vidrin s.

nedjelja, 25.11.2012.

TAJNO PRAĆENJE LEPTIRA




Tiho se tapkam ovih dana,
nečujno se pratim i prikradam.

La Mariposa.

Da se ne bih kukavno preplašila
vlastite pronicljivosti,
da se ne bih olako sebi pronašla i shvatila,

zbog svih Sedam dugih godina odvojenosti,
negdašnje bliskosti,
tajnog znaka privrženosti na bebinim leđima,
prosute nježnosti kutovima usana,
i onog starog panja u šumi
na kojem prizivam svoje duhove.

Poput plahog leptira,
naprije se pratim, kao sjenka,
a zatim se, bez najave,
iznenađena,
pojavim pred sobom,
kao vuk, s pola lica,
i onim, trećim,
zlatnim okom iza drveta.


Kao utvara,

prije nego udijelim si sva moguća
obećanja i priznanja,

pisanjem razrijeđujem si
krv,

prepoznavajuć' se
u škripavoj kori stabla,
u maglenim krošnjama,
neutješnim jutrima,

malo vidljiva, malo nevidljiva,

odskočim, skrijem se, bježim,
zastanem, zastenjem,

pa ganuto plačem iz udivljenja,
nad životom uprkos,
svoj veličanstvenosti bitke
u prvim redovima,

slomljeno ko domovina.

Dopjevavam svoje pjesme,
skupe mantre,
poput krepke juhe nakon smrzotina,
jedem korijenje snova,
sakupljam kosti oko rijeke,
isušujem drugu stranu obraza,
ulogorujem se prije zime
na vrlo nepristupačnom mjestu,

utopljena vučjim krznom,
zaražena hrabrošću,
čineć sve da budem
spremna za
sve najstudenije studeni.

Al znam da negdje ću ostaviti tragove.
Negdje ću se već otkriti.

Barem kad ušuška se snijeg poljima,
kad sve smiri se, utihne i zaspi,

da ću se razaznavati i u gomili pogrešnih stopa,
da ću se pronaći i u lisičjem brlogu,

i da ću najžarkije grliti i prizivati
uvijek one koji
najmanje zavređuju

sav moj ponos

tugu moju

i moj strah.


25.11.2012. u 20:54 • 22 KomentaraPrint#

petak, 09.11.2012.

Ona od čekanja

Bila sam jako mala, jedva 5.

Slušala sam Trnoružicu na gramofonskoj ploči.

"-Mene zvali niste, zato ukleti ste.
Ova kćerka vaša pod mojom vlašću biće.
Baš te žalim, nesretnice, ubost ćeš se na preslicu...."


( glas Mire Župan i dan danas mi utjera strah u kosti )

"- O, dobre sile svijeta, čuvajte ovo dijete od strašnih sila što mu prijete...."

( dobra vila sve je malo izgladila....)

Ali.... na svoj petnaesti rođendan, odlutala je u potkrovlje...

" Samo ti uđi, ljepotice...."
( opet zločesta Županica )

Kada bi duboki bariton pripovjedača Zlatka Crnkovića
nagovijestio kako se princeza ubola na vreteno i zaspala vjekovnim snom,
sjećam se da bih istoga trena i ja sklopila oči i glumila da spavam.

" Od uboda posrne,
k vratima krene.....
tako mi se spava...
kao ptičici maloj joj klone glava..
i ona
pade..."


I tako bih čekala princa da me poljubi i probudi.
Poslušno i zatvorenih očiju.


"Padali snijegovi mnogi,
i kiše bezbrojne lile,
i godine u nizu prolazile i prolazile,
a oko krasnog dvora živica divlja rasla,
i zidove i vrata visinom nadvisila,
i sva se splela, preplela,
i šibljem oštrim, gustim, sve ulaze prekrila.
Hiljade ruža sred parka, što nekoć divno su cvale,
bez brižne ruke vrtlara sada su podivljale,
i grane prepune trnja u zrak se propinjale.

