vidrin s.

nedjelja, 26.06.2011.

MOJE CURE

Uživam u prijateljevanju ovih dana.
Kao probuđena, razbuđena, otkrivam ponovno nove oblike privrženosti i pripadanja, srodnosti i prožimanja.
Kroz slične priče, snove i borbu s vjetrenjačama.
Moja generacija doista gazi duboke rijeke, osvaja planine, ruši mostove stare, dotrajale, gradi nove i savršenije.

I ako su dvadesete bile obilježene blaženim pijanstvom, omaglicom, naivnošću, olakim upadanjem u tuđe krevete, tridesete pak potragom za ljubavlju, poslom, osnivanjem obitelji i nastojanjem održavanja iste,
četrdesete slutim bit će čisti povratak sebi.
Briga o starijim roditeljima....da....
Bdjenje oko tinejđera...naravno..
briga o bivšem mužu....bivšoj svekrvi...oke...daj....
Ali i ljubav prema mojim curama.

Prijateljstva su to iz rane mladosti i neka, novostečena.
Kao kad se pogledaš u zrcalo, i vidiš da je i nakon svega, sve još tu. Isto.
I pjegice, i prćast nos, i neuredne obrve, i sjaj onaj nepobjedivi, prkosni, u očima.
I tijela ništa znatno drugačija. Samo bolja. Neopterećena.Samosvjesnija.

Svi se spajamo, upoznajemo, plešemo salsu i laprdamo o muško-ženskim odnosima.
Prisjećamo se starih ljetovanja, puknutih guma nadomak trajektu, kazeta koje su se iste vrtile u autu, izlizane na jednoj do dvije stvari, bježanja od doma,
muškaraca za kojima smo ginule,
muškaraca koje smo ostavljale,
kojima smo se divile,
muškaraca za koje smo se udale.

Imamo svoje ljubavne kralježnice.
I ljubavne knjižnice. Arhive.
Jednu ljubav iz mladosti, nikada zaboravljenu.
O kome smo napisale tomove bilježnica,
isplakale Nijagarine slapove suza,
poželjele otrčati do Mjeseca i natrag.

Ma i trčale smo, samo nismo znale da je Mjesec.

Nekoliko mirnih veza, divnih ljudi ili totalnih pogrešaka.
Par fatalnih veza koje su nam pokušale urušiti samopouzdanje.

I sve manje boli.
I sve se više nadamo.

Ne koristimo više vilicu za okretanje vrućeg mesa na tavi.

Planiramo brazilske večeri, noć vatrometa na Bundeku, kazališne predstave na kojima ćemo se smijati.
Stvaramo nove teorije i formule o brizi za sebe, pravoj dozi sebičnosti, zasićene tugom i patnjom, besmislenim žrtvovanjima, pustim željama, željne jedino povratka sebi.

Dajemo si onu staru snagu za nove letove.
U četvrtom desetljeću.
Ništa puno pametnije, ali smirenije.

-Da mu pošaljem poruku?
- Ne, ne želiš novi krug pakla, stara moja.

Možeš ih nazvati uvijek, pa i usred noći, ako drhtanje ne prestaje.
I čuti će svaku tvoju riječ.
Reći ti kad nepotrebno dramatiziraš, iskreno i bez dlake na jeziku.
Tražiti s tobom informacije na googlu.
Kršiti prste i razbijati glavu, svoju.
Ti ćeš ih podsjetiti na što su se zarekle prekjučer.
One tebe čemu si se veselila još jučer.





I samim svojim postojanjem, podsjećat ćete kolko vrijediš.

26.06.2011. u 10:11 • 17 KomentaraPrint#

srijeda, 22.06.2011.

USRED OKRETA

U sumraku snažnije osjetim
linije svoga vrata,
kao usporeno okretanje zemlje,
tamo gdje postoji sjena
već odavno navikla da te nema,
al nepomireno ocrtava
mjesto gdje počinje večer,
točku onog zagrljaja,
miris u kojem će se stopiti sva naša traženja,
u izdaju gorućih krijesnica.

Diše vjetar.
I sve je gorko od jednostavnosti ostavljanja.
Znam koliko ti nedostajem,
i koliko me zamišljaš sretnu,
kako plešem u sutonu sa strijelama na leđima,
po ona dva tri uboda žudnje u rebra,
koja me još bole tamo gdje bio si slab,
gdje se nisi znao boriti i ne dozvoliti mi
uzmicanje.

Znaš koliko mi nedostaješ,
tvoje uranjanje u moj zagrljaj.
I naše
suze.

Koraci su bili tvoji.
Podigao si ruku,
a ja sam trebala samo nježno zašumoriti,
zamirisati poput lavande,
pored tvoje želje.
Kad si trebao povesti,
ritam se naglo promijenio,
plesna je haljina ostala visjeti u zraku,
lepršati
ostavljena
u upitnicima,
usred okreta.....

Što je to bilo
zapravo.....?

