nedjelja, 15.03.2009.
nedjeljno predvečerje
|
u tim prilikama samoće, kad se mogu posvetiti sebi, tada posegnem za specijalitetima, za hranom
koju najviše voli moja dušica i tijelo. uzimam i i trpam u sebe glazbu uz koju osjetim zanos, koja me podiže ili spušta ovisno o fazi u kojoj sam i koja taži moju glad za doživljajima glazbenim. violinist koji svira tango sad je prava poslastica. zatim počinjem grickati drage mi knjige, odlomke koji mi pružaju utjehu, pravi ovisnik sam o grickalica te vrste. pjesnici neki koji mi taže žeđ, i njih tada konzumiram, u malim gutljajima. ab šimić trenutno je omiljen u mom svijetu ovisnosti o hrani i piću. i jedan kojem ne znam imena. uživam večeras u atmosferi stana, prigušenog svjetla i u svojoj samoći. tako se sada sve jednostavnije čini, sada kada sam sita. |
