vidrin s.

ponedjeljak, 28.05.2012.

BUT MY REALITY ( ILI KAKO ME TA ISTA TREŠNJA SPASILA)

BABYS STEPS BY VIDRA

STEP NUMB. 1.
( Vidra na poslu)

Neki ljudi primaju nešto na temelju nečeg što ne postoji.
Bila je revizija i to utvrdila na komadiću papira istrgnutog iz bloka s kvadratima.
Vidra mora donijeti rješenje o prestanku nečega što nije ni postojalo.
Šefica joj ne želi o tome izdati pismenu naredbu, nego usmeno govori da je to hitno.
Vidra iz pouzdanih izvora saznaje da one dvije u klompama kaj su šarale po papirekima iz bloka nisu revizija.
Vidrinoj kolegici koja također ne želi donositi takvo rješenje u sličnom spisu, šefica prijeti disciplinskim.
Kolegica odlazi na bolovanje.
Vidra snuje urotu i osvetu.
I radi rješenja gadeći se sama sebi.

STEP NUMB. 2.

(Vidra privatno)

Plavooko Gunđalo ima curu već malo više od godinu dana.
Djevojka je trudna već malo više od sedam mjeseci.
Vidra bu baka Vidra.
Negdje oko 20.07. Ove godine.
Djevojka s Vidrom voli pričati o ljubavnim problemima.
Vidra ne voli s Djevojkom pričati o ljubavnim problemima, jer više ništa ne zna o ljubavnim odnosima.
Ako je ikada i znala.
A tko je još vidio baku koja nešto zna o ljubavnim odnosima.
Za stolom sjede:
Vidrin bivši muž, Gunđalo, Djevojka i Vidra.
Gunđalo i Djevojka se bez prestanka ljubakaju.
U nekom odsutnom trenu, Gunđalo svrne svog plavog pogleda na dvoje besprizornih jadnika i pita sažaljivo:

"A kako ste se točno vas dvoje prestali voljeti?"
( čije je to dijete??)


STEP NUMB. 3.
( Vidra doma)

Vidrina mama splela se oko dekice i pala ko loptica.
Al ima osteoporozu.
Pa se nešto desilo i jako ju je počelo boljeti na lijevoj strani, oko srca.
Da nije srce?
Onda se u subotu navečer morala zvati hitna,
koja je objasnila Vidrinoj mami da smije piti ibubrufen
i da joj od njega neće narasti tlak.
I da nije srce, nego rebro.
To joj je isto i Vidra rekla, al ona nije doktorica i šta ona zna.


Onda je Vidra morala otići onako visoko na trešnju pljuckati čvorke,
da ne izgubi zdrav razum i da se sa sobom dogovori kako dalje.


Tako me spasila.



28.05.2012. u 22:50 • 11 KomentaraPrint#

nedjelja, 27.05.2012.

NADOŠTUKANE LJESTVE











Opet sam se danas prepucavala s mojim čvorcima i pljuckala ih košticama s visoka;)

Volim, ma..... obožavam.
Jednostavno ljubim.
Tu sam baš onako, doma.
Osjetiti tu lakoću, tu slobodu svetog prostora u kojem inače borave samo ptice,
prostora u kojem iznenada izrone
zeleni puni crvenih plodova listovi,
savitljive grane koje opasno prkose mojim visoko postavljenim
nadoštukavanim ljestvama.

I tatina upozorenja odozdo:


-Daj pazi...ne idi tako visoko...čuješ...

I važno mi drži te nadoštukane ljestve dole,
kao da bi me uopće i mogao zadržati u slučaju da se opasno zanjišem,
i da me te prkosne i savitljive grane jednostavno zbace sa sebe....

- Zašto ne slušaš..jesi tvrdoglava...pa dosta si nabrala....


A ja hihoćem među granama, jedem trešnje bez ruku i pljuckam....pljuckam od miline...
Čudna me radost obuzima, nekako bliže su mi i nebo i oblaci,
a tih krupnih trešanja, kompoterica, ne može se čovjek zasititi...


Kad silazim, opet čujem njegov glas:

- Polako...ajde sad tu stavi nogu...pa tu....


Nekoliko sati kasnije, vidim dolazi on sav uzbuđen i čudno sretan.

-?

- Bio sam i ja gore.