Windmills in my mind....



Image and video hosting by TinyPic


22.06.2011. u 21:24 • 21 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 20.06.2011.


TEBI

"........prstići veličine perlica......
.........tajanstveni šapat prije prvih riječi....

.........majčinstvo je slatka, slatka patnja.......
...današnja radost obilježena je strahom za sutra
i čežnjom za jučer....."



Image and video hosting by TinyPic

Bila sam mlada, ali dobra mama.
Učinkovita i nježna.
Ili učinkovito nježna.

Bilo mi je važno tvoje vrijeme i nevrijeme.
I dala sam ti.
Svoje vrijeme i nevrijeme.

Image and video hosting by TinyPic

Nisam voljela kad predugo spavaš,
jer se tada ne bi mogli igrati.

I prije no što si oblikovao prvu riječ, pričao si.
Gugutavim smijehom, izgovarajući neke strane riječi,
iz drugog vremena.

Bio si poput pravoga čuda, kada su te stavili na moje grudi.

Otkada te imam, mogli bi mi prodati bilo koju bajku kao stvarnost.
Otkada te imam, ne znam što je strah,
i očajnički i uzaludno se trudim
prisjetiti se.

Image and video hosting by TinyPic

Nisam se zamarala priručnicima o roditeljstvu.
Radije sam ti čitala Viteza ili Krkleca.
Sa pet si pjevušio Girl from Ipanema....
Ili one stare, zaboravljene dječje pjesmice....
Morala sam ti do dugo u noć oponašati smijeh
one vještice morske iz Male sirene....

S nikim ti nisam branila igrati se.
Nježno sam ti ukazivala tek na razlike.
Tebe su razlike oduvijek uzbuđivale i opajale:
samo tako si mogao nešto naučiti.

Ljutilo me što se na nikoga ne možeš dugo ljutiti.
Htjela sam da budeš više svoj, više ponosan,
a manje sličan

meni.

Image and video hosting by TinyPic

Noću si se ponekad bojao zmija.
Tada bi me nježno budio,
pa bismo skupa legli na pod, pored kreveta,
udarali rukama po podu,
govorili zmijama proste riječi,
zmije bi se zasramile i pobjegle,
nakon čega bi se mi smijali i smijali....
i takvi nasmiješeni hrabro i pobjednički
vratili u krevete.....

Puno smo crtali, izrađivali figurice od tijesta,
pa onda prije spavanja priređivali izložbu.
Kad bi primjetio da sam tužna,
došao bi do mene i davao mi savjete.

Ostavi ga, rekao bi. A bio si tako mali.

Image and video hosting by TinyPic

I kad sam te tako jednog dana,
i nehotice, poslušala,
teško si se priviknuo na novi razred i novu sredinu.
Na život bez njega.


"Gledati kako raste nešto što voliš
istodobno je užitak i bol.
Svaka nova faza- puzanje, hodanje, govor,
donosi usklike ponosa,
ali sa svakom dolazi i žaljenje
za fazom koja je netom prošla." ( K. Kerrigan)


I dalje te privlače različitosti.
Opajaju i uzbuđuju.
Zbog čega moje majčinstvo više nije samo
slatka patnja.
Na testovima emocija,
ti ne radiš razliku između sreće i straha.
Ne znam zašto me to ne čudi.

Znam da si odapeta strijela,
i da ti nisam više neophodna kao mama.
Al stpljivo čekam taj dan kad ćeš me
pozvati opet
da tjeramo skupa zmije ispod kreveta.
Vidi me.
Nemam straha.
Luda mama.


Image and video hosting by TinyPic

20.06.2011. u 21:41 • 16 KomentaraPrint#

srijeda, 15.06.2011.

MOĆNA I P (-od ili -re ) CIJENJENA

Divan Tagore rekao je da je Ljubav rijetka ko repata kometa.
I da u telefonskom imeniku nema moćnika koji bi nas nazvao.

Dodajem, Ljubav je ipak jedna jako moćna, ali i precijenjena stvarca.
I tonu prerazličitih osjećaja mora jadna pokriti.
Doista nepravedno.
Nepravedno prema ljubavi.
Tu je i podcjenjujemo.

Isuviše lako je zamijeniti je sa onom najobičnijom strašću, s neiživljenim snovima,
povećim adrenalinom u krvi, najbezazlenijom požudom.
S naklonošću, gotovo prijateljskom simpatijom.
Može je se tako zabunom zamijeniti i sa onom groznom usamljenošću, potrebom za nježnošću i pažnjom.
To se zapravo najčešće i događa.
Kemijska neravnoteža u mozgu,
malo neiživljenih osjećaja pripadanja i..hop!....munje i gromovi...
već se nađemo ulovljeni u mrežu svojih i tuđih očekivanja.

Ljubav uglavnom ne dolazi s munjama i gromovima,
već tinja kao stari vlažni panj.

