E-mail
harpocrat210@gmail.com





vilenjak

31.12.2006., nedjelja

Safari

Susreo sam svoju tugaljivost u divnoj zemlji Safari.

Živa je istina da je tamo teško osjećati se strancom. Taksisti ne znaju najosnovnije ulice, trgovine nisu marketi nego turske piljarnice u kojima prodavači pozdravljaju sa 'selam alejkum' i ne znaju jezik. Mislim da nakon šest dana poznajem predgrađe West bolje od prosječnog useljenika s istoka.

Zemlja Safari mi je, ustvari, bila toliko napeta jer sam u osamnaestoj ozbiljno brijao iseliti se iz Hrvatske tamo. Na kraju sam odlučio da Ne jer, kako sam tada mislio,

a) azil ne može trajati vječno
b) neću završiti škole
c) naći ću se više prije ili kasnije natrag na ulici u Zagrebu ali stariji i razmaženiji

pa sam umjesto azila otišao u HV, gdje su me zbog slabe konstitucije uzeli za informatičara a ne u, npr. pješaštvo. Lucky Me.

Nisam bio u pravu ni pod a), ni pod b), a najmanje pod c). Vlada Safarija je 1994. naprosto podijelila državljanstva svim azilantima koji su do tada ušli u zemlju. Kritične je studije u toj plastičnoj utopiji moguće obaviti i na engleskom, a ako je netko učio njemački osam godina kao ja, nije mu preteško skontati i njihov jezik.

Moja uobičajena metoda samoobrane bila je mantra koju od šesnaeste primjenjujem kao zaštitu od pogrešnih izbora:

'da sam odlučio drugačije, postao bih netko drugi, i sad bih drugačije razmišljao o svojim odlukama'.

Frule i Luna su mi, sa svoje strane, govorili da bih svoje probleme zasigurno ponio i tamo. Zemljak se pritom pozivao na Dubravku Ugrešić, a Luna na iskustvo suživota sa mnom i mojim 'psihicama'.
***

Trećeg dana u Safariju sam, naravno, pukao na mozak. Točnije, na emotivnu nesigurnost.

Izvuki su me Dobra Drugarica i Zen disciplina. Svako pucanje je, međutim, ako se šaman nakon njega dobro sastavi, ljekovito iskustvo:
Oslobodio sam se dobrog dijela tereta koji mi se nakupio. Biću pošteniji prema ljudima. Malko ću, u privatnom životu, usporiti. Ne mora se svake noći biti u tri kluba. Možda je od toga bolja lagana zafrkancija u krevetu.

A zlatno doba Safarija je ionako prošlo. Desničari su to malo sabili. Nema više crnaca koji na ulici viču 'kokain, heroin'. Makroi više ne guraju mušterije u javne kuće. Sve je poskupilo, a dio drogerija je zatvoren. Ostale se bore za život.

Ostala je opuštenost. Nadam se, nadam,
da ću je ponijeti natrag u Hrvatsku.

- 13:06 - Komentari (7) - Isprintaj - #

27.12.2006., srijeda

Sjever-sjeverozapad

Svima sve sretno u predstojećim blagdanima
Idem na kraći odmor u popularnu zemlju Safari
Generalni smjer je: Sjever-sjeverozapad!
Vratim se malo iza Nove godine.

Mir, Ljubav i Svjetlost

- 03:35 - Komentari (9) - Isprintaj - #

25.12.2006., ponedjeljak

Sretan Božić (Saturnalija)

Digla se snažna povika na komercijalizaciju Božića. To je, ipak, pretjerano. Da, ljudi možda peglaju revolving kartice više nego što je to pametno, ali to ne pomračuje činjenicu da je riječ o prazniku ljubavi, sreće i veselja.

Sretna Saturnalija!

- 11:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #

23.12.2006., subota

Pogrešna vrata

Zlatko je uvijek bio netipičan heroinist. Na njega je dop djelovao proaktivno: umjesto da zakljuca i smiri se, on bi nakon što se ufiksa naprosto popizdio, počeo skakati i krenuo u život. Zato dugo nisam niti vjerovao da je u tome filmu: no, kad sam se očevidom uvjerio da je tako, jako sam se razočarao i zauvijek ga svrstao među ljude sa pogrešne strane vica.