Moram naglasiti da ima 75, premda se o godinama ne govori.

Divan osjećaj....pomiješani strah, radost, ushit, sloboda, uzbuđenje.
Sve to zrcali se zauvijek na licu i u srcu.

Mladom.





apdejtak...............................


27.05.2012. u 23:01 • 9 KomentaraPrint#

utorak, 22.05.2012.

istinoljubiva


Otpleši mudre odabire i sva ona nepromišljena skretanja,
zavrti taj neispijeni somersby u svojoj čaši,
i tu zoru u kojoj te ljubio i pio ti strah, otpleši,
raspleši nesporazume, prikrivanja i laži,
zamršena raskršća, ispremiješane putokaze,
sjećanja
koja probadaju grlovito,
ispleši vjetrovito,
okreni silovito...
izazovi istinu,
zapleši znojno, nujno, očajno, iz dubine...

Nakon tog savršeno otplesanog plesa,
ti zastaneš zadihana, u samom kutu sebe,
osjećaš srce u sljepoočnicama
kako bolno tuče,
prijeteći da će ti iskočiti iz očiju,
shvaćajući napokon da je sve što imaš,
sve što imaš, sve što znaš
i sve što ti je dovoljno za kretanje
upravo to,

jestivo ganuće,
ta istinoljubivost koja te drži u ravnoteži
i živo srce na dlanovima
.






22.05.2012. u 23:11 • 13 KomentaraPrint#

petak, 18.05.2012.

AJDE, RECI


Nešto je bilo podatno u mom obrazu
pa si me prirodno zaoblio svojim rascvalo rastućim pogledom,
nakon kojeg sve će biti mirisno još danima
baš vilenjački nestvarno.
Nešto je bilo tako ljubavno da si me i zabolio.

Povjerila sam ti posjekotinu od trna,
na boku desnog kažiprsta
kojim sam pokazivala ružama kako zaobići slak,
a ti si je poljubio, tu tanku crvenu prugicu,
kao da ćeš isisati iz mene svu tugu i moju i svoju i našu
iz mojih prstiju vučji gladnih tvoje nježnosti.

Tako mazno, prosto i lako ulazio si mi u oči,
tim svojim luđački rascvalim plavetnilom,
dražeći mi hipotalamus prisjećanjem
na sva mjesta gdje si me prvi put poljubio,
gdje si osjetio svaki moj titraj i strah i paniku,
crtajuć mi na lijevom koljenu kartu naših sličnih razmišljanja.

Neki imaju poluge u glavi, mi ih imamo u trbuhu.


Potom sam rekla : zaljubljena sam u tebe.
Široko raskriljujući ruke, kao da vladam situacijom.

Iz trbuha sam ti to rekla.
Kao da ti poklanjam neko svjetsko čudo i čaroliju.
Kao da nikada nisi vidio takvu ženu.
Kao da će sada svo trnje ovog svijeta otupjeti!

Ljubav kao koncept, pričao si,
a ja sam milovala posječenim prstima,
svaku svoju saudade utrljanu ti u sljepoočnice
bez koje ne mogu.
.





A probala sam.



jesam...probala sam...








Nije da nisam....sam Bog zna kako sve...
Zaboravljala sam te na tisuću prefriganih načina,
i onih djetinjih, naoko bezazlenih,
na kojima bi mi pozavidjeli i najlukaviji stratezi staroga Rima....
Ako već nisu....
A čak i ti si im povjerovao....
Tim mojim načinima na tisuću načina...



Da imam malu kovrčavu u crvenim klompama,
odmah i hitno bih joj rekla....
A daj mala, nemoj se zaljubiti!
Nemoj ponovno, nemoj ovaj put!
Znaš da i on ima sigurno zaleđe.
Znamo da je iskren i da posjeduje jestivo ganuće
i da je ko stvoren za zaljubiti se,
al već znamo i da će te isto tako tisuću puta na dan zaboraviti,
ne imajući stvarnog razloga za to.

