E-mail
harpocrat210@gmail.com





vilenjak

31.03.2007., subota

Empires in Arms

Sreo sam uglednog blogera na kniževnoj tribini.
Nasmijalo me je prisjećanje na maratonske partije 'Empires in Arms' koje smo igrali prije nekoliko godina.
Nekoliko godina?
Desetak godina.
Sedamnaest godina. 17 godina.
Ali sreli smo se i nedavno, dok sam radio neku crnu kroniku...
Prije par godina?
Prije 9 godina.

Vrijeme prolazi kao pijesak kroz prste otvorene šake.

Čini mi se da sam živio sto života.
Pomalo sam umoran.

Vrijeme je za nove partije.

- 12:45 - Komentari (9) - Isprintaj - #

29.03.2007., četvrtak

Jedan od onih dana


Danas je jedan od onih dana kad osjećam da mi život prolazi poput pijeska koji se rasipa kroz otvorenu šaku.
Udah, izdah.
Udah.

- 21:20 - Komentari (8) - Isprintaj - #

28.03.2007., srijeda

Ein Lied

2.

"O Schwester sing, so sing von fernen Tagen!" "Bald sing ich, bald, an einem schönren Ort." "O sing und web den Teppich aus den Liedern und flieg auf ihm mit mir noch heute fort."


"o sestro pjevaj, pjevaj tako dok izgara dan!""ćelava pjevam, ćelava, na slađušnom brežuljku.""o pjevaj i net tepihom prekrij za vođe i zastave nad njima sa mnom pođi povrijedi me jako."

(likedylan.blog.hr)

- 15:46 - Komentari (5) - Isprintaj - #

25.03.2007., nedjelja

Tragedija

Pet telefonskih razgovora kasnije, situacija je bila mnogo jasnija, a nas dvoje u centru Ivanića. Drugarice i drugari su radoznalo pogledavali Miu, a ona se stidljivo pripijala uz mene. Uspješno sam je uključio u razgovor, a sam sam ga pratio koliko sam mogao – od telefona. Zvali su me najmanje jednom u deset minuta. HMH Pjer i Zvončica su se uhvatili za moju fantaziju o kompromitirajućim Popovim slikama kao za zadnju nadu, iako je to, zapravo, bio samo jedan od mojih planova.

Prvi slijedeći plan je bio da jednostavno zapalimo zgradu i pobjegnemo u Moldaviju.

Kad je Zvjezdan počeo motati prvi joint, iskoristio sam priliku da se iskradem iz birca i izložim Zvončici svoj konačni plan: poslat ćemo Robija u Omiš po fotke. Ludi Daniel traži 10 komada, mi ćemo mu dati 3 i neka bude sretan. Sigurno nije vidio više novca dvije godine. Kad dobijemo materijal, objavit ćemo ga u novinama kako Zavišinu optužnicu za put u Haag, uz teoriju da se to i odranije zna te da je on zaštićeni svjedok. Frka koja će nastati će ga kompromitirati na bar dvije godine.

Vratio sam se u birc, drugari već fino napušeni, a Mia na rubu plača. Moje se obećanje o petkusubotinedjelji bez telefoniranja raspalo u prah koji se nakupio na dnu pepeljare.

- Ovo je bio zadnji razgovor. Od sad se vraćamo na koncept vikenda bez telefona.

Nije mi ništa odogovorila. Prošetao sam Lanu. Kad sam se vratio, bila je nešto bolje. Tanja ju je zapričala spikama o namještaju. Činilo mi se da stvar liježe…

…A onda me je Robi nazvao da mu dam dodatne instrukcije.
Neka, prošli smo i kroz to. Večer smo proveli uz vatricu u šumi Žutici. Sve je bilo idealno, dok se Robi oko pola dva poslije ponoći nije javio da mi kaže kako je Daniel potpuno lud.

Skinuo sam ga s telefona. Onda se javila Zvončica.

- Znaš, taj Daniel je lud.
- Dobro jutro.
- Slika ima masu. 13 filmova. A Robiju daje da ih vidi samo na negativima.
- Znam. Ali i ne tražimo mu originale. Neka nam napravi sve slike, damo mu najviše 3, a najbolje 1, a filmove neka zadrži. Koji će nam kurac.

