nedjelja, 28.01.2007.
Za početak nije loše
Krenuše i prve pretrage i nisam mogao ne sjetiti se Gaje.Kak je on skakal po šalterima u banci tak sam ja moral skakati i kod vađenja krvi a bome i kod interniste. Ma kam god dođeš uvijek pizdarije sa onima prek veze. Uredno stojimo u redu za krv, više starijih ljudi, prek 7 banki, nego nas malo mlađih i dolazi kokoš i ravno nutra.Siroti starci šute, nešto mrmljaju više onak za sebe ,a u meni odmah skoči tlak i ravno za njom.Ono kaj sam joj izgovoril tak je grdo da ne bi bilo lijepo da to ovdje napišem ( kad krenem nemrem stat i po onim anketama zaista smo nenadmašni u tom dijelu ). Veli ona meni da što hoću da ona radi na kirurgiji i da ima pravo prek reda, a ja njoj da bu kaj se mene tiče i završila tam di radi.Još kad sam čul iz druge prostorije da me ušute....vrag mater i laborantima krenul sam ja njih ušutit.Uglavnom imali su sreću da je naletila sestra koju poznajem pa sam na njezinu zamolbu stal inače eto opet murje.Inače stigli su mi nalazi za tumorske markere i tu je uglavnom sve u granicama normalnih vrijednosti.Sva sreća što to šalju za Šibenik pa to ne rade ove kninske kokoši ( inače poznate po dosta krivih nalaza).
Kod interniste ista stvar.Da se ne ponavljam ista životna dob pacijenata, čekaš nekoliko sati i opet dolazi se prek veze, odmah EKG i naravno ravno kod doktora.Opet ja na šalter i po sestri, i to još časna sestra.Inače poznata po svojoj aroganciji, no ušutio sam je i izvrijeđao u kratkom vremenu.Našlo se nekih i poznatih pa su me i oni počeli smirivati, no i njih sam odj....Inače gotovo nikada ne koristim invalidsku iskaznicu,stvarno mi je neugodno kada vidim oko sebe ljude od 70-tak godina pa i ja onda strpljivo čekam. Rezultat je bio da sam odmah dobio papire i ravno doktoru. Isti taj dan došao sam se naručiti za gastroskopiju i pita mene časna jel se koš ljutim na nju, da joj je žao.Do tada me sve prošlo ali rekel sam joj da bih joj to jutro najrađe......
Dođe i gastroskopija i mada sam ju do sada radio nekoliko puta sada mi je bilo dosta gadno i neugodno.Rezultat , s obzirom na prijašnju perforaciju čira dosta dobro, višak kiseline i žuči u želudcu, biopsija tkiva sa dva mjesta za analizu za PHD , i čekanje nalaza 20-tak dana.Kako su nalazi iz krvi ok uvjeren sam da bi i ovo trebalo proći ok.
Slijedeće na redu je CT abdomena i za divno čudo iznenadio sam se kada su me naručili za 15-tak dana ( valjda se nebude nekaj pokvarilo, mislim na aparat ), nakon toga UZV i nadam se da će tu biti kraj priče.Ako ne nadam se da neće biti ništa strašno pa da će se to dati nekako sanirati.
Za kraj, zadnje dane sam dosta na dva foruma na kojima sam uspio pomoći nekim braniteljima, kako savjetima tako i objašnjavanjem bitnih stvari u postupku i rješavanju stusa, nedoumicama itd.Uredno se čujemo a i mailovi rade, tako da sam si uz sve ove preglede dosta ispunio vrijeme, a i jako mi je drago kada dobijem odgovor i u njemu vidim da sam ipak nekome bar malo pomogao ( što mi je bio cilj otvaranjem ovoga bloga, no nema veze glavno da se drugdje otvorilo ).Ostajte mi zdravo.
nedjelja, 21.01.2007.
Dobro...loše.....???