Sjećaš se kako si već radi njega danima ispirala sa prstiju
taj pelud ljepljivi,
kako se nisi mogla izgladnjela dovoljno nahraniti,
jer si ga htjela imati samo za sebe....
sjeti se samo onog trena kad čarolija posustane,
kad ti usred kreativnog zamaha netko otme kanticu i lopaticu,
a samo jedan toranj si sagradila u kojem si se mislila sakriti,
a prevelika si, vire ti uši na sve strane, kao antene,pa sve čuješ,
i noge ti vire, pa ispadaš iz koncepta,
jer njima rušiš zamišljenu koncepciju
ne samo i jedino ljubavi,
već i života samog
u nečijoj glavi stvorenu.

Nemoj....nemoj se zaljubiti.
Nemoj bar ovaj put.
Bit ćeš mu samo adrenalinska injekcija za one sive, beživotne dane,
zanos, dokaz da je slab, dokaz da je mlad, dokaz da je živ.
I on će te se kao i svi, uvijek samo rado sjećati...
Kao da odavno više ne postojiš.
Kao da si fikcija..
A ti...postojiš...još kako.....




Ok....ok....al reci ti to ovom cvijetu.....

Nijedan trn nema....a lako možeš poginuti.....





18.05.2012. u 17:33 • 14 KomentaraPrint#

subota, 12.05.2012.

U tim svibanjskim predvečerjima

U tim svibanjskim predvečerjima
















zrak je neobično gust i plah,
drhture usamljena sjećanja
na laticama tek probuđenih ruža,
pod krilima tek izleglih pačića...

dječaci pred neku zoru zagrljeni
pjevaju,
djevojka je neka prvi put obukla
haljinu.



U tim svilenim predvečerjima
kad rastu mala ticala leptirima,
ponekad je netko hodao
uspravno i svečano kao pored tebe,
mirisao ti kosu punu izgužvanih travki,
punu krikova s udaljenih obala.

U tim svibanjskim predvečerjima,
nije koracala mjesečina oko tvoje kuće,
zalutala u tvome je vrtu njegova želja
i ti slutila si njegov povratak i njegovu blizinu,
kad svi su prestali vjerovati da će se vratiti,
ti nisi sjela s njima i nisi pila ništa.

U tim svibanjskim predvečerjima

zrak je neobično gust i plah,
drhture usamljena sjećanja
na laticama tek probuđenih ruža...
pod krilima tek izleglih pačića,

dječaci pred neku zoru zagrljeni
pjevaju,
djevojka je neka prvi put obukla
haljinu.




( K. Simonov, V. Parun, A.B.Šimić, D.Tadijanović....i moja sjećanja....)

12.05.2012. u 23:26 • 14 KomentaraPrint#

srijeda, 09.05.2012.

PLESAT ĆU S TOBOM




Poljubiš li me,
ko kap mjeseca spustiš mi se na usne
cijeli,
bezuvjetno,
nenadano
i bez ostatka,
a tvoji mi polumjeseci na noktima
kažu,
da ćeš mi ponijeti dušu do jutra,
slušajući kako padam poput kiše
romorim ti po roletama,
teška i dosadna
kiša,
pričajući ti o dječacima koji ubijaju vrapce
iz puke obijesti
i krvare zatvoreni iza rešetaka,
rešetaka koje o nikome ne brinu,
o dječaku plavih očiju koji je previše pričao,
previše vjerovao krivim ljudima,
a djevojčice čekaju bebe
čekajući sunce koje im neće svanuti,
neće,
ko ni nama,
samo će ih peći.
Peći će ih.
Poljubiš li me
i tvoji mi polumjeseci kažu.
Plesat ću s tobom.

09.05.2012. u 21:54 • 5 KomentaraPrint#

subota, 05.05.2012.

TKO JE STAVIO PROSINAC U SVIBANJ


Muško. ....
Žensko....
Srednje.....
Vrabac....mjesec...leptir....netopir...
Svejedno.
Postoji jedno vrijeme kad je potpuno svejedno.

Duša....





Koja pažljivo sluša
moja trabunjanja do tri ujutro,
a ja se grčim nad tipkovnicom da mu skratim noć,
nasmijavamo se i tješimo,
ogoljeni ispred ekrana
poput tek izleglih ptića, drhturavi,
jesi li to ti.

I tako godinama.

Otkad smo uveli i mobitele, čarolija nije splasnula.
Imali smo žuljeve na palcima od slanja poruka.
Imao je muški glas i ženske strahove,
nije imao ženu, ni djevojku,
živio je i radio u mom gradu,
i riječi su nam postajale bliske i jestive,
poput toplog daha divljih konja na proplancima.

