svismoisti

nedjelja, 30.11.2008.

noć

kao da je noć utočište, prostor mira, koncentracije i slobode.
nemam baš inspiraciju, niti bog zna što radim, ali ne napuštam budno stanje i ne privlači me isključiti se snom.
u tišini su čula posebno napeta, svaki šum te trgne,
lavežpasa ima neki poseban odjek, a tijelo je nekako napeto i drhturavo.
unutar njega vlada mir i opuštenost, misli teku
usporeno i lijeno, vlada stanje ravnodušnosti.
svi bismo željeli znati razloge zašto činimo ili ne činimo mnoge stvari u životu, i zašto najčešće ne možemo prepoznati situaciju u kojoj se trenutno nalazimo kao nešto što smo već doživljeli, te se znati tada postaviti i reagirati kako je najbolje. značilo bi to da smo postali iskusni i mudri.
borim se sa snom koji me odvlači u stanje bez svijesti o sebi, a ja bih radije razglabala opet o sebi, o svojim postupcima i stanjima jer i nakon toliko godina još uvijek sam sama sebi zagonetka. ali gubim bitku.

- 01:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.