Kako me već duže vrijeme nije bilo na blogu za početak da se osvrnem na prošle školske praznike i posjetu rodnom Zagrebu a samim time i prilikom za susret sa blogerima.Zaista je fascinantno kako susret sa do jučer nepoznatim ljudima može proteći u ugodnoj atmosferi, započeti i pričati kao da se poznamo godinama, bez ikakvih uvijanja, skrivanja misli i osjećaja.Zaista predivno uz naglasak da to nisam ispio postići niti sa ljudima sa kojima se viđam svakodnevno ili malo rjeđe a smatramo se prijateljima ( gdje tu nastane kuršlus zaista mi nije jasno ).Neke bloger sam obišao sa ženom a neke je ona obišla sama jer sam imao neke preglede tako da je nisam stigao pratiti.
Prvi susret mi je bio sa Ledenom i njezinim zakonitim Goranom u Bjelovaru .I ovom prilikom ja im se od srca zahvaljujem na gostoprimstvu.za one koji ju ne poznaju moram reći da je sve samo ne ledena nego jedna zaista topla i pristupačna osoba, a njezin zakoniti ne zaostaje za njom dapače po mom skromnom mišljenju izuzetno dobar i plemenit čovjek, dječica predivna.Sama činjenica da smo kod njih proveli 90% više vremena nego kod ženine rodbine govori dosta sama za sebe.Zaista mi je drago da su se dobro proveli na skijačini ,da su klinci savladali sve osnove i da jedva čekaju ponovni susret na stazama.
Drugi bloger sa kojim smo se našli bio je Franc.Također izuzetno srdačan i otvoren čovjek, ista stvar pričaš kao da se znaš godinama, i šteta što je imao obaveza pa je susret trajao kratko no biti će opet prilike, a štet da i gajo nije mogao doći.
Treći susret imali smo sa meni najdražom Aries.Također izuzetno topla i pristupačna žena sa milijun svojih problema, a opet spremna u svakom trenutku pomoći. S obzirom na probleme koje je prolazila i koje još uvijek prolazi, te na moje stanje i uzajamno razumijevanje, spoznaje stanja koja se prolaze, baš zbog toga susret sa njom mi je bio najdraži.I kada ne govori kao da nešto struji u zraku, poruka , savjet što i kako dalje.Od srca joj se zahvaljujem na savjetima.I njezin pesek je priča za sebe.Iako je to samo životinja, za razliku od nekih ljudi zrači ljubavi , zahvalnosti , vjernosti, iskrenošću.Možda će neki pomislit pa ovaj je totalno otišao , no teško je to opisati, no susret sa tim živim bićem ( koje je Aries uzela iz azila ) i sve bi vam bilo jasno.No dobro ja zaista volim životinje pa sam možda malo subjektivan no opet.....
Velika hvala svim blogerima sa kojima smo se sastali i koji su odvojili trenutak vremena za nas, ako vas put nanese kroz Knin ( to važi i za sve blogere ) vrata su vam uvijek otvorena u bilo koje doba dana , noći i radujem se susretu.
Sada da se malo dotaknem naslova posta.Kako sam u zadnje vrijeme psihički dosta potonuo, dapače dotakao dno, ponovno su me htjeli smjestiti u bolnicu no i ovaj puta sam odbio.Nešto iz inata prema nazovimo ih doktorima, nešto zbog rješavanja tekućih problema koji me jebu maksimalno.Prvo dobijem poziv od Mirovinskog zavoda da im dostavim rješenje o nastavku statusa HRVI.Na stranu što sam ja sve odradio i predao papire, pisao puste žalbe i požurnice, što je greška u tijelima koja to donose odnosno bolje rečeno ne donose na vrijeme( živjela Kososrica...vrag joj m..... j.... pa to je njezino ministarstvo) i sada gamad iz mirovinskog ima zakonsko pravo da mi umanji mirovinu, odnosno crkavicu od mirovine za taj koeficijent HRVI, pa kada dobiješ rješenje o statusu onda dobiješ zaostatke.A kaj da velim klincima i kak da im objasnim od danas nema ovo nema ono.....Vrag mater i državi , ovo nam je naša borba dala.....
Pripremio sam i papire za stan, žalbe , požurnice i sada treba sastaviti tužbu, tužiti državu i čekati tko zna koliko godina...Opet vrag mater i državi....
