Virtuelino plišano jastuče https://blog.dnevnik.hr/virtuela

ponedjeljak, 28.11.2005.

Ljubav i prepreke

Sjećam se da je Aleksandar Hemon u nekom pradavnom intervjuu pizdio na The New Yorker urednike, no očigledno je da su nesporazumi izglađeni i dvije strane ponovno surađuju na sveopće zadovoljstvo.

"Love and Obstacles" je Hemonova priča u posljednjem TNY broju i vrlo mi se svidjela.

Za one koji ne znaju, Hemon je u SAD stigao ranih 90-ih nekim novinarskim poslom, neka stipendija, razvoj demokracije, bla-bla-truć, i tamo ga je zatekao rat.
Engleski je - legenda kaže - naučio prodavajući Biblije.
U međuvremenu se uvrnuo u bosanskog Nabokova, barem što se tiče pisanja na jeziku koji mu nije materinji.
Lansirao ga je upravo The New Yorker nakon što im je Hemonova agentica poslala jednu njegovu priču.

Za razliku od naših natječaja koji (s pravom ili ne) inzistiraju na dužini teksta, The New Yorker plaća po svakoj napisanoj riječi. Stoga ne čudi da su im neke od kratkih priča više nalik na novele.

O Hemonu zapravo znam vrlo malo. "The Question of Bruno" nisam čitala, njegovo pisanje za BiH publicistiku ne pratim, uz "Ljubav i prepreke", pročitala sam jedino onu 'prvu' priču iz New Yorkera. I jedan prastari intervju u Feralu. I to je sve.

28.11.2005. u 11:59 • 7 KomentaraPrint#^

nedjelja, 27.11.2005.

Jindrich Chalupecky

Image Hosted by ImageShack.us

Jan Vasilko

Prije nekoliko dana Česi su uručili ovogodišnju Jindrich Chalupecky godišnju nagradu za najboljeg vizualnog umjetnika, mlađeg od 35 godina.

Ovogodišnja dobitnica je Katarina Šeda, friška diplomantica praške Akademije likovnih umjetnosti, u klasi profesora Kokolie.

Chalupecky nagrada je ovdje velika stvar. Riječ je o najvećem profesionalnom priznanju koje si umjetnička ekipa srednje i mlađe generacije međusobno dodjeljuje i nerijetko je bez kontroverzi. Kao i u svakom sektoru, i ovdje uz profesionalne kriterije, vladaju politika, dobar marketing i samopromocija.

Ovogodišnja dobitnica Šeda zanimljiva je zato što njen izbor istovremeno i iznenađuje i ne iznenađuje.

Šedu je najbolje opisati kao 'konceptualisticu' - ona radi na projektima koji su s vremena na vrijeme društvenjački, tj. imaju 'socijalnu notu', nešto a la naša Andreja Kulunčić, samo što je Šeda daleko manje 'angažirana', no najčešće je riječ o intimnim 'doživljajima' - poput Šedinog spavanja na seoskom groblju, okružena minijaturnim ljesovima koje je za tu priliku istokario njen djed.

Za Chalupeckog se Šeda predstavila projektom "Svejedno mi je".
Glavna protagonistica nije Šeda već njezina baka.

Daklem, otkako je baka otišla u mirovinu, a posebno otkako je umro djed, stara žena apsolutno ništa ne radi.
Po cijele dane leži u krevetu, gleda TV Novu, ne pere se, ne kuha (hrane je Šedini roditelji), ne izlazi iz kuće, ništa!
Čovjek bi rekao da je baka u depresiji, no kad pročitate sinopsis Šedinog razgovora s bakom, jasno vam je da se baka rodila samo s jednom namjerom a ta je da dočeka dan da baš ništa ne radi.
Stara je po vlastitim tvrdnjama, sasvim OK.
Kuhanje je oduvijek mrzila, ne podnosi društvo pa nema prijateljica, rodila je jednoga sina pa kad je vidjela koji su djeca davež, odlučila se da ih više ne rađa. Jedva je dočekala da joj muž umre pa da ne mora izlaziti iz kreveta (on ju je 'gnjavio' da s vremena na vrijeme ode u dućan). Ne tušira se, jer "nikada nije voljela vodu". I tako dalje, i tome slično.
Na svako pitanje kratko odgovara - "Svejedno mi je".

Naravno, ne treba posebno napominjati da je Šedina obitelj totalno sluđena, jerbo se o Staroj netko na koncu ipak treba brinuti.
Uglavnom, Šeda je svoj umjetnički projekt posvetila tome da baku izvuče iz letargije.
Pa je kroz razgovore s babičkom skužila da je Stara nekoć bila dobra u onome što je radila.
A baka je svojevremeno bila poslovođa u trgovini alatima.
Povuci-potegni i baba je počela pričati o asortimanu u svom dućanu.
Svega se sjeća - do najmanjeg detalja!
Pa se Šedina 'izložba' sastoji od dvjestotinjak bakinih crteža od kojih svaki predstavlja po jedan artikl koji je baka nekoć prodavala (uključujući podatke o dimenzijama, posebice šarafa, i njihovim cijenama).
Na zidu je ispisan sadržaj razgovora Šeda-Baka.

Uz Šedu, u Mjesnoj galeriji izlažu i ostali finalisti ovogodišnjeg natječaja - Zbynek Baladran, Josef Bolf, Jakub Hošek, Alena Kotzmannova i Jan Šerych.

Pajo je primijetio da je Šeda vjerojatno s pravom pobijedila u ovogodišnjoj izrazito lošoj konkurenciji.

Meni je priča o baki guba, ali moram priznati da doista jest malo neobično da bi to bilo BEST OF THE BEST ovogodišnje art produkcije u cijeloj zemlji. Izgleda da je Pajo u pravu.

Inače, o Katarini Šedoj sam prvi put čula na jednom rođendanskom tulumu kada su neke mlade cure, studentice s lokalne Akademije, spominjale Šedu s više nego očitim respektom. Kada sam pitala u čemu je štos, odgovorile su mi da je Šeda jedno kraće vrijeme radila kao uklizečka - čistačica.
Kako sam ja i dalje blejala s nerazumijevanjem, cure su mi ponovile - Radila je kao uklizečka!
Pa sam sa zakašnjenjem shvatila da je Šeda napravila nešto o čemu će se u tom privilegiranom krugu valjda raspredati legende iz generacije u generaciju.

Ovom prilikom moram spomenuti da sam prije par tjedana naišla na sličnu primjedbu u Guardianu o Sarah Lucas - koja se, ničim izazvana, na vrhuncu svoje karijere zaposlila kao šankerica! Autor teksta o tome piše kao da je Lucasova par tjedana provela u tanku s morskim psima - doista mi nije jasno u čemu je misterij: mogu iz rukava nabrojati barem deset dobrih razloga zašto bi netko privremeno stajao iza šanka a da mu lova nije priša.

Sa Šedom je međutoa, posrijedi zanimljiva samo-promocija.
Naime, cura se odlučila za metodu naoko potpune NE promocije - u art svijetu gdje se već na prvoj godini studenti natječu koji će se prije pretvoriti u robu, Šeda se odlučila ne komunicirati s novinarima, odbila je velike novce koje joj je ponudila lokalna mesna industrija za kapute od salaminih kora koje je Šeda šivala beskućnicima, o njezinim 'akcijama' ne postoji gotovo ništa dokumentiranog materijala, nema publiku - najbolje je proguglati njezino ime - skoro pa da nema rezultata! (Za razliku od drugih Chalupecky laureata i finalista).
Mislim da je imala nevjerojatnu sreću s mentorom Kokoliom - tip je ili uvjeren u njezin genij pa je pušta da na ispite dolazi s "ničim", ili je totalno nezaintersiran za studente pa mu se Šeda provukla sa svima ostalima.

