subota, 28.10.2006.
Upravno vijeće HZMO-predstavka
Kako meni draga Aries trenutno izgubi volju za borbu sa rogatima ja ne odustajem i nastavljam i dalje sa borbom ma kako to izgledalo uzaludno.Malo me deprimira što drugima pišem žalbe , pritužbe ,požurnice i to prolazi, dok je moje sve osuđeno da završi na sudu, pa čekaj magare da trava naraste.No ipak ostaje mi velika utjeha da sam bar nekome uspio pomoći , a za sebe se nadam da je pravda spora ali dostižna.Sve dok imam comp i tinte u printeru, nastavljam proučavati sve moguće zakone i pišem na sve moguće adrese.Čak i dobivam odgovore i od predsjednika vlade,ministrice branitelja i inih drugih, koji su nadasve toliko glupi da čovjek nemože vjerovati, no opet s druge strane kada vidimo u kakvom nam je stanju država nije ni čudo s obzirom tko ju sve vodi.
A sada ajmo malo na predstavku koju napisah neki dan, a dok ne stigne odgovor da vam malo kažem o čemu sam pisao.Ukratko u postupku pokrenutom radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, HZMO Područna služba u ZAgrebu donijela mi je Rješenje u kojemu se između ostaloga navodi da je nastao trajni gubitak radne sposobnosti ( opća nesposobnost za rad ),dijelom uzrokovan 30 % bolešću zadobivene u obrani suvereniteta RH, a dijelom 70 % bolešću izvan tih okolnosti.
Uredno napisah žalbu na to rješenje , ne vjerujući u ta sva sranja koja su oni napisali uza svu moguću dokumentaciju koju sam im priložio.Kako se određene strukture u HZMO ne pridržavaju zakonom određenih normi u postupanju u upravnom postupku, nakon dobivanja nebuloznih odgovora na telefonske upite kako od referenata i u pravnoj službi ( a svi su oni pravnici ). sukladno zakonu podnesem Zahtjev za donosenje Rješenja u svezi podnešene Žalbe i to sve po zakonima ove naše lijepe RH. Kako sam prije toga odvrtio 20-tak brojeva u mirovinskom od ravnatelja pa naniže, i da budem iskren svima po redu j.....mamicu ( a kako ne bih kada su svi bahati i misle da su nedodirljivi ), a nisam mogao po savjetu kumašina koji mi reče "nema ništa kume dok nogom ne otvoriš par vrata " ,jer su mi malo daleko , a većimam iskustva čim počnem sa nekim sranjem odmah dođe par patrola i uredno me privedu. I tako vrlo brzo dobih Rješenje kojim mi odbijaju Žalbu u kojoj navode da je viši vještak pažljivo razmotrio cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i ostalu relevantnu dokumentaciju, te nalazi da je ocjena pravilna ( da zaista je to sve donešeno u 5 minuta samo da me skinu s one stvari, a vjerojatno i iz inata jer sam prokleto bio dosadan i nisam odustajao danima ).
Opet ne odustajući uzeh odvjetnicu koja me uredno posjećivala dok sam ležao u Vrapču, te mi ona uz stručnu medicinsku konzultaciju satavila Tužbu koju sam odmah proslijedio Upravnom sudu RH. U dijelu tužbe ( da sada ne navodim sve ) navela je " iz same medicinske dokumentacije i uvida u zdravstveni karton vidljivo je od čaga sam bolovao prije rata, a kako navodi drugostupanjska liječnička komisija ( a ranije i prvostupanjska ) da sam 70 % invalid van rata sasvim sigurno da bih bio oslobođen vojne obveze , a na ratište ne bi ni kročio". I pred kraj Tužbe klasika koja se događa svim braniteljima " da je sada tuženi organ ( u ovom slučaju HZMO ) učinio bitnu povredu odredaba upravnog postupka, nepotpuno i netočno utvrdio činjenično stanje, pogrešno ocijenio dokaze, te uslijed svega pogrešno primijenio materijalno pravo , te grubo povrijedio Ustav RH. "
I po meni u ovakovim stvarima leže veliki problemi branitelja jer velika većina ne zna svoja prava, nije upućena što sve treba iscrpiti da bi se na kraju došlo i pred međunarodni sud u Strasbouru ( ako već naši sudovi u međuvremenu nešto ne riješe ), jednostavno okupiti se ,ekipirati, zanemariti sve ove udruge koje egzistiraju same za sebe , i jednostavno nastaviti se boriti.Da znam nije lako ali vrijedi pokušati, a što nas bude više biti ćemo i pametniji i jači. Ne treba mudonjama dati da nas samo tako gaze.Kada već na silu hoće u Europu neka i ona nji stišće.