Grlili smo se usamljenički i očajno,
sličnim senzibilitetima, iz daljine,
prezreni od uobičajenih susreta zbog njegovih strahova,
djeleći naše svakodnevne radosti, slabosti i plahosti.

Nisam izmišljena stvarnost!
Niti preodređena da me se predugo samo sanja!
Radoznalost mi je organ, ticalo, koža.
Nestrpljivošću mi se sjaje oči.
Stalno sam pitala: a kad?

Moje noge izmišljene su za pričanje priča o nevidljivim gradovima
i njihovim sumracima ruža tek propupalih,
bokovi zemljani ko blagoslov ptica iz dalekih krajeva,
al razmičem um poput svilenih zavjesa
i mogu razumijeti
svaki treptaj vlati trave kojim priziva svoju kišu.

Nije mi rekao sam.
A imao je priliku.
Saznala sam raspitujući se, sama.
Znatiželja je ubila vidru.

Da li me je svjesno povrijedio?

Da li ga je zabavljalo mučiti me,
dovoditi me
u zabludu
i stanje zaljubljenosti
zbog ponovno pronađene bliskosti?

Da li je i on znao da je zapravo.... žena?







Prestajem se ljutiti, jer sam takva.
Mogu se svemu tome od srca čak i nasmijati!

Ali ne želim da se ikome dogodi nešto slično.
Pitala sam se zašto se dogodilo i meni.

A ako ću se ikada zaljubljivati u ženu,
biti će to moj svjesni odabir,
a ne uslijed nečijeg lažnog predstavljanja i obmanjivanja.




05.05.2012. u 08:13 • 22 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< svibanj, 2012 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Veljača 2017 (1)
Studeni 2015 (1)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (6)
Rujan 2012 (6)
Kolovoz 2012 (7)
Srpanj 2012 (6)
Lipanj 2012 (9)
Svibanj 2012 (7)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (5)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (6)
Kolovoz 2011 (9)
Srpanj 2011 (5)
Lipanj 2011 (8)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (3)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (7)
Travanj 2010 (10)
Ožujak 2010 (9)
Veljača 2010 (5)
Siječanj 2010 (7)
Prosinac 2009 (7)
Studeni 2009 (5)
Listopad 2009 (5)
Rujan 2009 (9)
Kolovoz 2009 (7)
Srpanj 2009 (16)
Lipanj 2009 (21)
Svibanj 2009 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


VIDRA VOLI
..... čuti i izgovarati francuski....
Okus čokolade u ustima dok izgovara neke riječi.
Sanja jedan mali francuski trg cvijeća..
.i pekara..i caffe pun razigranih ljudi...
...i to je ovih dana čini sretnom....
Voli talijanske kancone i krčme.
Živi energiju koja počinje teći njenim venama.
Voli pisati duga pisma i šetati šumom.
Oponašati stabla.
Voli stavljati parfem na unutarnju stranu koljena.
Voli roniti. Gledati koga će ugledati ispod mora.
Osjetiti vodu kako prolazi između prstiju.
Obožava čitati.
Pronalaziti sverazumijevajuće saveznike
na drugom kontinentu i u drugom vremenu.
Voli svoj ženski krizni stožer.
Voli svoje nespretne muške prijatelje koji znaju plakati bez pardona.
Ljubi ruže. I uzvraćaju joj upravo.
Voli kad joj se nasmiješi beba u autobusu.
Voli se popeti visoko na stablo i jesti trešnje, gađati čvorke košticama.
Raznježi se kad vidi patke.


Image and video hosting by TinyPic


Image Hosted by ImageShack.us




Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us




"Ja sam ja, opsjednuta, s mašnom u kosi. Spremna potpuno se predati muškarcu, te mu ispunjavati sve želje, ali samo ako je DIV koji zna i vidi što drijema u nutrini svijeta, samo ako poznaje tajnu i neće je odati nikome...takvom bih muškarcu svojom kosom prala noge i nosila ga u naručju. Ako pak ja sama, prije susreta s njim, otkrijem tajnu ili joj se bar približim na udaljenost s koje je mogu dotaknuti malim prstom, uzimam zdravo za gotovo da će on meni prati noge svojom kosom i nositi me u naručju".

