Manistrovilenjak: Prorokov vrt v. 1.2

- Nemoj zaboraviti na promociju - rekla mi je Antea, lupivši me po ramenu dok sam kunjao na šanku Dolca.

Zaboravio sam bio na promociju Kristijanovog manifesta božanske djece. Antea, gorljiva hodočasnica javnih predavanja o new ageu i duhovnosti, krivo je pretpostavila da bih mogao biti zainteresiran za novog čudaka u svom adresaru. Tip je, koliko sam shvatio, studirao ekonomiju a onda odlijepio na tai-chi i počeo okolo pričati kako je sve energija. Stekao je prezir šire obitelji u Županji i nadimak Energija. Na predavanju u četvrtak trebao je izložiti najsvježije teorijsko usustavljenje svojih razmatranja o energiji.

- Daj dođi. Bit će četrdesetak odabranih gostiju, koji razumiju o čemu se tu radi, ja ću napraviti sendviče...
- ...a taj napušenac će napraviti tisuću jointova pa ćemo se svi prosvijetliti - dodao je Antein dečko Ivan, razvukavši usta u krezubi osmijeh, koji me podsjetimo na mačketinu iz «Alise u zemlji čudesa».
Zainteresirao sam se na spomen lakih droga.
- Je, Kristijan je od babe naslijedio kućicu u Lučkom i pored njega zasadio cijelu plantažu trave. Tamo će biti predavanje, rekla je Antea entuzijastično.
- I dobro je narasla? Mislim, ta trava?
- Kako da ne. Rekao mi je da je na tom mjestu inače dugo godina bio medicinski otpad, sve dok nisu izgradili PUTO spalionicu. Ko zna šta sve ima u toj zemlji. Trava je prava razvaljotka, gotovo se pohotno cerio Ivan.
Odlučio sam svakako otići u Lučko u četvrtak.
***
Ivan i Antea su imali čudnu vezu. Ruku na srce, i on je pripadao u kategoriju spaljenovića sa new age predavanja. Ona mu je bila prva djevojka. Grozno se ponašao prema njoj, kao neki mačo kauboj koji je imao hiljadu playboyevih duplerica a ona mu je tek stoti prioritet. U realnosti bilo upravo suprotno - Antea je bila lijepa, pametna, cool i vrlo omiljena među muškarcima, pogotovo nama koji volimo taj vilenjački tip žene, a on poružni frikoviti tip iz Sesveta (od kud sam ga inicijalno i poznavao). Stalno ga je ostavljala, ali bi mu se uvijek vratila.

To mi je zadavalo velik problem. Patio sam za njom, ali nisam htio ništa konkretno poduzeti dok je s Ivanom, kojeg sam ipak doživljavao kao kakvog-takvog frenda. Kako sam u to vrijeme još bio moralan, uvijek bih mu dao tjedan dana fore kad bi prekinuli, ali nikad ne bih dočekao istek roka - vratila bi mu se već nakon 3-4 dana. On je, na neki način, bio njen omiljeni pacijent o kojem se neumorno brinula, a ja njen pouzdani prijatelj koji se brinuo o njoj samoj. Zbog tih sam se iznurujućih troslojnih turbulencija i uhvatio Princeze tako grčevito: htio sam se izvući iz začaranog kruga.
***
Truckanje u autobusu je bilo umjereno naporno. Nisam mislio da će itko doći na predavanje. Kad tamo - cijela bratija. Stanislav, Halil, Zlatko, doktor Goran, Princeza, čak i Kolumbijac, koji uopće nije pušio takvu spiku. Drugari su nanjušili besplatnu travu i nagrnuli kao mravi na crknutog cvrčka. Baš kao i ja.

Kristijanov manisfest se sastojao od ovakvih rečenica: 'Svijet je bolestan od ozbiljnosti'
'Treba ga spasiti cirkulacijom energije koja će se odviti velikim putovanjem božanske djece, iz Kijeva, majke svih slavenskih gradova, u Skandinaviju, onda brodovima do Čilea gdje će im poslužiti svetu biljku koku, onda u Meksiko...'
'Da se put pripremi, treba na internetu napraviti registar svih hobija'

Čak je i vječno optimističnoj Antei bilo vrlo neugodno. Registar hobija na internetu – Princeza se smijala kao luda. Kolumbijac je kolutao izbuljenim očima.

Veselio se samo Stanislav. Zašto, doznalo se kasnije: on je u fushu bio webmaster, i nabrijao je proroka Kristijana na suradnju. Stan bi, kao, «oplemenjivao» manifest pomno dorađenim detaljima koji su jamčili modernost putem korištenja nove tehnologije, a time i veći broj sljedbenika, a Prorok bi mu, u zamjenu, omogućio slobodan pristup «travnjaku». Tko ne bi pristao na ovakvu pogodbu?

(redigirala Manistra)