Na kraju ovoga dijela napisah Upravnom vijeću HZMO-a, Odboru za predstavke i pritužbe, da budući da sam kao 70 % civilni invalid bio izviđač , diverzant, snajperist ( da sada ne nabrajam sve postrojbe ) , da mi se gade ovakovi vještaci, pa ako je to već tako da me predlože za Guinesovu knjigu rekorda ili nešto slično ( ili još bolje njihove vještake ). Sada me zanima dali ću i kakav odgovor dobiti od njih.Iz pouzdanih izvora saznah da su imeđu ostaloga dobili naputak da maksimalno krešu branitelje ( za primjer kolega sa statusom HRVI dobo opću nesposobnost 100% ali ništa vezano za rat- pa tu lud jebe zbunjenog )
I za kraj kumašin iz Vrapča koji je trenutno na Zvijezdi izgleda da se izvukao iz krize , skinuše ga sa aparata i kisika, još samo da ne bude posljedica i bar jedna epizoda se sretno završila.Zahvaljujem Vam svima koji me posjećujete na blogu, i svojim komentarima mi dajete sve više snage da dalje nastavim sa borbom-bit će kriza no nema predaje.Pozdrav svima.
ponedjeljak, 23.10.2006.
Svakodnevne stvari
Evo da i ja nešto napišem nakon kratke stanke. Da vam budem iskren nisam baš niti imao vremena što i nije tako loše za mene, ispunih ovo vrijeme sa svim i svačim. Prvo mi žena ode na nekakvu svadbu , a kako je meni nepojmljivo biti u tako velikoj gužvi na vrijeme sam to eskivirao i preuzeo na sebe ostanak kod kuće sa dijelom djece i sa svim obavezama koje te prate.Spremanje djece u školu , kuhanje čišćenje i klasični kućanski poslovi koje sam uz suradnju djece odradio bez greške, ma i nije to neki bauk. Dođe i vikend i kada pomislih da bi mogao nešto i napisati riknu komp i eto ti vraga, potraja i to nekoliko dana dok se vratio u funkciju.
I napokon vrati se i žena preuze svakodnevne poslove a meni vrag nedade mira i krenuh u nekakvo preuređenje stana.Rušenje zidova koje odmah povlači nove instalacije , žbukanje itd. no već sada sve izgleda bolje pa se i to da izdržati.Rad, rad i samo rad da što manje razmišljam o kojekakvim glupostima. Relativno manje se i tabletiram tako da imam još neku korist od svega toga.
Kada sam već kod tableta ne mogu a da se ne sjetim kumašina i relativno žalosne epizode u njegovom životu koja je još u tijeku.Naime kum mi leži u PB Vrapče ( također branitelj sa svim problemima koji prate sve nas ) , a kako i tamo ima lažnjaka koji leže samo reda radi tako je i njemu dostupan višak tableta koje on uredno popije i za sebe i za njih. Onako ušlagiran skoro je riknuo , jer vrli doktori su rekli da je to sve posljedica metadona i kojekakvih tableta, no izgleda da su u Vrapču ponekad važniji kujica Nera i mačak Šime nego pacijenti ( to znam iz vlastitog iskustva koje ću jedanput opisati ). Sva sreća u svemu tome je da ga je došla posjetiti kuma i vidjela da još nešto nije u redu. Uz, mogu tako reći, agresivnost uspjela je isposlovati da ga odvezu na Zvijezdu jer je imao kojekakve plikove i probleme sa disanjem, i eto ti ga vraže doktori na Zvijezdi otkriše virusnu upalu pluća a kum mi se još bori za život.
Da je ostao još koji sat u Vrapču najvjerojatnije bi riknuo, napravila bi se obdukcija , sve bi se pripisalo višku tableta a o virusnoj upali pluća najvjerojatnije da ne bi bilo ni spomena ( vuk sit i sve koze na broju ).Žalosno i istinito. Početkom 9. mjeseca i ja sam ležao u Vrapču i u isto vrijeme bile su dvije upale pluća ( očito nakon svega navedenog virusne, no zar bi bilo normalno da se kliconoša otkrije i izolira, ma nema potrebe pa mi smo ionako ludi , a nedaj bože da nešto prigovoriš odmah ti se prijeti otpustom iz bolnice i to redom Hrvatskim braniteljima. Ma iskreno mi je žao što nemam dara za pisanje da vam uspijem prikazati " taj život sa druge strane rešetaka ".