Ljubav je ponekad loš izgovor, svakako.
Za svakakva nedjela i nasilje koja s njome nemaju ama baš nikakve veze.
Opravdanje je za preljub.
I to prilično loše opravdanje.
Za psihičko i fizičko zlostavljanje.
Totalno loše.
Može li biti vječna i bezuvjetna?
Može li išta biti...osim mijene...
Nekako je postala mjera svih stvari i samo ona može našem životu dati smisao.
All you need is love, raparapara..I to ne bilo koja i bilo kakva.
Samo uzvraćena, dakako.

Prvo pitanje nekog starog znanca: i, kako ljubav?
A ne ono, kak si, di si, si pročitala koju dobru knjigu, gledala film, idemo na cugu..?
Pritom vjerojatno nije stvarno očekivao kako ću mu reći da volim točno onoliko ljudi koliko imam prstiju na jednoj ruci, i to ih volim ( ne prste...hihih) usprkos svemu,
a ne nužno zato jer su prema meni dobri, uviđavni i puni podrške, bar ne uvijek.
A od njih par, ljubim samo jedno malo Gunđalo koje ima nos sličan mojemu i slino me muči...al to je već druga priča.

I tako, ako ne ljubiš, ne voliš, bar ne uzvraćeno, biće na dvije noge, onda se zapravo i ne vidi koji smisao ima tvoje bijedno postojanje na ovom svijetu.
Teror ljubavlju, kao i ljepotom, u potpunosti obilježava vrijeme u kojem živimo.
I to me ljuti!
Tekstovi pjesama su uglavnom vezani uz neuzvraćene osjećaje i onu silnu hladnoću svemira koja nam preostaje.....
ako ne nađemo svoju soul mate.....a našli smo je već...i naći ćemo je....puno puta..
Ljubav kao i Ljepota najkrhkiji su i najrelativniji osjećaji koji postoje.
Ne, nisam ja sad tu nešto pametna.
Vidim da su se mnogi raspisali na tu temu.
Šimleša recimo, moram pročitati tek.
Danas sam tek prolistala.
Naravno da sam se i sama navukla.
Film nije film ako nema bar jednu dramu, ljubavnu da se razumijemo, u pozadini cijele priče.
Dramu, utoliko što se radi o nekoj ljubavi za koju se valja boriti, na koju treba čekati i za kojom treba isplakati bar hektolitricu suza, da bi bila istinska, moćna i vrijedna. Knjiga nije knjiga, ako ne očekujemo da će se netko tu ipak skompati...Frendicu pitaš ima li što novoga, ne misleći pritom da li je možda prestala pušiti ili skinula koju kilicu, nego javlja li joj se taj i taj. Pa ako joj se ne javlja, ako je sama, ako nikog ne voli i ne ljubi, kako je onda još pobogu živa?!!

Ako vas je ikada boljelo, to nije bila ljubav. Boljela su vas vaša očekivanja.
A ona su često ili prevelika ili premala.
Ako smo pak bili sretnici i ako je bila doista ljubav,
osjećaj je ostao gotovo isti i nimalo ne boli.
Čak ni ne peče.
Nešto smo naučili o sebi,
nešto smo poklonili drugome,
i osjećamo samo živu i istinsku zahvalnost.
Jer ostali smo ljubavni.
I to neovisno o ishodu.

Ljubav je krhka stvarca. I rijetka ko repata kometa. A kad i nema moćnika u telefonskom imeniku koji bi nas nazvao, uvijek se možemo vratiti onoj jedinoj, iskrenoj, utemeljenoj i bezuvjetnoj ljubavi.
Romansi koju imamo za cijeli život.
Ljubavi prema samima sebi.
Ili ako nam je to preapstraktno, onda prema ljubavi općenito.:)
Od te i takve ljubavi ne smijemo nikada ni otići....nego je njegovati baš poput cvjetnjaka.

Volim čuti francuski.
Okus čokolade u ustima dok izgovaram neke riječi.
Sanjam jedan mali francuski trg cvijeća...i pekara..i caffe pun razigranih ljudi...
...i to me ovih dana čini sretnom....
Volim talijanske kancone.
Živim energiju koja počinje teći mojim venama.
Volim pisati duga pisma i šetati šumom.
Oponašati stabla.
Volim stavljati parfem na unutarnju stranu koljena.
Volim roniti. Gledati ispod mora.
Osjetiti vodu kako prolazi između prstiju.
Obožavam čitati.
Pronalaziti sverazumijevajuće saveznike na drugom kontinentu.
Volim moj ženski krizni stožer.
Volim svoje nespretne muške prijatelje koji znaju plakati bez pardona.
Ljubim moje ruže. I uzvraćaju mi upravo.
Volim kad mi se nasmiješi beba u autobusu.
Volim se popeti visoko na stablo i jesti trešnje, gađati čvorke košticama.
Raznježim se kad vidim patke.

I ostanite tu. Tako. Na svojoj strani.

