virtuela

srijeda, 30.04.2008.

Blogdek@meronsko nedonošće

Wall me posramio da sam kano chief-administratorica zanemarila svoje Blogdekameronsko nedonošće pa sam se obavezala popraviti što se popraviti dade.
Daklem, prvo ću podsjetiti čitatelje da na jednom virtualnom brežuljku sjedi družba dragovoljna i pripovijeda priče o ljubavi dok u dolini hara kuga i mor. Posljednji u nizu je baš gosn Wall i njegova štorija o očevoj prvoj ljubavi. Ilustrovana je portretom izvjesne Dominike od majstora Wilhelma Sasnala.

Ako madmazel Gica dopusti + moje zdravsteno st/ranje et d moment, nakon ponoći ću vam predstaviti novu pripovjetku i njenog autora-icu, a ovijeh dana ponovit ću gradivo već objavljenog. Časna pijonirska!

30.04.2008. u 20:25 • 7 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 27.04.2008.

Majstor i Virtuela

Tihanina cimerica Lucka strašno vole muškarce u uniformama, ali Pavelovu fotku joj ne dam jerbo je on MOJ čuvar i meni (plus milijunskom susjedstvu) je ostavio poručicu: tko, što i gdje će patrolirati.
Inače, uniforme me baš ne pale. Pilotske nisu loše, a ni one admiralske nisu za bacit'; Franjo je bio baš sladak u onoj bijeloj odorici!
Osobno ipak preferiram muškarce-majstore. Kad pored mene prođe Žika u radničkom overolu, sa zidarskom olovkom iza uha, čekićem, bušilicom i testerom u ruci, vaser vagom zakačenom o kaiš odostraga, ja sva protrnem i uzdrhtim! Nekima imponiraju pjesnici, nekima intelektualci, nekima generali, kuhari, astronauti, krotitelji lavova, široka je kapa nebeska, ja ljubim majstore! Kad mi snažnim i mišićavim rukama uglavi raštimanu zahodsku dasku ili objesi policu u špajz, ja bih se mam prokreirala!
Ne tražim mnogo.

A to vam pričam zato što sam večeras nosila neki rashodovani namještaj u podrum. Šteta je baciti, a u stanu nema mjesta - poslić koji je u prethodnom mileniju trebao obaviti Lenji Pajo, ali ako ću njega čekati, s rashodovanim namještajem ću se sudarati do sljedećeg milenija. A s obzirom da Pajo dobije muskufiber ako podigne išta teže od paketića vakumirane kave (20 deka), rekoh, 'ajde da odnesem.

U podrumu super iznenađenje - oko pedesetak mamut kartonskih kutija koje su preostale od posljednje selidbe, a koje manijak nije dao baciti kada je bilo vrijeme, tj. kada su taj posao mogli obaviti profi-dečki koji su nas selili. Kao, trebaće.

Trebaće jedino kad se njega poželim ratosiljati u tranširanim dijelovima po svim stranama svijeta.

I tako, u gluho doba noći nosim jebene kutije do obližnjeg kontejnera za papir, prljava sam, musava i jadna, a kako sam baš danaske završila s čitanjem neke mitologije, pukne me spoznaja da su me zapravo kaznili bogovi za hubris što sam se rastavila od Daćkovog oca, majstora i praktičara. Pajo je Kazna Božja.

Spoznaja dođe kad joj se najmanje nadaš.

K'o onaj tip u Andrej Rubljovu što je tražio glinu za zvono pa upao u najdublje blato da je nađe.

27.04.2008. u 23:50 • 37 Komentara • Print • # • ^

petak, 25.04.2008.

Mački i Inžinjeri

25.04.2008. u 10:39 • 12 Komentara • Print • # • ^

petak, 18.04.2008.

Izgubljeno-Nađeno (11): Balada o zaklanim zečevima

Gelitin

U neko davno ljeto kada mi je bilo deset ili jedanaest godina, vozili smo se mama, tata, par godina mlađi Brat i ja pored Neretve; moralo je to biti od mora prema Hercegovini; sunce je zapadalo iza leđa, miris soli i neisprane kose, mokri ručnici u gepeku, djeca kraj ceste nude kornjače, rashlađenu lubenicu i svježe smokve. Zeleno je, zeleno, sve je zeleno.