Eto mene opet u depresiji i za kraj jedna pjesmica od jedne blogerice ( Blue Angel ) koja mi se dopada , i istovremeno dira u srce ,nadam se da se neće ljutiti što sam je postavio ovdje. Veliki pozdrav svima !
Heroj moga srca
Pogled u daljinu suze u oči da mi je stisnut šake
i reći dosta je bilo kako možemo biti hladna srca kako gledaš
a ne pomogneš zar smo mi ljudi tople duše ne mi smo sebični
bjednici koji hodamo po ovom svjetu i mislimo pa ja sam najbolji
i samo mislimo na sebe a ne vidimo ono šta ne želimo da vidimo
da postoji čovjek što tamo u daljini zamišljen čeka
zamišljen mu pogled ko ga osudi ko mu uzme sreću
on ljubi i bori se a uzeli mu sve a nama je svima dao
prolaze ljudi pored njega njegovi znanci a nitko nevidi
da skriva pogled i da pati
ali srce mu snažno kuca jako bori se i guta svoju bol
svima ljubav daje a mi samo stojimo i okrečemo glavu
kao da se to nas ne tiče kakvi smo mi to ljudi
a on i dalje tužan hrabar bori se i nekog čeka a ja nemočna gledam
vidim bol a nemogu pomoči kako pomoči čovjeku
koji ima srce ima dušu a zar vi prolaznici njegova života zar
vas ne dira šta taj čovjek pati suze mi nailaze
u oči ti dobri čovječe primi moje srce pružam ti ruke
jer ja sam uz tebe ti si
moj heroj ti si moj prijatelj
petak, 13.10.2006.
Kninska hvidra
Sjetih se jednog Borgmanovog komentara i opaske o splitskoj Hvidri te tako i ja navratih do naše Hvidre.Naime navodno da su se oglašavali putem radio Knina i radio Dinare da invalidi donesu rješenja o stanovima kako bi ono dalje mogli urgirati kod gospodina Kalmete , odnosno u resornom ministarstvu nadležnom za rješavanje tih problema.Ionakjo sam znao da su totalno u kurcu ali da traže rješenja e to mi nije baš jasno.Ma u stvari kada vidim kojeg predsjednika i ajmo tako reći tajnicu imamo pa i nije čudo da se takve stvari dešavaju. Nemaju blage veze o ničemu, ne bi mogli čuvati dvije nacrtane ovce a kamoli išta drugo( jedino što rade je bila nekakova veza između njih dvoje- bar po pričama, i suživotu ).
I kako meni vrag ne da mira morao sam ući u raspravu i dati im do znanja da su oni ondje radi samih sebe a ne radi HRVI-a. Žale se da im dolaze ljudi i traže kojekakve pomoći, pa zar su oni tu radi toga.Umjesto da vodi pravi čovjek, da postoji pravnik koji bi pružao istinsku pomoć, eto nama još parazita.Ne mogu a ne poluditi kada ne znaju da je po statutu cilj Hvidre socijalna i pravna zaštita hrvatskih ratnih vojnih invalida iz Dr, kao i dosljedno provođenje odredbi svih zakonskih i podzakonskih akata kojima se reguliraju prava hrvatskih ratnih vojnih invalida iz DR.
Da ima u svemu tome i politike,jer kako je ne bi bilo kada je predsjednik HVIDR-e RH saborski zastupnik i pripadnik HDZ-a, no uvjeravam Vas ovi su preglupi za politiku jednostavno nemaju pojma o ničemu , a onda tek slijedi ono drugo.Nemaju elementarnog znanja o zakonu o braniteljima a kamoli šta drugo, pa zar su ljudi normalni oni dolaze njima da im se pomogne u rješavanju mirovina , zdravstvenog, socijalnog statusa i kojekakvih drugih socijalnih problema pa nisu oni radi toga tu???? Uz dužno poštovanje naslušah se kako njezino dijete nije dobilo stipendiju, hej pa ti si u HVIDR-i da rješavaš tuđe probleme a ne da invalidi rješavaju tvoje probleme. Ma bitna je samo naknada koju oni sasvim sigurno primaju, a invalidi tko Vas jebe.,
Nego da se vratim na stanove i kuće koji trebaju biti darovani braniteljima temeljem Uredbe Vlade, uvjeravam ih da trebaju prikupljati Zahtjeve i time mahati. kada su predani i tašto nisu do sada riješeni, te vršiti pritisak kako na ministarstvo i samu Vladu ali ne , oni čekaju zeleno svjetlo da ih netko primi . Ma prave poslušne ovce. Da ti se sve zgadi ali kako kada već sve znaš.Ma evo raspisao bih se još ali mi je Atlantida otišla na nekakvu svadbu a moram klinca voziti , bend mu ima nastup pa se moram žuriti. Veliki pozdrav do daljnjega.
petak, 06.10.2006.
