Milena, Mladen i Belinda

13.06.2006., utorak

Vjera u čudo

Završilo je 1:0. Sudac je zviždao za kraj. Pršo se rukovao s nekim Brazilcem. Ja sam sjedio u naslonjaču i držao se za glavu.
- Imali smo ih, Tanja – prošaptao sam – Imali smo ih...
- Šta si to TI imao? – upitala je Tanja izlazeći iz spavaće sobe, kao avet – Imao si ti pivu u ruci, to je sve što si ti danas imao.
- Kako možeš sad takve pizdarije govoriti? – pobunio sam se i pokazao rukama prema ekranu, prema terenu – Dečki su ovdje ostavili dušu na terenu...
- Ostavio si mrlju od pive na tepihu – rekla je Tanja i metnula ruke na bokove. Stala se u čirilićno «f». Dignuo sam se s naslonjača i usšetao po sobi.
- Sljedeća utakmica je negdje u Nurnbergu, ili tako negdje, ostalo mi je u uhu – govorio sam šečući po sobi – Je li to blizu Minkena? U Minkenu mi je rođak Milo. Mogao bih skočiti do njega, pa prespavati, pa otići na Japan. Moram bodriti naše!
Tanja se smijala.
- Prije će ti naši debilčeki pobjediti Brazil – rekla je – nego ćeš ti stvarno otići do Njemačke.
- Pazi što ti kažem! – priprijetio sam prstom – Okupit ću Zokija i Ivaneka, sjest ćemo u auto, put Minkena... i povest ću malog Mirka sa sobom! Nek sin vidi što je utakmica svjetskog prvenstva!
- Sjest ćete u auto? Taj dio još prolazi... – govorila je Tanja, prekriženih ruku na prsima - ... ali koji će to od vas sjesti za volan?
- Da... – rekao sam nakon kraćeg razmišljanja – Zoki je izgubio vozačku kad je napuhao 2 promila. A Ivanek, njemu je još strgana ruka od onog izleta.
- A ti? – pogledala me žena.
- Šta me zajebavaš? – snuždio sam se – Znaš da ja nisam položio vozački.
- I onda ćete do Minhena... kako? – upitala je.
- Ići ćemo busem! – nisam se dao – U bus, sa dvije gajbe i da vidiš što će nam biti dobro!
- Karta za bus, karta za utakmicu... – češkala je Tanja bradu – A kojim ćete to parama pokriti?
Šutio sam na nekoliko trenutaka.
- A je li, ona ušteđevina? – počešao sam se po glavi – A jel baš mora mali Mirko na fakultet?
Tanja se nasmijala. Ja sam se srušio na naslonjač i primio opet za glavu.
- Gotovo je, nema više nade – kukao sam – Izgubio sam sve iluzije. I kad smo jači od Brazila, ne možemo ih dobiti. I kad nešto stvarno jako želiš i zaslužuješ, cijeli svijet će se urotiti da ti to ne dobiješ. Čuda se ne događaju.
Tanja se smijala i sjela mi u krilo, te me zagrlila.
- Hajde, mali – šapnula mi je – Idemo leć.
I otišli smo. Utakmicu protiv Japana nisam gledao jer sam sa Zokijem uzeo slobodni dan da se pripremimo za utakmicu, pa smo se napili i zaspali. Kažu ljudi da su naši razbili žute. Dobri su ti naši dečki, da.

- 23:56 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2006 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

PROCITAJ PRIJE UPOTREBE

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se