U jednom trenutku pridigne ćaća šaku od volana i mahne udesno prema maminom prozoru:

- Vidite ono polje? Tu su poslije rata pokopali ogromno stado ovaca. Na stotine njih! Zarazile se nekom boleštinom, nije bilo druge do li poklat' cijelo stado....

Gledali smo u tišini. Polje je ostalo iza nas.

Ne znam kako smo ponovno došli do zaklanih ovaca, ali kasnije smo usporedili dojmove.

Mama je na tatinu priču pomislila: "Mora da je ova zemlja sad jako plodna“.

Poduzetnik i pradjed Geza Braider u meni pomislio je: "A fene egye meg! Koliko li je samo novaca izgubljeno...“.

Brat je pomislio: "Tu su sigurno Rusi umiješali prste!“.

Istoga ljeta iz obiteljske baze u Mostaru, tata nas je odvezao na izlet do vodopada Kravice i tamošnje tekije. Mama je ostala u gradu, a s nama su krenuli tetak i tatin prijatelj Sidran.

Bilo je to magično putovanje. Tama i tišina u opustjeloj tekiji, smaragdni slap i rajski vrt na Kravicama. Čempresi i kamen, zeleni bljesak vode, sunce i miris smole.

Sidran se odmah na početku pošteno olešio, onako kako to samo pjesnici umiju, do samozaborava!
Pripek'o zvizdan, cvrči cvrči cvrčak na čvoru crne smrče, umjetnik blaženo hrče pod prezrelim dudom; oko njega zuje ose i šuškaju voluharice, proklizi poskok, zakotrlja kamen.
Brat i ja vrištimo od sreće, prskamo se, skačemo jedno drugom s ramena i plivamo prema slapu.
Tata i tetak igraju šah u hladu.

Predvečer muškarci ubaciše zasranog i murvama umaljanog Sidrana na zadnji sic našeg spačeka, Brat i ja valjda sjedosmo na njega, i krenemo natrag za Mostar.

Veselo bruji Citroen po grubom seoskom makadamu, brui-brui-brui, pjeva francuski motor, kad odjedared – BUP!

"Zec!", viknuše uglas i tata i tetak.

Muškarci iskočiše iz kola, Brat i ja poskočismo po uneređenom bardu i priljubismo noseve uz prozor - i tu prestaje moje sjećanje.

Ali zato počinje Bratovo.
Koji se kune životom da sam mu se već sljedeće sekunde bacila oko vrata i ushićeno povikala:

- "Pružaju zecu prvu pomoć!!!"

Oj, Optimizmu u vokativu!

Danas, s tridesetgodišnjim mostom varljivog sjećanja koje dijeli hercegovačkog zeca od sredovječne dame u praškome stanu, pretpostavljam da smo tog sporednog ljetnog junaka proždrli već sljedeće večeri.

Što ne mijenja na stvari da su neka djeca i stara i mlada istovremeno: ovce-novce, zeko-zeko, meso ti je meko! I da ih ta starmalost i djetinjsta starost prate kroz cijeli život kao dragocjeno sebečuvajuće karakterno svojstvo.

18.04.2008. u 10:46 • 15 Komentara • Print • # • ^

utorak, 15.04.2008.

Pink & Punk

Seonna Hong

Where does it all begin? The motherhood penalty starts in pregnancy, when 30,000 women lose their jobs, never mind what the law says. Labour did well on maternity/paternity leave and the right to flexible work, but few good jobs are part-time; 70% of recruitment agencies are told by clients to avoid hiring women of child-bearing age, says the Recruitment Employment Confederation. But no, it doesn't begin then, it begins in infancy, when little girls learn where they belong as soon as they draw their first breath. The pink disease is far worse than it was 20 years ago. "Princess on board", read the yukky signs in family cars. It's almost impossible to buy toys now that are not putridly pink branded or aggressively superhero male. Bikes, sleeping bags, lunch boxes, nothing is neutral now, everything Barbie and Bratz. Princess tiaras, fairy and ballerina dressing up, pink, pink everywhere - and it damages girls' brains. That's before you start on thongs for seven-year-olds and sexy slogans on three-year-olds' T-shirts.

A report from the American Psychological Association shows how sexualisation harms girls - and it's getting worse, more of it and more extreme. One study showed how anxiety about appearance harms brain function: girls were asked to try on a swimsuit or a sweater in a private dressing room, supposedly to give their opinion. While waiting they were asked to do a maths test. The girls given swimsuits did much worse than those in sweaters, as thinking about their bodies, mostly negatively, undermined their intellectual self-confidence.