Znači, uz umjetnički talent, Šeda bez sumnje raspolaže i zanimljivim PR pristupom.

****

U drugom dijelu galerije bili su predstavljeni radovi finalista sličnih natječaja iz HR, Slovačke, Srbije, Kosova i Makedonije.
U Hrvatskoj je riječ o nagradi Radoslav Putar, a ovogodišnji pobjednik je Antun Božičević.

Paji su se najviše svidjeli video radovi s Kosova, a meni Slovaci.
Moj fejvorit iz kompletne 'ponude' bio je Slovak Jan Vasilko (1979.) - kasnije sam saznala da je on pobjednik Oscara Čepana, Chalupecky ekvivalenta u Slovačkoj. Sličica na početku teksta je njegova - od Šede se nema što vizualno predstaviti. Ona je fenomen druge vrste.

27.11.2005. u 20:37 • 1 KomentaraPrint#^

četvrtak, 24.11.2005.

Poći ću s vama jer volim šalu, hoću da vidim Akademika budalu!

Kako baš nisam u toku tokova o tome što se zbiva u Hrvatskoj, tako me zakašnjelo iznenadila vijest/blog Borisa Becka o tome da je "Ježeva kućica" po drugi put (?) izbačena iz HR školske lektire.
Ako me pamćenje dobro služi, prvi se put to dogodilo u vrijeme ratne histerije - što ne opravdava, ali barem objašnjava glupost kao takvu.
Danas, deset godina nakon okončanja ratnih operacija, doista ne razumijem po čemu bi "Ježeva kućica" vrijeđala, omaložavala ili ne-daj-Bože, ugrožavala hrvatsku nejač.

Ježeva kućica je pravo malo remek-djelo; jedna topla, šarena priča na koju djeca reagiraju već generacijama. Ćopić ju je napisao 1948. i doista ne vidim ni jedan pameti dostojan razlog da se ovaj klasik dječje književnosti zaobiđe u školskom programu.

O motivima akademika Babića (koji je, po Becku, odgovoran za odluku o Ježurkovom uklanjanju iz lektire) mogu samo spekulirati.

Knjižicu je napisao Srbin.
(I to, ni manje ni više, nego depresivni bosanski Srbin koji je život okončao bacivši se s mosta).

Gadan argument.
Po logici stvari, ako sutra Srbin izumi lijek protiv raka debelog crijeva, vrli će ga hrvatski medicinari izbaciti s farmako-lista. Nećemo liječiti hrvatski puk srpskom umotvorinom. Neće hrvatska djeca čitati dobru srpsku književnost. Bolje da gledaju poštene hrvatske sapunice na HTV-u.

Srpski jezik?

Jezično je Ježurka Ježić deset puta bliži hrvatskom književnom standardu nego malom Šumadincu, pa čak i Beograđaninu.
A Ćopićev 'hrvatski' zilion puta ispravniji od onog što ga često čujemo s nacionalne dalekovidnice.

Ćopić je bio komunist.

Pa bilo je i barem 70% odraslih Hrvata do momenta naglog obraćenja na drevnu vjeru katoličku koja misteriozno uzima maha 1990/1991. Da ne spominjem prvog hrvatskog predsjednika.

Poruka "Ježeve kućice" u suprotnosti je sa svjetonazorom koji želimo prenijeti našoj djeci.

Pa jebateled, Hrvatski bi Sabor trebao ići kod Ježurke na instrukcije po pitanju domoljublja i nacionalnog ponosa!

Srbin u lektiri vrijeđa osjećaje roditelja.

Pa vrijeđaju ti roditelje i mene, a i ja sam roditelj. I što ćemo sad???

Totalno pomračenje uma.

***

Ipak, najzanimljivije mi je kako Hrvatskom uporno pale i žare uskogrudni nemaštoviti bigoti čije administrativne odluke okrljaštuju, osiromašuju i omeđuju kulturu ovog naroda.

Za razliku od naših 'arhineprijatelja' Srba, čiji imperijalni impuls naprosto prima i usvaja sve što je vrijedno, bez obzira dolazilo to iz Hrvatske ili Makedonije, te 'to nešto' kroz generaciju-dvije didžestira i ispljune natrag kao 'svoje', histerični se Hrvati u strahu od nacionalne anihilacije uporno igraju ekskluzive pa i ono što je autentično njihovo odbacuju i kastriraju - jednom riječju (dvjema riječima), sustavno uništavaju.

Tako da izbacivanje jednog "uljeza" iz poduke svetog jezika nacionalnog ne bi trebalo iznenaditi.

Inače, Daćko-Sraćko mi je u teenagersko doba priznao da mu se Ježurka Ježić svojevremeno popeo na vrh glave koliko ga je puta čuo pred spavanje. No, kako je mališa vlasnik pozamašnog EQ-a, shvatio je da u Ježu uživa mama pa se nije bunio.

A sad, samo za društvo u kutu...

NOĆ

Evo i noći,
nad šumom cijelom
nadvi se suton
sa modrim velom.
Promakne samo
leptirić koji
i vjetar noćnik
listove broji.
Utihnu šuma,
nestade graje,
mačaka divljih
oči se sjaje.
Skitnica svitac
svjetiljku pali,
čarobnim sjajem
putanju zali.
A sova huknu
svoj ratni zov:
Drž'te se,
ptice,
počinje lov!

24.11.2005. u 22:36 • 56 KomentaraPrint#^

The Devil's Progress

"When I was a child in Jerusalem, our teacher at a Jewish orthodox school taught us the book of Job. All Israeli children, to this day, study the book of Job. Our teacher told us how Satan travelled all the way from that book to the New Testament, and to Goethe's Faust, and to many other works of literature. And although each writer made something new of Satan, the devil, der Teufel, he was always the very same Satan: cool, amused, sarcastic and sceptical. A deconstructor of human faith, love and hope".

Ovim riječima započinje The Devil's Progress, stvarno sjajan esej Amosa Oza - zapravo adaptirani govor što ga je Oz u kolovozu ove godine održao u Frankfurtu pri dodjeli Goetheove nagrade.

Sinoć, dok sam u Radosti dobrodušno preživala Thai Vegetable Stir-Fry (kad iznesem vinsku kartu, znat ćete da sam alias Davora Butkovića), Ozov uvodni paragraf me puknuo direkt u cortex! Protivno namjeri da večer provedem uz lagano štivo i povremeni "Muuuu!", stari me Žid natjerao da mislim! A to vjerujte, nije lako.

Nigdje nisam pročitala tako kirurški precizan opis Vraga - "A deconstructor of human faith, love and hope".

Daklem, Oz počne priču tako što kaže kako je ljudska spoznaja Dobra i Zla univerzalna, tj. ne ovisi o vjerskom ili filozofskom sistemu kojemu pripadamo. Pače, tvrdi on - čak i malo djete intimno zna kada čini Zlo.
Istinu je možda teško definirati, no to ne vrijedi za laž. Dobro je s vremena na vrijeme teško prepoznati, no Zlo je zapanjujuće jednostavno.