Ponašajte se prema sebi onako, kako bi se prema vama trebao ponašati vaš voljeni partner.

Kako ljubav?
Nikad bolje!


Image and video hosting by TinyPic

I ravno dvjesto puta sam vas dosad mučila....hihihihi....:)

Žifeli!!!!!:))))










15.06.2011. u 23:54 • 25 KomentaraPrint#

subota, 11.06.2011.


KUGLICA

Pita me mama:

( koja je u mladosti uglavnom glavinjala u petama, nebu pod oblake)

-Pa zar si morala kupiti baš TAKO visoke pete?

-Morala sam, pa viš da sam mala.

-Besmislica, kaže ona,svega par centimetara niža.
-.... ima puno nižih žena od tebe....

-Nema baš puno, smijem se ja.....

A i nije baš stvar u visini....
Zapravo....
Uopće nije....

Prošlog tjedna, strahovito sam se bojala jednog pregleda.
Bojala sam se jedne kuglice.
Al srećom, postoji razlika između kuglice i kvržice.

Image and video hosting by TinyPic

Prošlog mi je tjedna moja doktorica,
usred pregleda te kuglice,
koja je umislila da je kvržica,
gledajući me duboko u oči,
rekla: vi ste jako lijepa žena.

Zbunila sam se i zacrvenila.
Lakše podnosim muške komplimente,
ako još k tomu nisu doktori i ako me pritom ne pregledavaju.
Ovako, moguće je da to ona zbilja misli.
Ili je osjetila da mi treba podrška i vjetar u leđa,
na način kako oni poznati, oni oko mene, oni koji me svaki dan gledaju i slušaju,
neće nikada osjetiti.
Na način na koji to ne osjećam ni ja.
Pa to ne osjete ni drugi.
Jer si ne mogu dozvoliti spoznaju o tome da mi doista treba podrška.

Jer, naučila sam se sama držati za ruku.
Ili je noću, kad zagrmi, sama sebi prebacivati preko boka.

I tako se, nakon tog zanimljivog pregleda,
gdje je otkrila da kvržica nije kvržica,
nego kuglica koja je umislila da je kvržica,
nakon što je saznala da je lijepa žena
i da će je ganuti podrška potpuno nepoznatih ljudi,
nakon što joj je dijete dobilo sudski ukor
jer je u pet ujutro ukrao za sebe i društvo
bureke iz pekare,
mada je imao novaca za svoj burek,

lijepa žena se dakle nakon svega toga,
lijepo odšetala do lijepoga grada
i kupila si lijepe
najviše pete koje je mogla pronaći.....

Image and video hosting by TinyPic

UPDATE

I u tako visokim petama
stvari joj izgledaju kugličastije nego inače,
jer u njima pri običnom hodanju moraš paziti
na one stvari koje inače dolaze ili bi bar trebale dolaziti
same od sebe:
ravnoteža, balans, uspravna leđa,
mogućnost da ćeš pasti na nos i razbiti bradu....
sve je.....nekako...
kugličastije...



Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic











11.06.2011. u 10:14 • 15 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 06.06.2011.

...........

a vedrina.....
vedrina se ponekad znade i sakriti......
pa s pravom , potpunim pravom
zapitaš Boga kad će već jednom nečem reći dosta...
i zašto ti udarci tamo gdje si najtanji...
gdje najjače boli,
gdje ti laktovi nekako ne dosežu u samoobrani....
gdje ne možeš odglumiti da ti nije stalo,
nehajno odmahnuti rukom, skupiti svoje krpice,
i sjesti na prvi vlak koji se zaustavi na tvojem peronu...
...........
pa službenoj osobi ispričaš u jednom dahu cijeli svoj život,
ona te gleda i sluša kako se smiješ,
a ti objašnjavaš da to što se smiješ ne znači da si dobro,
pričaš joj bitne i nebitne stvari,
jer to je, k vragu, tvoj život,
i ne možeš ga pričati suhoparnim činjenicama,
pa nakon toga uđeš u zagušljivi autobus,
gdje su i muhe odavno popadale u nesvijest,
staneš pored prvih vrata,
sva priljepljena od znoja kojim si pričala svoj život,
a vozač, ničim izazvan, otvori ta prednja vrata,
i vozi s otvorenim vratima, kao da zna,
i ti osjećaš kako s olakšanjem plačeš...i plačeš....
da li je sve u redu, pita vozač,
a ti mu kažeš, je, sad je napokon sve u redu,
i ne pričaš dalje,
jer bi morao zaustaviti autobus,
zamoliti putnike da ga napuste i slušati te danima...
..................

a vedrina.....
ponekad se znade dobro sakriti,
duboko u lišću kao da nezrela čeka,
tvoje oko i tvoju dušu,
da je unatoč svemu,
prepozna.


Image and video hosting by TinyPic


06.06.2011. u 19:46 • 17 KomentaraPrint#

nedjelja, 05.06.2011.

