nedjelja, 18.01.2009.
povratak
|
nalazimo se na suprotnim obalama rijeke i dozivamo se, ali nečujemo se i ne razumijemo. vidim otvaranje tvojih ustiju i znam da mi želiš nešto reći, ali šum vode je sve jači, a rijeka postaje sve šira i mi smo sve dalje, i dalje, više ne vidim ni tvoja usta ni tvoje oči, samo lik u daljini. vrijeme je da ti okrenem leđa i udaljim se od tvoga obrisa koji nestaje. i ti učini isto tako, molim te. treba hodati, trčati, možda i zastajkivati na svom putu, ali moramo ići svatko u svom smjeru. znam da ćemo se udaljiti zauvijek. i mora biti tako. a ja, kao da se vraćam kući. tu me željno čekaju, a nisu ni znali da me nema. samo ja znam da sam bila negdje na dalekom putu koji je predugo trajao. i uskoro će moji pokreti, moje radnje, moj smješak i zagrljaj biti onaj stari, od prije putovanja, neće biti samo vanjski, odigrani, poput lutkini pokreti na koncu, bez unutarnjeg impulsa. uskoro će se moje misli i moja koža odviknuti od konstante kojom su bili opsjednuti toliko dugo. |