Problem, po Ozu, nastupa s modernitetom i razvojem društvenih znanosti koje posebice u 20. stoljeću, u razlikovanje Dobra i Zla unose svojevrsnu konfuziju. Pri tome misli na mantru društvenih znanosti da ljudske motive i postupke uvjetuju njihove okolnosti koje su pak (najčešće) van dometa pojedinčeve kontrole. U konačnici to rezultira moralnim relativizmom i nestankom osobne odgovornosti.
Društvo je krivo. Majka me nije voljela. Tukli su me kao malog. Školstvo je zakazalo. Siromaštvo uzrokuje zlo. Itd. Itsl.
Cijela plejada izgovora i ethos "žrtve".

Postmodernističko poimanje Zla Oz etikterira "kičem".
Manjine su uvijek u pravu. Žrtva je moralno nadmoćna. Uvjereni smo da su za sve nedaće ovoga svijeta odgovorne skrivene sile zlih moćnika dok mi, 'obični ljudi' tuten nismo ni luk jeli, ni luk mirisali. Vrag više nije u "detalju", već se uvrnuo u konglomerat (MMF, WB, SAD,...). Više se ne bavi pojedincima i ne obraća se jednom Faustu, Jobu, tebi ili meni. Današnje zlo pripisuje se grupi; za sve su krivi komunisti, HDZ-ovci, tajkuni, zločinci u Haagu, država, mračne sile globalizacije. _______ Nadopunite sami.

Baš kao što Mc Donalds mora za mene misliti hoću li se ja opeći srčući njihovu kavu, tako je i Zlo u domeni nečije tuđe savjesti i odgovornosti. Amos Oz to naziva "etičkim kičem".

Po Ozu, Zlo i Dobro počinju i završavaju s pojedincem i njegovim izborom.

Prije puno godina, jedne ljetne noći šetala sam Novim Zagrebom. Na onoj livadi kod Mamutice o koju se danas trve stanari i Crkva, našla sam malo mače. Sjećam se da me srce doslovce (!) zaboljelo pri pomisli tko će na njega još naići i što ga očekuje. Nisam ga uzela k sebi - doma sam već imala dva mačeta, a ovo je barem bilo zdravo.
Kasnije, pred spavanje, razmišljala sam ima li na svijetu više zlih ili dobrih ljudi? Drugim riječima, kakve su mačićeve šanse?
Zaključak je pao da više ima dobrih.
Jer u protivnom jednostavno ne bismo opstali.

Za kraj, evo pjesme Heinricha Heinea, s naputkom kako prepoznati Vraga:

"I call'd the devil, and he came,
And with wonder his form did I closely scan;
He is not ugly, and is not lame,
But really a handsome and charming man.
A man in the prime of life is the devil,
Obliging, a man of the world, and civil;
A diplomatist too, well skill'd in debate,
He talks quite glibly of church and state".

24.11.2005. u 18:08 • 6 KomentaraPrint#^

utorak, 22.11.2005.

Pablo Escobar

Image Hosted by ImageShack.us

Pajo se cijelu noć koprcao i bacakao po krevetu, stenjao, cvilio i glasno uzdisao; skoro sam se zabrinula za njegovo krhko duševno zdravlje. Kao da vanbračnu postelju dijelim s ratnim veteranom koji je proveo godine u Vietcong zarobljeništvu (Ovčari, Manjači,...) pa sad pati od najstrašnijeg PTS-a.
Istina je međutoa, prozaičnija - prežderao se vrućim tost-sendvičima od sira - baš pred spavanje. Priznanje je palo rano zorom kada smo se u krevetu kucnuli šalicama za kavu.

Nekako u isto doba nazove me i Stari.
Raspituje se o unučadi. Odrasloj i nerođenoj.

Kažem ja njemu kako mi je Daćko-Sraćko u trbuhu bio baš kao onaj puh iz "Alise u zemlji čuda", onaj što po cijele dane spava u čajniku.
Za razliku od BelzeBube koja se prekobicava i luduje sve u 16.

Pa si nastavim ogovarati sina i kažem kako je on eto, dečko za kojeg je od presudnog značaja tko će mu biti žena.
Kada je puhu bilo dvije godine, mogli ste ga ostaviti da sjedi na stolcu i na tom istom stolcu ga zateći za 48 sati. Neko drugo dijete bi odlunjalo do susjednog sela.
Takav je i danas. Pa ga netko treba gurati.

Na to Stari pita:
"A je l' ima kakvu curu?".
"Ima", velim ja. "Španjolku. Zapravo, cura je Islanđanka, ali deda joj je Španjolac pa se preziva Escobar".
"Opa, miki!", veli Stari, "Mogao bi tu pasti kaki kriminal...".
"Neka", odgovaram - "Svatko tko preuzima rizik, vrijedan je moga poštovanja".
"Kako da ne", odgovara sasvim ozbiljno Otac. "Nakon prvog milijuna sve je ionako legalno".
He-he!

22.11.2005. u 17:40 • 1 KomentaraPrint#^

nedjelja, 20.11.2005.

Mugimama is this monkeymusic?

Image Hosted by ImageShack.us

Otkako su Jeržana i Asgeir odprašili nebu pod oblake, s CD playera ne skidam frišku islandsku zvijezdu Mugisona i njegov stvarno dobar trijenac "Mugimama is this monkeymusic?".

Pročitala sam negdje da je prva dva albuma financirao tako što ih je poput trgovačkog putnika prodavao obitelji, prijateljima, susjedima, poznanicima i općenito ljudima dobrog srca ne bi li otplatio troškove snimanja i svega što uz produkciju i marketing CD-a ide.

Srećom pa su islandske obitelji brojne, a ljudi cijene svaki rad pa i onaj "neproduktivno" umjetnički. Da nije tako, i Bjork bi ostala samo jedna u nizu teenage samohranih majki koja ispisuje virmane u nekoj oturi-doturi ribljoindustrijskoj firmi.

U svakom slučaju, preporučam Mugisona. Kao i "Takk", Sigur Ros najnoviji album.

Daćko-Sraćko mi javlja da je na otoku ovih dana u điru i band imenom "Trabant", no njih još nisam čula.
Asgeir pak preporučuje nekog Amera koji već 15 godina svira u islandskom filharmonijskom orkestru, a nedavno je pod imenom "Cynik Guru" okupio frendove iz orkestra pa su snimili zanimljiv CD. Ni to još nisam čula. Ali vjerujem na riječ.
Nešto od svega toga eventualno se dade čuti na RUV 2, islandskom nacionalnom radiju. Ne znam kad puštaju alternativu, ali i otočki pop je dovoljno bizaran za HR uvo.

Jučeraske sam završila i stvarno dobro "Širenje područja borbe" omiljenog mi mizantropa Michela Houellebecqa, a dan ranije u Anagramu kod Mire kupila "The possibility of an island". Hvala nebesima da sam knjiški moljac po vokaciji a ne adrenalindžija što se sa skateboardom baca iz aviona na 2000 metara. Kako inače preživjeti devet mjeseci mirovanja?

My favourite sport?
X-treme ironing.

20.11.2005. u 12:25 • 6 KomentaraPrint#^

subota, 19.11.2005.

Nobuyoshi Araki

Image Hosted by ImageShack.us

Odšetala jučer do Langhans Galerije na izložbu japanskog fotografa Nobuyoshi Arakija koji tuten u Češkoj ima veliku sljedbu.

Araki je 65-godišnji čičica, vrhunski zanatlija, doma u Japanu ima kultni status, a svjetsku je slavu stekao negdje ranih 90-ih kada su ga otkrili Ameri. U SAD-u je odmah proglašen kontroverznim autorom zbogradi pornografskih elemenata, posebice "Bondage" ciklusa, što mu naravski nije odmoglo. Any publicity is a good publicity.

