01.12.2013., nedjelja

Papa Franjo snažno protiv izjednačavanja istospolne zajednice s brakom



"Ne!, brak jednog muškarca i jedne žene nije ista stvar što i zajednica dvije osobe istoga spola. Dobro razlikovati, ne znači diskriminirati, nego upravo suprotno – znači poštivati. Razdvojiti dvije stvarnosti da bi ih se moglo vrednovati na pravi način, ne znači diskriminirati. U doba kada se silno naglašava vrijednost kulturnih i društvenih različitosti, zaista je kontradiktorno minimalizirati neke temeljne ljudske različitosti. Otac i majka nisu jedno te isto. Ne možemo poučavati buduće naraštaje da je pripremati projekt obitelji koji podrazumijeva obvezu stabilne veze između jednog muškarca i jedne žene, potpuno jednako životu s osobom istog spola. Dobro pazimo da nam se ne dogodi da, nastojeći progurati naprijed prava koja odrasli zahtijevaju, ne ostavimo po strani prioritetno pravo djece da računaju na model majke i oca, da imaju tatu i mamu – jer djeca moraju biti ispred svih."

- 14:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ivan Pavao II.: ‘Kad je vrijednost obitelji ugrožena… mi ćemo ustati!’




Jedan od najsnažnijih poziva Ivana Pavla II. na društvenu borbu protiv kulture smrti dogodio se na početku njegova pontifikata tijekom boravka u SAD-u. 1979. godine. Njegove snažne riječi poruka su i poziv kršćanima da pruže otpor svemu onom što ugrožava ljudsko dostojanstvo. U vremenu i okolnostima u kojima živimo riječi ovog velikog Pape još su aktualnije.

“Sva ljudska bića trebaju poštovati svaku osobu kao jedinstveno Božje stvorenje, koje je po Utjelovljenju i sveopćem Otkupljenju pozvano biti Kristovim bratom ili sestrom. Za nas je ovo razmišljanje temelj svetosti ljudskog života. I upravo zato slavimo život – svaki ljudski život.

To je razlog zašto se trudimo obraniti ljudski život od svega što mu prijeti ili ga slabi, i zašto težimo da svaki život u svim svojim aspektima bude što čovječniji.

Zato ćemo ustati svaki put kad je ljudski život ugrožen!

Kad je svetost nerođenog života napadnuta, mi ćemo ustati i reći da nitko nema pravo uništiti nerođeni život!

Kad se neko dijete smatra teretom ili sredstvom zadovoljavanja vlastite emocionalne potrebe, mi ćemo ustati i reći da je svako dijete jedinstven i neponovljiv Božji dar koji ima pravo na ljubav i zajedništvo u obitelji!

Kad je institucija braka prepuštena ljudskoj sebičnosti ili svedena na privremen, uvjetan i lako raskidiv ugovor, mi ćemo ustati i podržati neraskidivost bračne veze!

Kad je vrijednost obitelji ugrožena zbog društvenih i ekonomskih pritisaka, mi ćemo ustati i naglasiti da je obitelj potrebna ne samo radi osobnog dobra svakog čovjeka, već i radi općeg dobra svakog društva, naroda i države!

Kad se sloboda koristi za dominaciju nad slabima, za rasipanje prirodnih resursa i energije, za uskraćivanje osnovnih ljudskih potreba, mi ćemo ustati i naglasiti načela socijalne pravde i ljubavi!

Kad su bolesni, stari ili umirući napušteni, mi ćemo ustati i reći da su oni vrijedni ljubavi, brige i poštovanja!”

Ivan Pavao II. (homilija izrečena u Washingtonu 7. listopada 1979.)

- 14:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.06.2006., srijeda

prevruće je...

zato samo slike....za odmarati okice

























- 14:51 - Komentari (12) - Isprintaj - #

16.06.2006., petak

moja Višnja

Prošlu sam subotu srela prijateljicu s kojom se dugo nisam vidjela...a nekad smo bile jako dobre...
U redu pred poštanskim šalterom kratko smo popričale....popričale o ne baš lijepim stvarima...Život ponekad pritisne svom težinom i nije lako. Pa ipak smije se moja Višnja i smije se njena djevojčica...