Suđenje u razumnom roku
Saznah danas za par slučajeva, a i sjetih se nekoliko drugih koji su riješeni prije 30-tak dana, koji su svoj status riješili samo tako,dakako preko raznih veza i poznanstava na ovaj ili onaj način, i još kukaju da nisu zadovoljni. Nije riječ o lažnim braniteljima ali sve ono što se vrti oko njih baš i nije čisto.Kao teški slučajevi PTSP-a a ne znaju niti kako izgledaju tablete , niti ih podižu a bolnica ? da čuli su da postoji takova ustanova i da ima "budala"koje se tamo liječe.
Branitelj koji je masu vremena proveo u policiji usred Zagreba na osiguranju pojedinih objekata, te kasnije prešao u HV na dužnost vozača( četnika vidio u " slikom na sliku "), dobi čovjek opću nesposobnost 70 % vezano uz rat ,a 30 % van toga, i sada prst u uho i pjevaj.Ma koliko je takvih koji su iz ničega dobili sve, dok smo mi pravi branitelji izgleda kurvini sinovi unaprijed osuđeni na propast. Ma nije mi bila namjera uopće pisati što sam radio za vrijeme rata , ali eto nagnaše me ovakovi da bar nešto spomenem. Od prvog dana sam bio izviđač,diverzant,snajperist ( pa i najobičnijem laiku je jasno koje smo zadaće obavljali ) na terenima po cijeloj Hrvatskoj, a da o Bosni i ne govorim,ma prvi sam spreman svjedočiti da je HV bio u Bosni I ako ništa drugo bar ću biti u društvu moga zapovjednika Ante. Kao pripadnika specijalnih postrojbi GS OS RH ocijeniše me komisije da mi je bolest 30 % vezana uz rat a 70 % van tih okolnosti , iako sam pri ulasku u postrojbu obavio liječnički pregled i normalno bio potpuno zdrav. U ovm pisanju navodim svoj primjer iako je takovih isth slučajeva bezbroj.
Pozva me pajdo na piće ali kako da odem sa njim i sjedimo zajedno kada mi to moj ponos jednostavno ne dopušta ( znam da ne pije tablete , da je kupio papir o bolničkom liječenju ), preko nekih stvari jednostavno ne mogu prijeći niti uz najbolju volju.Onako sav nadrkan dođoh kući , uzmem redovnu terapiju i krenem zivkati telefonom.Naime moj premet se nalazi na Upravnom sudu , te poželjeh saznati nešto u vezi "zaštite prava na suđenje u razumnom roku ",da sad nebih ovdje nabrajao po kojim sve zakonima, člancima itd.Okrenuh sve relevantne brojeve od MOBMS-a, mirovinskog, upravnog suda, vrhovnog suda, ustavnog suda, odvjetničke komore itd. a sve u cilju da mi netko objasni koji je to vremenski rok koji bi se dovodio u svezi sa terminom " suđenje u razumnom roku ", sve pravnik do pravnika ,stručnjak do stručnjaka ali odgovora nigdje.Pa ljudi moji kako meni tako i drugima i godina dana je previše za razumni rok ,a u praksi je to 5-10 godina, pa tko zna tko će do tada biti živ.I kako da se čovjek ne iživcira, popizdi.Ma kada malo razmisliš masa njih je "razumni rok " iskoristila te ušla u vojsku 95-96 i naravno ostvarila sve ono što im "ne pripada" .
Onako sav nikakav potegnuh za dodatnom terapijom ,maznuh maznuh tablu ferarija ( 10 prazina po 100 mg. 60 mg normabela, nešto Xanaxa, malo sulpirida , da se nađe, i normalno pretvorih se u biljku koja samo baulja. E da , da ne zaboravim ironiju Hrvatske države u očaju i iz zajebancije nazvah Srpski demokratski forum, rekoh im o čemu se radi i uglavnom ljudi se ispričavaju da im je pravnik danas na terenu ali da obavezno dođem u ponedjeljak, te da će me saslušati i pružiti potrebnu pravnu pomoć.Zaista mislim da daljni komentar nije potreban.
