stoji vam na raspolaganju, a pošto su umjetnici uvijek bez para, i malo je puno :) Dakle: 2484008-3201948281 -Raiffeisen Bank Želite li neku sliku, kao ukras na svome zidu imati u punoj raskoši, razlučljivosti , u velikom formatu i na foto papiru jer baš mislite da će vam po feng-šuiu oplemeniti životni prostor, naručite ju preko mojeg mejla : sadisticoshy@dominionart.net ajsikju:9826871

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada.