prevruće je...
zato samo slike....za odmarati okice          |
21.06.2006., srijeda
16.06.2006., petak
moja Višnja
|
Prošlu sam subotu srela prijateljicu s kojom se dugo nisam vidjela...a nekad smo bile jako dobre... U redu pred poštanskim šalterom kratko smo popričale....popričale o ne baš lijepim stvarima...Život ponekad pritisne svom težinom i nije lako. Pa ipak smije se moja Višnja i smije se njena djevojčica... Znaš li da svaki dan mislim na tebe od kako smo se srele? U mom sjećanju miriše lavanda...i sve je ljubičasto...  ...jer rekla si svojoj kćeri: Ovo je mamina prijateljica, nas dvije voljele smo pisati pjesme... A ja sam se sjetila jednog ljeta u Istri...bilo je bezbrižno, cvjetala je lavanda...naše je prijateljstvo bilo puno snova i stihova...  Poput dragocjenog ulja iz bočice...sjećanje na lijepe dane sad struji ovim vremenom i djeluje čarobno kao ljekovita biljka...a ja tako jako želim da bude sve u redu...  |
30.05.2006., utorak
Amami, Alfredo, quant'io t'amo Addio.
 Sinoć sam po ko zna koji put gledala "Pretty Woman"...na Rai Due...Bez prijevoda, sa zericu poznavanja talijanskog, i na kraju krajeva sasvim smanjenog zvuka, jer su moji svi spavali... Kaže mi prijateljica sve je to tako samo na filmu. Znam, znam, znam... Naravno da je sve tako samo na filmu...i zato ću ga još milijun puta gledati i samo nek' se neko usudi taknuti tv dok su Vivian i Edward zgodni i zaljubljeni!  Limunada! Bajka!...Ma nek' govore što hoće...Ja uživam u svakoj sceni tog filma.  VIOLETTA: Di lagrime avea d'uopo or son tranquilla (sforzandosi) Lo vedi? ti sorrido Sarň lŕ, tra quei fior presso a te sempre. Amami, Alfredo, quant'io t'amo Addio. (Corre in giardino) iz opere Traviata, G. Verdi  ...Pa zar može malo mašte škoditi? Netko vam da kreditnu karticu u ruku i kaže idi troši - nema limita...Jedna crvena haljina za izlazak, jeda ogrlica prekrasna i preskupa da zbilja ostaneš bez riječi...Jedan put u nepoznato...prekrasna muzika, koja ti dira srce...Jedna osoba koja ima sve, baš sve... koja gleda s vrha baš vas, na dnu...ravno u oči i u srce i sluša vas... ...Voli me Alfredo, koliko i ja tebe volim... |
29.05.2006., ponedjeljak
kratko, ali slatko javljanje
verona je živa, zdrava i još uvijek zabušava... pozdrav i pusa sviiimaaa |
25.04.2006., utorak
faza
Nasmijala sam se od srca jednom komentaru  !Dobro je prošao petak i vikend...ali upala sam u čudnu fazu zasićenosti blogom... Ne znam da li se to ikom od vas desilo? Možda je to samo faza, možda proljeće, ovo lijepo vrijeme, pa bi rađe šetala nego sjedila i internetala (stručna riječ)...možda zato što se žderem (a ne bi trebala, ali takva sam!) zbog tih radova u stanu s kojima bi trebali uskoro početi...možda je to nešto u mom karakteru (i rogatom astrološkom znaku)...možda zato što sam se opet prebacila na cvijeće (sađenje i presađivanje, zaljevanje, pjevanje...ha ha)...možda zato što mi na um padaju nove fiks ideje...ALI ZAPELA SAM! A s druge strane...na blogu sam pronašla predivne prijatelje...virtualne, ali prave...osjećam to. I s vremena na vrijeme pomislim na njih, NA VAS...i volim zaviriti u vaš svijet, na vaše blogove...volim znati da ste dobro i pročitati vaše lijepe postove... A s treće strane...šalim se...nema više! Štekam malo...i nadam se da je to samo prolazna faza! Ako ne...onda ću prekršiti svoje osnovno i jedino pravilo: nema kukanja na blogu! Kukat ću vam o kreditu, pločicama, centralnom, plinu, susjedima...prašini...prozorima, vratima, štokovima...majstorima (e nadam se da neću o majstorima, našla ga po preporuci druge kućanice...ha ha ha)... pusa |
21.04.2006., petak
tako mi mlijeka u prahu...
...kidam nalijevo... ili nadesno, rek'o bi Krezumica. Ma bilo gdje samo nek' prođe ovaj radni dan, jer katastrofa je  !Hvala svima za komentare na prethodni post! Nisam stigla pojedinačno odgovoriti, ali zato  svima, lijep i ugodan vikend vam želim  |
19.04.2006., srijeda
 Sve je utihnulo. Miris tople noći i sjene u nježnom zagrljaju. U mirnoj površini mora ogledao se mjesec pun čarobne moći... Mislila je da su zaspale, a onda je čula smijeh...Nije pitala čemu se smiju, ali bilo joj je drago čuti poznat zvonki smijeh. Otpila je gutljaj...a taj gutljaj je baš prijao...Nikad tako dobro kao ovaj tren, bio je svečaniji od svih. Nešto toplo otkotrljalo se niz obraz, a srce je zatreperilo. Tina se naglo ustala i još brže obrisala suzu... - Još vina? - upitala je, a nesiguran hod govorio je jasno da crvena tekućina djeluje - Zašto ne? - smijale su se, očito je i njima ovladao alkohol. - Za nas! Za ovaj susret! - veselo su se pozdravile čaše, a iz novog gutljaja se širio još jedan val topline... - Nisam vjerovala da ćemo se opet ovako sresti - izgovorila je Paola glasno svoju misao - Ovo je tako nestvarno! Oči su joj se caklile, pune tajanstvene dubine...A Petra je zamišljeno gledala u pod. Šutjele su kratko. Čudno je...ja sam mislila da ćemo uvijek biti skupa - rekla je Tina - mislila sam da nas nitko i ništa ne može rastaviti....Mislim da se zbog nečeg sve to moralo desiti...baš tako...Često sam u mislima bila s vama, razgovarala...pitala se što bi bilo da je bilo...Nedostajale ste mi... A onda su opet kratko zašutile. - Cure, mene je opilo - rekla je Petra i dignula se s ljuljačke, a ona se ostala prazna ljuljati. Kujica Sidra je stala lajati...- Hoćemo ući u kuću? - Ja ne bi - rekla je Paola - Tako mi je lijepo vani...Pogledajte nebo! I sve tri su uprle pogled prema nebu, a u očima im je zasjalo milijun zvijezda... Vjerovale su u nebo... Unatoč svemu što im se desilo, vjerovale su u lijepe stvari. Bilo je lako, prelako...sanjati...Željele su biti hrabre...hrabre kao kad su bile djeca... Tu noć su i zaspale kao djeca... Brige i stvarnost su načas nestale. Jutrom je sve izgledalo još nestvarnije. Tek su prazne čaše i tanjuri bili jedini dokazi da su se ipak sastale, častile, pričale... Sidra ih je veselo pozdravljala mašući repom. Iz kuhinje je zamirisala kava. Još taj jutarnji ritual obavit će u miru, a onda će svaka svojim putem. Obaveze čekaju. Paola je zaključala kuću. Sve njihove tajne ostale su skrivene unutar tih zidova. Sidra je ostala na ulazu. Njihova prijateljica, čuvarica tajni... nastavak slijedi autor: verona |
14.04.2006., petak
uz Isusa
|
I. POSTAJA – ISUSA OSUĐUJU NA SMRT Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: 'Evo čovjeka!' I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: 'Raspni, raspni!'” (Iv 19,5–6). Tim riječima Isus je krenuo prema smrti. Njegov životni put postao je Križni put. Isusova sudbina postaje znak svih ljudskih i nadljudskih trpljenja. II. POSTAJA – ISUS PRIMA NA SE KRIŽ Evo drvo križa”... ”Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga” (Mk 8,34–35). Od rođenja do smrti naš život je hodočašće. Čovjek je hodočasnik, tražitelj smisla. Pitamo se koji je znak našega smisla i kojim znakom upućujemo svoju djecu u smisao života. III. POSTAJA – ISUS PRVI PUT PADA POD KRIŽEM ”Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju” (Iz 53,6). Put i pad. Teško je otkriti smisao pada. On postaje znak, ali znak nade i znak traženja na putu. Kad se izgubi nada, izgubi se i put. IV. POSTAJA – ISUS SUSREĆE SVOJU MAJKU Anđeo joj reče: ”Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega...; Nato Marija reče: ”Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” (usp. Lk 1,30–33.38) Život je najveći milosni dar a milost je život. Milost je otkriti smisao smrti. Marija je pri ovom susretu rekla: Evo službenice Gospodnje. U Isusovoj smrti otkrila je smisao smrti – za druge. V. POSTAJA – ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ ”Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan” (Mt 10,38); ”I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ” (Mk 15,21). Na putu smo jači kad smo s drugima. Pravi je blagoslov imati nekoga tko je s tobom kad na putu svog života moraš nositi križ. VI. POSTAJA – VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC ”Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Mt 25,40). Veronika je poslušala srce i zadobila milost. Obrisala je Kristovo lice a primila njegov lik u svoje srce. Rubac koji briše ljage i znoj s lica bližnjih je rubac koji ima Kristovo lice na sebi. Rubac trajan kao što je trajna slika majke u djeci. VII. POSTAJA – ISUS DRUGI PUT PADA POD KRIŽEM ”A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir” (Ps 22,7); ”On koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo” (1 Pt 2,24). Evanđelje križa propovijeda se 2000 godina, ali 2000 godina Krist pada pod Križem čovječanstva. Ne možemo se nadati novom čovječanstvu ako ne preuzmemo na sebe i njegove padove i ako mu ne budemo pomagali da ustaje. I tako sve do kraja puta. VIII. POSTAJA – ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE ”Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im reče: '... plačite nad sobom i nad djecom svojom'” (Lk 23,27–28). Isus nije ravnodušan prema sućuti koju mu iskazuju. On je cijeni. No on ne sažaljeva sebe. I dok pati vidi druge i želi im pomoći. IX. POSTAJA – ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM ”... ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu” (Fil 2,8). Isus ponovno pada pod križem, napušten i osamljen. Na zemlji prostrt, na smrt umoran. Ali vjeran svom poslanju. U svom ustajanju podiže i one koji su najdublje pali. X. POSTAJA – ISUSA SVLAČE ”... sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me” (Ps 22,18). Krista poniženje nije moglo uništiti, jer je držao do dostojanstva svoje osobe. Otajstvo ovoga čina ruši svaki tabu o nedostojnosti ljudskoga tijela. Isus može povratiti dostojantvo svima koji su sagriješili protiv svoga tijela kao i onima čije su dostojanstvo drugi pogazili. XI. POSTAJA – ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ ”Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge” (Ps 22,17). Ljubav se ne plaši ni trpljenja ni smrti. Ona može biti razapeta ali ne može biti uništena. Razapeta ljubav oduzela je grijehe svijeta... Uništila smrt zasvagda. XII. POSTAJA – ISUS UMIRE NA KRIŽU ”Eli, Eli lema sabahtani... Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio?” (Mt 27,46). ”Dovršeno je” (Iv 18,30). U tim riječima smrt se združila sa životom. Smrt je donijela mir. Strah od smrti je više strah od patnje. Otkad je Krist za nas umro smrt je nada života i istina življenja. Smrću ne nestajemo nego započinjemo vječni život. XIII. POSTAJA – ISUSA SKIDAJU S KRIŽA Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne traži svoje, ne pamti zlo; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Ljubav je najveća... (usp. 1 Kor 13,4–8.13) Mrtvo tijelo sina na rukama majke. Nije mu mogla pomoći dok je trpio i umirao, ali mu sada iskazuje ljubav i očituje vjeru u njegovu pobjedu. To je evanđelje boli, boli pretvorene u ljubav koja ne prestaje. XIV. POSTAJA – ISUSA POLAŽU U GROB ”Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada” (Iv 11,25–26). Isusova smrt je smrt smrti. Ona je završetak prolaznoga i početak vječnoga života. Smrt je odlazak tijela u prah zaborava koje će jednoga dana biti uskrišeno u raskoši punog dostojanstva  Moj Bog Našao sam ga i On je našao mene moj Bog koji me voli Našli smo se tražeći jedan drugog i našao sam ga u sebi jer živi u meni za me i ja se u njemu radujem Od iskona bili smo skupa i do konca bit će mi pratilac moj Bog. Josip Pupačić  Želim svima blagoslovljen Uskrs, pun nade i radosti! |
12.04.2006., srijeda
bOJAč
|