Čim sam završio sa Zvončicom, javio se Veliki. Odnekud je čuo za cijelu radnju, i prijavio se da napiše tekst.

Spavali smo kod Ivice. Za mene je to bio više polusan, pun brzih, istrganih snova. Napravio sam joj doručak, a onda se javio Daniel.

- Hoću 10.
- Otkud nam?
- Puni ste para.
- Nismo.
- Onda ništa od posla.
- Razgovaraj s Robijem.

Mia je, dok sam razgovarao, izašla prošetati Lanu.

- A da idemo kući?
- Why?
- Pa stalno si na poslu. Nisi ni na minutu izišao iz svog filma.
- Jesam.
- Nisi. Samo gledaš kako ćeš doći glave tom jadnom Zaviši.
- Nije on jadan. Ali s ovim ćemo ga upropastiti. Đavo mi je svjedok da to ne bih učinio bez velike potrebe. Ali ako ne sjebemo mi njega, on će nas. Osobno sam se osvjedočio da ga moji poslodavci sasvim ozbiljno shvaćaju.

Dok sam joj objašnjavao težinu situacije, nazvao je HMH Pjer. Izbrijao je da slike i nisu tako dobre 'kao što sam mu obećao'. Podivljao sam na njega. Dobre ili nedobre, to nam je sad jedino oružje. Mislio sam da je to dosad shvatio.

Doručkovali smo, a kolega mi je javi da je u Zavišinom okruženju golemo uznemirenje. Već su doznali za trgovinu. Raspop je poslao dimne signale da je spreman na pregovore.

Još sam jednom pobijedio.

Mia mi je u autu, dok smo se vraćali kući, objasnila da bi nekoliko dana htjela biti sama.

- Ne brini ništa. Volim te, ali želim da se malo razdvojimo. Uplašila sam se tvog osmijeha kad ti je Robi javio da je preuzeo slike. Bio je nekako čudovišan. Ne sviđa mi se to.
- Ali najdraža, to sve radim da sačuvam posao od kojeg oboje udobno živimo.
- Ja ne.
- Nisam tako mislio.
- Znam.

Nismo se više vidjeli.

Tako sam, možda, propustio svoju priliku za sreću u ovom životu.

- 00:15 - Komentari (18) - Isprintaj - #

24.03.2007., subota

Prolog jedne tragedije

- Šta ćemo? Oni doista misle staviti nam ga za šefa…
- To je najgora ludost. Ali se uklapa u njihovu sliku svijeta.
- Šta ćemo? Ja u tom slučaju neću ovdje ostati ni minute.
- Ne drami… Ali, možda to možemo izbjeći. Naime, fotograf Daniel ima njegove kompromitirajuće fotografije iz doba pred rat.
- Tko?
- Poludjeli fotograf i urednik Daniel.
- A šta on radi?
- Ništa. Ispalio je na mozak, živi kod roditelja već 6 godina, ima frizerski salon u kojem sam frizira.
- A u pičku.

Mia, moja najdraža, zabrinuto je slušala moj telefonski razgovor sa Zvončicom. Njoj i Pjeru, hrvatskom medijskom heroju (HMH), upravo je došlo do mozga ono što sam im govorio već tri dana: da uprava ozbiljno namjerava postaviti nam za nadšefa pokvarenog raspopa Zavišu. Kako sam već izgubio nadu da će me ozbiljno shvatiti, izlogirao sam se na par dana iz spike i sa Miom krenuo prema Ivanić-gradu, da se par dana zajebavamo s mojim tamošnjim kameradima. No, taman kad smo prošli naplatne kućice, ovo su dvoje ipak shvatili da je situacija ozbiljna i krenuli me zivkati.

Iako sam izričito obećao Najdražoj da je ovo vikend bez mobitela.

Zrak u njenoj crvenoj Corsi postajao je sve teži i tvrđi, a Lana se skutrila na zadnjem sjedištu i prekrila oči repom.

