četvrtak, 18.08.2011.

Tko moze neka pomogne

Nije tipican post kakve stavljam, ali ne mogu ne reagirat na ovakve stvari. Zamolio bih da procitate do kraja. Tko moze neka pomogne. Svaki dinar ce dobro da im dodje.



Četrdesetogodišnja Snježana boluje od Crohnove bolesti, što joj liječnici nisu odmah uspjeli dijagnosticirati zbog čega je mijenjala bolničke odjele i terapije. Iza sebe ima 11 operacije, a na jednoj od njih joj je izvađeno debelo crijevo. Zadnja operacija je bila u rujnu prošle godine u zagrebačkoj bolnici Sestre milosrdnice.

"Znate što je doktor napravio nakon jedne operacije? Uzeo je obični bijeli papir, zgužvao ga i rekao mi: ovakvo su izgledala crijeva vaše supruge?", prisjetio se Tomislav liječnikovih riječi, ali i upozorenja nakon zadnje operacije, da izmučeni organizam njegove supruge vjerojatno ne bi izdržao novi odlazak pod nož.

Snježani je preporučeno da u prehrani koristi integralne žitarice, probiotike te da ide na tretmane u barokomori.

"To je za nas nedoživljen san. Kupovali smo VSL 3 probiotik tri mjeseca. Preporučili su i ultra probiotik koji bi joj malo olakšao život, no nije ga mogla niti probati. Samo bi nam za probiotik mjesečno trebalo nešto više od 900 kuna, a mi taj novac nemamo", očajan je Tomislav koji se i sam liječi od PTSP-a.

Snježana prima nešto više od 1.100 kuna invalidske civile mirovine, a Tomislav oko 3.800 civilne i vojne mirovine. Život po bolnicama i kupnja lijekova odvela ih je u dugove, pa im kad vrate ratu kredita banci i pokriju dug na kartici za život ostane svega oko 1.300 kuna. Pored toga, žive u podstanarstvu. Dok je tako, Snježani su posebna prehrana i probiotici koje je preporučio liječnik nedostupni. Bolove ne može ublažiti niti odlaskom u barokomoru jer ona u osječkoj bolnici već duže vrijeme ne radi, a za tretmane kod privatnog liječnika novac nemaju.

Snježani je život nezamisliv bez narkotika protiv bolova.

"Ona živi 24 sata u bolovima. Kada popije lijek malo joj je bolje, ali bolovi je nikada ne napuštaju", kaže Tomislav koji za pomoć moli dobre ljude. Vjeruje da bi im život bio puno lakši kada bi uspjeli vratiti dug koji sada iznosi oko 20.000 kuna. Tada bi od mirovine uspijevali odvojiti određen iznos za kupnju probiotika, koji bi, vjeruje Tomislav, pomogli njegovoj supruzi da lakše podnosi bolest.

Svi koji žele pomoći Snježani mogu to učiniti uplatom na račun u Erste banci 2402006-1031262160, model plaćanja 05 - poziv na broj odobrenja 814005004-8702045815 ili na tekući račun broj: 2402006-3205324600.



Evo i link:
Tko moze neka pomogne

| 22:37 | Komentiraj (4) | Print this! | #

četvrtak, 11.08.2011.

Pismo jednog muškarca

Ja u stvari nikada nisam shvatio zašto se seksualne potrebe muškaraca i žena toliko razlikuju. I nikada nisam shvatio sve to sa Venerom i Marsom. Također, nikada nisam shvatio zašto muškarci razmišljaju glavom, a žene srcem. I na kraju, nikada nisam shvatio zašto gen seksualne želje toliko oslabi kada čuje riječi "Da, uzimam".

Na primjer: jedne večeri, prošle nedjelje, moja žena i ja smo bili u krevetu. Strast se je počela rasplamsavati... kad je ona rekla: - Ne mogu sada, nisam raspoložena... Htjela bih da me samo malo držiš u svom naručju.
Rekoh: ŠTO??... Što je sad pak to?
I onda je rekla riječi kojih se boji svaki muž na planeti: -Ti jednostavno ne razumiješ moje emocionalne potrebe koje imam kao žena, da bih ja zadovoljila tvoje fizičke potrebe koje imaš kao muškarac.
Na moj zbunjeni pogled je odgovorila: - Zar me ne možeš voljeti zbog onoga što jesam, a ne samo zbog onoga što radim s tobom u krevetu?
Shvativši da tu večer neće biti ništa, okrenuo sam se i zaspao.

Idućeg dana sam nazvao šefa i rekao da uzimam slobodan dan, da bih proveo vrijeme sa ženom. Otišli smo na ručak, a onda sam je odveo u jednu robnu kuću sa ogromnim odjeljenjem za žensku garderobu. Pratio sam je okolo, dok je isprobavala nekoliko veoma skupih kompleta. Nije se mogla odlučiti koji uzeti, pa sam joj rekao da ćemo ih sve kupiti. Htjela je i cipele, koje bi se slagale s tim kompletima, pa sam joj rekao da uzme po jedan par za svaki komplet. Stigli smo i do dijela sa nakitom gdje sam joj uzeo par dijamantnih naušnica. Da vam kažem... bila je taakoo uzbuđena. Mora da je mislila da sam na korak do bankrota. Pomislio sam da me testira kada je zatražila i znojnice za tenis, iako nikada u životu nije uzela reket u ruke.
Mora da sam je bacio u razmišljanje kad sam joj rekao: - Naravno, draga.

Skoro da je bila blizu seksualnog zadovoljstva od silnog uzbuđenja. Smiješeći se, konačno je rekla:
- Mislim da bi ovo bilo sve, hajdemo do kase.
Jedva sam se suzdržavao kad sam joj odgovorio:
- Ne mogu sada, nisam raspoložen.
Lice joj je poprimilo blijed izgled kada je spustila vilicu i izustila:- ŠTO??

Onda sam joj rekao:
- Samo sam htio da DRŽIŠ ove stvari u naručju neko vrijeme... Ti jednostavno ne razumiješ moje financijske probleme koje imam kao muškarac, da bih ja zadovoljio tvoju želju za kupovinom koju imaš kao žena.

I baš kad je imala taj pogled (kao) da me želi ubiti, dodao sam:
- Zar me ne možeš voljeti zbog onoga što jesam, a ne samo zbog stvari koje ti kupujem?

Očigledno, ni večeras neće biti ništa ...



autor nepoznat

| 14:40 | Komentiraj (15) | Print this! | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Snježani:


U početku je bilo...
ovo sada je zapravo jos početak.
Zavrsetak prve stranice uvoda.
Čak ni očekivanje nije završeno.
Zapravo, možda se proteže sve do zadnje stranice
izdaha.
Sad smo na pocetku
uzdaha..





Pjesma za nas dvoje:


Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako
zbog srece njene
i srece moje.
Pijana kisa siba i mlati,
vrbama vetar cupa kosu.

Kuda cu?
U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam,gladan i mokar,
zasto se nismo sreli nikad?

Il je vec bilo?
Trebao korak?
Mozda je sasvim do mene dosla.
Al' ja,
u krcmu svratio gorak,
a ona
ne znajuci-prosla.

Ne znam.
Ceo svet smo obisli
u zudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoisli.

Da,mora da je tako....









Car Business