Znaš li da svaki dan mislim na tebe od kako smo se srele?
U mom sjećanju miriše lavanda...i sve je ljubičasto...




...jer rekla si svojoj kćeri:
Ovo je mamina prijateljica, nas dvije voljele smo pisati pjesme...
A ja sam se sjetila jednog ljeta u Istri...bilo je bezbrižno, cvjetala je lavanda...naše je prijateljstvo bilo puno snova i stihova...





Poput dragocjenog ulja iz bočice...sjećanje na lijepe dane sad struji ovim vremenom i djeluje čarobno kao ljekovita biljka...a ja tako jako želim da bude sve u redu...




- 15:44 - Komentari (8) - Isprintaj - #

30.05.2006., utorak

Amami, Alfredo, quant'io t'amo Addio.



Sinoć sam po ko zna koji put gledala "Pretty Woman"...na Rai Due...Bez prijevoda, sa zericu poznavanja talijanskog, i na kraju krajeva sasvim smanjenog zvuka, jer su moji svi spavali...

Kaže mi prijateljica sve je to tako samo na filmu. Znam, znam, znam...
Naravno da je sve tako samo na filmu...i zato ću ga još milijun puta gledati i samo nek' se neko usudi taknuti tv dok su Vivian i Edward zgodni i zaljubljeni!



Limunada! Bajka!...Ma nek' govore što hoće...Ja uživam u svakoj sceni tog filma.



VIOLETTA:
Di lagrime avea d'uopo or son tranquilla
(sforzandosi)
Lo vedi? ti sorrido
Sarň lŕ, tra quei fior presso a te sempre.
Amami, Alfredo, quant'io t'amo Addio.
(Corre in giardino)

iz opere Traviata, G. Verdi




...Pa zar može malo mašte škoditi?
Netko vam da kreditnu karticu u ruku i kaže idi troši - nema limita...Jedna crvena haljina za izlazak, jeda ogrlica prekrasna i preskupa da zbilja ostaneš bez riječi...Jedan put u nepoznato...prekrasna muzika, koja ti dira srce...Jedna osoba koja ima sve, baš sve... koja gleda s vrha baš vas, na dnu...ravno u oči i u srce i sluša vas...

...Voli me Alfredo, koliko i ja tebe volim...

- 13:16 - Komentari (12) - Isprintaj - #

29.05.2006., ponedjeljak

kratko, ali slatko javljanje

verona je živa, zdrava i još uvijek zabušava...



pozdrav i pusa sviiimaaa


- 13:49 - Komentari (5) - Isprintaj - #

25.04.2006., utorak

faza

Nasmijala sam se od srca jednom komentaru yes!

Dobro je prošao petak i vikend...ali upala sam u čudnu fazu zasićenosti blogom...
Ne znam da li se to ikom od vas desilo?
Možda je to samo faza, možda proljeće, ovo lijepo vrijeme, pa bi rađe šetala nego sjedila i internetala (stručna riječ)...možda zato što se žderem (a ne bi trebala, ali takva sam!) zbog tih radova u stanu s kojima bi trebali uskoro početi...možda je to nešto u mom karakteru (i rogatom astrološkom znaku)...možda zato što sam se opet prebacila na cvijeće (sađenje i presađivanje, zaljevanje, pjevanje...ha ha)...možda zato što mi na um padaju nove fiks ideje...ALI ZAPELA SAM!
A s druge strane...na blogu sam pronašla predivne prijatelje...virtualne, ali prave...osjećam to. I s vremena na vrijeme pomislim na njih, NA VAS...i volim zaviriti u vaš svijet, na vaše blogove...volim znati da ste dobro i pročitati vaše lijepe postove...
A s treće strane...šalim se...nema više!

