Linkovi

Vision Music and life

30.12.2013., ponedjeljak

Sretna 2014. i spustite se jebeno na Zemlju!!!!!!!

Oni koji prate moju skromnu malu kolumnu i ako se prisjete mog osvrta na 2012. godinu, primijetit će da sam u 2013. godinu zakoračio "sa puškom na gotovs", optimistično i (za svoje godine) prilično idealistično, nadajući se nekakvim velikim promjenama na hrvatskoj glazbenoj sceni, no osim nabildanije festivalske glazbene metal godine u kojoj smo dobili još jednu inačicu gitarijada po principu "dođem, odsviram, nikome ne značim, odem, padam u zaborav" i osim plitke i razvikane propagande "svaki cigan svoja kola hvali", što se značajnije dogodilo na ovim prostorima da bi pokrenulo neke stvari sa mrtve točke - apsolutno (jebeno) NIŠTA.

Tresla se brda, rodio se miš. Doduše, koliko se god miševima dizalo na brda, brda ostaju u daljini, vidljiva oku ali nedostižna percepcijom. Pa čak i kad malobrojni, nekad hvaljeni pojedinci, uspiju napraviti dvije pozitivne i
progresivne stvari sa zdravim temeljom za nekim većim odjekom, i kad treba samo nastaviti u tom smjeru, fascinantno je uvijek i nanovo promatrati taj jebeni domaći pattern kako iz pite nanovo i nanovo radi govno, vođen ego tripom i megalomanskim fantazijama na granici apsurda i banalizirane utopije. Dinamike nema jer ne postoji jedan smjer djelovanja već postoji mnogo smjerova samo sabotaže koji se kasnije pokušavaju prikazati kao "5 kolonaški" saboterski akt u namjeri da se "osujeti sposobne".

Pošto smo se dugim nizom godina uvjerili da su ovo jedna od najgorih područja na zemlji za ostvariti ikakvu veću suradnju na bilo kom nivou, jer svaki balkanac u svom genetskom kodu ima program za dvije (dijametralno suprotne) stranke, za 4 ideologije, 6 aktivističkih pokreta te nedostatak poimanja da bude izvan "za" i "protiv", "like" i "dislike" opcija, te da najkvalitetniju kritičku misao ispolji samo putem plitke mržnje i razračunavanja na osobnoj razini, dolazimo do novog problema, takozvanog "iskrenog novinarstva" u metalnim vodama (u Hrvata).

Pošto je i malom djetetu jasno da je danas biti iskren = biti glup, jer niko neće shvatiti tvoju iskrenost ali ćeš steći 1000 neprijatelja do groba, pokušaj jednog domaćeg fiktivnog kolumnista da se razračuna sa svojim neprijateljima po "Anonimus" principu (poistovjetite se sa mnom a zatim nesvjesno podržite moje infantilne fantazije) je samo obim problema koji polagano raste od sredine 90-ih godina na ovim podrućjima, preko dolaska interneta i prvih "internet warriora" do emo/gotique djetinjeg patterna na granici između plitkih frustracija, razmaženosti, (samo) neshvatljivosti do kolektivne letargije i uljuljanosti u paradigme započete sa "želim biti zvijezda" i "big brader" šouovima, koji su danas postali klasični obrazac i način "percipiranja" 90 posto mlade jilted generacije sa "đirlo načelima" i kvazi hedonističkim i banalno biheviorističkim obrascima upakiranim u potpunu anhedoniju i kolektivnu anemiju.

Inertnost duha, nedostatak percepcije, izbrijavanje i napuhavanje fiktivnih filmova i djetinjih ego tripova, iz ove naše vukojebine stvorile su svojevrstan fenomen, gdje je jednostavno svaka društvena i kulturna (te subkulturna) struktura lišena bilo kakovog subverzivnog djelovanja, no obogaćena injekcijom snobizma i vrednovanja po principu: "vrijediš koliko imaš". U devedesetim godinama prošlog stoljeća, prije nego li je sve do kraja otišlo u nepovratnu pizdu materinu, ljudi bi samo kimnuli glavom i rekli: imbecilni pozeraj za plitke bogatunčiće i šminkere.