INVENTURA

Hehehhe..dragi moji...
Prva promjena dizajna, mala,neiskusna, gotovo i neprimjetna, otkad sam prvi put zakoračila u ove snene vode, davne 2009. godine....Kako vrijeme leti!
Često u zadnje vrijeme posegnem za svojom ili arhivom najdražih mi blogera, koji su se, baš kao i ja, zadržali u prvotnom obliku, ne mijenjajuć ništa bitno, niti ime, niti odjeću...i smijuckam se svojim tadašnjim "prepametnim" komentarima...

Morala sam se malo pozabaviti i blogerima koje spominjem sa strane, pa su me tako preplavila mnoga lijepa sjećanja i na one koji se više ne pojavljuju u ovim blogosferama....ili su možda pod nekim drugim imenom odlučili pisati kao anonimci...

Inventura moglo bi se reći, da.
Osvježenje svojevrsno, oh yess.

Al ne pada mi na pamet nešto bitno mijenjati.
Sviđam se sebi ovakva.
Čak i moje mutno cvijeće mi se sviđa.
Pogled je to kratkovidnog čovjeka, ilitiga žene koja ne želi kozmetiku ni na blogu.
Bar ne isuviše. Tu ne bum glumila nekaj kaj nisam.
Tu će me voljeti mala hrpica ljudi zbog mene same.

Dugo sam pisala ispod površine mora, ostajući često i bez daha,
a sada ću se malo odlučnije pozabaviti svojim boxovima....
Možda uz nečiju pomoć stavim i pokoji poetičniji touch, vidjet ću....

Ugledam danas slučajno kako me uredništvo blog.hr-a stavilo u skupinu fresh blogova.
Pa se tiho smijem svojoj freš mladosti:))) i anonimnosti.

Nisam to previše pratila, al znam da nisam nikad bila među almost cool ili pak na onoj drugoj listi.
Srećom pa nisam još prekaljena blogerica.
Ima nade za mene....hihihih....



Nebo nad mojim gradom crno i uplakano...pri oproštaju s papom na aerodromu,
postalo je jarko žuto, narančasto, roskasto....djelujući zahvalno nekako....


Image and video hosting by TinyPic

...sunce je jače zasjalo kroz krošnje.....

Image and video hosting by TinyPic

....sušeći moje uplakane prozore.....

Image and video hosting by TinyPic

05.06.2011. u 11:12 • 11 KomentaraPrint#

četvrtak, 02.06.2011.

NIJE TREBALO

toliko riječi, toliko truda,
toliko prenemaganja i dramatike,
munja i gromova,
ionako mu nisam vjerovala.

Image and video hosting by TinyPic

Da će sutoni postajati zlatno-ljubičasti,
da će me njegove grimizne ruže noću
voditi za ruku na tajne svečanosti,
da ću povezanih očiju razaznavati šapat trave,
štipati oblake kao da su od vate,
piti zvijezde iz njegovih širokih dlanova,
graditi hram od prejakih osjećaja,
pisati poeziju oslonjena mu na golo koljeno,
sricati poput malenog djeteta
oblikujući ustima svako slovo,
riječi poznate meke
neke
poput

Image and video hosting by TinyPic

ljubav

pripadanje

bliskost

prepoznavanje


U zanosnom fluidu strasti i titraju puti i želje,
nije trebalo toliko obećanja
toliko davanja i planiranja i fantaziranja.
Ionako bih pisala poeziju
oslonjena mu na golo koljeno,
divila se velebnosti hrama muške suze povezanih očiju
i sricala poput malenog djeteta čarobne riječi
poznate riječi

ljubav i njene preopojne lipe,
pripadanje i ljekovita bazga,
bliskost i čudesni makovi,
prepoznavanje i pitomost ivančice
.


Image and video hosting by TinyPic



Al će doći veče kad ćeš, ko Elvira,
Don Huana sita i lažnih kavalira,
Sjetiti se sjetno nježne ove strofe.

Moje će ti ime šapnut moja muza,
A u modrom oku jecati će suza
Ko za mrtvim klaunom iza katastrofe.
( A.G.Matoš, "Djevojčici umjesto igračke")


Greška je u pretjerivanju.

02.06.2011. u 21:27 • 11 KomentaraPrint#



< lipanj, 2011 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Veljača 2017 (1)
Studeni 2015 (1)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (6)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (6)
Rujan 2012 (6)
Kolovoz 2012 (7)
Srpanj 2012 (6)
Lipanj 2012 (9)
Svibanj 2012 (7)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (5)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (6)
Kolovoz 2011 (9)
Srpanj 2011 (5)
Lipanj 2011 (8)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (3)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (3)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (7)
Travanj 2010 (10)
Ožujak 2010 (9)
Veljača 2010 (5)
Siječanj 2010 (7)
Prosinac 2009 (7)
Studeni 2009 (5)
Listopad 2009 (5)
Rujan 2009 (9)
Kolovoz 2009 (7)
Srpanj 2009 (16)
Lipanj 2009 (21)
Svibanj 2009 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