( Priručnik za neposlušne žene, Irena Obermannova)


.Page copy protected against web site content infringement by Copyscape



možete mi pisati kad god poželite.....

vidrinsmijeh@gmail.com




A SAD RAZMISLITE JESTE LI IKADA PROČITALI
LJEPŠU PJESMU O LJUBAVI:


ne, ne mogu te voljeti drugačije
od načina na koji gubim sebe
da bi u meni našla više mjesta
ne, ne mogu te voljeti drugačije
ni manje jače od načina
na koji zemlja drži korijenje borovima
ni kaplju manje od oceana
ni mrvu manje od svega

i ne mogu ti obećati odmor
jer bih te po noći ljubio
a po danu bih te sanjao
i umrla bi razapeta između poljubaca
daleko uzvišeno negdje
izvan prosječnosti
izvan granice pojmljivosti
i ne mogu ti obećati zime
jer iz tvojih očiju ne bi izlazile grane rascvijetanog proljeća i grlice
iz kose
miris svježe pokošene trave iz njedara
i krv kupina sa usana
i ne mogu ti obećati suze
jer moje usne ne bi silazile s tvojih
trepavica
i pio bih ih prije nego bi ti i dotaknule vjeđe
baš kao vodu živu iz pehara života

i ne mogu ti obećati kraj
jer svakim novim treptajem
prije nego bi oči ponovo otvorila
vraćao bih kazaljke sata u svom srcu
na onaj početak svega
na vrijeme kada sam saznao da zajedno sa mnom dišeš ispod neba
i ne mogu ti obećati dosadu
jer bio bih sve što poželiš
donoseći ti svaki dan neki novi cvijet
iz Božjeg vrta
i ne mogu ti obećati strah
jer postavio bih na predvorje tvoje duše
dva kerubima sa plamenim mačevima
i na kamenom stolu ispred
svoje srce kao
cijenu kojom bih
plaćao za tebe otkupninu

ne, ne mogu te voljeti drugačije
od načina na koji bi živio
umirući za tvoju sreću.

( naš dragi bloger Opinian )






jedna predivna Z.OKI-jeva pjesma...
"Tvoji su prsti ptica
Igraju se mjeseca
Mjesec je tajna slika
Srebrnih obrisa.
Ljubičasto srce,
kula strasti nevidljivog sna,
otvorene fontane ljubavi,
u zagrljaju samoće.
Ti si pjesma..."




Ovako šapće VITAE moja.....


Odškrinuh na tren
zlatna vrata lipnja
bez škripe, bez buke…
tek da tvoje u svoje
uzmem ruke
kratko
i da se oprostim tiho,
izdignem na prste
pa ti šapnem kako
ljeti sunce
u zlatne okvire
sjećanja umeće
i kako je čin
kristalne sreće
što smo se
uopće sreli
na ovoj lopti
što se mahnito,
besmisleno
okreće…


Opinian me ovim stihovima očarao:


"Možda
možda me ljubiš negdje
među ozeblim brezama
i sadiš mi sadnice ljubavi u zjenice
i zaljevaš poljupcima
Možda
možda mi šapućeš na
izranjavanim stijenama uz obalu
da je čežnja tvoja velika kao more
i uvjeravaš me da je ljubav jaka
kao smrt"

Meroveus.....
"Ali, ja vjerujem u Tebe;
U nekom predosjećanju
Znam da Ti takvi otimači
Ne mogu nauditi,
Znam kako su njihova otimanja
Samo prividi u ovoj hipnotičkoj stvarnosti;
I kada pozornije se pogledaš
Vidjet ćeš
Istu sebe koja si željela biti."


Image and video hosting by TinyPic



ZRNCE GANUĆA ( V.Parun)

Budim se i šapćem: ljubavi budi pjesma,
onda ću živjeti s tobom dajući se ljudima.
I ljudi će mi vraćati nešto od tvog lišća
kad izađu u šetnju
kroz ulice
oprane kišom.
Ima li takav grad gdje drveće ne umire
Ima li takva nježnost do koje se dolazi
krišom
po nekim dugim,dugim
bijelim stepenicama.

