svismoisti

nedjelja, 05.07.2009.

iz -srce tako bijelo- xavier marias


"zašto postupamo ovako ili onako, zašto pristajemo ili odbijamo, zašto se zamaramo s jednim možda
ili vjerojatno, zašto govorimo, zašto šutimo, zašto poričemo, zašto priznajemo, ako zapravo ništa
nije stvarno jer uvijek postoje prekidi, ništa nije stalno ni vječno, niti je naše sjećanje neiscrpno, ono
što se zbilo, naposljetku kao da i nije bilo, svejedno je jesmo li nešto odbacili, propustili ili uzeli i prigrlili,
ono što smo proživjeli kao da i nismo iskusili, uprežemo inteligenciju i osjetila u nadi da ćemo uspjeti
razlučiti ono što će se naposljetku ionako izjednačiti, ili je već isto, i zato smo opterećeni razočaranjima,
propuštenim prilikama, a patimo i zato što su se naše sumnje ostvarile, potvrdile, kao i zbog prilika koje
smo iskoristili, a zapravo ne dobivamo ništa i sve uvijek gubimo."

ovaj španjolac zaista je puno rekao u samo jednoj rečenici.
sveo je naše živote na jednostavno nizanje
glagola, predikata, radnji koje činimo, ne činimo ili nam se čine.
osjeća se uzaludnost svega na njenom kraju. puno strke ni za šta.
tako malo ostaje za nama, pojedincima. tako malo dokaza o našem postojanju, mislima, stanjima.

toliko toga mi ovdje pišemo, pokretom prsta sve može nestati u nepovrat.
nije li to zapravo strašno?

- 21:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se