Da li može gore ? Ma može uvijek gore.Kada sam se kao počeo malo oporavljati odem kod interniste na kontrolu.Po krvnim i urološkim nalazima već sam vidio povišene jetrene vrijednosti , šatro liječiš PTSP ode jetra( opet vrag mater i doktorima...).Također povišene vrijednosti masnoća , triglicerida i ostalih sranja no još nije kritično pa nekak bude...Ali eto ti vraga.Internista me prepipao ( nije bilo seksualnog mobinga ) i napipao da nešto nije u redu.Crijeva , žučnjak ? više ni ja nemam pojma.Uglavnom moram napraviti gastroskopiju ( po 15. put ), UZV abdomena, CT abdomena i na kraju šećer za kraj pun ku.... markera na tumore.Ukratko sa moje strane za popizdit ( trebat će bar par mjeseci da saznam na čemu sam, nisam neki paničar ali opet nije mi svejedno-pital me moj doktor jel mi netko u familiji liječnik, ja onako zabezaknuto, nije , a on meni preveć znaš o medicini).
I za kraj u vezi meme:
- izuzetno sam osjećajan ( vjerojatno i preveć ) i ne volim nepravdu
- spreman sam svakome pomoći
- mrzim dvoličnost i neiskrenost
- u zadnje vrijeme lako planem, ponekad i bez razloga
- zadnjih par godina imam pre malo tolerancije za ženu i klince, iako bih istovremeno sve
napravio za njih
- zamjerili su mi se i majka i punica -blago rečeno( o tome mogu cijeli post )
- sve više mi se gadi država ( odnosno ono koji ju vode ) , to nije ono za što smo se borili
...to je onak na brzinu ako se sjetim još nečeg napišem....
Za kraj sve vas iskreno pozdravljam i nadam se da ste bar vi koliko toliko dobro.
srijeda, 03.01.2007.
SRETNA VAM NOVA GODINA
Nadam se da ste imali lijep doček. I da će vam se posrećiti ove godine, da će vam ljubav cvasti, a financije dosegnuti astronomske brojke.
Mene je oborila viroza, tako da sam Novu dočekao u krevetu kašljući, s bolovima u zglobovima, križima, kičmi. Nije bilo ni veselo ni zabavno, nisam se ludo proveo, a ako mi cijela godina bude kao njen prvi dan, onda bolje da se odmah ubijem.
Danas neću pisati o psihozama, dijagnozama i medikamentima, jer je već svakom imalo inteligentnom čovjeku jasno da kod nas nema normalnog pristupa psihički oboljelima, da nas liječe na najgori mogući način: evo ti tablete i marš van iz ordinacije, da su eventualne psihoterapije za običnog smrtnika nedostižne (osim ako imate koju tisućicu eura viška u novčaniku, pa si možete priuštiti).
Tako da bi moj zaključak bio da se u Hrvatskoj psihijatrijskoj praksi ne primjenjuje Hipokritov zakon po kojemu je liječnik dužan izliječiti pacijenta (ako je to moguće), nego te fiksaju ovisničkim drogama u obliku tableta, pa kada se fino navučeš, skidaju te s jednih i navikavaju na druge... dok ne ispališ do kraja.
Drugim riječima, rade od nesretnih ljudi legalne narkomane, a zatim peru ruke i ko vas j... Oni su svoje napravili. Ali neću više o tome, već sam dosta postova posvetio upravo ovim temama.
Nova je godina. Treba okrenuti novi list, pomoći sam sebi koliko je to moguće (ionako druge baš briga), zbrinuti obitelj, srediti mirovinu, tužiti gamad... posla je preko glave.
Svima koji imate volje i živaca da me čitate, želim zahvaliti na strpljenju i razumijevanju.
Neka vam je svima bolja i sretnija ova godina.
Volite se
Veselite se
Zezajte se (samo bez pretjerivanja)
Smijte se
i
Mislite pozitivno
A posadi 012 stanice:
... dobar vjetar u krilima...
Sutra vozim za Zagreb, pa dragi prijatelji, nadam se da ćemo popiti kavicu...
