Pola tone čovjeka

13 rujan 2010

Kad me jednog dana odluče streljati, a uvjeravam Vas da će se to dogoditi, točno znam što ću reći dok ću gledati smrti u lice:

- Milost ne tražim niti bih igrao mao mao!

I onda bih tražio i povez i cigaretu i milost i vjerjatno bih ispraznio sadržaj svojih crijeva u gaće dok bih herojski čekao da me smaknu. Da me odvoje grubo od života i sveg zemaljskog… I, bla bla bla, patetično izmišljajući razloge zašto je zapravo super što će me streljati i kako sva cool djeca ovih dana bivaju streljana shvatim da se ništa ne događa!

Ono, živ sam! Napravil se jesam u gaće, ali živ sam! Spustim povez, otvorim oko, a kad ono… Streljački vod sačinjen od osoba ne lakših od pola tone koje me nisu streljale samo zbog toga što svojim prstićima debljine sarme nisu mogle prići orozu. Kao što već godinama ne mogu prići ničemu južnije od tanjura!

I upravo tada shvatim da je to doslovno velik problem iliti ga bolest. Kako god! Uistinu je strašno što je moguće da netko u današnje vrijeme može doseći težinu od preko 500 kilograma, a da se ne zove Jacques! Ok, postoje mršavi i debeli ljudi, ali 500 kg?! Gledam tako neki dan dokumentarac o teenageru koji ima preko 500 kg i o njemu se radi reality show (po naški „šov za zbilja“). Strašno! Još strašnije je to što se show zapravo temelji na tome hoće li klinac preživjeti ili ne!

I sad si ja razmišljam nešto… Ok, klinac ima 500 kila i treba upregnuti moždane vijuge i uz pomoć tehnoloških čuda koja danas poznajemo pronaći način kako da mu se spasi život i dovede u neko zdravstveno prihvatljivo stanje jer šteta je svakog života! No ono što se pitam je gdje su tom klincu roditelji, učitelji, obiteljski lječnik, bilo tko zdravog razuma! Mislim, nije sigurno jedno večer legao spavat kao rahitični žgoljavac od svojih 48 kg na 1,82 visine i probudio se drugo jutro sa ekstra 400 kila pod vratom?! Jebem mu…

Pa barem je jedan takav poremećaj vidljiv golim okom! Ne, dijete nije zdravog apetita ako u 1. razred osnovne krene sa 64 kile! Toliko ja sad nemam sa svojih 25 godina i isto toliko centimetara dužine! Zaboga! Ljudi reagirajte! Prestanite se zajebavat s kitovima koji se nasuču na plažu. Imamo mi u svojoj vrsti i više nego dovoljno "kitova" kojima treba pomoći! I treba im pomoći na vrijeme!

Mladić od 500 kilograma kojeg sam spomenuo je upropastio život i sebe i svojih roditelja! Ako i preživi show to nikada neće biti neki najnormalniji i najzdraviji život. U to budite uvjereni! Nije mi žao tih ljudi što imaju poremećaj prehrane, to se liječi i tretira, već mi je žao što ti ljudi nemaju nikoga u svojoj blizini kome je stalo do njih toliko da na vrijeme primijeti da nešto s njima nije u redu. Jer da je nekome stalo ti ljudi bi danas vodili normalne živote. Ne bi umirali pred tv kamerama zaradi svoje bizarnosti.

A što se nedužnih jadnih malih nasukanih morskih kitova tiče… Za njih se ne brinite. Ionako će ih krvožedni Danci brutalno sasjeći mačetama! Legoland, fuck yeah!

Old people LIKE this

10 rujan 2010

Danas sam zastao malo pred dječjim vrtićom sa bombonima u ruci i zamislio se na tren kako će izgledati budućnost. Kao prvo ova djeca će biti punoljetna, fuj, a kao drugo ja ću zasigurno biti čangrizavi starčić s prostatom veličine teniske loptice. Ili nešto drugo nadasve simpatično što pogađa stare prdonje! No to su neke stvari koje su neizbježne baš kao što je neizbježno to što se Jadranka šiša poput bjeloglavog supa.

No da ne idem u širine kao što to čini Elizabeta Gojan zadržat ću se na temi, a tema je zapravo kako će jednog dana izgledati razgovori staraca koji danas tweetaju, drkaju po fejsu, šalju golišave slike Franke Batelić na mail svakodnevno, downloadaju free… Kako će izgledat život svih nas koji danas visimo na netu svakodnevno po par sati. Osim život onih koji čitaju Jadno.hr. Oni nemaju život!

Sjetite se kad ste nekada sjedili kod urologa recimo, što ja nikada nisam činio, i čekali svoj red, a do vas 75% prvog lokalnog partizanskog voda koji odbija umrijeti. Sjetite se svih njihovih priča:

- Mi smo Nijemce, ovo mi smo Nijemce ono! Mi smo se borili… Mljeli žito bombom i njemačkim kostima… Mi smo hodali na rukama u brijeg unatrag do škole i to po staklu za vrijeme njemačke ofenzive… Nije bilo droge… I sve smo mogli, a ne danas…

Starci, moraš ih voljeti! Jedva čekam da ostarim i zagorčam život svojoj djeci ili već nekome! Ah… No, opet, kakav ću ja starac biti. Kako će sjedenje u čekaonici izgledati žvaljavom tinajđeru 2056. kad već budem sazreo seronja i dosadnjaković s prostatom veličine teniske loptice?!

Vjerojatno ću prvo svako jutro, u 4:15 naravno kad se svi starci bude zbog statističkog podatka da najviše staraca u HR umire netom prije 5 ujutro, na nekoj zastarjeloj računalnoj jedinici otvoriti profil na fejsu, ako ga tada bude i ako mi ostane sejvan pass jer ga se sam neću moći sjetiti, da napišem status za sve svoje kolege stare prdonje. Status tipa:

- dr. Zloba Spasoje je opet zajebo smrt i probudio se! :)

Tada ću letimično pregledati što rade ostali živući frendovi kojih će svakodnevno biti sve manje i manje. Tu i tamo bih sigurno nabacio kontrolni status tipa:

- 'ko ne lajka nije živ!

Onda ću se fino dotjerati i kao i svaki dan zajedno sa kolegama starim prdonjama zaputiti do obližnjeg bolničkog centra da po čekaonicama gnjavim ljude koji imaju stvarne zdravstvene probleme, smjestiti u čekaonicu i to tako da izgleda kao da me ima svuda i napast najbalavijeg i najnedužnijeg žvalju na kojeg naiđem. Čim ničim izazvan otpočnem priču svog života telepatijski će to privući ostale starce u blizini. Jebote, bit ćemo umreženi k'o Borg!

- Vi mladi danas… Mi nekada... Nije bilo veneričnih oboljenja jer smo drkali pred kompom… Mi smo znali nekada… MSN-om si mogo i četat i gledat… Mi smo po cijele dane sjedili u kući i drkali po kompu, a ne vi danas u prirodi i zdrav život… Mi smo se nekad ubijali od WOW-a, doslovno… Mogo si nekad i lajkat i zaljepit pjesmu, a ne danas… Ma kakve žene, PornHub sine moj, pojam nemaš šta je život... I sve smo mogli, a ne danas...

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se