- 11:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

20.03.2007., utorak

Na povratku sa Otoka

U proljeće 2002. bio sam na Silbi
da ispitam mogućnosti za slijedeći festival paradigmatičkih zbivanja
i u povratku sam u autobusu čuo pjesmu
mislim jebote ili me puca fleš
ili je neko obradio 'Super Trooper' tako da bude o Anti Gotovini, ali u visokoj produkciji

Iz zvučnika se čuju deseci tisuća eura uloženi u produkciju

Zamislim se i shvatim da je stara Hrvatska,
koja se prostire između ideologija i bijede, mrtva
tu je nova Hrvatska
koja živi između dva mita
onog o Gotovini i onog o korporaciji

A živi od manče i milostinje stranih korporacija
dakle opet manče

Velike ideje više ne postoje
već ekstazi, bijelo i kako si povećat prihod za sto maraka
da se može dići novi kredit
i Ante Gotovina ali ne kao realan heroj ili zločinac nego
kao psihopomp

Zafantaziram da bi trebalo napisat roman
ili bolje zbirku ulančanih kratkih
ali prosvjetljena me prodrma
'Šta je opet nešto briješ autistično
mogli smo ostat još koji dan na Silbi'

Vraćamo se u Zagreb a tamo stare
igračke projekti
dnevna rutina
i eto on napisa roman
o putu u središte hrvatskog sna

- 15:39 - Komentari (13) - Isprintaj - #

16.03.2007., petak

Hit izdanje

Razgovarali smo dugo o tome kakva bi (publicistička) knjiga imala najbolju prođu u hrvatskim knjižarama.
Rezultati prodaje kažu da čitatelji vole

1) ustaše
2) alternativu
3) self-help
4) urote oko krista
5) tužne ispovjedi

Dakle, hit knjiga je:

Seksualna tantra koju je u Indiji, kraj gore Kailaš, Ante Pavelić naučio od potomaka Isusa Krista (s ispovjedima žrtava).

Traži se autor.

- 13:23 - Komentari (15) - Isprintaj - #

15.03.2007., četvrtak

Angelic rambling


Uvijek sam vjerovao u čuda. U boga, međutim, baš i ne.
Najbliže što sam došao do osobnog boga je bog-beba koji po kabali denudati leži u kruni ketera...



Ti Dijete, Sveto i neoskvrnjeno ime je tvoje!
Došlo je kraljevstvo Tvoje
izvršena volja je Tvoja
Ovdje je Kruh
ovdje je Krv.
Vodi me kroz ponoć do Sunca!
Spasi me od Zla i od Dobra!
Tako da Tvoja kruna od svih Deset Sad i ovdje bude moja.
AMEN

- 00:21 - Komentari (15) - Isprintaj - #

10.03.2007., subota

Streaming kultura

Opet sam s prijateljima raspravljao o blogingu i tzv. malom izdavaštvu.

Moj mi 'gut feeling' već neko vrijeme govori da je niskotiražno izdavaštvo i samizdat (od ulaska bloga u modu) čista loša karma. Zašto ubijati siroto drveće u svrhu tiskanja 350 primjeraka knjige (i prodaje 53 komada) ako se već na osrednje posjećenom blogu ostvaruje posjeta od 200 posjetitelja dnevno?

Autor može izdati 5 knjiga kod malih izdavača i kulturnih udruga te postati članom HDP-a i svejedno ostati potpuno, potpuno nepoznat i anoniman. A za kniževnog blogera će, prije ili kasnije, doznati tisuće ili deseci tisuća surfera, a ako se mediji nakače na njega, stotine tisuća. Zarada ovog prvog je tu negdje oko nule, ali zato može potencijalnim seksualnim partnerima pokazati 5 tiskanih izdanja. Zauzvrat je tu loša karma zbog izginulog drveća. Troškovi ovog drugog su tu negdje oko nule, a uz to možda naleti na (ne)srodnu(e) dušu(e) preko neta pa dođe do neke vrste interakcije. Ali ima tu i nešto drugo:

Mudri teoretičari kažu da visoka kultura nastaje iz niske. Shakespeare, grčke drame, Goethe - to je u svoja doba bila kultura namijenjena masama. Visoka se kultura, dakle, ne naslanja na prethodnu visoku, nego na aktualnu nisku. Buden je u trećem broju Arkzina kao mjesečnika pretpostavio da bi se eventualna visoka kultura u Hrvata najprije mogla razviti na temelju narodnjaka kao jedine autentične pop-kulture.

Njegovo se mišljenje, naravno, razvija temeljem uvriježene pretpostavke da je niska kultura devedesetih sadržana u popularnoj audio/video produkciji.

