bogzna

Dolazi nam dragi prijatelj (kako reče moj gazda) iz daleku ali nama prijateljsku Ameriku ovo ljeto.
Reče da bi rado odradio jednu balkansku mini-turneju u kojoj bi i moja malenkost imala glavno-sporednu ulogu.
I tako vam vaš dragi odmetnuti sin već tjednima žvače i žvače nesretnih osam pjesama ne bi li ih kojim divnim čudom i upamtio. Ali ne ide.
Naime, svi koji se bave glazbom, pa tako i moja braća me(n)talci, mogli bi biti zahvalni bluzerima na njihovom sadržajnom doprinosu "uveseljavanja" svijeta svojim notama.

Ali brateeeee...ovo je toliko monotono da je strašno.

A ništa, tješi me malo popravljeni budžet nakon ljeta.
Taman toliko da se pretplatim na dvomjesečnu kuru Herbalifea.