Još za Pinkette.

PS. Gica bez greške koristi PINK za ružičasto. S ostalim joj bojama baš ne ide najbolje. Žuta i zelena, moja je pelena, to miješa. A iz nekog samo njojzi znanog razloga u zadnje vrijeme koristi riječ PANK za sve što neće. Sjediti na kahlici je PANK. Umivanje i pranje kose je PANK. Malo strpljenja općenito je PANK. Her name is Sheena. Sheena Ramone.

15.04.2008. u 11:05 • 17 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 13.04.2008.

Razglednica od mame

Mila Preslova

Ludo se zabavljam iščitavajući razglednice od mama!

13.04.2008. u 22:47 • 6 Komentara • Print • # • ^

petak, 04.04.2008.

Pirjati na maslacu. S ljubavlju.

Paul Delvaux

Mama je umrla kada je Dani bilo petnaest godina.
Dogodilo se to usred ljeta, u sablasno praznome gradu. S užarenog asfalta isparavala je vrućina, a u hladovini iza zgrade izležavale su se dvorišne mačke. Negdje u blizini, iz obamrlog susjedstva dopirao je šlager s tranzistora. Mama je umrla u spavaćoj sobi, sama.

Tjedan ili dva ranije, Danu i sestru otac je poslao rođacima na more. Odsjele su na otoku do kojeg bi jedanput dnevno doplovila barka i istovarila pisma i namirnice.

Za mamu su im javili telegrafski. Poštanski službenik trčkarao je molom tražeći šinjorine iz Zagreba i usput dobacivao mještanima da se djevojčicama dogodila velika tragedija. Prava senzacija!

Kasnije, telefonski, otac je rekao da je mama umrla od srčanog udara. Nije bila pri zdravlju. Toliko su znale i od ranije.

Međutim, Dana je već u poštanskoj govornici znala da mama nije umrla samo tako. Mama se ubila. Baš kao što se prije nje ubila i njezina sestra, a poslije i baka, majčina mama. Iz nekog razloga žene u toj familiji ne traju dugo. Nije joj palo na pamet da je i sama jedna od njih.

Sestra se rasplakala. Po obrazima joj se zakotrljaše krupne dječje suze. Dana ju je obgrlila pa su se stisle jedna uz drugu i sjele pod rascvalu bugenviliju na zidiću kraj pošte, sve dok po njih nije došla baba Ive.

Danina je majka puno pila. Od tri tipa pijanca – melankolik, veseljak i agresivac – mama je bila onaj najgori. Agresivni melankolik. Udarala je oca i vrišteći bacala čaše po stanu. Razlijevala mlijeko po vunenim tepisima. Razbila je ekran od televizora. Prijetila da će iskočiti kroz prozor. Plakala da joj život ništa ne valja, da joj mladost odlazi, da je sreća zaobilazi. Tata ju je držao za zapešća, a ona je vrištala da će ga otrovati, sasjeći sjekirom na spavanju, politi benzinom i zapaliti.

Kada ju je u nekoliko navrata otac odveo na liječenje, njene bi prijateljice-medicinarke promptno urgirale pa bi je klinika dobrodušno odpuštala nakon par dana 'observacija'. Prijateljice su vjerovale da pomažu staroj šulkolegici, a tata je nemoćno bjesnio i prijetio razvodom! Mama je plakala i molila ga da je ne vodi u ludnicu. Plakale su i djevojčice. Na koncu je plakao i tata.

Najstrašnije je bilo kada je Dana pala na školskom igralištu i slomila ruku. Iz zbornice su telefonirali roditeljima, a kod kuće je pijana kunjala Ona! Dana nije znala što je gore – slomljena kost ili trenutak kada bazdeći na alkohol, u zbornicu uteturava njezina raščupana majka!

Stid, poniženje i laži pratili su djevojčice od susjedstva do škole. Kod njih nitko nije dolazio. Rođendane nisu slavile. Susjede sa zajedničkog stubišta pozdravljale su spuštenih pogleda, gotovo šapčući.

Međutim, najviše je boljelo to što je ta ista uneređena i bijesna ženetina koja prostači i vrišti, što je ta ista sluđena žena bila najbolja trijezna majka na svijetu!