Bila sam dobra kao ljeto i vitka
s tvrdim pletenicama.
Bila sam raskošno dobra. Bila sam kao ljeto.
Nije me stid to reći, sada je ionako
jesen.
Dobrota spava pod lišćem i njen je osmijeh
nevidljiv.
Bila sam šuma. Bila sam dobra kao ljeto
i vitka, s tvrdim pletenicama.
I što mi je ostalo? Eto: zrnce ganuća u zjenicama.
Budim se i šapćem:
Ljubavi, budi pjesma
!

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic



Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr


NASMIJAVAJU ME DO SUZA, JER SU VJEČNI POZITIVCI:
PJACETA-PADOBRANKA
MARCHELINA
GREENTEA-moja vodenica
JEŽIĆ BODLJICA- fuu fuuuu;))))

NADAHNJUJU ME SVOJIM STIHOVIMA ILI SVOJIM FOTKAMA:

BRUNX- moja prva ljubaf blogerska
NIŠA- moja ljubilica
MOONRIVER...gdje li je...
RU.....vila s jezera....

moje žene od pjesničkog
pera:
SDRUGESTRANE
E.T.
TESSA
PRIMAKKA
VITAE
NINOČKA
VIAN INVENIAM
MISSILUSSION-poetska proza...

MEROVEUS-riječi koje liječe..
DIDA- srce bloga

ZAUZETI
PRVE SJENE NOVIH BOEMA
TONI
KABANICA...gdje li je....

ZAMISLIM SE NAD NJIHOVIM RAZMIŠLJANJIMA

Z.OKI ...gdje li je...
SMOTANI...ban...
DRAŽEN
PAMETNI ZUB
SREDOVJEČNI UDOVAC
JAGUAR - the Mačak s kojim najviše psujem
METAMORFOZA...
SUNCE NA PROZORU...


...........................S TIM DA SVAKI DAN UPOZNAM NEKOG NOVOG, PA POPIS NIJE GOTOV
i nikad neće biti vjerojatno;)))

nekoliko važnih mi citata:

" Ljudi koji vole samo jednom u životu, u stvari su površni.
Ono što oni nazivaju vjernošću
to je lijenost navike ili nedostatak fantazije.
Vjernost!
U njoj je strast za svojinom.
Mnoge bismo stvari odbacili
kada se ne bismo bojali da će ih drugi uzeti."
(O. Wilde)


".....Ruke nam se spajaju,
oči nam se upijaju: tako počinje povijest naših srca.
To je igra davanja i odricanja, otkrivanja i ponovnog sakrivanja;
Nešto osmijeha i sasvim malo stidljivosti,
i poneka tek slatka i besciljna svađa.
Ljubav ova između tebe i mene
prosta je kao pjesma...." (Tagore)


"...Niska bez niti je savršen nakit,
i svjetlost je pjena najtvrđih tmina...
Od svih kristala najžešće blista
i najpunije..samo praznina..." ( V. Krmpotić)


"Budi dar svakome tko uđe u tvoj život...i svakome u čiji život ti uđeš.
Pazi da ne uđeš u nečiji život ako ne možeš biti dar.
Kažem ti...svaka osoba koja je ikada k tebi prišla,
došla je da od tebe primi dar,
dar da osjetiš i ispuniš tko jesi.
Kad uvidiš tu jednostavnu istinu,
kada je razumiješ,
spoznat ćeš najveću od svih istina:
POSLAO SAM TI SAMO ANĐELE!

( A. de Mehlo)



"Imati ljubavnika-prijatelja,
koji vas smatra živućom, rastućom CRIATUROM, baš kao i drvo na zemlji,
fikus u kući ili ružičnjak vani u dvorištu..
ljubavnika i prijatelja koji vas gleda kao pravu, živuću, dišuću jedinku
,koja je ljudska, ali izrađena od vrlo finih i magičnih tvari...
To su ljudi koje tražite.
Oni će čitav život biti prijatelji vaše duše..."
(C.P.Estees)


Image and video hosting by TinyPic



"Zanosite se do besvijesti, pod svaku cijenu, to je sve što vrijedi, i nikad poslije, ništa što dolazi poslije neće to moći zamijeniti...to je ono za čim tragamo, ponoviti taj osjećaj, izazvati ga, to je ono što nam dokraja nedostaje..
strahovita zaljubljenost u život, platonska i strastvena, životu usprkos..." ( Olja Savičević-Ivančević)


