Jednog dana u ordinaciji…

24 srpanj 2010

Kretavši se kaotično po svojoj ordinaciji na koju su nahrlile silne i mnogobrojne žene u potrazi za utjehom iliti kurcem od svetog grala pred doktora Zlobu se iznenada ispriječi osoba iz protivničkog tabora poznatija kao Žena, s velikim Ž, te ga smjelo upita:

- Hoćeš ići sa mnom sutra brati mahune i krastavce?

Šok, nevjerica, omanja pauza, podizanje obrve te sagledavanje situacije. Jedini posve logičan i normalan odgovor je naravno mogao biti samo:

- Hoćeš ti da se mi jako posvađamo?!

To je bila sva komunikacija toga dana koja se prelila i u ostatak tjedna. Mahune su bile fine, a krastavci su prerasli.

Ledeno doba

22 srpanj 2010

Mnogo, mnogo godina prije uoči početka jednog novog doba reče sabljozubi tigar mamutu s kojim je dijelio špilju popola za vrijeme dok je išao na francuski na filozofskom:

- Stari moj, kak' je vani šljiva!

I tako je otpočelo ledeno doba. Isto kao i ovo naše malo ledeno doba koje traje već predugo. Zapravo ni ne znam više kada su se odnosi među nama toliko zahladili, ali ovo silno svađanje i mržnja mi uzimaju godine života. Ne želim to! Nemam snage za to! Morat ću ti jednostavno reći:

- Vrijeđali smo se i previše! Mislim da je vrijeme da počnemo vrijeđat druge ljude!

Nakon toga niz tupih pogleda i knedla u grlu te umjesto pozdrava samo sa vrata dobačeno isto ono što je i Napoleon dobacio Rusima prilikom bijega:

- Pusa! Bok!

Tako to biva! Mješavina osjećaja, neprilagođenost i kronični nedostatak mjesta kamo pripadaš. Strah da više nikada nećeš naći ništa slično i da si osuđen na godine samoće. Srećom svijet je divno mjesto gdje se curice jebu za karamelu i ne treba strahovati od prekida nekog takvog odnosa. Više treba strahovati od inih veneričnih oboljenja koja su nažalost sveprisutna. Još žalosnije je to što se mnoga od njih shvaćaju kao nešto posve normalno.

No uistinu nema mjesta strahu! Pogotovo ne gledajući situaciju statistički. Da si najveći papak ili nešto imaš veliku šansu nešto okrenut iliti ga pripitomit uza se jerbo na svakog muškarca danas dolazi 1,8 žena. I taj se omjer svakodnevno povećava u korist žena. A pošto si papak ili nešto zasigurno nemaš visoke kriterije te ćeš zasigurno naći nešto i za sebe.

Stoga nema mjesta suzama! Napuni džepove karamelama, stavi lačnjak na off i peri deri šta god stigneš i uhvatiš. Nemoj brinuti o svojoj bivšoj niti na tren. To vrijeme je sada iza Vas, a ona će ionako biti sretna sa mnom. Imam velikog pa…

Muškarci zaostaju za ženama

15 srpanj 2010

Muškarci su zaostali za ženama bar 300 godina ako ne i više. Definitivno! Kada je sredinom '90.-ih ludi Japanac plasirao plejstejšn (naravno da se tako piše) muškarci diljem svijeta su svršili od ekstaze. Od ekstaze koja zapravo traje i dan danas i koja se nastavlja svakom novom generacijom dotične naprave ili neke slične inačice. I dok smo se mi uspravno hodajući sakupljači hrane oduševljavali buljenjem u ekran po kojem su se mrdale obojene točkice kao što i dalje činimo, dozvolite da uskliknem FUCK YEAH, žene su nas samo sa podsmjehom promatrale i zasigurno pomislile:

- Obdarene budale!

Tako su barem pomislile one žene koje su gledale mene dok se zabavljam plejstejšnom. No teška srca moram priznati da su žene bili sve ovo vrijeme u pravu što se tiče nas muškaraca. Što smo mi nego hrpa zgodnih, šarmantnih, obdarenih gadova?! Mislim, barem me žene oslovljavaju tako… A osjećam se tako prljavo bježeći svakodnevno pred Vašim napaljenim proždrljivim pogledima!