Izložba me se na koncu nije posebno dojmila. Valjda taj veliki publicitet izaziva hiper očekivanja, tko će ga znati? Mislim, Araki je dobar, tu se nema što ni dodat' ni oduzet', ali meni je od tematike do izvedbe sve previše "fashion", vizualno presavršeno, bez iznenađenja. Sama Bondage serija mi je još najzanimljivija, vrhunski estetizirani soft porno. Ciklus erotiziranog cvijeća je lijep i prazan. Sign of the times, valjda.

19.11.2005. u 14:55 • 2 KomentaraPrint#^

četvrtak, 17.11.2005.

Predponoćni SMS

I dok ja razglabam svijet i njegove fenomene, intimna prijateljica Kristla šalje mi SMS nadasve poučnog sadržaja:

Dajem dušu, dajem sve!
Vodite me bilo gdje;
Tamo gdje je stalo vrijeme,
Gdje se vino zaborava toči!

Bilo gdje u ovom gradu,
Gdje prodaju lažnu nadu;
Kupila bih jednu ove noći...


Dragana Mirković

Ožeži!!!!!!

17.11.2005. u 22:09 • 0 KomentaraPrint#^

Korma, Ash, sloboda, probava

Dok smo klopali u našem omiljenom pakistanskom pajzlu u Pragu 8, Dagoberto se zapalio sveziglede "erozije liberarnih sloboda" o čemu je preko tanjura Vegetable Korma čitao u Gardianu. O ovoj nadasve debatiranoj temi danas se oglasio Timothy Garton Ash, politolog-sociolog-historik, najpoznatiji kao stručnjak za pitanja tranzicije i Srednje+Istočne Europe.

Dagoberto je Zapadnjak liberalne provenijencije koji je na Divljem Istoku dovoljno dugo da kuži kako ostatak svijeta ne funkcionira kao voljena Kanada, no još uvijek nije ogrezao u cinizam toliko duboko da Gartona Asha iscjepka za mačji zahod. Pa je pizdio na temu "liberty-security" trade-off, a na koncu ga je krenulo pa mi je počeo iznositi najnovije priloge 9/11 teorijama zavjere koje neumorno skuplja po brojnim sajtovima diljem sajber vaseljene. Danas je recimo, dudio o tome kako inžinjeri i masa drugih stručnjaka sve glasnije tvrde da se Twin Towersi nisu mogli sasuti samo od udara aviona već da je iznutra moralo biti i "strateški raspoređenog eksploziva".

Nije da odmahujem rukom na konspiracijske opsesije, ali brate mili, moji su se weltschmertz kapaciteti opako smanjili i naprosto nemam energije pratiti baš svaku epizodu "Ode svijet u qurac" serije. Pogotovo ako se uzme u obzir da sam ja jedno optimistično stvorenje + vjerujem da svijet kao takav nikada i nije bio a da nije u qurcu. Jedino što se mijenja je lokacija.

Međutoa, zanimljiva su mi dva momenta večerašnje gastro-diskusije:

(1) Čini mi se da bi se Zapadnjacima, tj. sjevernim Amerima, da budem preciznija, bilo lakše nositi s 9/11 kada bi u pozadini bio komplot i korumpirana domaća vlast nego traljavo oteti avioni. Imam dojam da im najteže pada banalnost akcije koja je onako šokantno ukazala na ranjivost Posljednjeg Hegemona.

(2) Spika o "eroziji građanskih sloboda" u posljednje četiri godine. Neosporna činjenica. No, meni je zanimljivo kako su Hrvati jubilarno jope izvan zapadnjačkih trendova - kod nas u posljednje četiri godine slobode rastu. Nevjerojatno, ali istinito!

Nadam se da me Korma neće osvetnički dočekati na WC-u. Ti islamisti & fundamentalisti ne biraju načina da izmuče poštenu krstjansku dušu...

17.11.2005. u 21:15 • 0 KomentaraPrint#^

Gunterovo stoljeće

Nakon podužeg čitanja danas sam konačno završila Guntera Grassa - "My Century".
Počevši s 1900. pa sve do 1999., iz godine u godinu, kroz seriju manje-više povezanih priča/poglavlja, Grass opisuje 20. stoljeće na rodnoj mu njemačkoj grudi. Teško da bi se našla zanimljivija lokacija.

Knjiga naravski pretpostavlja elementarno poznavanje povijesti 20. stoljeća - što svjetske, a što "lokalne". Na početku se susrećemo s marokanskim krizama i ekspeditivnom gradnjom carske mornarice. Slijedi Prvi svjetski rat, pa Weimar, pa nacizam, pa Drugi svjetski rat, pa poraz i protjerivanja, podjela zemlje, Berlinska kriza, godine 'ekonomskog čuda', prebjezi s Istoka, 1968. i godine Baden-Meinhof terorizma, ekologija, 1989. i pad Zida, Stasi fajlovi i raspad društva + obitelji na Istoku, Kohlov poraz i Grassove lamentacije na temu genetike, ovce Dolly te pitanja svrhe i opstanka očinstva kao takvog.

Ne bi bilo originalno, ali bilo bi svakako zanimljivo kada bi se neki zreliji hrvatski literat dohvatio pera pa napisao varijaciju na temu.
Od Hrvatsko-ugarskog Sabora, do austrijske aneksije Bosne, Prvog svjetskog rata i raspada Monarhije. Kraljevine SHS, ubojstva Radića i ekipe u Skupštini, kraljeve diktature, ustaške emigracije i atentata u Marseilleu, Drugog svjetskog rata, NDH i Jasenovca, partizanskog pokreta i Tita, "NE" Staljinu, samoupravljanja, 1966. i pada Rankovića, prvih emigranata u Njemačkoj, 1971. i Hrvatskog proljeća, razvoja turizma, godina prosperiteta i jeftinih kredita, Titove smrti, stabilizacijske politike Milke Planic&Co. + godina naplate računa, "demokratskih gibanja", Miloševića u Srbiji, Tuđmana i HDZ-a, rata, Vukovara, Bosne, Oluje, Daytona, Den Haaga. Tuđman umire baš u prosincu 1999. - dobar dramatski završetak za hrvatsko stoljeće.

No, koga angažirati za taj literarno-publicistički podvig???

Bilo bi poželjno kada bi to bio netko rođen 30-40-tih; dakle, da je komad stoljeća direktno proživio, a ne da se projekt svede na "Leksikon YU mitologije", tj. sjećanja moje generacije koja aktivno počinju 70-tih, a kritičku "refleksiju" poprimaju tek u drugoj polovici 80-tih.

Tko, o tko, da opjeva Hrvate i hrvatovanje???

Suzi J. kaže da mi poeta još i imamo, ali da su nam prozaici tanja strana.

Eto pitanja za soareje u nujnim jesenjim večerima...

17.11.2005. u 19:13 • 0 KomentaraPrint#^

srijeda, 16.11.2005.

Smrdići i Zumbulići

Promena imena sela Smrdić obradovala je oko 500 žitelja tog naselja u opštini Žitorađa.

Vlada Srbije uredbom je promenila ime tog sela na zahtev meštana, pa će se selo ubuduće zvati Izvor. Predsednik opštine Žitorađa Staniša Đokić, rodom iz Smrdića, pokrenuo je peticiju kojom je tražena izmena imena sela.
"Još kao dečak sam maštao o promeni ružnog imena mog rodnog sela jer mi je uvek bilo neprijatno da kažem odele sam", kaže Đokić.

