Republika Vinkovci

NAPOKON I U NAS!!! "STARI ZANATI" d.o.o.VAM PREDSTAVLJAJU
ŠPILŠUL – Rare
Drkšalter Records, 2002.

Špilšul je legendarna vinkovačka rock-grupa, koja je uljepšala 80-te i učinila Vinkovce mjestom koje nije poznato samo po željezničkom čvorištu, jebenim Vinkovačkim jesenima i prvoligašu. Tih godina svoje prve snimke napravio je i Satan Panonski, Bare je počeo nositi zulufe i levis-jaknu-bez-rukava na golo tijelo, a Špilšul su bili ona vedrija strana priče. Zanimljivo je kako su sva tri benda svoju rock priču ispričala vlastitim priborom, na danas teško ponovljiv način, prilično autorski i iznimno talentirano. I teško ih je uspoređivati, a to mi ionako nije namjera.
Ovo objavljivanje trebalo bi osvijetliti "najbolje čuvanu tajnu" vinkovačkog rocka, o čijim koncertima su se ispredale legende i čiji snimci su se plaćali suhim zlatom. Nekoliko kaseta koje su kružile gradom, bile su jako loše kopije ali su bile dovoljne.


/The Užas-prvi nastup/

I zato ovu, digitalno izborenu, priliku (43 minute) nikako ne smijete propustiti. Jedini, studijski snimci napravljeni su u studiju Želimira Babogredca, danas sveprisutnom Rockoku, u kojem su svoje prve prave snimke na brzinu zgotovili svi vinkovački bendovi. Te četiri pjesme snimljene su u jednom danu, na elektronskim bubnjevima(!) i samo golicaju maštu mišlju – šta bi bilo da im je bilo novaca pa da se zabave par dana! Padaju na pamet Buldožeri, iz perioda sa Breceljom, ali vjerujem da bi ovo bilo i bolje. Poslušajte pjesmu "Čaj", žalopojku tipa u bolničkom krevetu kojem zbog legendarnog broma prekrasna bolničarka predstavlja samo daleki nedosanjani san. Nevjerojatna "Pašteten", gotovo ekološki osviješteno, onako kako je samo Toma Bebić znao, tuguje za vremenima kada su krave imale "meze" kao u priči, sa legendarnim repingom "kamon darling brejk vid mi, aj vont sak ju lajk a kejk"… Zvuči vam poznato? Iza ovih stihova stoji Dubravko Mataković, sa bas-gitaru na ramenu i to radi prilično dobro. Pokušajte samo zamisliti kako se on ponašao u svojim ranim dvadesetima, okružen istomišljenicima, jači za električnu gitaru i dugu kosu…
Nakon prve 4 snimke, slijedi dio snimljen na probama, ne baš tehnički dotjeran ali sa onom nesavršenošću koja je tako dobro došla. Iza svega stoji Ideja, kreacija i oni nisu puno marili za tonsku probu. Oni su se ludo zabavljali. Kao u pjesmi o Kuvajtu i gastarbajterima koji odlaze na naftne platforme. Nisam nikad čuo da se nekome učinila zanimljivom njihova sudbina; ali, više ne: ovaj tekst će vas nasmijati i svojom aktualnošću malo zamisliti. Pa onda "Od nemila do nedraga", socijalno obojena pjesma, koja ostavlja gorak okus. Ali gorak okus nije prava riječ za pjesmu "Žive rane", o djevojci koja ima sifilis iako joj je "tijelo ajde-ajde". Tako mračna i morbidna pjesma, čija će vam se melodija danima motati po glavi danas je prava rijetkost. O takvim stvarima naši autori na takav način više ne pjevaju. I onda finale: "Prvi maj", o i dalje prisutnom fenomenu koji se danas manifestira samo na jedan drugi način– zaradio sam pa se vraćam u rodno mjesto da pokažem tko je gazda. Refren "Mein Name ist Rudolph, a zovem se Radovan – Ich arbeite in Hamburg und das ist mein Wartburg" je fakin zakon! Slijedi "Maggie", i sa stihovima "sjećaš li se Maggie Maggie, kad je zadnji puta bomba pukla – jesi'l ikad jela čvaraka i luka" završava ova kompilaciju na najbolji mogući način. Vi se odlično zabavljate.
Kao bonus, DJ Govnar Smrti je preradio "Čaj" i "Pašteten", osvježio ih uz pomoć sampleova i dao jednu novu dimenziju, zapravo samo dokazao da su te pjesme odlične i da se kod nas stvari nisu puno promijenile u tih 20-ak godina. A mi smo doznali od DJ Govnara smrti da je u pripremi nastavak i da će se uskoro na tržištu pojaviti nova kompilacija.