svismoisti

nedjelja, 12.07.2009.

izgnanstvo


vratila sam se odakle nisam nikad ni otišla.
nitko nije vidio niti znao gdje sam bila sve ovo vrijeme
nitko nije znao da je netko neprestano bio pored mene,
u svakoj misli pokretu pogledu

sada
moj je smješak samo nacrtan na mom licu
moji pokreti podsjećaju na kretnje lošeg glumca na sceni
i nekako sam prazna, tiha i bez sjaja

ali sve se izvana čini sasvim dobro
sve je uredno čisto i glatko kao i uvijek
oni su sretni siti i zadovoljni
i ništa se ne pitaju



ono što je nemoguće ostvariti
ono što je nemoguće voljeti
ono što je nemoguće imati

postaje i ostaje trajna želja i i čežnja





- 00:10 - Komentari (27) - Isprintaj - #

utorak, 07.07.2009.

halo

uskraćeni broj, pisalo je
tišina je s druge strane
govorim uobičajene riječi
tišina
glas mi postaje dublji, poprima neku drugu boju
pun je nade
još nekoliko riječi koje se uobičajeno govore
tišina je i dalje druge strane
je si li to ti mislim ali ne govorim to
može biti bilo tko
je si li to ti šapuče srce lupajući
i govorim dalje uobičajene fraze
samo neki udaljeni zvuci
nema glasa


prekidam vezu
a srce je beskrajno sretno i beskrajno tužno
jer ne zna a zna čiji je dah bio s druge strane, u tišini






- 20:29 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.07.2009.

iz -srce tako bijelo- xavier marias


"zašto postupamo ovako ili onako, zašto pristajemo ili odbijamo, zašto se zamaramo s jednim možda
ili vjerojatno, zašto govorimo, zašto šutimo, zašto poričemo, zašto priznajemo, ako zapravo ništa
nije stvarno jer uvijek postoje prekidi, ništa nije stalno ni vječno, niti je naše sjećanje neiscrpno, ono
što se zbilo, naposljetku kao da i nije bilo, svejedno je jesmo li nešto odbacili, propustili ili uzeli i prigrlili,
ono što smo proživjeli kao da i nismo iskusili, uprežemo inteligenciju i osjetila u nadi da ćemo uspjeti
razlučiti ono što će se naposljetku ionako izjednačiti, ili je već isto, i zato smo opterećeni razočaranjima,
propuštenim prilikama, a patimo i zato što su se naše sumnje ostvarile, potvrdile, kao i zbog prilika koje
smo iskoristili, a zapravo ne dobivamo ništa i sve uvijek gubimo."

ovaj španjolac zaista je puno rekao u samo jednoj rečenici.
sveo je naše živote na jednostavno nizanje
glagola, predikata, radnji koje činimo, ne činimo ili nam se čine.
osjeća se uzaludnost svega na njenom kraju. puno strke ni za šta.
tako malo ostaje za nama, pojedincima. tako malo dokaza o našem postojanju, mislima, stanjima.

toliko toga mi ovdje pišemo, pokretom prsta sve može nestati u nepovrat.
nije li to zapravo strašno?

- 21:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 01.07.2009.

na zaslonu

neka se završi ovo ludilo. kažeš
ne želim biti TO. kažeš
muči me savjest.

kažeš: previše te poštujem.
tako mora biti. tako je najbolje.

neka bude tako. kažem. lažem.
laknulo mi je u stvari sada. kažem. lažem.

ne vidim ti oči,
ne čujem ti glas,
ne vidim ti izraz lica
dok izgovaraš te riječi.

samo taj aparat .
koji je bio svjedok posrednik sredstvo i mogući izdajnik.
sada je tvoj glasnik.

i sada,
hoćemo li ovaj put biti čvršći, jači i otporniji
na sve impulse, niti i čestice koje nas privlače svojim silama

da li će naša tijela moći ostati zauvijek odvojena
naše oči da se ne gledaju
naše duše da se ne dodiruju


- 17:50 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se