... Break my body, hold my bones, hold my bones...

subota, 25.08.2007.

¤ NE STIGNEM VAS KOMENTIRATI JER TRENUTNO NEMAM NET DOMA. I SLIKE ĆE DOĆI KASNIJE. AKO DOĐU. ¤

Evo me.
Pula. Krk. Pag.

Pag je ponovo uspio zasjeniti sve ono što je bilo prije, pa je relativno razumljivo što ostajem njema po tom pitanju.

Trenutno sam u svom rodnom gradu. Uživam u nekolicini ljudi, ali već imam neizmjernu želju za ponovnim pakiranjem.

Da. Jedan obrok na dan, previše alkohola (?), besciljno bauljanje, bol u plućima, izokrenuti bioritam, nedostatak para, mutava iscrpljenost, pune tenisice pijeska, osjetno prljava roba i cjelodnevno tlačenje mozga od strane vidno propale žene.

Vjerujem da većini ovo ne zvuči previše primamljivo. Ali ja bi to još 100 puta iznova.Jer osim toga postoji puno više. Puno puno više. Sve ono između. I puno više.Beskrajna sloboda.

Kada bi radila popis onoga što mi je stvarno falilo, bio bi kratak. Pas, mačka, određeni ljudi i muzika. Dobro ajde. I užu familiju bi voljela vidjet, ali recimo jednom u dva tjedna. Tako da se nikada ne stignemo posvađati.

Stajanje na kiši ponekad je najbolji osjećaj koji možeš poželjeti. Ponekad je najiritantniji. Okolnosti čine čuda. Nadam se da će ovaj put ići u moju korist.

I što još reći?
Pred nekoliko tjedana sam postavila velike 'zahtjeve' od ljeta. Sve mi se ostvarilo, a dobila sam i nekoliko dodatnih sitnica na koje sam se ježila. Neki bi rekli da nije moglo proći bolje. Ja kažem to isto.

Sada si postavljam nove ciljeve. Iskrena sam kad kažem da ne očekujem ništa manje.

- 21:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se