Kako sam još uvijek pod utjecajem tableta nemam više snage razmišljati i pisati te ću na kraju ostaviti riječi dviju pjesama koje me dodatno rastuže i bace u još veću depresiju,a vode prema onome još jednom koraku......Pozdrav i nemojte bilo šta zamjeriti.
Baruni
Hrvatski ratnik
by năo sei
Bio sam hrvatski ratnik
Sada sam samo patnik
Godine sjećanja brišu
I novu povijest pišu
Jednom smo čekali novu
Daleko u snježnom rovu
Od dobrih želja i nada
Pogledaj, gdje sam sada
Kome još trebam ja
Sjena od čovjeka
Leđa mi okreću svi
Hej, moja ljubavi
U mojoj duši je zima
Za sto života je ima
Da sam bar pao s njima
S mojim ratnicima
Kome još trebam ja
Sjena od čovjeka
Leđa mi okreću svi
Hej, moja ljubavi
Bio sam hrvatski ratnik
Sada sam samo patnik
A čujem govore svi
Da smo pobijedili
Kome još trebam ja
Brothers in Arms
These mist covered mountains
Are a home now for me
But my home is the lowlands
And always will be
Some day you'll return to
Your valleys and your farms
And you'll no longer burn
To be brothers in arm
Through these fields of destruction
Baptism of fire
I've watched all your suffering
As the battles raged higher
And though they did hurt me so bad
In the fear and alarm
You did not desert me
My brothers in arms
There's so many different worlds
So many different suns
And we have just one world
But we live in different ones
Now the sun's gone to hell
And the moon's riding high
Let me bid you farewell
Every man has to die
But it's written in the starlight
And every line on your palm
We're fools to make war
On our brothers in arms
ponedjeljak, 02.10.2006.
Još jedan manje
Pomislih napisah novi post,uzmem terapiju i to je to odoh spavati i odmoriti koliko to bude moguće, pa sutra je novi dan.Kad čujem na TV još jedan branitelj manje,oduze si čovjek život , zavi u tugu svoje najmilije.I od mora u meni se opet prelomi, obuze me sjeta, sjetih se Aries i drugih meni poznatih i bliskih tužnih sjećanja, šta raditi kako dalje? Ma dragi prijatelji i suborci nije to vrijedno toga treba se uhvatiti u koštac sa bolesti i boriti se , ako smo mogli sa oružjem , možemo i moramo i ovako, je da je teže ali uvjeren sam da se da. Iz iskustva govorim jer imam krug prijatelja i nije važno kada i gdje, samo treba nazvati i eto njih tu nije važno ni vrijeme ni mjesto bitno je da smo u istim govnima , a jedni drugima možemo pomoći jer se ponajbolje razumijemo, a iz iskustva znam da postoji i volje drugih ljudi.Moram se sjetiti nove prijateljice Aries ( sa bloga ) koja je dobro rekla da postoji volja za pomoći ali ju mi ne želimo prihvatiti, pružamo otpor i oglušujemo se , najčešće na pomoć najmilijih a nitko sretniji od njih da nam pomognu.
Ne mogu a da se ne sjetim ratnog kolege i jako dobroga prijatelja koji je na žalost također si oduzeo život , dok smo bili relativno skupa pružali si pomoć , razgovarali nekako je išlo, a onda nas je život nakratko odvojio i došlo je do najgorega.Često je u mojim mislima i uvijek će ostati jer ono što smo proživjeli ne može se nikada zaboraviti, često me zove da dođem k njemu, da me treba , ali dragi moj Iso imam ženu i djecu koja me također trebaju, a sve što mogu da trenutno učinim za tebe je da se pomolim za tvoju dušu, da sjećanje na tebe ne izbljedi nikada, a kvragu kako mi reče jedan doktor treba se naučiti živjeti sa bolesti, a što se više budemo družili i pomagali jedni drugima i šanse su nam veće, nedajmo da postanemo samo jedan statistički broj onih koji su izvršili samoubojstvo.Ima još onih koji nas vole i kojima je stalo do nas, zaboravimo institucije kojima nije stalo do nas ili se borimo protiv njih, zajedno smo jači.