(*draga djeco i neupućeni: ma šta urbane legende kažu, uzimanje heroina je zapravo uzimanje jakog anestetika koje na kraju ubija praktikanta. ma što govorili kvartovski gurui, nema tu zadovoljstva, zadovoljstvo je samo u tome što svi problemi nestaju, osim naravno jednog. otprilike jedan od dvadeset heroinista nakon uzimanja svog slatkog otrova nije 'zakucan', nego poludi. ne znam zašto je to tako. možda kod inače jako zakočenih ljudi dop ubije inhibicije pa im se energija malo oslobodi, naravno dok je još ima*)

Za razliku od mene, Branko mu je dugo, dugo vjerovao, i pronalazio najnemogućnija opravdanja za njegov sport i ponašanje. Ozario bi se svaki put kad bi Zlaja najavio 'skidanje', i tugovao kad bi se opet navukao. Tako je bilo i ovaj put - Zlatko je dospio u bolnicu jer je toliko omršavio da su mu rebra ozljedila plućnu maramicu. 'Biću dobar, biću dobar, biću dobar' - pisao je u smsovima koje je nam je slao sa intenzivne. Taj se put stvarno prepao. Mislim da je nakon toga doista i bio čist, pa, jedno, dva mjeseca. Pozvao nas je obojicu na kavu. Može, ako je u gradu, kažem ja.

- Naravno, idemo u Plazu, kao u dobra stara vremena, otpovrnu Zlatko.
Kad smo već bili u gajevoj, zvoni Brankov mobitel.
- Neću stići, ajmo u rut 66...
Kvragu, pomislih, pa to je još bar pola sata. Ali, Branko me je uvjerio da krenemo. Došli smo do druge stanice goričkog autobusa...
- Jao, dođite u novi zagreb kad ste već tu. Srešćemo se na tržnici...
Počelo mi je svitati: Zlatko ima dopa, i želi nas utaliti. Branko me je ispljuvao zbog mog nepovjerenja.
- Ti, ono, baš ne vjeruješ ljudima.
Krenuli smo prema Savi, ali ja sam u nivou mosta odustao i okrenuo ka Močvari. Upravo kad me je Branko počeo nagovarati da ipak odemo do Zlaje, on se javio:
- Ajde dođite u moj stan u Dugave.

Više nisam nimalo sumnjao.
Branko mi se nije javio dva dana
Kad sam ga najzad dobio, ispričao mi je nevjerojatnu priču:
- Ma, znao sam da će biti sranja, ali nisam htio vjerovati, a i odlučio mu prigovoriti i probati ga odvući od toga. Kad sam došao u stan, tamo su bila još dva tipa u poluraspadnutom stanju. Taman sam otvorio usta da mu serem, kad je izvadio na stol gram dopa. Bilo mi je kao vampiru koji vidi krv. Naravno da sam ušao u tal.
- Branko, ubiću te...
- Ma slušaj, nije to najgore. Kad sam podigao glas, Zlatko mi je stavio ruku na usta - psst da mama ne čuje! Bila je u kuhinji i radila ručak. Uzeli smo svako po kvarter, nisam stigao ni pomisliti kako nisam koristio hors već pola godine i da mi je rezistencija opala. Znaš da se ja kad sam čist mogu razvaliti i od desetine grama. Kad sam ga uzeo, pozlilo mi je. Užasno. Pohrlio sam ka wc-u. Zlaja je skočio za mnom...
- Da ti pomogne?
- Ma ne, nego da me isčupa iz krive sobe. Krenuo sam desno, a ne lijevo. U desnoj sobi živi njegova prastara baka. Probila me je svojim luđačkim očima...
- I?
- Odveo me je u wc. U jednom sam trenutku pomislio, bože, umrijet ću ovdje u Dugavama, u getu, kakav kraj jedne karijere. Kad mi se malo razbistrilo, odmah sam izašao van. Nisam mu rekao niti riječi. Hodao sam da se razbistrim...
- Do tramvaja?
- Ne, preko mosta, na vukovarsku, pa sve do Trešnjevke. Putem sam mislio da se javim šefici, ona je tako seksi, jaka, mišićava, ona bi me spasila...
- Kretenu. Valjda joj se nisi...
- Ma nisam. Nemoj misliti da sam glup. Nikad nisam glup.

Branko je opet zavrtio krug. Zamrzio sam Zlaju još i više. Njega bog i đavo čuvaju pa se i može tako ponašati. Kad se slijedeći put očistio, našao je posao u tekstilnoj tvornici na Žitnjaku. Šili su prišivke 'Made in Europe' i ljepili ih na robu koju su izradili djeca-robovi u Aziji, pretvarajući je tako u politički korektan proizvod. Branko je ovaj put proveo u Španjolskoj čak dvije godine, i vratio se kao preporođeni kršćanin. Žalosna sudbina za jednog Mesijinog učenika.

