Vision Music and life
10.12.2013., utorak
Tuomas dosao pameti; To Die For dosli genijalnosti!
|
Kad covjek u 24 sata dva puta dozivi odusevljenje i to onako…odusevljenje na kvadrat, a da nije dobio na lottu ili da mu se u mokrim snovima nije ukazala Katy Perry, covjek tada moze ustvrditi da ipak postoji onaj faktor neke usputne srece koji covjeka osamari s vremena na vrijeme, onako, sporadicno i da mu do znanja: “hej, lakrdija ipak ponekad promijeni pol a stap se uhvati pritom za drugi kraj”. Naravno, i sa tom zen spoznajom sjeo bi u fotelju i podbocio se, nalik na Dylan Doga dok rjesava problem nestalih zombija i pokusavao ponovno i nanovo absorbirati pozitivnu materiju, do one najsitnije tocke kognicije, kada covjek dobije zelju poput profesora Baltazara viknuti: “eureka” (dobro sad…nije to Baltazarovo ali neka…). Prva vijest: Anette je napustila Nightwish i na njeno mjesto kao zamjena na turneji dolazi Floor Jansen. Prvo sam morao oci protrljati nekoliko puta, tek toliko da budem siguran da ne sanjam. Dakle, onaj pomahnitali wannabe James Horner geek dosao je pameti i uradio ono sto je trebao uraditi odmah nakon Tarje. Meni je osobno Floor puno jaci i razradjeniji vokal od Tarje. Kakve je sve grandiozne djelove u After Foreveru nosila svojim glasom…to rijetko ko moze. Ta zena je kameleon; moze zvucati poput Tarje, poput Sharon, poput Anneke v.G., poput Amy Lee, poput Scabbie, poput Vibeke…Presalta se od sopranskih do alt dionica u sekundi i nastavi u mezzosopranskim linijama…To je daleko iznad Tarjine lige… Jedinu koju sam cuo da moze tako nesto u metalu je njena sestra Irene Jansen (Ayreon, Star One). Osobno mi je Floor najkvalitetnija pjevacica u metalu (Sharon den Adel i Anneke van Giersbergen ne smatram metal vokalisticama, kao ni Shlomit Levi koja gostuje na Orphaned Land albumima) i Tuomas bi bio stopostotni kreten da ju ne angazira za stalno! Na komentare mnogih Tarjinih fanova kako je Tarja neprikosnoveno bolji vokal od Floor, mogu samo odgovoriti: Volio bih vidjeti Tarju kako izvodi i najmanje zahtjevne After Forever stvari, koje Floor izvodi sa lakocom; recimo: “Face Your Demons”… Za Floor sam siguran da ce Nightwisheve stvari izvesti na takav nacin da ce se svi smrznuti. Bar ce na svoj nacin izvesti masu iritantnih Tarjinih vibrato djelova kojima sirota Anette nije mogla ni primirisati a kamo li ih izvesti, dok tesko da ce isti Floor predstavljati i najmanji problem! U redu, Anette se osigurala, zgrnula neku paricu, moci ce djetetu nesto osigurat sa tim parama i po mogucnosti se vratiti opet u Alyson Avenue (koji bi sada sa muskim i zenskim vokalom bili trenutno najjaci AOR band na planeti), gdje je briljirala i gdje se njen vokal savrseno uklapa! Floor ionako u ReVampu dangubi jer to nije njen resor i tu ne moze pokazati 0,5 posto svoje kvalitete. Vidjecemo sto ce biti…Samo se nadam da wannabe Horner juniora (alias Tuomasa) nece oprati neki DMT effekt pa mu opet pasti na pamet da ovaj puta napravi natjecaj i uzme neku nepoznatu pjevacicu iz…stajaznam…pakistanskog sufi rock banda i pokusa iz nje napraviti zvijezdu… Floor na blogu na svom siteu pise da je feedback publike na prvi koncertima americke turneje bio nevjerojatan. Svaka cast, zasluzeno i velike cestitke na tome! http://www.floorjansen.com/blog/my-first-days-on-tour-with-nightwish Druga vijest: To Die For napravili najbolji “gothic” metal album u zadnjih 10, ako ne i 15 godina! Evokacija bandova iz devedesetih i zlatno doba Paradise Losta, Amorphisa, Tiamata, Everevea, Lake Of Tearsa, Darkseeda, Moonspella, Left Hand Solutiona, Sentenceda, Heavenwooda… Esencija gothic i doom metala sa ambijentalnim izricajem, sa malo upliva post rocka, taman na nacin na koji su to radili Sentenced, Paradise Lost, Amorphis, Tiamat, Darkseed, Lake Of Tears, Heavenwood… Za razliku od kih “elektro” / horror/ vampire/”vidi majko kako sam lederisan, pederisan/ polugol i zao” izdrkavanja koja su zapocela tamo 1998/1999 i nastavila se do dana danasnjeg, sto vjerojatno jos uzbudjuje jedino svabsku “dojce wele” generaciju, To Die For nudi staru skolu gothica i doom crossovera 90-ih sa primjesama svega i svacega, sa kreativnom komponentom i atmosferom koja se moze skarama rezati; emotivan proizvod vrijedan divljenja i svake paznje. I hvala bogu dragome, vokal ne kopira Eldritcha it Sisters Of Mercy. Iako sam manje vise odustao od recenzija jer nemam zivaca za prolaziti kroz 90 posto govana da cujem 10 posto dobrih stvari, ako u kolumni i promakne mali tracak recenzije, to je svakako dobrodoslo kada se treba nahvaliti nesto sto izlazi iz onih gore navedenih 10 posto. A komenti na album “Samsara”…Kad procitam komente na you tubeu na neku od njihovih stvari sa ovog albuma, dodje mi da se smijem nad americkim patternom koji vlada nad 90 posto jo bitoua i gdje u komentima mladi i nadobudni ameri ili euro emo/”goth” placipicke usporedjuju ovaj band i vokal sa Metallicom. Kako bi mladi rekli – LOL. Neupitno je opcenito da se americka mladez koja je bila zakinuta za europski val metala od kraja 80-ih do pocetka 2000-tih (koji je bio teatralnog, ambijentalnog i nadasve umjetnickog karaktera) bezglavo vrpolji i pokusava pronaci parabole za nesto sa cime se nisu do sada susreli. Ako su malo pametniji i malo manje bahati, onda se bar dobrohotno cude: “odakle sada to?! odakle sad takva kombinacija stilova? pa to nije uopce americki niti MTV-evski!”. Ili da citiram legendarnog pjesnika Paju “sa dva jaja” Kanizaja: “Pa cemo se cudit kako smedje krave daju bijelo mlijeko od zelene trave” video Dalibor Mladenović (04.X.2012.) |
- 17:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Listopad 2014 (1) Prosinac 2013 (25) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||