Još se nije desilo da je bila na televiziji reklama za SUPER KREČKO, a da moj sin nije rekao: - Mama kupi mi ovo! Ja bi ovako bojao! Ja bi u crveno! A mama se smijši i smišlja SUPER PLAN... Mojim je muškima sve dobro, ništa ne bi mjenjali...a mora se, sve je dotrajalo... I tako su mama i sin sve potajno mjerili, računali, planirali...sve po skrivećki od tate i dide. Sve dok se jednog dana nismo izlanuli...Sin uzeo metar i mjeri vrata, prozore...zapisuje...2...8... Dida gleda, čudi se, tata isto: - Što ti to radiš? - Mjerim, ovo ništa ne valja. To je sve staro... ?!?!?!?!?!?!?!?!?!?!?!?!?!?! Ma ne tako sinko...taktički s njima... I tako smo taktički obradili najprije didu, a onda tatu...Onda je mama dobila preporuku za majstora od svoje prijateljice! A onda je došao dan kad je u našu kuću stigao MAJSTOR! Sve čovjek popisao i crno na bijelo stavio cijene mojih muzičkih želja.... Od tad moj sin svaki dan kad dođe iz vrtića pita: - A šta nije bio bojač koji će nam sve zidove pofarbati u crveno? Crveno?...bit će mi crveno...trenutno mi je crno... mmm....u što sam se uvalila? Eto, tek da znate, ne bude li verone na blogu, tamo negdje iza Uskrsa....zasukala je rukave i pjeva: Pa nek' živi, živi rad More me žena I majka njena Po cijeli dan i noć A ja bi htio E kad bi smio Malo spavat poć Ne paziš zete Na moje dijete Na ovaj božji dar Ljubi je sada Što ćeš i kada kad Budeš za nju star Zidam kuću trokatnicu Mješam malter Motam žicu Da nam živi, živi rad Svaku večer alat spremam Al đaba snage nemam Da nam živi, živi rad! Moja je ženica Raspuštenica Kaže :»Zidaj kuću trokatnicu, Ali ljubi i ženicu, Pa nek' živi živi rad!!! Zidaj kuću trokatnicu, Ali ljubi i ženicu. Pa nek' živi živi rad!!! Čim zora svane i sunce grane Na noge skačem ja Brzo se brijem Vitamin pijem Da mi snage da Ne pazis zete Na moje dijete Ko što je pazim ja Al na svu srću tu sam i ne ću Da bude nesretna Zidam kuću trokatnicu Mješam malter motam žicu Da nam živi, živi rad Svaku večer alat spremam Al đaba snage nemama Da nam živi, živi rad Moja je ženica Raspuštenica Kaže :»Zidaj kuću trokatnicu, Ali ljubi i ženicu, Pa nek' živi, živi rad!!! Zidaj kuću trokatnicu, Ali ljubi i ženicu. Pa nek' živi, živi rad!!! More me žena i majka njena Težak je život moj Prva me dira A druga svira Da krenem u boj Ne paziš zete na moje dijete Igraš se vatrom da znaš Nisu vremena da jedna žena čeka da joj se daš Zidam kuću trokatnicu Mješam malter motam žicu Da nam živi, živi rad Svaku večer alat spremam Al đaba snage nemama da nam živi, živi rad Moja je ženica Raspuštenica Kaže :»Zidaj kuću trokatnicu, Ali ljubi i ženicu, Pa nek' živi, živi rad!!! Zidaj kuću trokatnicu, Ali ljubi i ženicu. Pa nek' živi, živi rad!!! ...a za sve je kriv SUPER KREČKO! |
10.04.2006., ponedjeljak
Još jedna ovčica
 Sve u znaku medvjedića Winnia: tanjurići, čaše, kapice, torta, a na torti brojka 4! Sunce moje malo je jučer prolavilo svoj rođendan sa dvije zgodne i prezgodne prijateljice, a danas se slavi u vrtiću. Još od mog rođendana je zapitkivao: - A kad će meni biti rođendan? Jel sada? Zašto nije sada? Najteže mu je od svega shvatiti vrijeme. Kad će, kad će...? Ili želi nešto sad odmah! Ili kaže sutra sam bio u kinu gledati Bambija!...ali zar je vrijeme bitno? Bitno je da će se pamtiti po dobru! I tako je jedva dočekao jučerašnji dan...uzbuđen! Oblačio novu košulju: - Brzo mama, sad će doći Leonarda i Neli...Pospremao svoje igračkice s kojima će se igrati... - A di su? Zašto ih još nema? Jel se i one sad oblače? A kada ih je dočekao, svoje male gošće, najprije malo sramežljivosti, pa slatko dječje brbljanje...i uskoro zatim smijeh i razigranost kao da ih je 10. Islikali smo se oko torte, sa svijećicom, upaljenom, ugašenom, sa mamom, sa tatom, sa prijateljicama, sa tetama, sa barbama, sa prstićima na šlagu, kako režemo tortu...nasmijali se... Tortu samo popapali, izredali slatko, slano, slatko, slano  ...malo pili , malo pričali, šalili se...Zgodne male gošće su otišle svojoj kući, a moj miško je trčkarao po stanu...i u jednom trenu rekao: - Mama, baš mi je bio lijepi rođendan! Baš mi je drago, mili moj... Budi mi uvijek sretan, pametan i zdrav. Grli te i ljubi tvoja mama |