Profesor Mladen Stanojević, koji je proučavao taj kraj, kaže da selo Smrdić postoji 500 godina, a da je ime dobilo u srednjem veku, najverovatnije po izvorima sumporne vode sa kojih se širio neprijatan miris.
"U srednjem veku tu je bilo oko 20 izvora sumporne lekovite vode", tvrdi Stanojević.

Prema drugim navodima, selo je dobilo ime posle masovnog pomora konja, koje su meštani zatrpavali u veliku jamu, iz koje se posle širio nesnosan smrad.

Danas u selu postoje četiri aktivna izvora, s pijaćom vodom, pa je i to podstaklo žitelje da naselju daju ime Izvor. Neki seljani tvrde da je prvi naziv sela bio Zumbul, do Prvog svetskog rata, a da su ga bugarski okupatori uknjižili pod nazivom Smrdić.

16.11.2005. u 17:42 • 4 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 14.11.2005.

Mrs. Robinson

Od danas sam i oficijelno Mrs Robinson.

Očuvana raspuštenica s 40 zima na plećima. Dr'žte mladež podalje od stare fufe!

Vrč je prvo potegao Kolja u siječnju. Ondak Cixi, pa Sanjcho, pa Aurora.
Silvia se za tu prigodu i prigodno odjenula (viđ slike!).
Slijedim ja, a iza Nove godine nastupa generacija mladeži: Suzi J., pa Suzie A., pa kum Bojko, pa Duško-Dugouško, pa Dagobero...

Veli američki Vogue da su 40-te nove 30-te.
Whatever.
Make the best out of it.

14.11.2005. u 11:39 • 8 KomentaraPrint#^

četvrtak, 10.11.2005.

Pulp Fiction by Zečeki

Tko hoće vidjeti Pulp Fiction u 30-sekundnom izdanju, kako ga izvode poslovično brzi zečići, nek klikne na Pulp Fiction Bunnies.

Poslala Silvia.

10.11.2005. u 17:29 • 2 KomentaraPrint#^

Truch-trach

Došli su nam Jeržana i Asgeir na tri dana i sad lete doma. Nadam se da avion neće pasti s obzirom na to koliko su ova dva predstavnika izgladnjele islandske nacije prožderala u jeftinoj češkoj prijestolnici.
No, kako nemam Jeržaninu fotku, prva vijest je Antonio, zapaljivi Napolitanac i muž Suzie A., incognito celebrity iz Toscane.

Samo nebo zna što Antonio izvodi s kalašnjikovom u Jemenu.
Čovjek je naftaš. To im je valjda radna odora u tom dijelu svijeta.

U svakom slučaju, po primitku fotografije, rekoh prijateljici da se ne iznenadi ako saznamo da je pažljivi suprug i otac, te umjereni uživatelj kanabisa, Anto, zapravo legendarni gerila fajter. Već sam ušićarila pravo na distribuciju T-majica s njegovim likom u srednjoj i istočnoj Europi.

10.11.2005. u 14:28 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 07.11.2005.

Imagine Life After

Image Hosted by ImageShack.us

Neki dan čitam prvo u JL, a poslije naletim u Guardian On-Line, o izložbi Imagine Art After. Zapamtila sam vijest po tome što sam nakon jaaaaako dugo vremena pročitala ime Brede Beban i sjetila se Hrvoja Horvatića, Bebinog partnera s kojim je zajednički radila na art projektima.

Nije prošlo nekoliko dana, igrom slučaja kupim Charlotte Cotton - "The Photograph As Contemporary Art", i listajući, naletim na Bredinu fotku "The Miracle of Death" iz 2000. Nažalost, image nisam našla on-line.

U knjizi, pokraj Bredine fotografije piše:
"Beban's visual diary of moving the box of ashes of her artistic and life partner from room to room in their home starkly narrates her loss...".

I tako saznam da je Hrvoje umro.
Googlajući saznam da se to dogodilo 1997.

Hrvoja sam upoznala 1990. kada smo i on i ja vrlo kratko radili na TV Zagreb. Već sljedeće godine on i Breda su odselili u London.
U to doba sam bila još vrlo mlada cura s malim djetetom koja se baš nije najbolje snalazila u TV Katedrali Inflatornih Ega. U ekipi s kojom sam se susrela, Horvatić je bio jedini lik s talentom i nekim vražjim integritetom. Danas me ne iznenađuje da je kao takav (talentiran i normalan) ujedno bio i najljubazniji kolega na kojeg je jedna klinka mogla naletiti.
Jako me ražalostila (kasna) vijest o njegovoj smrti.

Zamišljati život nakon gubitka voljene osobe mazohizam je u kakav se momentalno ne želim upuštati.

Tražeći Bredinu fotku za ilustraciju ovog bloga, naletila sam na pjesmu istoimenog naslova:

"The Miracle of Death"
D.P. Groberg

The souls on the other side of the veil
Must be waiting for our last ship to sail
Joyously saying at our final breath
Thank heaven for the miracle of death

But here, our crude body returns to dirt
Leaving friends and family feeling hurt
Missing the love they have come to expect
As they say good-bye and pay their respect

It's been said that as the years will go by
There are some of us required to die
This supreme sacrifice they're asked to give
In order that some continue to live

The threads of life are measured by Gods hand
The length of which we cannot understand
And through we know their soul the Lord will tend
It's always painful to watch a life end

If only we could look beyond the screen
Perhaps to know what our passing will mean
Then we may feel good drawing the last breath
And thank God for the miracle of death

07.11.2005. u 13:34 • 1 KomentaraPrint#^

petak, 04.11.2005.

Aenne Burda

Ups!, u zakašnjelom iščitavanju jutarnjih vijesti vidim da je jučer u 96. godini preminula Aenne Burda, legenda "sam-svoj-majstor" šnajderica i neprikosnovena kraljica Yugo domaćinstava 70-ih i ranih 80-ih godina.
Je l' ima nečija majka a da nije skupljala Burde i njezine krojne arke???

Jedan od svojih najznačajnijih radova prijatelj Miloš Tomić posvetio je upravo "Maminoj Burdi". Zahvaljujući tom projektu dobio je izdašni njemački grant uz čiju pomoć momentalno radi na novom filmu.
Pa sad recite da Nijemci ne cijene lojalnost.

Krasnodar na fotki je Miloš.

04.11.2005. u 15:58 • 6 KomentaraPrint#^

Nitsch, iznutrice i čitanje do ranih jutarnjih sati

Image Hosted by ImageShack.us

Hermann Nitsch
Cijelu noć nisam ni oka sklopila, jerbo se Krmela koprcala ko da je plodna voda solna kiselina a ne mlačna kupka puna hranjivih tvari. Pače, pred ponoć sam joj poslala i pola Milke s lješnjacima, toliko brinem o njezinoj dobrobiti i komforu.
Pa sam do ranih jutarnjih sati završila "Art Since 1960" od Michaela Archera.
Zanimljiv pregled umjetničkog svijeta do početka 90-ih - pisan iznenađujuće normalno ako se uzme u obzir art ljubav prema meta-ta-jeziku koji najčešće ne razumije ni autor teksta a kamoli čitatelj. Sve Adorno do Adorna.

Negdje pred zoru Mala Krava se konačno primiri i ja konačno usnem. I uplovim u tegoban san. Bez sumnje pod utjecajem noćnoga štiva.