Bila je lijepa. Bila je dobra. Bila je nježna. Znala je naljepše priče što ih je dječje uho ikada čulo! Kada su djevojčice poboljevale, mama bi legla k njima u postelju i držala ih u naručju. Sama njezina prisutnost; njeno usporeno disanje u mraku bolesničke sobe donosilo je spokoj. Bolest bi se kao čudom povlačila i djevojčice bi već sutra ozdravile.

Kada nije pila, mama je kuhala i crtala sličice. S posla bi donosila zanimljive stvari; biljke mesožderke, egzotične palme, kalendare s planinskim biljem i velebiljem. Napravila im je krune od svjetlucavog papira. Zid kraj uzglavlja ukrasila je mjesecom i zvijezdama. I Dani i sestri poklonila je pravu zvijezdu na nebu. Odnekud je donijela pravi istipkani kupoprodajni ugovor na njihovo ime. Ugovor su uramili i objesili na zid u njihovoj sobi. Navečer su s vojnim dalekozorom promatrale svoje zvijezde.

Kada se omacila njihova Micika i kada je odbila mačiće pa su djevojčice plakale da će mačići umrijeti, mama je rekla:
»Imam jedan trik».
Pa je namazala mačiće s maslacem i prinijela ih Miciki pod njušku. Mačka je sumnjičavo onjušila mladunčad, no nakon par oklijevajućih trenutaka olizala je putar. A jednom polizani, mačići su bili njezini! Micika se istog trenutka uvrnula u predanu i požrtvovanu majku! Mama je poslagala mačiće kraj Micikinih sisa i sve je bilo u redu! Micika je nahranila svoju djecu i što je najvažnije, odlučila ih je voljeti!

Dana je bila ushićena! Njezina majka poznaje najzakučastije tajne svijeta i svemira! Njena je majka najbolja, najsjajnija, najljepša mama koja postoji! Oh, mama, mama, mama, kolika je dubina tvoga intimnog mraka???

Nedugo nakon sahrane, majka je počela dolaziti Dani u snu.

Bešumno bi ušla u Daninu sobu i sjela na postelju pored usnule djevojke. U plavičastom mraku šutke je promatrala Danu. I u snu je bila mrtva. Djevojka se budila prestravljena, u suzama. Otac ju je tješio i obećavao da će sve biti dobro...

I bilo je.

Vremenom je mama prestala dolaziti. Pojavljivala se sve rjeđe i rjeđe dok na koncu nije potpuno odustala.
Prošlo je skoro dvadeset godina otkako je Dana posljednji put vidjela njezinu sjenku u polutami spavaće sobe.
Tatu su u međuvremenu zamijenili drugi muškarci.
Čuvali su je noću od neželjenog posjeta i tješili ukoliko se ukazala potreba.

S jednim od njih Dana danas ima vlastito dijete. Malenog dječaka od jedva godinu dana. S majčinstvom je dugo oklijevala i odluka da rodi nije bila laka. Njezina je sestra po tome pitanju odlučna – neće imati djecu. Svoj je život postavila na neke drugačije osnove i to je poglavlje ženske egzistencije jednostavno zaobišla.

Dana se nakon godina nećkanja ipak predomislila; što zbog straha da ne izgubi muža, a što zbog kratkotrajnog i varljivog zanosa koji ju je ponio s jednim drugim muškarcem. Baš tad, usred prikrivenog ljubavnog brodoloma i ledene samoće koja ju je preplavila po povratku u bračnu luku, Dana je ostala trudna. Njezina se praznina privremeno ispunila. U utrobi se pomicao novi život.
Sada je, kako se kaže, u vodi do grla. Prekasno je da premišlja, vrijeme je da funkcionira. Muž je sretan. Dijete je zdravo i spokojno. Dana je preumorna da misli.

* * *

Topla je ljetna večer. Dana sjedi u vrtu seoskog pansiona i promatra prve krijesnice koje stidljivo lebde nad žbunjem kraj ulaza u šumu. Okružena je prijateljima i malom djecom. Njezin muž razgovara s kolegom, ispija pivo iz konzerve i pazi da se netko od mlađarije ne zatrči u tinjajući roštilj. Odrasli sjede raštrkani po drvenim klupama i blago orošenoj travi. Čuje se smijeh i dječja cika. Njezin je dječak zaspao.

Dana je skoro pa neprimjetno izdvojena iz društva; sjedi na pragu stražnjeg ulaza u veliku kamenu kuću. S vremena na vrijeme osmjehne se prijateljima koji joj iz polutame tu i tamo dobace kakvu veselu primjedbu. Zovu je da im se pridruži. Dana se ispričava time što s praga čuje maloga ako zaplače u sobi na katu.
Na nebu se polako uspinje veliki blijedi mjesec.