Katkad se kažu čulo kao da neko iz dvora
tajanstven došaptava:
dalje, samo dalje od mjesta ovog, na kom se duboko spava."


Mnogi su vitezovi i kraljevići u tih sto godina
dolazili u taj začaran dvor,
mačem su sjekli šiblje, al bi brzo obeshrabreno odustajali.

A onda, ne jednom,
nego nakon sto godina,
stiže pjesmica kraljevića ( Rade Šerbedžija ),
na koju bi mi se tada sigurno i brk smješkao.
Al oči otvarala ne bi.
Ne još.
Još ne.

Slatkog li iščekivanja.

Dok ga dobra vila ne uputi na pravo mjesto.
Dok mu jeka tri put ne odgovori.
Dok mi ne poljubi čelo.

" Oprostite, zadrijemala sam, a svečanost još traje....."

Kažu da su djeca odrasla na bajkama inteligentnija.
Da kasnije odrastaju u moralnije, osjećajnije ljude.
Kažu.
Ma kako bajke okrutne znaju biti, pogotovo Grimmove.
Okrutne u svakom pogledu, ponekad nimalo bajkovite,
one otkrivaju jedan sasvim drugačiji svijet.
One sadržavaju sve mračne i svjetle tajne ljudske psihe.
Koje ne razumiješ, ni prije, ni sada.
Al osjećaš.


Neke od nas smo tako,
od svoje prve bajke,
od svoje prve, nesvjesne, bezazlene igre,
od prvog samouspavljivanja
i prvog zamišljenog poljupca
obilježene čekanjem.

To i to je samo privremeno,
a zatim će doći....(nadopiši što želiš )
Razvijemo umjetnost strpljenja.

Tko čekati ne zna, taj neće shvatit, niti će shvatiti drugi.

Kao da nekoga spašavam čekanjem svojim dugim.

I kada nitko ne bude nikoga čekao više.
Ja neću sjesti s njima i neću piti ništa.

I kako se ne bi umorila čekajući,

a i čekanje ionako brže prolazi u spavanju,
pogotovo onom,
stoljetnom,

Pa tako,
oprostite mi,
zadrijemala sam,
a svečanost još traje.




A svečanost još traje.





Dok ga dobra vila ne uputi na pravo mjesto.
Dok mu jeka tri put ne odgovori.
Dok mi ne poljubi čelo.

09.11.2012. u 21:25 • 21 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 05.11.2012.

Od hrabrosti


Sve češće mi u zadnje vrijeme
ljudi pričaju
o mojoj hrabrosti.
A ja ih gledam u nevjerici.
Kako ? Hrabrost?
To je čuveno brave heart?
No kidding.
Nije mi jasno žele li me to
samo (o)hrabriti,
biti mi vjetar u leđa.
Ili negdje griješe.
Ili doista vide na meni,
nešto meni neopipljivo.

Ja recimo, čujem da mi je smijeh ostario.
Da se ne kotrlja više onako bezbrižno
Zakmardijevim stubama.
Da ću ga privezati svilenim ružičastim rupcem
za prvu lampu,
nekog će razveseliti,
a onda ću krenuti dalje i bez njega.
A nekad sam se njime oblačila i parfimirala.
Bio mi je maskota, moj predvodnik, moj biljeg na čelu.

I to je ono što me može preplašiti.

U Muzeju prekinutih veza
ja se zapravo nijedne prekinute ne mogu prisjetiti.
Sve do kojih mi je stalo, kucaju
u rijetkim susretima, mailovima, pozivima.
I ne osjećam tugu zbog tih
lajavih i prašnjavih eksponata
preživjelih.
Mislim si, preživjeli su.

I to je ono što me može užasnuti.

Zatvorila sam srce, kažem
ispod stoljetnih Matoševih kestena.
A znam da lažem.
Zablindirala sam ga.
Ni sama ga ne znam više otvoriti.
Pa takva, mudra, zablindirana, zakračunata,
prilazim nekim svojim neprekinutim vezama
ostarjelog smijeha i nesmješećim očima.
Pa djelujem hrabro.
Kao da mudrost mora biti ostarjela i nesmješeća!
Kao da hrabrost može biti mudra!
( što mi treba moja hladna hrabrost , i za koga se ja to čuvam )

A to otprilike izgleda ovako :
ja ležim potrbuške,
sve me boli jer sam upravo pala,
al mašem nogama,
kao namjerno sam malo ( pri)legla.