VIDRA VOLI
..... čuti i izgovarati francuski....
Okus čokolade u ustima dok izgovara neke riječi.
Sanja jedan mali francuski trg cvijeća..
.i pekara..i caffe pun razigranih ljudi...
...i to je ovih dana čini sretnom....
Voli talijanske kancone i krčme.
Živi energiju koja počinje teći njenim venama.
Voli pisati duga pisma i šetati šumom.
Oponašati stabla.
Voli stavljati parfem na unutarnju stranu koljena.
Voli roniti. Gledati koga će ugledati ispod mora.
Osjetiti vodu kako prolazi između prstiju.
Obožava čitati.
Pronalaziti sverazumijevajuće saveznike
na drugom kontinentu i u drugom vremenu.
Voli svoj ženski krizni stožer.
Voli svoje nespretne muške prijatelje koji znaju plakati bez pardona.
Ljubi ruže. I uzvraćaju joj upravo.
Voli kad joj se nasmiješi beba u autobusu.
Voli se popeti visoko na stablo i jesti trešnje, gađati čvorke košticama.
Raznježi se kad vidi patke.


Image and video hosting by TinyPic


Image Hosted by ImageShack.us




Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us




"Ja sam ja, opsjednuta, s mašnom u kosi. Spremna potpuno se predati muškarcu, te mu ispunjavati sve želje, ali samo ako je DIV koji zna i vidi što drijema u nutrini svijeta, samo ako poznaje tajnu i neće je odati nikome...takvom bih muškarcu svojom kosom prala noge i nosila ga u naručju. Ako pak ja sama, prije susreta s njim, otkrijem tajnu ili joj se bar približim na udaljenost s koje je mogu dotaknuti malim prstom, uzimam zdravo za gotovo da će on meni prati noge svojom kosom i nositi me u naručju".

( Priručnik za neposlušne žene, Irena Obermannova)


.Page copy protected against web site content infringement by Copyscape



možete mi pisati kad god poželite.....

vidrinsmijeh@gmail.com




A SAD RAZMISLITE JESTE LI IKADA PROČITALI
LJEPŠU PJESMU O LJUBAVI:


ne, ne mogu te voljeti drugačije
od načina na koji gubim sebe
da bi u meni našla više mjesta
ne, ne mogu te voljeti drugačije
ni manje jače od načina
na koji zemlja drži korijenje borovima
ni kaplju manje od oceana
ni mrvu manje od svega

i ne mogu ti obećati odmor
jer bih te po noći ljubio
a po danu bih te sanjao
i umrla bi razapeta između poljubaca
daleko uzvišeno negdje
izvan prosječnosti
izvan granice pojmljivosti
i ne mogu ti obećati zime
jer iz tvojih očiju ne bi izlazile grane rascvijetanog proljeća i grlice
iz kose
miris svježe pokošene trave iz njedara
i krv kupina sa usana
i ne mogu ti obećati suze
jer moje usne ne bi silazile s tvojih
trepavica
i pio bih ih prije nego bi ti i dotaknule vjeđe
baš kao vodu živu iz pehara života

i ne mogu ti obećati kraj
jer svakim novim treptajem
prije nego bi oči ponovo otvorila
vraćao bih kazaljke sata u svom srcu
na onaj početak svega
na vrijeme kada sam saznao da zajedno sa mnom dišeš ispod neba
i ne mogu ti obećati dosadu
jer bio bih sve što poželiš
donoseći ti svaki dan neki novi cvijet
iz Božjeg vrta
i ne mogu ti obećati strah
jer postavio bih na predvorje tvoje duše
dva kerubima sa plamenim mačevima
i na kamenom stolu ispred
svoje srce kao
cijenu kojom bih
plaćao za tebe otkupninu

ne, ne mogu te voljeti drugačije
od načina na koji bi živio
umirući za tvoju sreću.

( naš dragi bloger Opinian )






jedna predivna Z.OKI-jeva pjesma...
"Tvoji su prsti ptica
Igraju se mjeseca
Mjesec je tajna slika
Srebrnih obrisa.
Ljubičasto srce,
kula strasti nevidljivog sna,
otvorene fontane ljubavi,
u zagrljaju samoće.
Ti si pjesma..."




Ovako šapće VITAE moja.....


Odškrinuh na tren
zlatna vrata lipnja
bez škripe, bez buke…
tek da tvoje u svoje
uzmem ruke
kratko
i da se oprostim tiho,
izdignem na prste
pa ti šapnem kako
ljeti sunce
u zlatne okvire
sjećanja umeće
i kako je čin
kristalne sreće
što smo se
uopće sreli
na ovoj lopti
što se mahnito,
besmisleno
okreće…


Opinian me ovim stihovima očarao:


"Možda
možda me ljubiš negdje
među ozeblim brezama
i sadiš mi sadnice ljubavi u zjenice
i zaljevaš poljupcima
Možda
možda mi šapućeš na
izranjavanim stijenama uz obalu
da je čežnja tvoja velika kao more
i uvjeravaš me da je ljubav jaka
kao smrt"

Meroveus.....
"Ali, ja vjerujem u Tebe;
U nekom predosjećanju
Znam da Ti takvi otimači
Ne mogu nauditi,
Znam kako su njihova otimanja
Samo prividi u ovoj hipnotičkoj stvarnosti;
I kada pozornije se pogledaš
Vidjet ćeš
Istu sebe koja si željela biti."