Nešto za laku noć- pa makar bio i dan
Evo da se i ja pridružim našim vrlim političarima u nastojanjima da riješe barem djelomično neke probleme našeg svekolikog pučanstva u njihovim nastojanjima da se lagaliziraju lake droge , ma buraz zašto da odmah ne krenemo sa teškima pa neka oni pomisle da smo urokani i da mogu pričati i raditi šta hoće.Ionako nas fiksaju sa kojekakvima stvarima pa mi pade na pamet da bi kod slijedećeg posjeta psihijatru mogao tražiti da mi prepiše maricu kao sredstvo za opuštanje , te predam zahtjev na HZZO i vidim da li će mi priznati troškove za liječenje.Ma ja sam ti za to ako se oni sprdaju sa nama zašto ne bismo i mi sa njima.
Kako mi preporuči Borgman, iako mi je to sve jasno ,moj pajdo-ratni i radni kolega i ja odlučismo se za radnu terapiju, a uz to i simbolično plaćenu tako da malo povećamo kućni budžet koji je ionako skroman, a uz to pomažemo i drugom čovjeku koji je u govnima do grla.Čovjek ima 4 djece, otkupio kuću dozidavao nadograđivao ( naravno pomoću kredita ) i prije 30-tak dana čovjek operirao kičmu i stade mu posao usred sezone.Čovjek se uz mirovinu bavio piljenjem drva i sada može samo sjesti i plakati a kredit dolazi na naplatu.Ajmo čovjeku malo pomoći i izvući ga iz govana bar malo koliko možemo,a i mi ćemo manje razmišljati o glupostima.Pajdo mi je proveo cijeli rat u vojsci , dalje nastavio kao DVO, bio zarobljen u Kninskom zatvoru nekoliko mjeseci zajedno sa bratom ( da sada ne opisujem torture koje je prošao , no svatko imalo normalan to si može predočiti- zacijelo su i tamo u zatvoru sve bili kuhari i vozači svi odreda lojalni građani Hrvatske ), i zamislite raskoši i velikodušnosti Hrvatske države, dobi čovjek zasluženu mirovinu od cijelih 1700 kunića.
Ma normalno da čovjeka moraš nagraditi, a i kako ćeš dati sada mirovine onim silnim pripadnicima HVO-a ako ne oduzmeš našem čovjeku ( da ne bi bilo zabune niti ja nisam daleko sa mirovinom ), nije uopće bitno da li branitelju , da li običnom čovjeku koji radi cijeli život i onda dobije cijelih 1300 kunića ako ima sreće, da ne završi na ulici i prisilno čeka starosnu mirovinu.Ma ko jebe naše ljude pa valjda su bitniji bosanci i tko zna tko je još na redu, ma šta sereš kada i "njihov vrli Stipica " veli da su oni prioritet ove države u rješavanju tekućih problema, oni su lojalni građani samo ni sami ne znaju šta im bi, jadni oni.
Samo kako god okreneš već mi je pun k.... i bosanaca i srba i ne mogu se oteti dojmu da sam i ja kao i velika većina branitelja bio na krivoj strani.
Možda će gadno zazvučati ali moje mišljenje je blago onima koji su poginuli pa ne vide što se sada sve radi. Nego da se ja vratim na piljenje drva, obilaziš kojekakva mjesta , susrećeš poznate i nepoznate i svi te u čudu gledaju pa što to radiš, neki skreću pogled , ali što ću im ja pa valjda je normalno u ovoj državi da nešto ukradeš, da živiš od socijale a u isto vrijeme se voziš u bijesnim autima i od gvardijanja i crkvenih struktura tražiš još dodatnu pomoć ( naravno opet je prednost ako si bosanac ). Ma stvarno mi ih je pun k.... iako nikako da pobjegnem od njih , ali kako ću kada imam više terena po bosni nego koliko su oni u Hrvatskoj. Ma nedaj bože da je Hrvatska vojska bila u bosni, ha ha ha, dok su oni živjeli u bratstvu i jedinstvu, a sada imaju veća prava u Hrvatskoj nego domaći ljudi, a javno se zna da ćeš u Bosni za par stotina KM dobiti papire da nemaš ni ruku ni nogu da dalje ne spominjem.
Ništa prijatelji moji za danas mi je dosta ( izmučiše me ova drva ali izdržat ćemo ), odoh se nafiksati sa svojim psihodeličnim tabletama - legalno ,i za kraj jedna slikica naših saborskih velikana, a možda si ja to budem mogao priuštiti ako mi HZZO odobri na račun države ( ha ha ha šala mala nije do toga došlo )
Ako se netko prepozna svaka sličnost je slučajna. Veliki pozdrav i uživajte!