Bila sam ludo
hrabra.
To je nešto sasvim drugo.
Kad se sjetim čemu sam izbjegla,
za dlaku pobjegla,
bude me onda zbilja, zbilja
strah.



Sanha Solhdoust



05.11.2012. u 22:04 • 14 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< studeni, 2012 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Veljača 2017 (1)
Studeni 2015 (1)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (6)
Rujan 2012 (6)
Kolovoz 2012 (7)
Srpanj 2012 (6)
Lipanj 2012 (9)
Svibanj 2012 (7)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (5)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (6)
Kolovoz 2011 (9)
Srpanj 2011 (5)
Lipanj 2011 (8)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (3)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (7)
Travanj 2010 (10)
Ožujak 2010 (9)
Veljača 2010 (5)
Siječanj 2010 (7)
Prosinac 2009 (7)
Studeni 2009 (5)
Listopad 2009 (5)
Rujan 2009 (9)
Kolovoz 2009 (7)
Srpanj 2009 (16)
Lipanj 2009 (21)
Svibanj 2009 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


VIDRA VOLI
..... čuti i izgovarati francuski....
Okus čokolade u ustima dok izgovara neke riječi.
Sanja jedan mali francuski trg cvijeća..
.i pekara..i caffe pun razigranih ljudi...
...i to je ovih dana čini sretnom....
Voli talijanske kancone i krčme.
Živi energiju koja počinje teći njenim venama.
Voli pisati duga pisma i šetati šumom.
Oponašati stabla.
Voli stavljati parfem na unutarnju stranu koljena.
Voli roniti. Gledati koga će ugledati ispod mora.
Osjetiti vodu kako prolazi između prstiju.
Obožava čitati.
Pronalaziti sverazumijevajuće saveznike
na drugom kontinentu i u drugom vremenu.
Voli svoj ženski krizni stožer.
Voli svoje nespretne muške prijatelje koji znaju plakati bez pardona.
Ljubi ruže. I uzvraćaju joj upravo.
Voli kad joj se nasmiješi beba u autobusu.
Voli se popeti visoko na stablo i jesti trešnje, gađati čvorke košticama.
Raznježi se kad vidi patke.


Image and video hosting by TinyPic


Image Hosted by ImageShack.us




Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us




"Ja sam ja, opsjednuta, s mašnom u kosi. Spremna potpuno se predati muškarcu, te mu ispunjavati sve želje, ali samo ako je DIV koji zna i vidi što drijema u nutrini svijeta, samo ako poznaje tajnu i neće je odati nikome...takvom bih muškarcu svojom kosom prala noge i nosila ga u naručju. Ako pak ja sama, prije susreta s njim, otkrijem tajnu ili joj se bar približim na udaljenost s koje je mogu dotaknuti malim prstom, uzimam zdravo za gotovo da će on meni prati noge svojom kosom i nositi me u naručju".

( Priručnik za neposlušne žene, Irena Obermannova)


.Page copy protected against web site content infringement by Copyscape



možete mi pisati kad god poželite.....

vidrinsmijeh@gmail.com




A SAD RAZMISLITE JESTE LI IKADA PROČITALI
LJEPŠU PJESMU O LJUBAVI:


ne, ne mogu te voljeti drugačije
od načina na koji gubim sebe
da bi u meni našla više mjesta
ne, ne mogu te voljeti drugačije
ni manje jače od načina
na koji zemlja drži korijenje borovima
ni kaplju manje od oceana
ni mrvu manje od svega

