Ruke

A moj život?
Zatvorene ptice, ja sam ih zatvarao - a kada sam ih pustio ponovo letjeti, umirale su brzo. Bio sam, misleći da je to ljubav prema njima, ubojica njihova leta.
Odlazile su teško ranjene. Mislio sam da sam ih ljubavlju ranio, a one su od toga brzo umirale, nisu se više mogle oporaviti.
Ni jednoj ptici ne podarih nadu ponovnog leta.
Ni jednoj svojoj ljubavi ne dadoh nadu uskrsnuća. Sve je bilo osuđeno na umiranje, a ja sam bio prvi na redu.
Zakopajte grobara ljubavi, moja djeco. Nemojte donijeti cvijeće, jer ono bez ljubavi vrijeđa. Ostavite me sama ležati tu. Možda će netko i meni upaliti svijeću milosrđa. Ako to nitko ne učini, učinit će ljubav u koju sam uvijek vjerovao.
Upalite jednu svijeću milosrđa - životu bez života. Upalite jednu svijeću milosrđa - ljubavi sudski podijeljenoj i njezinim žrtvama. To je moja oporuka.
I kada se ispuni vrijeme, ugradit će ljudi u granitnu ploču moju sliku i moje ime - sliku grobara ljubavi. Granitna ploča je sjajna kao zrcalo - možda na njoj prepoznate i svoje lice.


Izišao sam u vrt, u ljetni dan - vjetar je ublažavao jačinu sunca. Sami nas dvoje u kući u kojoj je sve tako divno počelo, a sada... Pred mojim očima kuća za ptice, čija su vratašca širom otvorena. Ništa se ovdje nije više zatvaralo niti se dulje zadržavalo što živi - osim mene i sada nje, koja čas prije prekorači prag ove kuće. Kao da je za trenutak sve stalo. Mogao sam čuti kucanje srca i svaki njezin najmanji pokret.


A ljubav - njoj je ostao sprovod. Jeste li ikad bili na sprovodu ljubavi? Pokopavali smo zive ljude u tamnicama svoga srca. Koliko ih je bilo, zna stvatko od nas. Pokopani su imali pravo glasa i mogli su se zaliti. Rijetko su to kada cinili. Puno nam je srce grobova ljubavi - svatko je barem jednom nesto pokopao, istinu koju tajimo, povjerenje koje iskoristismo, obecanje koje ne ispunismo, rijec koju zgazismo, - ljubav koju ne uzvratismo. Postali smo grobari ljubavi zivota. Za mnoge smo bili uvjereni da se nece vise dignuti - nije nas to puno smetalo. Mi smo kopali dalje i palili smo svijece - ne da bolje vidimo svoje zrtve, nego da mozemo kopati dublje. Palili smo svijece sprovodu ljubavi, katkad cak i poljupcem, ne zaboravljajuci pri tom vlastitu korist koju smo na kraju ipak morali zavrsiti vlastitim vjesanjem. Svatko je grobar svoje duse i svoje ljubavi. Nitko ne kopa dublje od nas samih.


Ljubav sudski podjeljena; Đuro Zrakić