subota, 06.12.2008.
leptir i plamen
|
ti si kao leptir kojeg stalno privlači plamen, pazi, ovaj put bi se mogla spržiti. kaže.
voliš hod po žici, kaže. to mi se sviđa. upozorava? prijeti? opominje? rekla sam da se ne bojim, neka čini što god hoće. neka se dogodi što se treba dogoditi. i ne iz straha, opet činim što želi. potpuno prozreta, pročitana. čini li me to tako sudbonosno usredotočenom od prvog trenutka? nadolazi li katastrofa od koje sam, čini se dosad bila zaštićena? ostavlja li me moj anđeo, odustaje li, ne zaslužujem ga više? nije li sve to bilo predodređeno što se dogodilo, i zato sam tako lako , bez otpora dopustila da me ponese struja, i prepuštala se da me vodi, baca i vuče ka dnu. a čitavo sam to vrijeme osjećala opasnost, i silno me razdiralo unutra. nema pomoći, dalje činim sve što želi. |