i ne mogu ti obećati odmor
jer bih te po noći ljubio
a po danu bih te sanjao
i umrla bi razapeta između poljubaca
daleko uzvišeno negdje
izvan prosječnosti
izvan granice pojmljivosti
i ne mogu ti obećati zime
jer iz tvojih očiju ne bi izlazile grane rascvijetanog proljeća i grlice
iz kose
miris svježe pokošene trave iz njedara
i krv kupina sa usana
i ne mogu ti obećati suze
jer moje usne ne bi silazile s tvojih
trepavica
i pio bih ih prije nego bi ti i dotaknule vjeđe
baš kao vodu živu iz pehara života

i ne mogu ti obećati kraj
jer svakim novim treptajem
prije nego bi oči ponovo otvorila
vraćao bih kazaljke sata u svom srcu
na onaj početak svega
na vrijeme kada sam saznao da zajedno sa mnom dišeš ispod neba
i ne mogu ti obećati dosadu
jer bio bih sve što poželiš
donoseći ti svaki dan neki novi cvijet
iz Božjeg vrta
i ne mogu ti obećati strah
jer postavio bih na predvorje tvoje duše
dva kerubima sa plamenim mačevima
i na kamenom stolu ispred
svoje srce kao
cijenu kojom bih
plaćao za tebe otkupninu

ne, ne mogu te voljeti drugačije
od načina na koji bi živio
umirući za tvoju sreću.

( naš dragi bloger Opinian )






jedna predivna Z.OKI-jeva pjesma...
"Tvoji su prsti ptica
Igraju se mjeseca
Mjesec je tajna slika
Srebrnih obrisa.
Ljubičasto srce,
kula strasti nevidljivog sna,
otvorene fontane ljubavi,
u zagrljaju samoće.
Ti si pjesma..."




Ovako šapće VITAE moja.....


Odškrinuh na tren
zlatna vrata lipnja
bez škripe, bez buke…
tek da tvoje u svoje
uzmem ruke
kratko
i da se oprostim tiho,
izdignem na prste
pa ti šapnem kako
ljeti sunce
u zlatne okvire
sjećanja umeće
i kako je čin
kristalne sreće
što smo se
uopće sreli
na ovoj lopti
što se mahnito,
besmisleno
okreće…


Opinian me ovim stihovima očarao:


"Možda
možda me ljubiš negdje
među ozeblim brezama
i sadiš mi sadnice ljubavi u zjenice
i zaljevaš poljupcima
Možda
možda mi šapućeš na
izranjavanim stijenama uz obalu
da je čežnja tvoja velika kao more
i uvjeravaš me da je ljubav jaka
kao smrt"

Meroveus.....
"Ali, ja vjerujem u Tebe;
U nekom predosjećanju
Znam da Ti takvi otimači
Ne mogu nauditi,
Znam kako su njihova otimanja
Samo prividi u ovoj hipnotičkoj stvarnosti;
I kada pozornije se pogledaš
Vidjet ćeš
Istu sebe koja si željela biti."


Image and video hosting by TinyPic



ZRNCE GANUĆA ( V.Parun)

Budim se i šapćem: ljubavi budi pjesma,
onda ću živjeti s tobom dajući se ljudima.
I ljudi će mi vraćati nešto od tvog lišća
kad izađu u šetnju
kroz ulice
oprane kišom.
Ima li takav grad gdje drveće ne umire
Ima li takva nježnost do koje se dolazi
krišom
po nekim dugim,dugim
bijelim stepenicama.

Bila sam dobra kao ljeto i vitka
s tvrdim pletenicama.
Bila sam raskošno dobra. Bila sam kao ljeto.
Nije me stid to reći, sada je ionako
jesen.
Dobrota spava pod lišćem i njen je osmijeh
nevidljiv.
Bila sam šuma. Bila sam dobra kao ljeto
i vitka, s tvrdim pletenicama.
I što mi je ostalo? Eto: zrnce ganuća u zjenicama.
Budim se i šapćem:
Ljubavi, budi pjesma
!