Nisam u to bio siguran ni tada, a pogotovu ne sad, u nultim. Jer pop film i glazba su također posredovani po vrlo nategnutim pretpostavkama producenata.

Nakon butelje korčulanskog vina, postao sam sasvim uvjeren da je niska kultura nultih sadržana u blogovima, youtubeu i myspace varijantama. To je, ubijte me ako lažem, temelj i baza na kojem će nastati visoka kultura doba koje dolazi, a koje karakterizira nestanak granice privatnog i javnog. U tom je kontekstu granica 'književnog bloganja' i 'subjektivnog postanja' ne samo nebitna nego i lažna.

- 18:08 - Komentari (19) - Isprintaj - #

09.03.2007., petak

Na našem semaforu nikad nije bilo zeleno

Od samog sam početka volio Ripperovu poeziju. Iako ona većini ljudi s kojima sam o njoj razgovarao zvuči kao grozno preseravanje.

- Nikad nisam razumjela tu kvartovsku depru. Pa Zagreb, brate, nije New York, za 20 min stižeš od kvartovske trafike do Jelačića Bana. Gdje je tu prostor za osjećaj klaustrofobije i nepokretnosti..
- Ali to je subjektivni osjećaj. Kvart uopće nije objektivno realan, ali jeste u glavi. On je emotivna stvarnost, i u njoj je na semaforu uvijek crveno, makar za dva i pol sata stigao od tamo do Londona.

'Govoriti nećeš riječi
Te se riječi jednom kažu
Jednom kažeš
Drugi lažeš'

Car je Ripper. I seronja, naravno.

To ga i čini ucjelovljenim.

- 23:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #

08.03.2007., četvrtak

8. mart

...
Žene su stvarnost, žene su bajke
...
(Buldožer)


- 11:34 - Komentari (6) - Isprintaj - #

07.03.2007., srijeda

Dematerijalizacija

07.03.07 14:11:28 Montauk company office United States of America xxx.xxx.xxx.xxx Explorer 6.x Windows XP

Imao sam web posjetitelja povezanog s 'Projektom Montauk'!

Stvarnost ili teorija zavjere?

- 15:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

06.03.2007., utorak

Povratak u šumu


Izašao sam malo van sebe zadnjih dana
Moram se vratiti unutra
U ljekovitu tminu

- 00:10 - Komentari (8) - Isprintaj - #

04.03.2007., nedjelja

Tko je pobijedio? (2)


(Disclaimer: ova se priča odvija u alternativnoj realnosti, svaka sličnost sa stvarnim događajima i osobama je slučajna)
Narod je, naravno, bio oduševljen činjenicom da se Poglavar susreo sa predsjednikom SAD, a žuti tabloid se prvi put prodao u više od 200.000 primjeraka. Svi sretni, osim savjetnika Bana.

Njega je, naime, počela gristi savjest zbog te velike prijevare...

...pa je otišao Velikom, uredniku Zelenog tabloida, i dogovorio da sam sebe razotkrije u kolumni pisanoj pod pseudonimom. Rečeno-učinjeno-honorirano, 100 DEM.

Velki je bio zadovoljan, jer je ostvario još jednu moralnu pobjedu nad Žutim tablodiom i svojim arhineprijateljem Marinkom: to mu, naravno, nije omogućilo da dostigne njegov tiraž, ali na duži rok se isplatilo.

Narod i danas, 16 godina kasnije, uglavnom vjeruje da su se Poglavar i Predsjednik SAD sreli, ma koliko su to neovisni mediji u međuvremenu ismijavali. ('pa izašla je slika').

Nagradno pitanje za čitatelje je:

Tko je pobjednik cijele ove zavrzlame?

1) Poglavar, koji je uvjerio narod da ima međunarodnu potporu

2) Narod, koji je ušao u rat mirne duše, uvjeren da će nas Amerika podržati (što se i dogodilo, ali 4 godine kasnije)

3) Urednik Žutog tabloida, koji je prodao novine u 204.000 primjeraka

4) Urednik Zelenog tabloida, koji je ostvario moralnu pobjedu nad Žutim tabloidom i pridobio opinion-makere za sebe

5) Savjetnik, koji je zaradio svoju plaću na dvoru i još 1600 DEM honorara (1500 za ekskluzivan materijal i 100 za samorazotkrivanje)

Najbolje obrazloženje nagrađujem inicijacijom u mističnu tradiciju po želji.

