Opća opasnost

29 studeni 2013

Ne biste vjerovali, kad sam bio mali želio sam biti Srbin! Doduše rođen sam 1985. godine pa me oko 6 – 7 godine zahvatila neka podjela plemena. Bilo je stradanja, trajno uništenih odnosa i u nepovrat bačen suživot. Vjerojatno je to sve utjecalo na moje dječačke želje. Sestra mi se rodila 1990. i naravno da početkom rata nije bila ništa nego ceker kojeg je brat morao nosit u podrum svako malo kad se oglasila zračna uzbuna, a kurva se oglasila svako malo.

I dok su se moji komšije nesmetano nastavili igrat na hrpi pijeska s kamiončićima, ja sam morao nosit sestru u podrum i čubit s ucviljenim babama u susjedovom podrumu. Onda sam 1992. druge krenuo u školu gdje je hit bio prozor s X zalijepljenom izolirkom da nas ne ubije krmača kako se tada objašnjavalo. I vjeronauk! Nisam tada znao zavezat cipele, ali sam morao znati da postoiji jedna duga cesta i slično. Ok, ne škodi znati nešto više. Ali dok sam ja morao slušat popa kako melje, neki moji frendovi su imali šuplji sat.

No preživio sam i školu i sve. Danas imam 28 godina, nerealiziran život, kakvo takvo mišljenje po mnogim pitanjima i dojam da nemam zapravo ništa. Čudo sam hrvatskog prosjeka. Ispada da je najveći uspjeh do danas upravo to što sam izgubio nevinost početkom stoljeća. Tužno! Ali imam ponešto iskustva, jer život u ovim krajevima te nauči ponešto. Amerikanci su imali Vijetnam, a mi odrastanje u Hrvatskoj. Baš to iskustvo me navodi na jedan osjećaj koji sam možda i zaboravio. Onaj osjećaj s početka '90.-ih kad su oni MiG-ovi prelijetali Bjelovar i kada je sve bilo protiv nas. Samo danas nas bombardiraju referendumi, pederi, ćirilica.... Osjećam se sada gore no ratnih godina.

Bio sam klinac tada pa nisam shvaćao mnogo toga, a danas se bojim onoga što shvaćam. Neopisiv dojam kao da se ova zemlja sprema za rat, a ne za suživot, demokratičnost i napredak. Iskreno, osjećam se grozno danas kao žitelj ove zemlje. Priznajem svakom pravo na mišljenje, daleko od toga, ali kao da sam iznimka. Ili si s nama ili si neprijatelj! Za ili protiv?! Kakvo za ili protiv. Skupa i naprijed! Druge nema! Ni jedan referendum neće omogućit da napravim kuću kao što su moji nekad mogli, da živim u suživotu i prosperitetu. No najgore mi je ipak to što sam zaratio i s onim susjedom u čiji smo podrum nekada bježali. A tako bi mi sada godilo sakriti se u podrum dok ova opća jednom zauvijek ne prođe.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se