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic



Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr


NASMIJAVAJU ME DO SUZA, JER SU VJEČNI POZITIVCI:
PJACETA-PADOBRANKA
MARCHELINA
GREENTEA-moja vodenica
JEŽIĆ BODLJICA- fuu fuuuu;))))

NADAHNJUJU ME SVOJIM STIHOVIMA ILI SVOJIM FOTKAMA:

BRUNX- moja prva ljubaf blogerska
NIŠA- moja ljubilica
MOONRIVER...gdje li je...
RU.....vila s jezera....

moje žene od pjesničkog
pera:
SDRUGESTRANE
E.T.
TESSA
PRIMAKKA
VITAE
NINOČKA
VIAN INVENIAM
MISSILUSSION-poetska proza...

MEROVEUS-riječi koje liječe..
DIDA- srce bloga

ZAUZETI
PRVE SJENE NOVIH BOEMA
TONI
KABANICA...gdje li je....

ZAMISLIM SE NAD NJIHOVIM RAZMIŠLJANJIMA

Z.OKI ...gdje li je...
SMOTANI...ban...
DRAŽEN
PAMETNI ZUB
SREDOVJEČNI UDOVAC
JAGUAR - the Mačak s kojim najviše psujem
METAMORFOZA...
SUNCE NA PROZORU...


...........................S TIM DA SVAKI DAN UPOZNAM NEKOG NOVOG, PA POPIS NIJE GOTOV
i nikad neće biti vjerojatno;)))

nekoliko važnih mi citata:

" Ljudi koji vole samo jednom u životu, u stvari su površni.
Ono što oni nazivaju vjernošću
to je lijenost navike ili nedostatak fantazije.
Vjernost!
U njoj je strast za svojinom.
Mnoge bismo stvari odbacili
kada se ne bismo bojali da će ih drugi uzeti."
(O. Wilde)


".....Ruke nam se spajaju,
oči nam se upijaju: tako počinje povijest naših srca.
To je igra davanja i odricanja, otkrivanja i ponovnog sakrivanja;
Nešto osmijeha i sasvim malo stidljivosti,
i poneka tek slatka i besciljna svađa.
Ljubav ova između tebe i mene
prosta je kao pjesma...." (Tagore)


"...Niska bez niti je savršen nakit,
i svjetlost je pjena najtvrđih tmina...
Od svih kristala najžešće blista
i najpunije..samo praznina..." ( V. Krmpotić)


"Budi dar svakome tko uđe u tvoj život...i svakome u čiji život ti uđeš.
Pazi da ne uđeš u nečiji život ako ne možeš biti dar.
Kažem ti...svaka osoba koja je ikada k tebi prišla,
došla je da od tebe primi dar,
dar da osjetiš i ispuniš tko jesi.
Kad uvidiš tu jednostavnu istinu,
kada je razumiješ,
spoznat ćeš najveću od svih istina:
POSLAO SAM TI SAMO ANĐELE!

( A. de Mehlo)



"Imati ljubavnika-prijatelja,
koji vas smatra živućom, rastućom CRIATUROM, baš kao i drvo na zemlji,
fikus u kući ili ružičnjak vani u dvorištu..
ljubavnika i prijatelja koji vas gleda kao pravu, živuću, dišuću jedinku
,koja je ljudska, ali izrađena od vrlo finih i magičnih tvari...
To su ljudi koje tražite.
Oni će čitav život biti prijatelji vaše duše..."
(C.P.Estees)


Image and video hosting by TinyPic



"Zanosite se do besvijesti, pod svaku cijenu, to je sve što vrijedi, i nikad poslije, ništa što dolazi poslije neće to moći zamijeniti...to je ono za čim tragamo, ponoviti taj osjećaj, izazvati ga, to je ono što nam dokraja nedostaje..
strahovita zaljubljenost u život, platonska i strastvena, životu usprkos..." ( Olja Savičević-Ivančević)