Image and video hosting by TinyPic


Da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati
kad u nama bude
vec mnogo jeseni i zima
kad mi sjaj u oku izblijedi od kisa
i kad me mozda vise nece biti
da li ces ponekad zaplakati nocu
kad te sjeti davna zaboravljena pjesma
na sve ulice i restorane
sva ona mjesta koja ces pamtiti
po nasoj njeznosti
i ljubavi u kristalnim prozorima
plavim maglama
da li ces ponekad zaplakati
u prvi sumrak novog proljeca
u toj jedinoj preostaloj zraci
razbijenog sunca
kad osjetis jos jednom dodir moga dlana
kad me vise mozda nece biti
a sve ce biti kao prije
i ona rijeka plava
i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama
u koje smo htjeli
da li ces me ipak zaboraviti
u predahu dviju ljubavi
a znas da nam usne od istog poljupca boluju
i da nas ista tuga progoni stoljecima ...
...Željko Krznarić...



"Image Hosted by ImageShack.us




Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša glazbu,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navike,
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija
od onih koje daju sjaj očima
i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja život
kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti i koji ne ide
za svojim snovima.
Onaj koji si neće dozvoliti
niti jednom u svom životu
da pobjegne od smislenih savjeta…
Živi danas! Riskiraj danas! Učini danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan! (P. Neruda)


Image and video hosting by TinyPic


Nikad nemoj da se vraćaš
kad već jednom u svet kreneš
Nemoj da mi nešto petljaš
Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
I ja bežim bez povratka.
Nikad neću unatrag.
Šta ti znači staro sunce,
stare staze,
stari prag?
Tu je ono za čim može da se pati
Tu je ono čemu možeš srce dati.
Al' ako se ikad vratiš
moraš znati
tu ćeš stati
I ostati.
Očima se u svet trči
Glavom rije mlako veče
Od reke se dete uči
ka morima da poteče.
Od zvezda se dete uči
da zapara nebo sjajem.
I od druma da se muči
i vijuga za beskrajem.
Opasno je kao zmija
opasno je kao metak
da u tebi večno klija
i ćarlija tvoj početak.

Ti za koren
nisi stvoren
Ceo svet ti je otvoren.
Ako ti se nekud žuri,
stisni srce i zažmuri.
Al' kad pođeš - nemoj stati
Mahni rukom.
I odjuri.
Ko zna kud ćeš.
Ko zna zašto.
Ko zna šta te tamo čeka.
Ove su želje uvek belje
kad namignu iz daleka.
Opasno je kao munja
opasno je kao metak
da u tebi večno kunja
i muči se tvoj početak.
Ti si uvek krilat bio
samo si zaboravio.
Zato leti.
Sanjaj.
Trči.
Stvaraj zoru kad je veče.
Nek' od tebe život uči
da se peni i da teče.
Budi takvo neko čudo
što ne ume ništa malo,
pa kad kreneš - kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo.

Ko zna šta te tamo čeka
u maglama iz daleka.
Al' ako se i pozlatiš,
il' sve teško,
gorko platiš,
uvek idi samo napred.
Nemoj nikad da se vratiš.

(Miroslav Antić)


IZ KOJEG SI TI SVIJETA
(Željko Krznarić)


iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom

iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane

koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
sto mi se suze vide prvi puta

jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam

iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim



Image Hosted by ImageShack.us



Ljubav sa mnom

Ljubav sa mnom nije samo smješak u tišini srca;
Ljubav sa mnom potres je pod korakom,
Rušenje brane na rijekama razbora,
Ljubav sa mnom udar je groma o visoki bedem tvrdoga uma,
Ljubav sa mnom samoća je u svijetu i neljubav ljudska - da,
Ljubav sa mnom nije samo smješak u tišini srca
Gdje mirišu jasmini jasnih suza,
Ljubav je sa mnom udar,
Potres i jaka samoća susreta sa istinom.

Vesna Krmpotić





INTIMNA

Hoću samo da te volim
oluja ispunja dolinu
riba rijeku

Stvorih te po mjeri svoje samoće
čitav svijet da se sakrijemo
dane i noći da se razumijemo

Da ništa više ne vidim u tvojim očima
osim onoga što mislim o tebi
i o jednom svijetu nalik na tvoj lik

I o danima i noćima upravljenim tvojim zjenama

(Paul Eluard)