Danas, u vrijeme dok je plitkoća postala polazišna točka kolektivne projekcije (i kvazi percepcije), pametni se zgražaju nad svakodnevicom koja iz dana u dan postaje sve banalnija i sve više zaglupljujuća, pa osim što na Tv ekranima možemo gledati serije gdje su još uvijek aktualne kubure, opanci, ovojci, rodna gruda, očinstvo i materinstvo, krvava osveta, gardističke uniforme i "ljubav u vihoru ratnih zbivanja", te uobičajno katastrofalna krležijanska gluma predvođena
bradatim gorostasom koji na Poljudu usiljenim narativnim glasom i IQ-om sobne temperature upotpunjuje ustašoidno-kleričko crkveno - ratno primitivno izdrkavanje fašista koji koristi plitkoću naroda za promociju domaćeg fašizma i ksenofobije, dobili smo i snobizam u ekstremnom
metalu, gdje djetinjasti i frustrirani momci i djevojke, zakopani u lokalne obrasce, subkulturna urbo događanja, priglupi razmaženi aktivizam te podsvjesno upijeni "music star/bigbrader" obrazac, bauljaju po pustopoljinama vlastite nedorečenosti, nedokazanosti i inertnosti svih čula
za inovacije i kreativan rast.

Da li je problem kulturne, subkulturne...glazbene prirode? Ma kakvi. Problem je samo perceptivne prirode i "vukojebina" i "mentalni kamenjar" obrasca koji se ne mijenja "od stoljeća 7-og" i neće se promijeniti do stoljeća 77777-og. U državi gdje je svatko postao važan, gdje attention freakovi bolesno rastu ko gljive poslije kiše a apsurdi postaju "quo per quo" stanje uma, cijela
nakaradnost i grotesknost situacije ekvivalentna je stanju izgaranja naroda te njegovom nastojanju da svaki malo viši aspekt stvaralaštva pretvori u usiljeni i govnotečni mediokritet. Mentalitet diktira promjene ali ih mentalitet i filtrira, kada promjene dođu iz vana. Ukoliko vani prolaze plitka švabska sranja u obliku talk showova, u prijevodu domaće produkcije, to će nalikovat na nešto najgore što je Zemlja iznjedrila pod kapom nebeskom, jer sam nebeski svod ne može isplakati tolike suze nad glupošću domaćeg mentaliteta, koliko domaći ljudi mogu izmislit plitkijih, glupljih i besmislenijih stvari.

Često volim racionalizirat pa razmišljat o jednoj velikoj parodiji koju su nam "monti pajtonovci" odozgora priredili i smiju se nama debilima na zemlji. Što, nije vam jasno o čemu govorim? Naravno da vam nije jasno. Niti će većini, ukoliko ste izdržali bez glavobolje do ovog pasusa, biti ikada i jasno.
Mentalitet na kolektivnoj bespućini uvjetuje i diktira sitni dio mentaliteta u subkulturnim strujanjima koja sama po sebi nisu dostatna niti da upale malog Fiću, a kamo li da pokrenu Boeing promjena i polete u svijet sa nekom jasnom porukom. Možemo mi ovdje otvarati 100 "agencija za metalne modele" i izbrijavat u glavi neki kult, ali na kraju se sve svodi na Red Carpet propagandu i demo obrazac koji pokušava biti globalan i sa maminim i tatinim tisućama eura igrati se glazbenih biznismena i velikih muzičara.

To je odavno izbrijani trip u ostalim banana republikama svijeta, no kod nas, tako dugo dok se taj hadezeovski kvazi buržujski i licemjeran aspekat ne izliže do kraja i film prevrti na kraj trake, tako dugo ćemo gledati razmažene individue kako gostuju po "kulinarskim metal šouovima" (just give me a bullet and a glass of scotch) ili ego tripane nepostojeće demo veličine koji po profilima domaćih menađera svoja izlaganja započinju sa "(IME MOGA BANDA) Ja mislim da...(IME MOGA BANDA) je to sve u stvari (IME MOGA BANDA) tako nekako (IME MOGA BANDA) po mom mišljenju (IME MOGA BANDA)...U potpisu: (IME) (IME MOGA BANDA)".....

Pa u nebesku milu i premilu pizdu materinu...ljudi jeste vi svjesni koliko ste plitki, nazadni, glupi??? Jeste svjesni da ste dio jedne male jedva spomena vrijedne paradigme koja je ustajala i ofucana ko pizda stare prostitutke u pomorskom bordelu???