Smjestilo me u neku vražju kliniku na kirurgiju, nemam pojma zašto, a sa mnom pacijenti pred i post-operativni, svi s kardiologije. Čekamo nekog boga, nemam pojma što ni koga. Dopremilo i dvojicu-trojicu na nosilima pa ih ostavili da leže kraj mene, a ovi siročići, još rasparani od kirurškog noža, nisu ih došili pa iz njih ispadaju i cure raznorazni 'unutarnji organi'.

Tu se ja pametno probudim (i skužim da je Mala opet počela s tulumom) i odmah mi na pamet padne ludi Austrijanac Hermann Nitsch sa svojim krvavim performancima, životinjskim utrobama i hektolitrima krvi.

Najzanimljivije je što ga se u Archerovoj knjizi doduše spominje, no nema ni jedne njegove ilustracije - pa kud baš njega da odsanjam???

04.11.2005. u 15:00 • 0 KomentaraPrint#^

četvrtak, 03.11.2005.

Šta je pesnik mislio da kaže????

Ne znam da l' da žalim il' da slavim dan kada sam konačno počela razumijevati textove mojih omiljenih rock'n'roll balada.
Višak znanja ne podrazumijeva nužno i bogatiji unutarnji život. Recimo, "gaće speglaj mi bejbe" zvuči deset puta zanimljivije od "Got Your Spell On Me Babe". Ili "Tito-Partija, Tito-Partija i Reggae!" - svakako veselije od "Fito-Fatty, Fito-Fatty and Reggae".

I tako, već tjednima preslušavam Antony and the Johnsons i nikako da dokučim sljedeću stvar...
Naime, ima na albumu jedna stvarno krasna ljubavna balada: "Fistful of Love" - ono, da se raskreveljiš uz Tončijev kerubinski glas i osjećaj za feeling koji nezadrživo nadire.

Ali, slušam ja tekst, slušam i slušam, i pitam se brižna, razumijem li pjesnikove namjere kako treba ili ne?

Pa rekoh Paji da i on pozorno posluša - jebiga, to mu je materinji jezik, valjda će nešto da uvati što je meni izmaklo.
Ali vraga, Pajo je još gori od mene kada je koncentracija u pitanju, traje mu koliko pamćenje kokoške od jednog do drugog zrna, izgubio se nakon pola minute u nekim svojim mislima i blage veze nije imao o čemu zborim.

No, da ne duljim, meni se čini da pesnik, osim žarke ljubavi, govori i o Fistingu - zanimljivoj seksualnoj navadi ili perverzariji - ovisi koliko ste slobodoumni svezeglede erotskih običaja. Što na ovu krasnu pjesmu baca dodatnu nijansu.

A evo vam i teksta pa procijenite vrijedi li rektalne analize:


Fistful of Love

I was lying in my bed last night staring
At a ceiling full of stars
When it suddenly hit me
I just have to let you know how I feel
We live together in a photograph of time
I look into your eyes
And the seas open up to me
I tell you I love you
And I always will
And I know you can't tell me
I know you can't tell me

So I'm left to pick up
The hints, the little symbols of your devotion
So I'm left to pick up
The hints, the little symbols of your devotion

And I feel your fists
And I know it's out of love
And I feel the whip
And I know it's out of love
And I feel your burning eyes burning holes
Straight through my heart
It's out of love
It's out of love

I accept and I collect upon my body
The memories of your devotion
I accept and I collect upon by body
The memories of your devotion

And I feel your fists
And I know it's out of love
And I feel the whip
And I know it's out of love
And I feel your burning eyes burning holes
Straight through my heart
It's out of love, ooh hoo
It's out of love

Give me a little bit serious love
Give me a little full love
Be full of love

Fists, fists, fists full of love...

03.11.2005. u 16:27 • 4 KomentaraPrint#^

utorak, 01.11.2005.

Lucija Stamać - "Muke po Veneri"

E, ovo je fakat luda knjiga!
Lucijin obračun s ocem i ostatkom svijeta.
Meni, prljavom voajeru, najzanimljivije je kako opisuje glumačko-teatarsku scenu u Hrvata. Prava mala cijankalij tabletica!
Štogod inače mislili o nemogućoj Veneri aka Luciji, nije sporno da je posrijedi jedna izuzetno pismena i duhovita osoba.
Nije ni skupo. Trideset kunića. Meandar, edicija "Sretne ulice", one male knjižice, doslovno za svačiji džep.

01.11.2005. u 14:13 • 2 KomentaraPrint#^

Henri Michaux - "Barbarin u Aziji"

Tridesetih godina prošlog stoljeća Henri Michaux švrljaše Azijom.
Svuda se taj zatekao. Indija, Kina, Šri Lanka, tada Cejlon..., nije bilo da ga negdje nije bilo.
"Barbarin u Aziji" su zapisi s njegovih putešestvija.

Inače, kod Michauxa mi je ludo što je on stvarno strahosmiješan a da se naoko, uopće ne trudi biti duhovit.
Npr. Evo što kaže o indijskom epu:

"Nepotrebno je reći da nije lako pronaći središte Mahabharate. Ni u jednom trenutku nema otklona od epskog. Epska djela, kao uostalom i erotska, logično sadrže nešto neprirodno, umjetno i svjesno, kao stvoreno za ravnu crtu.
Nakon što hrabrog vojnika usporedite s tigrom među zečevima, sa stadom slonova pred mladom bambusovom stabljikom i s uraganom što potapa brodovlje, možete tako nastaviti još deset sati, a da nikoga nećete prodrmati. Odmah ste dosegli vrhunac i dalje nastavljate ravnom crtom.
Jednako je i s erotskim knjigama, nakon dva tri silovanja, nekoliko bičevanja i protuprirodnih čina, prestanete se čuditi i pospano čitate dalje".

Ili:

"Vidjevši Turke s jedne i Armence s druge strane, ne znajući ništa o njihovoj povijesti, osjetio sam kako bih, da sam u Turčinovoj koži, s užitkom izudarao kojeg Armenca, i kako bi me, da sam Armenac, trebalo pretući.
Vidjevši Marokance s jedne i Židove s druge strane, postalo mi je jasno zašto Marokanci dobivaju želju da siluju žene Židova pred njihovim nosom, što su često i činili.
To bih mogao objasniti. Ali, to više ne bi bilo to.
Kada zmija prvi put ugleda munga, ona osjeti da je taj susret za nju fatalan. A mungo, on ne osjeti da mrzi zmiju. On je mrzi, i pojede je čim je ugleda.
Vidjevši Hinduse i Arape, odmah sam shvatio kako se Arapin teško svladava da ne pljune na Hindusa, i kako je Hindusima užitak kriomice ubaciti uginula psa u džamiju".

01.11.2005. u 13:52 • 0 KomentaraPrint#^

Arnaldur Indriđason - "Glas"

"Glas" oliti "Hlas" je druga knjiga koju sam pročitala na češkom. Bravo ja!

Kako naslovnica kaže, riječ je o "islandskoj detektivki". Inspektor Erlendur traga za umoricom hotelskog vratara Gudlaugura za kojeg se tijekom istrage ispostavi da je kao dijete bio velika pjevačka zvijezda. Ima tuten svega: disfunkcionalnih obitelji, droge, pedofilije, uništenih ambicija, sasvim zgodan mali roman. Indriđason je inače, uz Henning Mankella, momentalno najprodavaniji i najpoznatiji nordijski pisac krimi romana.
Preporučam.

01.11.2005. u 13:41 • 1 KomentaraPrint#^

Ćurkom za bolji libido

Sve više rukovodilaca u firmama u Velikoj Britaniji odbija da organizuje božićne zabave na poslu.

