Vision Music and life
10.12.2013., utorak
FAŠIZAM U GLAZBI alias “PUŠENJE SOTONINOG KURCA”
|
Danas prepoznati sterilne fasisticke obrasce u glazbi nekom kome su rezoni i osnovni senzori ukljuceni barem na 0.5 nije uopce tesko. Prije 22 godine, samo nekolicina vizionara imala je upaljene senzore i znala prenijeti poruke sa druge (ispravne) strane razuma mnogobrojnom auditoriju. Jedna od takvih osoba je pokojni Bill Hicks, koji se uz velikane zdrave pameti koji su predstavljali trn u oku americkom medijskom zivotu, poput Charlie Chaplina, Andy Kaufmana i Howarda Sterna, uvukao pod kozu svakog tko osim kvalitetnog humora zna cijeniti i kvalitetnu rijec zdravog razuma i elementarne ljudske logike, i to one formalnog karaktera. Majka priroda rijetko kada iznjedri istu osobu koju mediokritetno i gluposcu zadojeno drustvo odbaci, sa jos rijedjom karakteristikom da ta ista osoba udje u povijest svojim britkim jezikom, svojim kristalnim mislima i svojom razoruzavajucom satirom koja ogoljeva od drveta do glupih umova. video Covjek koji je glazbenu industriju i “umjetnike” usporedjivao sa nacistickim i fasistickim pokretom a prodaju duse i glazbenog integriteta medioktitetnim kompanijama nazivao “Pusenjem Sotoninog Kurca”, zasluzuje da mu se u svakom gradu podigne jedan ogroman spomenik. Spomenik koji ce nas podsjecati da postoje ljudi koji su spremni uvijek i u bilo koje doba dana i noci, genijalnosti i ludila, izlaska ili zalaska ljudske pameti i ljudske gluposti, mediokriteta i debiliteta, dici svoj glas protiv gluposti i retardacije ljudske svijesti i reci: “to je govno, stvorio ga je Sotona a vi ste svi pusitelji sotonskog kurca”. video Danas, “pusenje sotonskog kurca” nesto je najnormalnije, ili da iskoristim frazu ovog velikana, cak mandatorno. Ima ga na televiziji, ima ga na radiju, u novinama, u knigama a najvise na internetu, najvecem pusackom portalu gdje se svi ko cigani grebu za “klik vise”, “glas vise”, “view vise” i “like vise” a svi “hitovi” zvuce kao da su izasli iz iste glazbene matrice. Svi su zvijezde i svi ce uciniti sve samo da ih drugi zamijete, od prodaje dupeta pa do ciganskog trollanja po upload i download domenama i usiljenog hvaljenja “tudjih kola” samo da drugi obrate pozornost na “njihova kola”. Neiskrenost, hladnost, proracunatost i hipokrizija olicenja su glazbenog fasizma, bilo da se latentni ljubitelji istog nalaze u turbo folk, punk ili heavy metal vodama. Danas je to sve ionako isto (“Turbo/Urbo folk” – Boris Dezulovic). Ili kako je Sasa Losic iz Plavog Orkestra divno prije par godina primijetio u Sajetinoj Retromaniji: “vidim glazbenu buducnost gdje ce na stadionu uz glavnu zvijezdu 20 000 ljudi u publici imati mikrofone i svi ce zajedno pjevati”. To je realnost. To je đirlo doba. Za đirlo generaciju. Fasizam koji je naveliko pokucao i koji nezaustavljivo gazi, brisuci sve razlike izmedju umjetnosti i sunda, izmedju istinskog i manufakturnog, izmedju istinske vrijednosti i plastike. “Plastic fantastic”, da citiram Ramba Amadeusa. video Dalibor Mladenović (5.VI.2012.) |
- 15:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Listopad 2014 (1) Prosinac 2013 (25) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||