Image and video hosting by TinyPic



ZRNCE GANUĆA ( V.Parun)

Budim se i šapćem: ljubavi budi pjesma,
onda ću živjeti s tobom dajući se ljudima.
I ljudi će mi vraćati nešto od tvog lišća
kad izađu u šetnju
kroz ulice
oprane kišom.
Ima li takav grad gdje drveće ne umire
Ima li takva nježnost do koje se dolazi
krišom
po nekim dugim,dugim
bijelim stepenicama.

Bila sam dobra kao ljeto i vitka
s tvrdim pletenicama.
Bila sam raskošno dobra. Bila sam kao ljeto.
Nije me stid to reći, sada je ionako
jesen.
Dobrota spava pod lišćem i njen je osmijeh
nevidljiv.
Bila sam šuma. Bila sam dobra kao ljeto
i vitka, s tvrdim pletenicama.
I što mi je ostalo? Eto: zrnce ganuća u zjenicama.
Budim se i šapćem:
Ljubavi, budi pjesma
!

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Image and video hosting by TinyPic



Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr


NASMIJAVAJU ME DO SUZA, JER SU VJEČNI POZITIVCI:
PJACETA-PADOBRANKA
MARCHELINA
GREENTEA-moja vodenica
JEŽIĆ BODLJICA- fuu fuuuu;))))

NADAHNJUJU ME SVOJIM STIHOVIMA ILI SVOJIM FOTKAMA:

BRUNX- moja prva ljubaf blogerska
NIŠA- moja ljubilica
MOONRIVER...gdje li je...
RU.....vila s jezera....

moje žene od pjesničkog
pera:
SDRUGESTRANE
E.T.
TESSA
PRIMAKKA
VITAE
NINOČKA
VIAN INVENIAM
MISSILUSSION-poetska proza...

MEROVEUS-riječi koje liječe..
DIDA- srce bloga

ZAUZETI
PRVE SJENE NOVIH BOEMA
TONI
KABANICA...gdje li je....

ZAMISLIM SE NAD NJIHOVIM RAZMIŠLJANJIMA

Z.OKI ...gdje li je...
SMOTANI...ban...
DRAŽEN
PAMETNI ZUB
SREDOVJEČNI UDOVAC
JAGUAR - the Mačak s kojim najviše psujem
METAMORFOZA...
SUNCE NA PROZORU...


...........................S TIM DA SVAKI DAN UPOZNAM NEKOG NOVOG, PA POPIS NIJE GOTOV
i nikad neće biti vjerojatno;)))

nekoliko važnih mi citata:

" Ljudi koji vole samo jednom u životu, u stvari su površni.
Ono što oni nazivaju vjernošću
to je lijenost navike ili nedostatak fantazije.
Vjernost!
U njoj je strast za svojinom.
Mnoge bismo stvari odbacili
kada se ne bismo bojali da će ih drugi uzeti."
(O. Wilde)


".....Ruke nam se spajaju,
oči nam se upijaju: tako počinje povijest naših srca.
To je igra davanja i odricanja, otkrivanja i ponovnog sakrivanja;
Nešto osmijeha i sasvim malo stidljivosti,
i poneka tek slatka i besciljna svađa.
Ljubav ova između tebe i mene
prosta je kao pjesma...." (Tagore)


"...Niska bez niti je savršen nakit,
i svjetlost je pjena najtvrđih tmina...
Od svih kristala najžešće blista
i najpunije..samo praznina..." ( V. Krmpotić)


"Budi dar svakome tko uđe u tvoj život...i svakome u čiji život ti uđeš.
Pazi da ne uđeš u nečiji život ako ne možeš biti dar.
Kažem ti...svaka osoba koja je ikada k tebi prišla,
došla je da od tebe primi dar,
dar da osjetiš i ispuniš tko jesi.
Kad uvidiš tu jednostavnu istinu,
kada je razumiješ,
spoznat ćeš najveću od svih istina:
POSLAO SAM TI SAMO ANĐELE!

