...bez mene...
često ljubav tako prolazi
neosjetno preko večeri
u svetloplavom bojom usana
hladan pogled iznad ramena
i opreznost do novog susreta
ne trudi se da budeš jedina
ne trudi se da budeš jedina
mrtva lica vladaju
jezikom rijetkim i teško razumljivim
i tu nema mjesta za tebe
a kad suze igraju
razlozi se povlače
pred iskušenjem da se zaboravi
i da borba nikad ne
ne ugasi proljeće u tvom srcu
i da uspiješ
bez mene...
znate onaj nepatvoreni miris kiše...kada se zrak u sumrak giba od svježine... kad zemlja diše i miruje u tisuće boja i pogleda...kad se svijet čini pandorinom kutijom u kojoj nije ostala samo nada...
toliko želja koje mom umu neće nikad biti dopuštene željeti...
kad osjećaji postaju tjelesni...
i kad bih toliko željela napisati nešto što će moju budućnost usmjeriti u određenom pravcu (možda ne i svijetlijem, ali)...zaista ljudi ne znaju što je dobro željeti...
repete...
ograničenost...ta toliko bolna mana...
život je lijep, zaista jest...u svim svojim monotonijama...
ponekad su snovi ljepši od stvarnosti...
ponekad treba znati kako krenuti naprijed, ponekad je dobro postati nešto osim mrava u smoli...
ponekad, zaista, svijet bi trebao biti...ne znam, ljepši, bolji, pravedniji...
za koga?
sve je to ponekad...
i kiše u sumrak, i sasušena ruža, i plač nečiji na tv-u, i tama, i sjećanja...i sve to...i ništa od toga....i tisuću i jedna nit...
i moja pretjerana sentimentalnost kad poželim da sam na tren netko tamo...
i mnogo tih i...
i sve je tako..tako...nedorečeno...
..............................ne znam dal razumiješ, ali volim te.......................
30.05.2007. | 01:43 | 40 K | P | # | ^
...photograph...
Look at this photograph
Every time I do it makes me laugh
How did our eyes get so red
And what the hell is on Joey's head
And this is where I grew up
I think the present owner fixed it up
I never knew we'd ever went without
The second floor is hard for sneaking out
And this is where I went to school
Most of the time had better things to do
Criminal record says I've broke in twice
I must have done it half a dozen times
I wonder if it's too late
Should I go back and try to graduate
Life's better now than it was back then
If I was them I would of let me in
Oh oh oh
Oh god I, I
Every memory of looking out the back door
I have a photo album spread out on my bedroom floor
its hard to say it,
it's time to say it
Goodbye goodbye
Every memory of walking out the front door
I found the photo of the friend that I was looking for
It's hard to say it,
time to say it
Goodbye goodbye
Goodbye
Remember the old arcade
Blew every dollar that we ever made
The cops hated us hangin' out
They say somebody went and burned it down
We used to listen to the radio
and sing along with every song we know
we said someday wed find out how it feels
to sing to more than just the steering wheel
Kim's the first girl I kissed
I was so nervous that I nearly missed
She's had a couple of kids since then
I haven't seen her since God knows when
Oh oh oh
Oh god I, I
I miss that town
I miss their faces
You can't erase
You can't replace it
I miss it now
I can't believe it
So hard to stay
Too hard to leave it
If I could relive those days
I don't know one thing that would never change
Every memory of looking out the back door
I have a photo album spread out on my bedroom floor
its hard to say it,
it's time to say it
Goodbye goodbye
Every memory of walking out the front door
I found the photo of the friend that I was looking for
It's hard to say it,
time to say it
Goodbye goodbye
Look at this photograph
Every time I do it makes me laugh
Every time I do it makes me...
ponekad je šutnja najbolji izbor....
kad ne postoji formula riječi u mom umu koja bi mogla objasniti što sad osjećam...
i ova pjesma je najbliže čime mogu opisati bolan rez koji se događa...
čime mogu opisati nedostajanje banalnih događaja...
no i to se mora proći...
...posebna ladica mojih sjećanja, samo za to razdoblje....
.........................ne znam dal razumiješ, ali volim te......................
22.05.2007. | 21:58 | 29 K | P | # | ^
...enjoy the silence...
Words like violence
Break the silence
Come crashing in
Into my little world
Painful to me
Pierce right through me
Can't you understand
Oh my little girl...
All I ever wanted
All I ever needed
Is here in my arms
Words are very unnecessary
They can only do harm
Vows are spoken
To be broken
Feelings are intense
Words are trivial
Pleasures remain
So does the pain
Words are meaningless
And forgettable...
All I ever wanted
All I ever needed
Is here in my arms
Words are very unnecessary
They can only do harm
Enjoy the silence...
sva ta mala veselja, svi ti mali životi i svemiri koji se međusobno sudaraju, svi ti mali cvjetići sreće....
danas sam sretna...no nisam li i inače...
sve ostalo su utvare moje blesave mašte...
sva bol je ona koju si sama nanosim...
no sreća, ona je već relativna...