- 01:03 - Komentari (12) - Isprintaj - #

13.12.2006., srijeda

Blog kulturna emisija

Kulturno novinarstvo u Hrvatskoj je u kurcu jer su svi fini mirni što stvara dojam da kulture uopće i nema, ako se neki skandal i raspiri svi ga ubrzano gase. Smislio sam neku vrstu tjednog kulturnog Nightmare stagea o kojem bi novine sutra pisale i ljudi razgovarali jer bi obrađivao kulturu na način na koji to nitko nije radio u neovisnoj Hrvatskoj.

Kao voditelje sam sam zamislio: u studiju Manistra i Lečeni Pravoslavac (ENG prilozi i video kolumna snimana u eksterijeru).

Tema1: u studiju imamo mladog pisca kome svi podilaze. Kao gost kritičar dolazi Milko Valent u fetiš odjeći (Kilowat SM shop) i, prvo baci par citata iz svoje drame „Pledoaje po pički“, a nakon toga mu vrijeđa knjigu, a bogobojazna i samozatajna Manistra ga također vrijeđa, ali ljubazno. On se brani ili počinje plakati ili bježi iz studija. Onda skačemo na Lečenog koji vrijeđa knjige u izlozima knjižare.

Kasnije u noći, dolaze glumci i kazalištarci sa premijere i vode neformalni razgovor uz čašicu, tako da budu otvoreniji. Dijele se karte za sljedeću predstavu pa se glumci opuste, dovuku se neki premijerni gledatelji koji iznose svoje viđenje. Npr. „Ušo je u lik“ i sl.

Tema2: Denisova knjiga, koju niko nije obradio kako treba, dovlačimo u studio glasnogovornika MUP-a (ili ga imamo snimljenog) da objasni zašto je knjiga zabranjena, onda Tonko Lonza ili Dubravko Sidor čita zabranjeno poglavlje o RTL-u, radimo skandal o kome će sutra pisati novine.

Tema3: U studiju je srpski pisac Vidojković, mlad, dinamičan, nabrijan, medijski eksponiran šoumen, najčitaniji ove godine. Dolazi Markiz pod venecijanskom maskom i pita ga: 'Trpaš li se u bulju'. Opet imamo nesmiljeni skandal. Gledanost raste.

Tema4: Vlasta Delimar i Tom Gotovac kolju svinje. Gosti su iz oslobođenja životinja. Ili jedno od njih dvoje koristimo kao jingleove. Npr. Tom prije svake reklame ima kratki performance – piša na knjigu.

Ideja za nagradnu igru telefoni 060 – Postavi se pitanje „Koga će Vlasta Delimar poslati u Had na kraju emisije?“

1. svinju
2. kokoš
3. nije bitno

Na kraju se dijeli ta trančirana svinja ili očerupana kokoš. Ili MAx ADSL za jednu kunu.

Skrivena kamera: Miljenko Jergović susreće Dražena Katunarića slučajno u Mercatoru na odjelu „slobodno vrijeme“.

Onda rubrika PARTY

Slikamo Manistru za Klik i FHM radi PR-a.

- 00:36 - Komentari (18) - Isprintaj - #

12.12.2006., utorak

Prepoznavanje/Teslini uređaji

Nedavno sam optužen da u svojim pripovijestima odajem detalje iz privatnog života poznanika. Dobro, u nekim bi slučajevima to i uvažio, ali u dotičnom to je potpuna ludost... Utoliko da me podsjetilo na neke od bisera iz moje arhive luđaka, koju mi je jednog zlosretnog dana ukrao mali Medo i odnio u suparnički tabloid.

Smiješno-tužan je, recimo, bio slučaj upornoga dede iz Prozora. On me je redovito obavještavao o porukama koje dobija preko televizije, poglavito od voditelja TV Hayata koji su ga provocirali tijekom jutarnjeg programa. Veće mu je probleme, međutoa, zadavao sam pokojni Alija Izetbegović: on mu je, kako mi je podrobno objasnio, pokušavao kontrolirati mozak pomoću uređaja iz tesline ostavštine (stojeći valovi itd.). Temeljem nacrta iz teslinog testamenta te su naprave konstruirali zlikovci iz alijine obavještajne službe.