- 11:15 - Komentari (6) - Isprintaj - #

03.03.2007., subota

Tko je pobijedio? (1)


(Disclaimer: ova se priča događa u alternativnoj realnosti. Svaka sličnost sa stvarnim događanjima je slučajna)
Nešto prije izbijanja Rata u Obećanoj zemlji, Poglavar je brinuo o tome kako da ohrabri narod na putu ka neovisnosti. Situacija je izgledala tmurno: nije bilo ni jednog ozbiljnog faktora u vanjskoj politici koji bi podržavao težnje Malog naroda, a prijetnji je bilo napretek. Poglavarevu je muku uočio njegov vjerni savjetnik prof. dr. Ban, kontroverzni psiholog.

- Poglavaru, idemo u Ameriku! Sigurno će nas primiti Predsjednik, slikaćemo se s njim, i to će ohrabriti Narod! Nije bitno da nas zvanično primi, može i nezvanično, bitno je samo da se slikamo. Tako je, uostalom, učinio moj prijatelj Marinko, urednik žutog tabloida, za svoj prvi broj - slikao se na prijevaru sa premijerem Antom, i svi su pomislili da ga on podržava..

- Dobra ideja.

Odu oni u Ameriku, i ne primi ih, naravno, nitko. A kako i bi: u SAD je važan protokol, a Poglavar je u tom trenutku bio samo predsjednik jedne autonomne oblasti u sastavu male federacije. Primio ga je, recimo, drugi tajnik Senata odnosno netko tko bi primio vladu Katange ili Baskije.. Na muku Hrvatkog poslanstva sažalio se ugledni prof. dr. Ivo. Iako liberal, on je konzervativnom poglavaru osigurao počasno predavanje na Sveučilišu Yale. Nećeš ti muke: počasno predavanje je zapravo vanredno predavanje koje posjećuje onaj tko hoće. Svejedno, Poglavara su fotografirali za katedrom.

U avionu za Obećanu zemlju nastala je, naravno, svađa. Svi su napali dr. Bana i tužno tražili opravdanja koje će izručiti novinarima, poglavito onima iz žutog i zelenog tabloida, najtiražnijih novina u Obećanoj zemlji.

- Ma šta vam je! Narod je glup! Sve ćemo riješiti kad stanemo u Frankfurtu. Imam ja dobre veze u medijima! Zato me, uostalom, i plaćate.

Kad su stali u Franfurtu, Josip dojavi Bezgrešnjaku da se Poglavar neslužbeno sastao sa Predsjednikom. U međuvremenu povede ekipu u foto-radnju. U to davno doba nije bilo fotoshopa, pa su žiletom odrezali glavu prof.dr. Ivi i na nju stavili glavu Predsjednika SAD.

- Ovo je užasno! Ivo je mali i debeo, a Predsjednik visok i mršav! Ne možemo ovo dati ni bezgrešnjaku ni bjesniku!
- I nećemo. Riješit ću stvar preko tabloida.

Kad su stigli u Metropolu, narod je već žuborio o susretu Poglavara i Predsjednika. No, dokaza nigdje. Savjetnik Ban je požurio u redakciju žutog tabloida, i uredniku Marinku prodao 'ekskluzivne fotografije' susreta za 'tvrdo kuhano jaje', tj. 1500 DEM.

- Ovo je užasna krivotvorina, ali tko nas jebe, raspali to na naslovnicu, rekao je Marinko i naredio svom ljudstvu da to pripreme kao glavnu 'robu' za taj broj. Nervozu zbog neuvjerljivosti slike sredio je na uobičajen način, skijajući se pa onda fiksirajući.
(nastavak u idućem broju)

- 15:35 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Lipanj 2016 (1)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (2)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (4)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (9)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (10)
Srpanj 2007 (13)
Lipanj 2007 (9)
Svibanj 2007 (10)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (15)
Veljača 2007 (13)
Siječanj 2007 (8)
Prosinac 2006 (11)
Studeni 2006 (24)
Listopad 2006 (14)
Rujan 2006 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Što je sad ovo
Gonzo novinarstvo u kojem autor proizvodi autohagiografiju vlastitog nesvjesnog
Društvena satira

Free Counter
Free Counter
Zašto?
Sve to ima nekog smisla.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se