Dok ih promatra, Dana se nenadano prisjeća majke. Već dugo nije mislila o njoj i ovaj je nagli bljesak uspomena iznenađuje. Sa sestrom je skoro više ne spominje. Pospremile su je u pretinac zajedničke prošlosti koji doista rijetko otvaraju. Tek jedanput godišnje na majčin rođendan odu na groblje; ostave tamo buket krizantema i upale svijeću. Ako je vrijeme lijepo, posjede na kamenoj ploči, sestra popuši cigaretu i potom se svaka otputi natrag u svoj nespokoj. Ni s ocem više ne govore o toj temi. Tata već poodavno ima novu ženu, a njihovu majku spominje tek koliko je neophodno. Dana i sestra mu na tome ne zamjeraju. Dapače. Stari se konačno doima sretnim, a sam Bog zna da ga je sreća dugo zaobilazila. Strašno je reći, ali svima se njima život pokrenuo tek nakon majčine smrti. O tome naravno šute, ali to je svejedno tako.

No, večeras Dana misli o majci.

Neka prepoznavajuća slutnja uvukla se u ovu spokojnu ljetnu večer, u ovaj bujan zeleni vrt gdje pršti život i razbacani sjede razdragani i opušteni ljudi. Večeras Dana osjeća majčinu prisutnost. Gustu i mračnu nazočnost njezinog sveobuhvatnog bića. Ne kao onda kada je Dana bila djevojčica, kada je majka dolazila noću i šutke sjedila u tami spavaće sobe. Večeras majka nije neželjena gošća, vjerovnik krivnje koja ih opsjeda svo troje. Večeras je Dana osjeća u sebi. Večeras su majka i Dana jedno. Večeras je majka u Dani.

"Tu si?", oklijevajući upita Dana.

"Tu sam", iz mraka smireno odgovori Majka.

Dana nije uplašena. U tami koja se spušta nad šumom osjeća logiku majčine nazočnosti sada i ovdje. Jer ako Dana uhvati za ruku svoju majku, a ova pak svoju majku, to jest Daninu baku, a Danina baka pak uhvati svoju majku, i tako jedna za drugom svaka za ruku uhvati svoju majku, bit će to dugačak ljudski lanac kojemu se konac gubi u magli i zaboravu. U svakoj se od njih odbljeskuje spiralno proteinsko zrcalo, svaka nosi sjećanja one prethodne, izgovorena i ona prešućena, upisana u stjenkama tkiva, usnulom tumoru, naglom bljesku spoznaje nikada proživljenog iskustva. Majka je u Dani od trenutka kada je Dana ušla u majku. Majka je u ovoj tami zajedno s Danom od kada je vijeka i početka.

Ipak, ovo će za njih obadvije biti teška noć... Jer Dana sluti da majčin posjet nije slučajan... Kakvo li upozorenje nosi ovo predosjećanje? I čiji je ovaj iznenadan nemir? Danin ili majčin? Koja od njih dvije večeras pulsira izdvojenošću, krivim srastanjem? Odakle ova prepoznavajuća sjena, ovo podvojeno bivstvo? Gjde počinje Mama, a gdje završava Dana? Je li to bilo u ovom ili nekom sličnom vrtu nekoga davnoga ljeta, kada je Dana trgala latice cvijeća, a sestra joj prišla prvim teturavim koracima? Njihova je majka sjedila u hladovini i baš kao Dana noćas, promatrala svijet utrnulim staklenim pogledom. Ili je sjećanje lažno te postoji samo Dana sada, u ovom trenutku, dok sjedi na pragu kamenog zdanja i besposleno sklapa prste među koljenima? Čije je ovo mučno nepripadanje? Danino ili majčino puno godina ranije? Koja od njih dvije s prikrivenom gadljivošću promatra sebe i ostale žene s malom djecom? Njihovu umornu imitaciju sreće? Naglo stečenu svrhovitost, milost biološke nužnosti? A tek ti mizerno nesretni muževi!?! Taj očaj obmanutih i zavedenih muškaraca, upletenih u paučinu dosade i postupno nametnute nejebice? Eros u bezglavom bijegu, lažne nade pohranjene u gaćama tuđih partnera? Sve te široke komotne majice, deodorani i obavezne ortopedske sandale, jebeni mirisi homeopatskih pripravaka i organski uzgojene mrkve!?! Dana bi vrištala da smije...