Da je u pitanju čisto zlo, lagano je dokazao lingvističkom analizom. Uvjerite se i sami:
Alijina Informativno Doušnička Služba = AIDS. Treba li tu još šta dodati? Stvar dokazana.

Čemu pričati priču o jadnom bolesnom čovjeku, pitate se. Pa, ni bolesni ljudi često nisu tako bolesni kao što se čini. Prvi dan kad sam došao na vježbe u Vrapče (dok sam pokušavao studirati defektologiju) pokazali su mi luđaka koji vidi vukove.

- Reci, stari, šta te smeta?
- VVVukovi! Vvvukovi!
- Eto, vidite, on ima jake vizualne halucinacije.

Nije imao halucinacije. Stari deda nije imao zube. On je čuo zvukove, samo to nije mogao reći. To je sasvim drugi tip halucinacija, ako su to uopće halucinacije. Naravno da nisam stekao simpatije osoblja kad sam im to ponosno priopćio. Nisu me uopće doživjeli, što je doprinijelo tome da ne testiram ni prvi semestar. Svejedno, još sam se sprijateljio s tipom koji stvara planete.

- Recite studentima, kao vi stvarate planete?
- Ja sam radnik na privremenom radu u Njemačkoj. Meni dođu seks bombe i među njima Anita Ekberg. Kad mi priđu, iz nosnica mi izlaze sunce i mjesec, a onda stvaram planete...

Neuki je tip iz Sanskoga mosta shvatio da su u nosnicama Ida i Pingala, jogijsko sunce i mjesec, temelj pranayame, nauke o disanju. To sigurno nije pročitao u popularnoj literaturi. Bio je, naime, nepismen.

Svatko ima pravo na svoju vlastitu stvarnost.

- 00:07 - Komentari (12) - Isprintaj - #

11.12.2006., ponedjeljak

Whales

'Nema ranjivije osobe od bijelog oca'.
Dr. Henry Makow

Zadnjih sam se dana poigravao sinopsisom satiričnog romana nastalog, kao i obično, kombinacijom desetak sudbina (cca 40%) i moje bogate fantazije potaknute gore navedenom maksimom underground filozofa (60%). Imaginacija je, međutim, dosegla neznane činjenice. Nestvarno je prodrlo u stvarnost. To doista nije bilo namjerno.

- 11:06 - Komentari (8) - Isprintaj - #

09.12.2006., subota

Brahma

If the red slayer think he slays,
Or if the slain think he is slain,
They know not well the subtle ways
I keep, and pass, and turn again.

Far or forgot to me is near,
Shadow and sunlight are the same,
The vanished gods to me appear,
And one to me are shame and fame.

They reckon ill who leave me out;
When me they fly, I am the wings;
I am the doubter and the doubt,
And I the hymn the Brahmin sings.

The strong gods pine for my abode,
And pine in vain the sacred Seven;
But thou, meek lover of the good!
Find me, and turn thy back on heaven.
(Emerson)

- 23:42 - Komentari (7) - Isprintaj - #

08.12.2006., petak

Priča o jednom učeništvu

Iako je hodao bar 20cm iznad zemlje, Blaženi Željko je uvijek nastojao biti iskren i izravan. Na obali velikog oceana Lemurije, razjasnio mi je da postoje tri zmije: Kundalini, koja ide od tabana do tjemena, i predstavlja uspon grubih energija prema suptilnim. Ouroboros, koji ide od tjemena do tabana, i predstavlja spuštanje nebeskih energija u tijelo, te Aour, snaga srca, koja počiva u grudima, obilazi tijelo, i predstavlja potpunu autentičnost.

- Ali sve to nije toliko važno. Prosvjetljenje je potpuna otvorenost prema životu. Budi svjestan običnih stvari, svojih emocija i tijela, i uznastoj biti plemenit, pa će se sve početi događati. Inicijaciju ti onako neću dati ja; nju ti, ako tako odluče, mogu dati samo visoka duhovna bića, poslanici Bijele lože. Oni imaju svoje razloge da to urade, a iskren se duhovnjak može samo pripremati za takav događaj – rekao mi je i dosta me razočarao. Željko je raspolagao izuzetno sofisticiranom jogijskom tehnologijom: ipak je uvijek isticao da je ona samo jedan stup prosvjetljenja.

