Sibirski tigar od zlata


Oblachila se brizhno, rastezala kostim svoje mladosti, svoje golo tijelo je od srama pokrivala plashtem ljepote, napokon je zavrshila svoju prebrazbu i dostojanstveno korachala prema vratima. Ulazila je u veliku dvoranu, sajam tashtine je samo josh upotpunjavalo bljeshtilo pertoleska lampa. Skrivena u kutu je tinjala sama za sebe, ljudski ukrasi dvorane su uzhivali svjetlost svijecha. Apatichno je krenula u smjeru lampe kao da je privlachi njen neodredjen plavkasto ljubichasti sjaj. Ispod lampe u sjeni svijecha je sjedio crn mushkarac, prepoznala ga je odmah bez okljevanja i zarumenila se od iznenadjenja, bjesa i ponosa. Ni sjene crne nochi nisu mogle pokrivati upotpunjenu sliku njegove crvene boje. Osobito crvena, bez traga nade, bez traga grijeha, sa sarkazmom na licu, pozvao ju je da sjedne kraj njega.
Gledao joj je ravno u ochi i zapovjednim, pomalo nezainteresiranim glasom rekao joj:"Skini se, skini kostim i sjedni kraj mene na stepenice, mozhda napokon shvatish!"
Gledala ga je sa strahom, dobro je znao koji je njezin kostim, koga ona predstavlja i zashto se tako oblachila, ali kad joj je pruzhio ruku s iskrenim pogledom, njeno tjelo je zadrhtalo i stajala je pred njim jedina bez kostima, bez purpurne maske, bez svega onoga chime je na pochetku vecheri, s puno pazhnje, krasila svoju bljedu put. Primila je njegovu ruku i sjela posramljena i nesigurna kraj njega. Shutili si par trenutaka, gledali njemo kako se naprijed nazad krechu ljudske lutke. Svaki njen pogled drhtavim ochima je ispunjen nadom da che lampa dotrajati i da je nitko neche primjetiti u tragu sjena. Nelagoda se pretvarala u sram, a njegov pogled na njoj je svaki put ostavljao pechat tog istog srama. Naga je sjedila u kutu stepenica, i chekala da joj uputi koju ohrabrujuchu rijech. Ali on se i dalje besramno smjeshio i gledao ravno u njene velike i suzne okrugle ochi. Napokon je shvatila...
Svejedno dali stajali pred njima u najljepshim bojama ili imala kao oruzhje jedino svoj duh i svoj um, nitko to neche primjetiti ukoliko ti nezhelish da te taj netko malo bolje pogleda."



Image Hosted by ImageShack.us


17.02.2007. u 21:36 | K | 27 | P | # | ^


< veljaèa, 2007 >
P U S È P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



da ili ne?

My mind


Tiamat Copyright©


Image Hosted by ImageShack.us

...On really romantic evenings of self, I go salsa dancing with my confusion


Devils child
Kristijan P. Andersen
Immacolata
Bizarnaljubav
Pametan blog

Amon
Spleen siska
Esencija
Svijetodstakla
Etsujin
Inventura Mozga
Antonio
Vilenjak


Povremeno prebivalishte:

tiamats.mind@gmail.com


Duh mog SAM-a

Image Hosted by ImageShack.us


Nevidljivi chovjek


Image Hosted by ImageShack.us

Liebesbrief



Denn da alle Liebenden
Innerlich immer noch Kind
Und da die, die reinen Herzens handeln
Unsere größten Helden sind
Rett ich die Welt
Mit Deiner Liebe in mir
Denn ich bin für Dich da
Nein ich bin wegen Dir hier
Da Dir die Fähigkeit
Zu lieben geblieben ist
Und die Kraft zu vergeben
Ein Bestandteil Deines Lebens ist
Wurde ich erweckt
Und was tief in mir schlief
Führt nun Feder
Und schreibt Dir diesen Liebesbrief

Ich fiel Kopfüber unter Wasser
Etwas zog mich nach unten
Und ich wär wohl ertrunken
Hätte ich Dich nicht gefunden
War am Boden zerstört
Wie dass den meisten geht
Aber Du hast mich wiederbelebt
Jetzt bin ich hungrig nach Leben
Fütter mich mit Erfahrung
Jedes Wort von Dir
Ist für mich Nahrung
Und auch ich nähr Dich
Als wär ich für Dich unentbehrlich
Siehst Du mich an
Und ich kann
Bin ich ehrlich
Dir gar nichts versprechen
Denn das wäre Betrug
Doch du sagst mit nem Lächeln
Jetzt und hier ist genug
Du bist der Sand im Getriebe
Der Gedankenmaschine
Und ich nehme Dich mit
Auf einen Nachtflug

Leg Deine Arme um mich
Dass meine Narbe die ich
Hier auf meinem Herz trag
Nicht mehr schmerzt
Wenn Du fragst
'Warum musste ich mich für Dich gewinnen'
Dann sage ich
'Straßenköter wie ich, sind manchmal gerne drinnen'
Und wenn einer von uns beide
Wieder streunend verschwindet
Ist die Liebe wie Gebell
An den Mond der uns verbindet
Was er über mich weiss
Ist Du bist nicht mehr hier
Und wie zum Beweiss
Riecht mein Schweiss
Noch nach Dir
Und Du fühlst Dich fern an
Millionen Meilen von mir
Und ich schreib auf Papier
Millionen Zeilen von Dir

Und ich trag mein Herz offen
Damit jeder es sieht
Und kann nur hoffen
Du liest dieses Lied
Wie einen offenen Brief
Das all die anderen verstehen
Wir können in des anderen Augen
Uns selbst sehen

Denn da alle Liebenden
Innerlich immer noch Kind
Und da die, die reinen Herzens handeln
Unsere größten Helden sind
Rett ich die Welt
Mit Deiner Liebe in mir
Denn ich bin für Dich da
Nein ich bin wegen Dir hier
Da Dir die Fähigkeit
Zu lieben geblieben ist
Und die Kraft zu vergeben
Ein Bestandteil Deines Lebens ist
Wurde ich erweckt
Und was tief in mir schlief
Führt nun Feder
Und schreibt Dir diesen Liebesbrief

design by Spuky