Štekam malo...i nadam se da je to samo prolazna faza!
Ako ne...onda ću prekršiti svoje osnovno i jedino pravilo: nema kukanja na blogu!
Kukat ću vam o kreditu, pločicama, centralnom, plinu, susjedima...prašini...prozorima, vratima, štokovima...majstorima (e nadam se da neću o majstorima, našla ga po preporuci druge kućanice...ha ha ha)...

pusa


- 12:39 - Komentari (20) - Isprintaj - #

21.04.2006., petak

tako mi mlijeka u prahu...

...kidam nalijevo... ili nadesno, rek'o bi Krezumica. Ma bilo gdje samo nek' prođe ovaj radni dan, jer katastrofa je puknucu!

Hvala svima za komentare na prethodni post! Nisam stigla pojedinačno odgovoriti, ali zato kiss svima, lijep i ugodan vikend vam želim wave
- 13:18 - Komentari (7) - Isprintaj - #

19.04.2006., srijeda



Sve je utihnulo. Miris tople noći i sjene u nježnom zagrljaju. U mirnoj površini mora ogledao se mjesec pun čarobne moći...
Mislila je da su zaspale, a onda je čula smijeh...Nije pitala čemu se smiju, ali bilo joj je drago čuti poznat zvonki smijeh. Otpila je gutljaj...a taj gutljaj je baš prijao...Nikad tako dobro kao ovaj tren, bio je svečaniji od svih. Nešto toplo otkotrljalo se niz obraz, a srce je zatreperilo. Tina se naglo ustala i još brže obrisala suzu...
- Još vina? - upitala je, a nesiguran hod govorio je jasno da crvena tekućina djeluje
- Zašto ne? - smijale su se, očito je i njima ovladao alkohol.

- Za nas! Za ovaj susret! - veselo su se pozdravile čaše, a iz novog gutljaja se širio još jedan val topline...

- Nisam vjerovala da ćemo se opet ovako sresti - izgovorila je Paola glasno svoju misao - Ovo je tako nestvarno!
Oči su joj se caklile, pune tajanstvene dubine...A Petra je zamišljeno gledala u pod.
Šutjele su kratko.
Čudno je...ja sam mislila da ćemo uvijek biti skupa - rekla je Tina - mislila sam da nas nitko i ništa ne može rastaviti....Mislim da se zbog nečeg sve to moralo desiti...baš tako...Često sam u mislima bila s vama, razgovarala...pitala se što bi bilo da je bilo...Nedostajale ste mi...
A onda su opet kratko zašutile.
- Cure, mene je opilo - rekla je Petra i dignula se s ljuljačke, a ona se ostala prazna ljuljati. Kujica Sidra je stala lajati...- Hoćemo ući u kuću?
- Ja ne bi - rekla je Paola - Tako mi je lijepo vani...Pogledajte nebo!

I sve tri su uprle pogled prema nebu, a u očima im je zasjalo milijun zvijezda...
Vjerovale su u nebo...
Unatoč svemu što im se desilo, vjerovale su u lijepe stvari. Bilo je lako, prelako...sanjati...Željele su biti hrabre...hrabre kao kad su bile djeca...

Tu noć su i zaspale kao djeca...
Brige i stvarnost su načas nestale. Jutrom je sve izgledalo još nestvarnije.
Tek su prazne čaše i tanjuri bili jedini dokazi da su se ipak sastale, častile, pričale...

Sidra ih je veselo pozdravljala mašući repom. Iz kuhinje je zamirisala kava. Još taj jutarnji ritual obavit će u miru, a onda će svaka svojim putem. Obaveze čekaju.