Bio sam izbjeglica iz građanskim ratom potresene Atlantide. Moja obitelj nije mogla zauzeti stranu između Sinova jedinog Zakona i Sinova Belijala: i jedni i drugi bijahu naši rođaci. Ta se nedoumica duboko odražavala u meni. Željko je, ipak, imao strpljenja sa mnom, za razliku od mnogih drugih.

- Ako je osoba dovoljno uporna, može probuditi energije tjelesnim tehnikama, a da prije toga ne razriješi svoje osnovne psihičke konflikte i komplekse. Kad se energija probudi, te će se mane maksimalno pojačati, i postaće poput demona – tvrdio je, i povjerovao sam mu, jer se to sve dogodilo njegovom najboljem prijatelju.

Nisam mu, zato, povjerovao da je ikad potpuno raskrstio sa Franjom: bili su isuviše fizički slični, iako su rođeni u različitim tijelima. Energije koje su ih obojicu vodile učinile su ih, vremenom, sličnima poput blizanaca.

- Najbolji način da se energije probude je raditi na sva tri puta – odozgo, odozdo i iz centra, te istovremeno na psihoterapiji. Duhovne je učitelje najlakše sresti u snovima, pa se u njima treba što prije probuditi – učio je.

Nisu ga čuli ni njegovi najbliži. Ni oni kojima je predavao u duhovnom svijetu, mrtvi i zbunjeni. Bio je tako blizu istini, a to je malo tko uspjevao vidjeti. Na koncu se umorio i vratio kući, u ostatke ostataka nekad slavne zemlje Mu. Uvijek sam bio njegov najgori učenik.

Često sam ga zamarao svojim glupostima, preuveličavanjem svojih problema i doživljaja. Ali, kad je došlo stani-pani, jedini sam primio naslijeđe. Zašto? Nemam pojma. Tako se dogodilo. Od pukog razgovora i druženja, važnije je bilo unutrašnje učenje, ono što se događalo na neverbalnom nivou, nečujni razgovor između energetskih dinamika. Neka vrsta indukcije. Putovi duhovnog kraljevstva nisu uvijek pravocrtni.

Nismo se nikad više čuli, iako smo mogli. Glasom tišine, rekao mi je ono što je imao. I to je bilo to.

- 23:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #

03.12.2006., nedjelja

Srce tame je u mojoj konferencijskoj dvorani

'Sanjao sam da sam puž koji gmiže oštricom britve'.

Apokalipsa danas je jedan od filmova koji je u dječaštvu ostavio snažan utisak na mene. Gledao sam ga, možda, 1984., dakle sa 11 godina. Nije stvar samo u mirisu napalma ujutro. Niti u Wagneru i helikopterima, mada je i to dobro. Spržila me je Kurtzova moralnost. Njegov monolog se može, po prilici, reducirati na slijedeće teze (nisu doslovni citati):

1. Kada bih sutra umro, nitko ne bi znao tko sam bio ja. Nitko ne zna moje tajne, pa čak ni moj sin.
2. Svi misle loše o meni, a ja se samo brinem za svoju djecu u džungli. Da bi oni živjeli, drugi moraju umrijeti.
3. Moji su kritičari moralne nule, svatko od njih ima previše grijeha da bi me kritizirao. Tko su oni da mi popuju?

Kurtz je junak kapitalističkog korporativizma. Njegova moralna vertikala i horizontala.
Tko je stariji od 25 a da nije živio u blizini nekog Kurtza, blažen bio i vječno nasmijan.

- 23:27 - Komentari (28) - Isprintaj - #

01.12.2006., petak

Raj i pakao

Stari je C.W. Leadbeater to ovako postavio:

Svijet ideala je raj blaženika.
Nestabilno područje umišljaja i fantazije (mentalne i emocionalne) je čistilište, u njemu se odvija većina života obična čovjeka.
Realnost je pakao, mjesto patnje.

- 15:44 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Lipanj 2016 (1)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (2)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (4)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (9)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (10)
Srpanj 2007 (13)
Lipanj 2007 (9)
Svibanj 2007 (10)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (15)
Veljača 2007 (13)
Siječanj 2007 (8)
Prosinac 2006 (11)
Studeni 2006 (24)
Listopad 2006 (14)
Rujan 2006 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Što je sad ovo
Gonzo novinarstvo u kojem autor proizvodi autohagiografiju vlastitog nesvjesnog
Društvena satira

Free Counter
Free Counter
Zašto?
Sve to ima nekog smisla.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se