...sto godina samoće...
i sve što prolazim je zauvijek neponovljivo i zapečaćeno...sve prolazim prvi i jedini put....žalosno-nema izgleda za drugu priliku...
svijež zrak i zelena mrlja šume u prolazu...i dobra pjesma...
tako malo za sreću...
no, ipak...
negdje....
nije važno...
.......................ne znam dal razumiješ, ali volim te................................
13.05.2007. | 02:40 | 32 K | P | # | ^
...
Mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubine noći
Sa zvijezdama i mi zapadamo
Mi stojimo već na krajnjem rubu sebe
Tko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu?
Zamakle su zvijezde
Tko od nas jos može naslutiti sebe?
Rušimo se vječno
Naš je put bez dna i padanje bez glasa...
...danas nije moj dan...
...nije dan za izjašnjavanje melankolije...
...danas ja nisam za sebe...samo za druge...
"...nešto se u meni dijeli..."
...........................možda ne razumiješ, ali volim te........................
10.05.2007. | 00:43 | 9 K | P | # | ^
...me and bobby mcgee...
Busted flat in baton rouge, waiting for a train
And i's feelin' nearly as faded as my jeans.
Bobby thumbed a diesel down just before it rained,
It rode us all the way in to new orleans.
I pulled my harpoon out of my dirty red bandanna,
An' i's playin' soft while bobby sang the blues, yeah.
Windshield wipers slapping time, i was holding bobby's hand in mine,
We sang every song that driver knew.
Freedom is just another word for nothing left to lose,
Nothing don't mean nothing honey if it ain't free.
Yeah, an' feeling good was easy, lord, bobby sang the blues,
You know feeling good was good enough for me, hmm mm,
Good enough for me and my bobby mcgee.
From the kentucky coal mines to the california sun,
Bobby shared the secrets of my soul.
Through all kinds of weather, through everything that we done,
Said bobby baby, he kept me from the cold.
One day up near salinas, lord, i let him slip away,
But he was lookin' for that home and i hope he finds it.
But i'd trade all of my tomorrows for one single yesterday
To be holdin' bobby's body next to mine.
Freedom's just another word for nothing left to lose,
Nothing, that's all that bobby left me, yeah.
Feelin' good was easy, lord, bobby he sang the blues,
I said feeling good was good enough for me, hmm mm,
It's good enough for me and my bobby mcgee.
La la la, la la la la, la la la, la la la la
La la la la la bobby mcgee.
La la la la la, la la la la la
La la la la la la, bobby mcgee.
Hell, i'm calling my lover, calling my man,
I said i'm calling my lover, i do the best i can,
I said now c'mon,bobby now, come on bobby mcgee, yeah.
Lordy, lordy, lordy, lordy, lordy, lordy, lordy lord
Hey, hey, hey, bobby mcgee, yeah!
That's when somebody else has to take over.
nakon probdjevene noći i zadovoljna rezultatima koje je ta neispavana noć donijela gledam kroz prozor zoru, čiji sam sudionik prvi puta nakon dugo vremena...
ubijam romantiku paleći cigaretu, no možda mistika kolutova dima pojačava ljepotu jutra...miris sigurno ne...no ipak, čaroliju ne prekida samo miris duhana, već i buđenje svijeta.. nema tišine...nije to više vakuum jutra...nije više čarobno...
ovo jutro me podsjeća na neka druga jutra, kad sam se, kao i danas, osjećala posebno..iz različitih razloga...promijenila sam se...zbog mnogo razloga...no možda je u pitanju samo neispavanost i višak nikotina u krvi...
volim ove trenutke samoće...dobra glazba, cigareta i ja sa svojim mislima...čovjeku je tako malo potrebno za sreću... barem meni... i razmišljam o onome što me čeka..imam li dovoljno vjere u sebe? imam...no potrebna mi je i vjera drugih...mali svjetionici koji mi pokazuju put..i zahvalna sam na tome...
obilazeći malo blogove, primijetila sam (a to sam već i napisala) da je većinom glavna tema neuzvraćena ljubav i patnja koju ona donosi...patnja, patnja i ponovo patnja...kao da u ljubavi, pa i neuzvraćenoj nema sitnih "cvjetića sreće"...no trenutno nisam dovoljno kompetentna da pišem o tome, pa ću se prebaciti na sljedeću, dosta zastupljenu temu među blogovskom populacijom, ali i inače,izvan ovog virtualnog svijeta...
prijateljstva..i zašto ljudi odlaze...
