subota, 07.01.2006.

MOJ DOM - Silvije Strahimir Kranjčević

Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
I brda joj i dol;
Gdje da raj ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
I… gutam svoju bol!

I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše,
Njen rug je i moj rug;
Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše
I ne vraćaju dug.

Ja nosim boštvo ovo – ko zapis čudotvorni,
Ko žića zadnji dah;
I da mi ono pane pod nokat sverazorni
Ja past ću utomâ.

Ah, ništa više nemam; to sve je što sam spaso,
A spasoh u tom sve,
U čemu vijek mi negda vas srećan se je glaso
Kroz čarne mlade sne!

Kroz požar koji suklja da oprži mi krila
Ja obraz pronijeh njen;
Na svojem srcu grijem već klonula joj bila
I ljubim njenu sjen.

I kralje iznijeh njene i velike joj bane,
Svih pradjedova prah,
Nepogažene gore i šaren – đulistane
I morske vile dah.

Tek kad jednom s dušom po svemiru se krene,
Zaorit ću ko grom:
O gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!

- 11:27 - komentari (0) - print - MOJ DOM - Silvije Strahimir Kranjčević -

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se