( A. de Mehlo)



"Imati ljubavnika-prijatelja,
koji vas smatra živućom, rastućom CRIATUROM, baš kao i drvo na zemlji,
fikus u kući ili ružičnjak vani u dvorištu..
ljubavnika i prijatelja koji vas gleda kao pravu, živuću, dišuću jedinku
,koja je ljudska, ali izrađena od vrlo finih i magičnih tvari...
To su ljudi koje tražite.
Oni će čitav život biti prijatelji vaše duše..."
(C.P.Estees)


Image and video hosting by TinyPic



"Zanosite se do besvijesti, pod svaku cijenu, to je sve što vrijedi, i nikad poslije, ništa što dolazi poslije neće to moći zamijeniti...to je ono za čim tragamo, ponoviti taj osjećaj, izazvati ga, to je ono što nam dokraja nedostaje..
strahovita zaljubljenost u život, platonska i strastvena, životu usprkos..." ( Olja Savičević-Ivančević)


Image and video hosting by TinyPic


Da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati
kad u nama bude
vec mnogo jeseni i zima
kad mi sjaj u oku izblijedi od kisa
i kad me mozda vise nece biti
da li ces ponekad zaplakati nocu
kad te sjeti davna zaboravljena pjesma
na sve ulice i restorane
sva ona mjesta koja ces pamtiti
po nasoj njeznosti
i ljubavi u kristalnim prozorima
plavim maglama
da li ces ponekad zaplakati
u prvi sumrak novog proljeca
u toj jedinoj preostaloj zraci
razbijenog sunca
kad osjetis jos jednom dodir moga dlana
kad me vise mozda nece biti
a sve ce biti kao prije
i ona rijeka plava
i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama
u koje smo htjeli
da li ces me ipak zaboraviti
u predahu dviju ljubavi
a znas da nam usne od istog poljupca boluju
i da nas ista tuga progoni stoljecima ...
...Željko Krznarić...



"Image Hosted by ImageShack.us




Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša glazbu,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navike,
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija
od onih koje daju sjaj očima
i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja život
kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti i koji ne ide
za svojim snovima.
Onaj koji si neće dozvoliti
niti jednom u svom životu
da pobjegne od smislenih savjeta…
Živi danas! Riskiraj danas! Učini danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan! (P. Neruda)


Image and video hosting by TinyPic


Nikad nemoj da se vraćaš
kad već jednom u svet kreneš
Nemoj da mi nešto petljaš
Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
I ja bežim bez povratka.
Nikad neću unatrag.
Šta ti znači staro sunce,
stare staze,
stari prag?
Tu je ono za čim može da se pati
Tu je ono čemu možeš srce dati.
Al' ako se ikad vratiš
moraš znati
tu ćeš stati
I ostati.
Očima se u svet trči
Glavom rije mlako veče
Od reke se dete uči
ka morima da poteče.
Od zvezda se dete uči
da zapara nebo sjajem.
I od druma da se muči
i vijuga za beskrajem.
Opasno je kao zmija
opasno je kao metak
da u tebi večno klija
i ćarlija tvoj početak.

Ti za koren
nisi stvoren
Ceo svet ti je otvoren.
Ako ti se nekud žuri,
stisni srce i zažmuri.
Al' kad pođeš - nemoj stati
Mahni rukom.
I odjuri.
Ko zna kud ćeš.
Ko zna zašto.
Ko zna šta te tamo čeka.
Ove su želje uvek belje
kad namignu iz daleka.
Opasno je kao munja
opasno je kao metak
da u tebi večno kunja
i muči se tvoj početak.
Ti si uvek krilat bio
samo si zaboravio.
Zato leti.
Sanjaj.
Trči.
Stvaraj zoru kad je veče.
Nek' od tebe život uči
da se peni i da teče.
Budi takvo neko čudo
što ne ume ništa malo,
pa kad kreneš - kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo.

Ko zna šta te tamo čeka
u maglama iz daleka.
Al' ako se i pozlatiš,
il' sve teško,
gorko platiš,
uvek idi samo napred.
Nemoj nikad da se vratiš.

(Miroslav Antić)


IZ KOJEG SI TI SVIJETA
(Željko Krznarić)


iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom

iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane

koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
sto mi se suze vide prvi puta

jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam

iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim



Image Hosted by ImageShack.us



Ljubav sa mnom

Ljubav sa mnom nije samo smješak u tišini srca;
Ljubav sa mnom potres je pod korakom,
Rušenje brane na rijekama razbora,
Ljubav sa mnom udar je groma o visoki bedem tvrdoga uma,
Ljubav sa mnom samoća je u svijetu i neljubav ljudska - da,
Ljubav sa mnom nije samo smješak u tišini srca
Gdje mirišu jasmini jasnih suza,
Ljubav je sa mnom udar,
Potres i jaka samoća susreta sa istinom.

Vesna Krmpotić





INTIMNA

Hoću samo da te volim
oluja ispunja dolinu
riba rijeku

Stvorih te po mjeri svoje samoće
čitav svijet da se sakrijemo
dane i noći da se razumijemo

Da ništa više ne vidim u tvojim očima
osim onoga što mislim o tebi
i o jednom svijetu nalik na tvoj lik

I o danima i noćima upravljenim tvojim zjenama

(Paul Eluard)