Dana bi vrištala, ali ne smije...

Možda se upravo ovako osjećala i mama... Možda su se slične misli motale i njezinom bolesnom glavom. Sve odluke nakon prve mladosti niz su teških i nepopravljivih pogrešaka. Ništa ne odgovara zamišljenom. I muškarac kraj ugaslog roštilja i usnuli dječak u sobi na katu tek su nesretan nesporazum, neugodni uljezi u slobodi njezinih odluka. Ostaje samo panična potreba za bijegom i životinjska ugroženost! Večeras je samo korak do mržnje...

"Ali ja ne želim skončat' kao ti", gotovo se rasplakala Dana sakrivena u svojoj sjeni.

Iz mraka se začuje majčin šapat:

"...Misli na Miciku i mačiće... i maslac...".

Maslac!

Kako se nije ranije sjetila?!?
Zbog maslaca je majka noćas ovdje! Da je podsjeti, da je zaštiti! Upravo zato da Dana ne završi kao ona!

Odmah po povratku u grad, čim ostane sama, čim se dječakov otac otputi u ured, premazat će dijete maslacem. Pažljivo. Pomno. Od svjetlokosog tjemena do sitnih dječakovih stopala. Ponjušit će ga i cijeloga ga olizati.

I tada će sve biti u redu... Baš kao što je sve bilo u redu i s Micikom i njezinim mačićima. Jer Danina je majka najmoćnija čarobnica na ovome brijegu...

Dugo nakon što se društvo uputilo na spavanje njih su dvije sjedile na pragu velike seoske kuće. Spokojne i šutljive jedna pored druge... Pod šuštavim krošnjama usnule drevne šume... Šume, u kojoj se djeca gube i iz koje izviru bajke...

04.04.2008. u 01:26 • 19 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	travanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

1001 praška noć

Natasa Babic

Create Your Badge

UDIJELI SIROTINJI - KUPI PRIMJERAK!!!

adopt your own virtual pet!

Bond djevojka u mirovini:
Vila Zaboravka

Plaćeni Oglas

Agnus Diabolik
Babl
Belka
CatMarica
Daathian
Delfina
Dvizga
Markiz
Marole!
Nemanja
Remi
Skaska
Spada
Srdelica
Stroke
SuziQ
Zub
Wall
Xiola
ŽTP Zelengrad

Igraju

Virtuela - Žena Koja Tajnu Zna
Bajo - Mladić Meka Srca i Tvrda Uda - nešto kao muž
Daćko Sraćko aka Fabio - Sin na dalekom otoku, miljenik žena i ovaca
BelzeBuba aka Gica Galaksija - Kći sisanče

NEPRIJATELJI

Draguljče - Zla Pajina sestra sa shoe-size-IQ-om ; sanja karijeru u filmu
Sabrina - Zla Pajina majka, pati od alergije na električne žarulje, sanja Virtuelu
Kasper - Pajin otac, sanja vinski gulaš, safaladu, srneći hrbat...

PRIJATELJI

Sanjcho - Žena koja je prehranila The Svadbas
Kum Bojko - Bubnjar i antiglobalist
Erik Degenerik - On Stvara Svet Oko Sebe
Tetka Kristla - Žena koja umije prepoznati dobru štiklu
Suzi J. - Društveni kroničar i posrnula makrobiotičarka, SMS pal
Tihana - Glumica i Ex-Cimerica

ZOO Cast:

Disa - Pajina extramaritalna ljubovca
Lentilka i Čečka aka Marx & Engels - Mačke koje ne poštuju privatno vlasništvo
Mara - Maca Patrijarh - RIP
Milivoj - Jednooki mačak Legenda - RIP
Antonio aka Tonči - Najdeblji mačak na Islandu
Mitzuko aka Cuki - Maca Padobranka - RIP
Kali - Felino-Ljepotica, Kum Bojkova konkubina
Jurica - Mačak-Huligan, nezakoniti Erikov sin s ladanja u okolici Tabora
Dali - Pas Nakazić - RIP
Mafla - Maca Generalica
Ajka - Debela Kuja
Brok - Disin prijatelj i susjed
Tara - Disina prijateljica
Moretti & Co. - Toskanski zečevi - RIP
Mora - Kuja Asasin

...Lista se kontinuirano nadopunjuje....

Arhiva