U podzemlju (2)

- I to gdje je tip vadio bombu je salon za masažu?
- Da.
- Terapija? Bio je ljut na njih? PTSP?
- PTSP vjerojatno, ali ne bih rekao da je bio na terapiji. To je sigurno kupleraj.
- Toga ima u Zagrebu?
- Da, zlato, ali nije postavljeno pošteno kao kod vas u Americi, nego se svi prave da su moralni pa glume da su nešto drugo.
- Oh. I tamo će biti kurve?
- Mislim da da.

Zamislila se. Ali nije imala puno vremena za promišljanje - naš je trošni Fiat Uno stigao do prastare zgrade. Karolina je u dva skoka bila pred vratima, ali na zvonu nije bilo prezimena koje smo tražili.

- Jesi siguran da je to ta adresa?
- Jesam. Možda je negdje u podrumu.
- I u javnu kuću se može tek tako ući?
- Ne. Ali smisliću nešto.

Jedan od trikova koje sam naučio od Astrologa je da se uvijek pravim da imam rezervno rješenje. Stvarno, nemam uvijek ni prvo rješenje, a nekmoli drugo i treće. Ali najčešće se nečeg sjetim kad dođe stani-pani. Da dobijem na vremenu, obično kažem 'Mi Djevice s podznakom u Lavu a Mjesecom u Ribama uvijek imamo rezervnu varijantu' ili neku sličnu ludost, a u međuvremenu mi nešto sine.

Ništa mi nije sinulo. Ali našli smo vrata.
Naprosto sam pozvonio.

- Tko je?
- Novinar. Čuli smo da je ovdje došlo do tučnjave, da se vadila bomba...
- Čekajte malo.

Karolina me je upitno pogledala - kao, pa možda si mogao smisliti bolju spiku. Dok sam fatalistički slijegao ramenima, začuo se zvuk otključavanja.

- Uđite, Marija će se srediti za tren, ona će vam sve reći - rekla je jedva obučena djevojka ne puno starija od Karoline. A možda i mlađa. Strop podruma je bio klaustrofobično nizak, ali zato je atmosfera cijelog mjesta bila ljepljiva od sveprisutne perverzije. Ovo nije bio samo masažni kupleraj, nego mjesto na kojem se čudak može dobro zabaviti. Crvena svjetla, željezni kreveti, vlaga, oprema za vezivanje, ispucali zidovi. Karolina je gledala teško našminkanu djevojku u gaćicama i majici kao u neko čudo.

- Sad će mama. Još se nije oporavila od šoka. Nisam ni ja.
- Kako se zoveš?
- Petra.
- Ti si joj kćer... krenula je Karolina, a onda ju je prekinula gospođa Marija. Niska, punašna, teška šminka, u bijeloj opravi nalik uniformi medicinske sestre.