Anketa koju je među 3.500 šefova firmi sprovela advokatska kancelarija Penisjula pokazuje da 80 odsto šefova ove godine neće prirediti ćurke za zaposlene. Finansijski momenat nije jedini faktor jer većina strahuje od posledica zabava na kojima se najčešće obilno pije.

Svake godine, posle razuzdanih zabava, uslede mnoge tužbe zbog seksualnog uznemiravanja ili silovanja, a dve trećine rukovodilaca koji su učestovali u istraživanju navodi da je posle tih zabava moralo da otpusti bar jednog zaposlenog.

01.11.2005. u 00:15 • 2 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

1001 praška noć

Natasa Babic

Create Your Badge

UDIJELI SIROTINJI - KUPI PRIMJERAK!!!
Image Hosted by ImageShack.us



adopt your own virtual pet!


Image and video hosting by TinyPic

Image Hosted by ImageShack.us


Bond djevojka u mirovini:
Vila Zaboravka

Plaćeni Oglas

Agnus Diabolik
Babl
Belka
CatMarica
Daathian
Delfina
Dvizga
Markiz
Marole!
Nemanja
Remi
Skaska
Spada
Srdelica
Stroke
SuziQ
Zub
Wall
Xiola
ŽTP Zelengrad

Igraju

Virtuela - Žena Koja Tajnu Zna
Bajo - Mladić Meka Srca i Tvrda Uda - nešto kao muž
Daćko Sraćko aka Fabio - Sin na dalekom otoku, miljenik žena i ovaca
BelzeBuba aka Gica Galaksija - Kći sisanče

NEPRIJATELJI

Draguljče - Zla Pajina sestra sa shoe-size-IQ-om ; sanja karijeru u filmu
Sabrina - Zla Pajina majka, pati od alergije na električne žarulje, sanja Virtuelu
Kasper - Pajin otac, sanja vinski gulaš, safaladu, srneći hrbat...

PRIJATELJI

Sanjcho - Žena koja je prehranila The Svadbas
Kum Bojko - Bubnjar i antiglobalist
Erik Degenerik - On Stvara Svet Oko Sebe
Tetka Kristla - Žena koja umije prepoznati dobru štiklu
Suzi J. - Društveni kroničar i posrnula makrobiotičarka, SMS pal
Tihana - Glumica i Ex-Cimerica

ZOO Cast:

Disa - Pajina extramaritalna ljubovca
Lentilka i Čečka aka Marx & Engels - Mačke koje ne poštuju privatno vlasništvo
Mara - Maca Patrijarh - RIP
Milivoj - Jednooki mačak Legenda - RIP
Antonio aka Tonči - Najdeblji mačak na Islandu
Mitzuko aka Cuki - Maca Padobranka - RIP
Kali - Felino-Ljepotica, Kum Bojkova konkubina
Jurica - Mačak-Huligan, nezakoniti Erikov sin s ladanja u okolici Tabora
Dali - Pas Nakazić - RIP
Mafla - Maca Generalica
Ajka - Debela Kuja
Brok - Disin prijatelj i susjed
Tara - Disina prijateljica
Moretti & Co. - Toskanski zečevi - RIP
Mora - Kuja Asasin

...Lista se kontinuirano nadopunjuje....