Paola je zaključala kuću. Sve njihove tajne ostale su skrivene unutar tih zidova. Sidra je ostala na ulazu. Njihova prijateljica, čuvarica tajni...

nastavak slijedi

autor: verona

- 15:06 - Komentari (9) - Isprintaj - #

14.04.2006., petak

uz Isusa

I. POSTAJA – ISUSA OSUĐUJU NA SMRT
Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: 'Evo čovjeka!' I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: 'Raspni, raspni!'” (Iv 19,5–6).
Tim riječima Isus je krenuo prema smrti. Njegov životni put postao je Križni put. Isusova sudbina postaje znak svih ljudskih i nadljudskih trpljenja.
II. POSTAJA – ISUS PRIMA NA SE KRIŽ
Evo drvo križa”... ”Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga” (Mk 8,34–35).
Od rođenja do smrti naš život je hodočašće. Čovjek je hodočasnik, tražitelj smisla. Pitamo se koji je znak našega smisla i kojim znakom upućujemo svoju djecu u smisao života.
III. POSTAJA – ISUS PRVI PUT PADA POD KRIŽEM
”Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju” (Iz 53,6).
Put i pad. Teško je otkriti smisao pada. On postaje znak, ali znak nade i znak traženja na putu. Kad se izgubi nada, izgubi se i put.
IV. POSTAJA – ISUS SUSREĆE SVOJU MAJKU
Anđeo joj reče: ”Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega...; Nato Marija reče: ”Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” (usp. Lk 1,30–33.38)
Život je najveći milosni dar a milost je život. Milost je otkriti smisao smrti. Marija je pri ovom susretu rekla: Evo službenice Gospodnje. U Isusovoj smrti otkrila je smisao smrti – za druge.
V. POSTAJA – ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ
”Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan” (Mt 10,38); ”I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ” (Mk 15,21).
Na putu smo jači kad smo s drugima. Pravi je blagoslov imati nekoga tko je s tobom kad na putu svog života moraš nositi križ.
VI. POSTAJA – VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC
”Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Mt 25,40).
Veronika je poslušala srce i zadobila milost. Obrisala je Kristovo lice a primila njegov lik u svoje srce. Rubac koji briše ljage i znoj s lica bližnjih je rubac koji ima Kristovo lice na sebi. Rubac trajan kao što je trajna slika majke u djeci.
VII. POSTAJA – ISUS DRUGI PUT PADA POD KRIŽEM
”A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir” (Ps 22,7); ”On koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo” (1 Pt 2,24).
Evanđelje križa propovijeda se 2000 godina, ali 2000 godina Krist pada pod Križem čovječanstva. Ne možemo se nadati novom čovječanstvu ako ne preuzmemo na sebe i njegove padove i ako mu ne budemo pomagali da ustaje. I tako sve do kraja puta.
VIII. POSTAJA – ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE
”Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im reče: '... plačite nad sobom i nad djecom svojom'” (Lk 23,27–28).
Isus nije ravnodušan prema sućuti koju mu iskazuju. On je cijeni. No on ne sažaljeva sebe. I dok pati vidi druge i želi im pomoći.
IX. POSTAJA – ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM
”... ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu” (Fil 2,8).
Isus ponovno pada pod križem, napušten i osamljen. Na zemlji prostrt, na smrt umoran. Ali vjeran svom poslanju. U svom ustajanju podiže i one koji su najdublje pali.
X. POSTAJA – ISUSA SVLAČE
”... sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me” (Ps 22,18).
Krista poniženje nije moglo uništiti, jer je držao do dostojanstva svoje osobe. Otajstvo ovoga čina ruši svaki tabu o nedostojnosti ljudskoga tijela. Isus može povratiti dostojantvo svima koji su sagriješili protiv svoga tijela kao i onima čije su dostojanstvo drugi pogazili.
XI. POSTAJA – ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ
”Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge” (Ps 22,17).
Ljubav se ne plaši ni trpljenja ni smrti. Ona može biti razapeta ali ne može biti uništena. Razapeta ljubav oduzela je grijehe svijeta... Uništila smrt zasvagda.
XII. POSTAJA – ISUS UMIRE NA KRIŽU
”Eli, Eli lema sabahtani... Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio?” (Mt 27,46).
”Dovršeno je” (Iv 18,30).