Kakve agencije? Kakve masterirane snimke demosa koje "samo što nisu" zasjenile albume najvećih bandova...kakve lokalne brije i drkanje na recenzije po vanjskim dječjim metal blogovima gdje je svaka "novina" iznad 2006. dočekana kao novo svjetsko čudo... Kome mažete oči? Snimajte, radite, skladajte, objavljujte na netu da narod čuje i zovite to - demo albumima. Podržavajte jedni druge i promovirajte nesebično jedni druge. Nabijem na kurac i vas i vaše klanove, vaše infantilno dječje rezoniranje i "nož za leđima" i "figu u đepu". Nabijem na kurac vaše licemjerje i želju u tuđi uspjeh, uz sakrivene želje da "susjedu crkne krava" i "pokvari mu se traktor", da bude gladan i da pati, samo da vama u vašim malim nakaradnim svjetovima u mozgovima bude bolje. Spustite se na zemlju. Oni koji drkaju godinama, imaju veliku podršku okoline i financijska sredstva...ako niste uspjeli nešto napraviti...maknite se...pustite druge.

1) Niste uspjeli a htjeli ste...ok...fak of i nastavite dalje...Nemojte stvarati zastoj i prodavati svoje frustracije drugima. 2) Na putu ste uspjeha i gazite preko drugih? Nije način. Izgorit ćete i sami ćete sebi biti 100 posto krivi jer ste retardirani moroni lišeni najjednostavnijih rezona. Maknite se i pustite mlađe i sposobnije. 3) Kolebate se, niste načisto što bi željeli? Pa ugasite jebeni internet...idite u prirodu...romantika, jebite nešto, širite ljubav i proširujte si horizonte. Radite na sebi, a ne od sebe i kontra drugih. Nemojte maštati o demo turnejama po svjetskim metropolama za 70 000 eura jer ćete dobiti kurac i ništa za uzvrat. Idite ljetujte, zimujte, uživajte u jebenom životu i manite se čorava posla! Nemojte furati megalomanske preseranse ali nemojte niti sebe stavljati u demo kalupe i veličati se u 4 zida. Probajte naći sredinu. Šaljite svoje radove na kuće, tražite sponzore...živite normalan kapitalistički film a ne kvazi kapitalističku domaću nakaradnu drkaonu punu prijezira, gaženja po drugima, sabotiranja i ignoriranja. Prestanite biti jebeni licemjeri, pogledajte sebi u oči i pokušajte si podići IQ barem za trećinu sadašnjega. Vidjet ćete, čuda se događaju kad čovjek sam sebi prizna koliko je u kurcu i zašto je u kurcu.

Kao što jedan moj kolega odlično primijeti: " Metal scena u hr je na najnizim granama otkako postoji. Jedino je danas banalizirana, iskrivljena, bezopasna, prazna, svedena na rang trecerazredne industrije bez ideje, pogotovo kolektivne ideje. Hrpa bandova se promovira u paketu bez ikakvih dodirnih tocaka, kako medjusobno, s nekim vlastitim hrvatskim stilom tako ni sa cijelim ovim podnebljem, mentalitetom ili tradicijom. Kopira se od heavyja osamdesetih do djenta 2014. S druge strane imamo ovaj medijski fenomen, gdje jedna ili par osoba zeli voditi sve od metal agencije do modelinga i tv-a. Rezultat moze biti megalomanija gdje ce svaka stavka biti niske kvalitete i prisutna samo da bi se netko iza toga promovirao ili radio statistiku ili rezultat moze biti dobar rad. U tom slucaju to zahtijeva ogromne napore i organizaciju i pitanje je vremena kada ce sve to otici u kurac i ljudi od svojih uzora napraviti najomrazenije tipove kao sto ljudi vec rade. Po tko zna koji put."

Dakle...Nemojte prodavati bajke i mitove. Nemojte se kurčiti i glumiti zvijezde jer zvijezda na Balkanu nikada nije ni bilo, uključujući Bijelo Dugme, Ivu Robića, Riblju Čorbu i Azru. Ovo je mentalno zatvorena sredina i jedini način je da ponizno i sa respektom prema sebi i drugima gradite svoj izričaj i svoj stvaralački i eventualno profesionalni put. Al nemojte srati, nemojte potkopavati ni sabotirati, nemojte izbrijavati da možete bez ugovora sa 30 000 eura u đepu prodavati drugima spike o velikim svjetskim turnejama i svom zvjezdanom statusu. Zasučite rukave, radite u tišinii, prestanite se jebeno reklamirati po svakom čorsokaku interneta i prodavati drugima maglu o svojoj veličini. Spustite se na jebenu zemlju i postanite već jednom obični jebeni ljudi!

Želim svima otriježnjenje u 2014. godini, zajedničke suradnje, skromnost i obje noge na zemlji (sa glavom povremeno u oblacima, ne u pijesku i dupetom prema zvijezdama)!



Dalibor Mladenović 30. XII. 2013.

- 13:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  prosinac, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Listopad 2014 (1)
Prosinac 2013 (25)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Službeni blog glazbene stranice

http://vision-rock-metal.com/

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se