mnogo, mnogo ljudi se zapitalo upravo to..što sam krivo učinio? zašto je došlo do toga? smatram da pravog odgovora nema, da se neke stvari jednostavno dogode...pitanje je koliko je osobama važno održavanje toga..ili bolje oživljavanje nasukanog prijateljstva...i kako se to može učiniti...i opet nema univerzalnog savjeta, jer svatko svog prijatelja najbolje poznaje, pa treba i djelovati u skladu s time...važan je trud...važna je volja...kad toga nema...nema ničeg...
zapravo sam htjela reći da je ponekad suvišno se milijun puta preispitivati zašto? da treba povući neku granicu kada forsiranje prijateljstva nema smisla...neki put treba i odustati, ne uvijek, ali neki put da...
neću reći da sam vrlo iskusna na tom polju, ali puno sam puta bila i svjedok i akter u takvim situacijama, vjerojatno kao i svi ostali, i napravila sam kako sam najbolje znala..je li moglo biti bolje...ne zamaram se tim pitanjima...
iznenađuje me vlastita kreativnost u ovaj sat, pošto je općepoznata činjenica da sam zadrta spavalica i da jednostavno ne funkcioniram ujutro...ne znam što mi bi...no, nadam se da se moja inspiracija neće tijekom dana ispuhati, pošto bih sada trebala pisati eseje o nebrojenim stvarčicama...i pošto imam, po mom skromnom mišljenju, prilično ok koncept u glavi kako bi moj rad trebao izgledati, nadam se da ta moja iznenadna darovitost ne prijeđe u kroničan umor u trenutku kad bi se trebala ponajbolje iskazati...
a tema mi zaista odgovara...u glavi mi se premotava sinteza filipa latinovcza-leona glembaja-mersaulta-pečorina-harrya hallera...bit će dobro...skica će se zadržati, a detaljnije razgrađivanje ostavljam za kasnije...
prilično mi je interesantan taj profil suvišnog čovjeka ili intelektualca osamljenog, iščupanog iz društva...nezadovoljnog...impresivan mi je intelekt koji opstaje (do određene točke) lelujajući u mnoštvu podcijenjenih ljudi...i postavljam pitanje, je li to podcjenjivanje opravdano? i od koga? situacija: filip podcjenjuje jožu kao nejedinstven način postojanja, a kyriales podcjenjuje filipa smatrajući ga izgubljenim u svojim iluzijama...dijalog filipa i kyrialesa naročito mi je zanimljiv, u istoj mjeri kao i monolog mersaulta i promišljanja pečorina...čak bi se i legendaran, i svima poznat monolog "biti ili ne biti" mogao uvrstiti na tu listu...
ponekad si dajem slobodu da se u nekim točkama poistovjetim s navedenim likovima...s intelektualcima koji žude za smislenošću, ali bivaju razočarani..u što? u čovjeka...no, to je ionako začarani krug, jer svatko misli da ima karakteristiku/e koja/e ga uzdižu iznad drugih... i podcjenjivanje dolazi kao prirodna stvar....trebam li se osjećati krivom zbog toga?
ponekad promatram ljude i vidim nebrojene latinoviće (nije bitno u kojem kontekstu)...ljude koji se izdvajaju iz masa...ljude čija fatalna karizma samoće postaje gotovo opipljiva...takvi ljudi nisu sami, imaju društva u kojima se kreću, imaju ljubavi, imaju s nekih stajališta zapravo sve...no ipak, tiha glazba neke, drugima neshvatljive i neprihvatljive, samoće izbija iz njihovih pora...
danas sam sva u pročitanom tekstu i doživljaju istog, i bit će mi teško vratiti se na razinu svakodnevnice...na razinu običnih sitnica koje nisu nevažne, ali ih ja u ovom zanosu ne smatram primarnima...uživjela sam se u te rečenice koje bih možda ja mogla napisati da mi moj mentalni sklop dopušta takav oblik djelovanja... kad bih od dijelova mogla napraviti sistematiziranu cjelinu...no, možda neke stvari dolaze s iskustvom...
uživat ću u današnjem danu, ma koliko neispavana bila...napraviti ću si šalicu kave nadati se da će mi pomoći...uživat ću i u sutrašnjem danu...i pokušat ću uživati u svim sljedećim danima ma koliko obveza imala, i ma koliko se živcirala...
za razliku od likova već navedenih, ja posjedujem neku dozu optimizma, neutemeljenog, nedefiniranog, ali ipak prisutnog...iako ni ja ne shvaćam bit svega, ne znači da neću shvatiti...a ako ne, o time ću razbijati glavu kad dođe do toga...
previše sam se bacila u literarne vode, i vjerujem da ovaj post neće biti zanimljiv u onoj mjeri koju zaslužuje zbog nerazumljivosti...ali to nije vaša greška...no mirim se s time, jer meni je dovoljno da ja znam da ima dušu...da ima smisla...
........................ne znam dal razumiješ, ali volim te............................
03.05.2007. | 05:42 | 10 K | P | # | ^