U tim riječima smrt se združila sa životom. Smrt je donijela mir. Strah od smrti je više strah od patnje. Otkad je Krist za nas umro smrt je nada života i istina življenja. Smrću ne nestajemo nego započinjemo vječni život.
XIII. POSTAJA – ISUSA SKIDAJU S KRIŽA
Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne traži svoje, ne pamti zlo; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Ljubav je najveća... (usp. 1 Kor 13,4–8.13)
Mrtvo tijelo sina na rukama majke. Nije mu mogla pomoći dok je trpio i umirao, ali mu sada iskazuje ljubav i očituje vjeru u njegovu pobjedu. To je evanđelje boli, boli pretvorene u ljubav koja ne prestaje.
XIV. POSTAJA – ISUSA POLAŽU U GROB
”Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada” (Iv 11,25–26).
Isusova smrt je smrt smrti. Ona je završetak prolaznoga i početak vječnoga života. Smrt je odlazak tijela u prah zaborava koje će jednoga dana biti uskrišeno u raskoši punog dostojanstva



Moj Bog

Našao sam ga i On je našao mene
moj Bog koji me voli
Našli smo se tražeći jedan drugog

i našao sam ga u sebi
jer živi u meni za me
i ja se u njemu radujem

Od iskona bili smo skupa
i do konca bit će mi pratilac
moj Bog.

Josip Pupačić




Želim svima blagoslovljen Uskrs, pun nade i radosti!


- 09:10 - Komentari (11) - Isprintaj - #

< prosinac, 2013  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Komentari On/Off

...na tragu nečeg lijepog...


Moj Bog

Našao sam ga i On je našao mene
moj Bog koji me voli
Našli smo se tražeći jedan drugog

i našao sam ga u sebi
jer živi u meni za me
i ja se u njemu radujem

Od iskona bili smo skupa
i do konca bit će mi pratilac
moj Bog.

Josip Pupačić

Vidjeti Svijet u Zrncu Pijeska
I Raj u Divljem Cvijetu
Obuhvatiti Beskraj na dlanu tvoje ruke
I Vječnost u jednom trenu.
- William Blake -


Onaj koji za sebe okuje radost,
Razara krila životu;
Onaj koji ljubi radost dok je u prolijetanju,
Živi u Vječnosti zora.
- William Blake -

Dan je lijep
jer ga oči
tvoje
gledaju.
Enes Kišević


"Radostan sam, budite i vi. Molimo zajedno u radosti, Djevici Mariji povjeravam se s radošću."Ivan Pavao II
Molitva je i riječ i misao i pogled i susret. Sve može biti molitva, cijeli život bi zapravo trebao postati molitva. Ne bi iz nje ni trebali izlaziti. Ako si stalno svjestan da je sve što imaš Božji dar, ako Mu za sve zahvaljuješ, ako je svaki tvoj udah i izdah radosna hvala za sve, onda stalno moliš...
fra Bonaventura Duda

"Sreća u ovome životu ovisi manje o tomu što vam se događa, a više o načinu na koji to prihvaćate.” (Elbell Hubbard)
"Nije li zaista sve u tome i što se još više od toga može poželjeti? Jedan mali vrt da se čovjek prošeće po njemu, i onda beskonačnost da se preda svojim sanjarijama.
Pred nogama ono što se može uzgajati i brati; nad glavom ono što se može proučavati i o čemu se može razmišljati. Nešto cvijeća na zemlji i sve zvijezde na nebu..."
Viktor Hugo

UBERI OVAJ CVIJETAK i uzmi ga, ne oklijevaj! Bojim se da ne uvene i u prašinu ne klone.
On možda neće naći mjesta u tvom vijencu, ali ti ga počasti dodirom bola i svojom ga rukom otkini. Bojim se da dan prebrzo ne umine i da vrijeme darivanje ne prođe.
Pa iako je bljedolike boje i miris mu nejačak, posluži se ovim cvijetom i uberi ga, dok je vremena.
R. Tagor

Bog nije obećao dan bez tuge, život bez suza i sunce bez kiše, ali je obećao snagu za dan, utjehu za život i svjetlost za put.
...

Život je borba, žrtvovanje i ljubav
Budi jaka da bi se znala boriti
budi velikodušna da bi se znala žrtvovati
i budi dobra da bi znala voljeti
A. Manzoni

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se