Arhiva

Izgubljeno-Nađeno (14): Ribar i Pionirka - 3 za 1: Krokodil, Medo & Vjeverka - Majke i kćeri (3): Virtuela i Mama - O Vojtechu - ŽTP Zelengrad - Entropa i druge priče iz Bohemije - Trijumf nade nad inteligencijom - Forwarduša - Vezir, slon i Mikulaš - Draga gošća - Češi, prihajamo! - Došlo momče iz svemira da me mazi, da me dira... - O jednoj propuštenoj prilici - When the party's over, turn out the lights - The Moćni Albion - Sa Sajma - Ođe ja na Sajam knjiga... - Milan Kundera - Uboga guščarica iz Zadimljenog zaljeva - Back in Bljak - Leda seli na jug - Kineska kuhinja - Precjednik - IQ Test - O prokletstvu socijaldemokracije - Nebo - Feminizam allegro - Majke i kćeri (2): Radka, Eva i baka + Prijateljice - Majka selica - Pernata prijateljstva i neprijateljstva - Pernata poznanstva - Traži se EGZORCIST - Treslo se brdo lave - Rođendani in absentia - Nepodobni - Istjerivanje zmajeva žudnje - Sudbinski susret kod Toshiba korala - Izgubljeno-Nađeno (13): Iza sedam gora + Pajo više ne stanuje ovdje - Monika više ne stanuje ovdje - Viđe Putina!!! - Eye Movement Desensitization - Majke i kćeri: Mirha i Arnela + Nicholasu Wintonu, sretan rođendan! - Kako smo se obogatili - Marko Vidojković: "Kandže" - Glađu do jadranske plaže - Izgubljeno-Nađeno (12): Aritmetika završene ljubavi + Elijahova stolica - Mahatma Update - Kokoška 2 i Kundera + Baba Jaga - Bubamare napadaju! + Jutarnji haiku - Srdelico, ova ti vrijedi - Lager Tango + Hillary u Qurcu - Sodoma, Gomora, Berlin i Tokio - Lovčevi zapisi - Masakr na plišanom jastučetu - Blogdek@meronsko nedonošće - Majstor i Virtuela - Mački i Inžinjeri - Izgubljeno_Nađeno (11): Balada o zaklanim zečevima - Pink&Punk - Razglednica od mame - Pirjati na maslacu - Noć padajućih zvijezda - Pepeljaro, generacijo moja! - Jedno ubojstvo i nekoliko sasvim male djece - Izgubljeno-Nađeno (10): Dnevnički zapisi, srpanj 2001 - Diskretni šarm malvazije - Češkim šarmom do igelitke - Hamlete, Hamlete!!! - Čitulja + Tajne šifre i skrivene poruke - Češko slavi! + Gdje je Domov moj (1): Margareta - Nedjeljom postam instrukcije - Striček - Izgubljeno-Nađeno (9): Štefek i Nadica - Nogometni dan, ja plutam baj-baj... - Sunce subotom - Svi moji porodi - Budi moj Valent-in! - Woof! - Duplex + Saldi Saldi! Utsala Utsala! - Put putuujeeeem!!! - Baksuz Terry + Pad - Ben had a bit of a fall... - El Presidente!!! - Izgubljeno-Nađeno (8): Prsten + Kurvin sin + Meni mucho drag lik - Nebeska stvorenja + Ring of Fire - Robertek - Božićna Rapsodija - Na sunčanoj cesti - Kralik utješitelj - Sirena sa Sjevera - Shalom Auslander, Beware of God: Waiting for Joe + Heimish Knows All + Somebody Up There Likes You - O Šćepankinom porodu - Arcimboldo - Moja voodoo kolekcija - Zaboraviti - Šnel šnel Šnapi + Hrčki koje niko niš ne pita - Boris Buden, Barikade: Recenzija + Sretan vam Dan Republike! - Jedna virilna - Dečko iz Vinkovaca - Suze i pingvini - Oh, Glory Day!!! - Starina Jeljcin + Neptunova mornarica - Izgubljeno-Nađeno (7): Utopenci - Kristalne noći i drugi demoni - Kratka forma, duga priča - Obznana - Virtuela voli Erika - Sjećanja jedne gejše - Nokia pamti - Kad jaganjci umuknu - Parapličko revisited + Izgubljeno-Nađeno (6): Sretni dani sitnih podlosti - Pjesnici su čuđenje u svijetu - Les Oreilles - Iz inozemnog tiska - Izgubljeno-Nađeno (5): Estetska jama - Hrenovka od tisuću tona - Ruža - Hitler na demirlih pendžeru - Jao, ljudi + Radimlja slavi - Šumska policija - Viktor Peljevin: Sveta knjiga vukodlaka (2) - Obznana - Viktor Peljevin: Sveta knjiga vukodlaka (1) - Napušena Srdelica - Začarata - Životi životinja, četveronožnih i dvonožnih - Kassel i Bujon - Nuklearna pastorala - Purgatorij - Bek in Flek - Viktor Jerofejev: Enciklopedija ruske duše (7) - Slunovrat - Junak našeg doba - Viktor Jerofejev: Enciklopedija ruske duše (6) - Izgubljeno-Nađeno (4): Mikrofon - Bling Bling Under the Ocean - Blues Dobrih Namjera - Jevgenij Zamjatin: "Mi" - Izgubljeno-Nađeno (3): Do poda! - Jelenino svedočanstvo - Klinika na kraju grada - Sirotinjo, i Belzebubu si teška... - Viktor Jerofejev: "Enciklopedija ruske duše" (5) - Što je tvoje jeste moje, Seka vrišti, išće svoje - Viktor Jerofejev: "Enciklopedija ruske duše" (4) - Viktor Jerofejev: "Enciklopedija ruske duše (3) - Viktor Jerofejev: "Enciklopedija ruske duše" (2) - Viktor Jerofejev: "Enciklopedija ruske duše" (1) - Izgubljeno-Nađeno (2): Pahuljice - U liftu - Rodbina iz Afrike - Izgubljeno-Nađeno (1): Crvena i Plava - Jan Švankmajer i Rodbina iz Texasa - Mrtva jesam, dakle nisam - Promeny - Vijesti iz bezsvijesti - Bromova u Carstvu Psihodelije - Bal na pomičnoj trakitraci - Anche I Ricchi Piangono (4) - Anche I Ricchi Piangono (3) - Anche i Ricchi Piangono (2) - Anche I Ricchi Piangono (1) - Xanadu za autostopere! - Altamira i još ponešto - Altamira obećanje - Krista za kralja! - Raste kao nada - Zamilovah se u Aliena - Ću da kupim šuze dok čekam na plesačke muze - Votre signe astrologique: Gemeaux! - Išo medo u dućan - Achtung! Achtung! Stevo na cesti! - Proces u Holešovicama - Kako ubiti Lentilku bez suvišnih zašto - Jedna dobra i jedna loša vijest - Ne mi dihat za ovratnik, koza nora - Pasmaterkuracpičkasisajebanje - La Danse Macabre - Povratak ratnice - Kurve, teroristice i druge zaposlene žene - Slavlje na Lezbosu - Bernardo Atxaga - "The Lone Man" - Černi pes - Tko je??? - Budi moja voda - Gospođice iz Avijona - Berliner krafnica - Vjetrenjače trulo srce - Milke i Burboni - Lepi Cane - Tina B. - Pisci i štakori - Triler - Nedjelja ujutro - Majke i sinovi (2) - O drami i njezinim žanrovima - Majke i sinovi (1) - Kostelecke delikatese + Franči i prijatelj - Priče iz divljine - Primavera - Disin udvarač - Subotnja - Jedna šećerna - Rozmarina beba - Kad si sretan lupi glavom ti o zid - Virtuelino plišano jastuče + Kokooodaaaak! - Zaboravom do identiteta - Putnik - I.R. Baboon - Sreća - O otajstvu spoznaje + Follow the Links - O djeci i roditeljima - Blatt Festival: Noć 4+5 - Pismo iz Helsinkija + Blatt Festival: Noć 3 - Blatt Festival: Noć 2 - Blatt Festival + YMCA - Traktori - Don Branko Sbutega 1952-2006 - Paljenje vještica u Bohemiji - Sa suđenja Brodskom - U životu svake žene jedan je presudan trenutak... - Magnum Ruža - Još iz "Gulaga" - Gulag priredba - Istinita priča - Šiškin - jedanput, dvaput, prodano!!! - Jelabuga - Braco i Seka - Nomen est Omen, est Roaming, est... - Eros i Tanatos (2) - Muke po Veneri - Eros & Tanatos - Vrati se, Mužu Broj 1!!! Sve ti je oprošteno!!! - Ubojite misli - Jahač na dupinu/delfinu/whatever - Dan sjećanja na žrtve Holokausta - Medek - Drama Queen - Andrija Warhola među Hrvatima - O psihomotoričkim (ne)sposobnostima, ljubiteljima dlakavih žena i još nekim sitnicama - Žmirkajuća svjetla i Svi + Sve - Nevolje s Nobelom - Burning Love - Sumrak slobode - Fatalne inverzije - Stara/Nova godina - Vrchni Prchni + Ana Žube Revisited - Dobrodošlica Vadičepu - Utz + Beauty killed the Beast - Tiha noć - Ljubav i patnja u Santa Feu - Blast from the Past - Katarina Krokodilova ljubi i ubija + Pajo u snijegu - O šupku i šupcima - Vođe i Heroji - Min Tanaka - Žrtva marketinga - Kako za/iz/liječiti slomljeno srce? - 7 + Bijeli Hotel - Uzgoj i odgoj ovaca te ine stoke sitnog zuba - Randy i Mikulaš - La Famiglia - Le soleil d'Austerlitz - Electronic Theatre - Ognjišta - Ljubav i prepreke - Jindrich Chalupecky - Poći ću s vama jer volim šalu + The Devil's Progress - Pablo Escobar - Mugimama is this monkeymusic? - Nobuyoshi Araki - Kristla + T.G.Ash + G.Grass - Mrs. Robinson - Pulp Fiction + Truch-Trach - Imagine Life After - Aenne Burda + Hermann Nitsch - Šta je pesnik mislio da kaže? - Muke po Veneri + Barbarin u Aziji + Glas + Ćurkom za bolji libido - Misterije Organizma + Osvrt na Ironiju - Tulum u Beču - Ptičja gripa u našem sokaku + Autoportret u makadamu - Rosa Parks - Oleg i Caroline skaču - Lactating Prego u Modnoj Patroli - Norman Davies - Independent People - Roman za žene - NeŽgance - Krvoproliće u Cetoni - Obožavanje Kunsta - Autoportret u travi - Ihajhaj i boca ruma! - Skandal+Reykjavik, petkom navečer - Marcel+Amnio - Album - Vita Activa - Wittgensteinov nećak - Stephen King+Na rubu pameti, Mirekove i moje - Annelies Štrba - Dveri Vrta Istočnoga - Sibirski masakr motornom pilom - Krici, jauci i šaputanja u posljednja dva tjedna - The White Stripes, Govno u Noći i Izlet na Slapovima - 20 Years On - Makondo - Vjerin Party i Mizerni Parketar - Noći i Dani - Produžavam penise. Jeftino! - Čečka, the Furious Snowflake!!! - Popjevka o ljeljenu+Pajo i Pata Patkovi - Teacup Storm - Pod novim krovovima - Spermolov na Simonovoj svadbi - Niccolo de Krizhanitjeva+Kako se Geoffrey Klempner obogatio i još ponešto - Rapsodija u Crvenom - Česi su šampinjoni! - Cold Water - Čičak - Krafnobacač - Kraljevstvo za centimentar!!! - Bang! Plonk! Plonk! Ovdje Radio Praha! - Nekoliko razloga ZA eutanaziju starih i nemoćnih

© Nataša Babić