Milena, Mladen i Belinda

1.
Dan je počeo tmurno i kišovito. Strahovit pljusak okupao je mali gradić Drin iz temelja.
Ovakva jutra je iz dna duše mrzio Darko, nogometaš lokalnog hit – kluba Dinama iz Drina.
Iako su svi očekivali da će se, sukladno svom opsežnom znanju i bistrom umu, posvetiti nekom drugom zanimanju, on se htio baviti samo nogometom, i to baš u Dinamu iz Drina, na poziciji polušpice. Maštao je o tom klubu još kao dječak, a s godinama je ta želja samo rasla. Osjećao je da je stvoren za nogomet.
«Tko nema u glavi, ima u nogama», u šali bi rekao Darko. Ma koliko komplicirani bili odnosi u njegovu životu, na utakmici bi sve to postalo tako jednostavno i nevažno – sve što je tad bilo bitno su bili njih dvadeset dvojica na terenu i jedna okrugla lopta.
Nakon kaljenja u klubovima iz slabije lige, napokon je došao toliko priželjkivani poziv iz Dinama, za probnu utakmicu protiv Kamena iz Benkovaca. Mnogi bi se tad uplašili takve životne prilike koje su tako dugo čekali, no ne i Darko. On je svoju šansu maestralno iskoristio, i od tada je pouzdani prvotimac Dinama iz Drina, pravi kapetan. Sad, kad je imao dvadeset osam godina i postigao već toliko u životu, često bi se sa sjetom u srcu sjetio svog obiteljskog doma u kojem mu nije nedostajalo ni ljubavi ni podrške. Noću bi se do kasnih jutarnjih sati znao pitati kako to da su se njegovi roditelji, Livia i Tony, odvažili krenuti iz malenog sela u gradić Drin, ne poznajući prilike koje nepoznat gradić pruža, s malenim djetetom na putu. Vjerojatno je tu ključnu ulogu odigrala mladenačka zanesenost i sanjarstvo, ali u onoj najpozitivnijoj formi.
Sjetio bi se Darko riječi svog oca koje mu je izrekao na dan kad je igrao prvu utakmicu za Dinamo:
- Sine, mnogi će ti ljudi govoriti da nisi dovoljno dobar i oštar za ovaj sport. Govorit će ti da ćeš se preplašiti, da nisi rođen da budeš pobjednik, i da je najbolje da se prihvatiš čuvanja ovaca. Nemoj nikog slušati! Odi tamo i daj sve od sebe. Ako i pogineš, poginut ćeš muški!
Rekavši te riječi svom sinu, otac mu je dao onaj impuls toliko potreban da u Darku pokrene ono najbolje. Tog dana na terenu nije igrao običan čovjek. Svim prisutnima na stadionu bilo je jasno o kakvu se izvanrednu talentu radi. Darko nikad nije zaboravio koliko su mu njegovi roditelji pomogli u razvoju svog talenta.

Takva sretna razmišljanja znala bi prekinuti njegova majka. Bilo je uvrježeno mišljenje u familiji da bi se ljudi trebali ženiti mladi. Darko je, međutim, već imao 28 godina, a vjenčanja nije bilo na vidiku. Majka, koju je to osobito pogađalo, znala bi često prije jutarnjeg treninga nazvati Darka i početi s ispitivanjem:
- Kad ćeš se ženiti? Što imaš tako dugo čekati? Jel imaš kakvu djevojku? Znam ti ja jednu...
Darku su takvi razgovori bili osobito neugodni. Na jutarnjim treninzima bi mu zbog toga znala pasti koncentracija, što bi opazio njegov trener Mišo, koji je pogrdama i kritikama pokušao dovesti Darka u red. Ipak, pomoći nije bilo sve dok Darko ne bi zaboravio na te brige, uz pomoć prijatelja i kolega iz tima. Oni su ga tješili i ohrabrivali, misleći da su njegove neprilike s djevojkama rezultat urođene stidljivosti.

Istina je, međutim bila drugačija. Darko je bio razmišljao o ženidbi već u svojoj dvadesetoj godini, s predivnom smeđokosom djevojkom Anom. Bila je tako lijepa da nije mogao razaznati je li ljudsko biće ili kakva vila koja mu se spustila s nebesa. Izvrsno su se slagali te savršeno nadopunjavali, imali su odnos koji je bio više nego ljudski, odnos za kojeg Darko nije mogao ni sanjati da može postojati. Zbilja je osjećao da je to – to! Međutim, Ana je završila studij i otišla «trbuhom za kruhom», u Ameriku. Još su se dopisivali, pokušali održavati svoju ljubav, makar oceanom odvojenu, ali nije išlo. Pisma su dolazila sve rjeđe, bila su sve hladnija i formalnija, a na kraju su prestala dolaziti. Čuo je kasnije da se Ana zaljubila u nekog prodavača nekretninama Jessea. Od tog udarca Darko se nije mogao oporaviti. Od tada nije više mogao pogledati djevojku na takav način.

Tog kišovitog dana majka ga je opet zvala i pokušala spojiti s nekakvom Natašom iz njenog susjedstva, što ga je veoma uzrujalo.
- Moraš se naći s tom djevojkom! – kumila ga je majka preko telefona – Ona je mirna, draga, zdrava, nježna i veoma lijepa!
Promatrajući kroz prozor kapljice koje lupkaju o asfalt, osjećao je kao da on pada zajedno s njima i smrskava se o tvrdu zemlju.
- Dobro, naći ću se s njom! – zaurlao je i poklopio slušalicu zadovoljnoj majci. Osjećao je da je taj dan u potpunosti krenuo nakrivo.