Image and video hosting by TinyPic


Da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati
kad u nama bude
vec mnogo jeseni i zima
kad mi sjaj u oku izblijedi od kisa
i kad me mozda vise nece biti
da li ces ponekad zaplakati nocu
kad te sjeti davna zaboravljena pjesma
na sve ulice i restorane
sva ona mjesta koja ces pamtiti
po nasoj njeznosti
i ljubavi u kristalnim prozorima
plavim maglama
da li ces ponekad zaplakati
u prvi sumrak novog proljeca
u toj jedinoj preostaloj zraci
razbijenog sunca
kad osjetis jos jednom dodir moga dlana
kad me vise mozda nece biti
a sve ce biti kao prije
i ona rijeka plava
i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama
u koje smo htjeli
da li ces me ipak zaboraviti
u predahu dviju ljubavi
a znas da nam usne od istog poljupca boluju
i da nas ista tuga progoni stoljecima ...
...Željko Krznarić...



"Image Hosted by ImageShack.us




Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša glazbu,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navike,
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija
od onih koje daju sjaj očima
i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja život
kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti i koji ne ide
za svojim snovima.
Onaj koji si neće dozvoliti
niti jednom u svom životu
da pobjegne od smislenih savjeta…
Živi danas! Riskiraj danas! Učini danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan! (P. Neruda)


Image and video hosting by TinyPic


Nikad nemoj da se vraćaš
kad već jednom u svet kreneš
Nemoj da mi nešto petljaš
Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
I ja bežim bez povratka.
Nikad neću unatrag.
Šta ti znači staro sunce,
stare staze,
stari prag?
Tu je ono za čim može da se pati
Tu je ono čemu možeš srce dati.
Al' ako se ikad vratiš
moraš znati
tu ćeš stati
I ostati.
Očima se u svet trči
Glavom rije mlako veče
Od reke se dete uči
ka morima da poteče.
Od zvezda se dete uči
da zapara nebo sjajem.
I od druma da se muči
i vijuga za beskrajem.
Opasno je kao zmija
opasno je kao metak
da u tebi večno klija
i ćarlija tvoj početak.

Ti za koren
nisi stvoren
Ceo svet ti je otvoren.
Ako ti se nekud žuri,
stisni srce i zažmuri.
Al' kad pođeš - nemoj stati
Mahni rukom.
I odjuri.
Ko zna kud ćeš.
Ko zna zašto.
Ko zna šta te tamo čeka.
Ove su želje uvek belje
kad namignu iz daleka.
Opasno je kao munja
opasno je kao metak
da u tebi večno kunja
i muči se tvoj početak.
Ti si uvek krilat bio
samo si zaboravio.
Zato leti.
Sanjaj.
Trči.
Stvaraj zoru kad je veče.
Nek' od tebe život uči
da se peni i da teče.
Budi takvo neko čudo
što ne ume ništa malo,
pa kad kreneš - kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo.

Ko zna šta te tamo čeka
u maglama iz daleka.
Al' ako se i pozlatiš,
il' sve teško,
gorko platiš,
uvek idi samo napred.
Nemoj nikad da se vratiš.

(Miroslav Antić)


IZ KOJEG SI TI SVIJETA
(Željko Krznarić)


iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom

iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane

koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
sto mi se suze vide prvi puta

jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam

iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim



Image Hosted by ImageShack.us



Ljubav sa mnom

Ljubav sa mnom nije samo smješak u tišini srca;
Ljubav sa mnom potres je pod korakom,
Rušenje brane na rijekama razbora,
Ljubav sa mnom udar je groma o visoki bedem tvrdoga uma,
Ljubav sa mnom samoća je u svijetu i neljubav ljudska - da,
Ljubav sa mnom nije samo smješak u tišini srca
Gdje mirišu jasmini jasnih suza,
Ljubav je sa mnom udar,
Potres i jaka samoća susreta sa istinom.

Vesna Krmpotić





INTIMNA

Hoću samo da te volim
oluja ispunja dolinu
riba rijeku

Stvorih te po mjeri svoje samoće
čitav svijet da se sakrijemo
dane i noći da se razumijemo

Da ništa više ne vidim u tvojim očima
osim onoga što mislim o tebi
i o jednom svijetu nalik na tvoj lik

I o danima i noćima upravljenim tvojim zjenama

(Paul Eluard)




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se