Svakako je teška optužba reći da su svi muškarci zaostali no to je činjenica jer žene imaju svoju paklenu zanimaciju za uveseljavanje već stoljećima! Ne, nije riječ o debelim svijećama ili dildoičnim spravama. Mimogrede smislio sam hrvatsku riječ za dildo jer čini mi se da je i nema. Dakle dildo bi po naški bilo «samojeb»! No da ne skrećem s teme. Žene su dosegle muškarčevu razinu postojanja onog dana kad je Franc Goblen, alpski četnik sumnjive spolne orijentacije rođen u Velenju 1786., izumio razonodu za žene i sve one manijake koji se tako osjećaju, a Boga mi i odijevaju. Dotični je to izmislio i nazvao po sebi posve slučajno prije nego li je preminuo od bolesti koja se može nazvati i sifilisom.

Da, dobro ste shvatili! Plejstejšn za žene je goblen! Ili goblen je plejstejšn za žene! Žene svoju ekstazu doživljavaju vezući goblene. Danima, satima, godinama… Mnogo godina prije nego li smo mi muški otkrili svoj ispušni ventil. Na temelju svjedočanstava mnogih žena vezanje goblena izaziva u ženama osjećaj sličan onome kad smiju nogom kročiti izvan kuhinje. A mi siroti kurati gadovi to nismo mogli pojmiti stoljećima! Još kad se sjetimo da je Vegeta izmišljena sredinom '70.-ih prošlog stoljeća jasno Vam je koliko smo mi muškarci zapravo nazadni i zaostali. Uistinu sramota! No, nadam se da će možda jednog dana djeca mojih unuka moći ravnopravno stajati uz široki bok ženama, divnim i veličanstvenim, jer ja danas to nikako ne mogu!

P.s.

Prije nego li zaboravim moram se osvrnuti na reklamu za jedan zatupljujući magazin za ove potrebe nazvati ću ga Sorry da se odmah ispričam svom ljudskom rodu što nisam učinio ništa da spriječim postojanje takvih debilnih časopisa. Dakle… U reklami kojom Sorry najavljuje svoj novi broj potplaćeni ženski glas kaže:

- Ni jedan selebrtij (naravno da se tako piše) nije stradao prilikom izrade novog broja Sorry-a ili tako nešto slično.

Pošto sam nekoliko puta naišao na taj časopis po bircevima i slično moram primijetiti da u njemu niti nema selebrtija. Sve neki lokalni niškoristi, bitange i Jelena Rozga koji se muvaju po tobože važnim mjestima. Onak… Jebem mu! To su novine?! Sin osobe koju ne poznajem niti znam čime se bavi viđen na potpuno nekom nepoznatom mjestu sa kćeri lokalnog poduzetnika za kojeg nikada nisam čuo. WTF?! Stoga možda bi bolje bilo da je najava za Sorry odnosno taj žnj časopis nešto tipa:

- Ni jedan selebrtij nije sudjelovao prilikom izrade novog broja Sorry-a. Zato što ih u Hrvatskoj ima svega osam. Mi ne poznajemo niti jednog od njih. Mi smo jadni!

fašist-domaćice

05 srpanj 2010

Ako išta mrzim više od prsta u guzici kojeg dobijem vozeći se javnim prijevozom, hvala Vam kolege seksualni prijestupnici, to je onda trend domaćica fašistica. Iliti ga možda bolje fašist-domaćice! Nema nikakve veze s keksom sličnog naziva. Gospođe moje drage, znam da ste si glavne u kuhinji i to sve, ali ja uistinu ne jedem palačinke s punjenjem! Koliko je to teško prihvatit?! Volim ih same i prazne. Da, jeo sam ih sa svim i svačim. Da, probao sam ovo i ono. Ma jeo sam ih i ovakve i onakve. Sve živo! Nije stvar u Vašim palačinkama ja ih takve jedem. Stvar je u meni. Ja sam drugačiji...

Nakon što kod tetkine strine ili nekog strašno bitnog roda gdje se zateknete s obavezom da jedete palačinke i nakon prvotnog šoka kada kažete da ih jedete prazne obično uslijedi slijedeći odgovor:

- Ma znam ja šta je! Nisi ti nikad jeo moje palačinke punjene džemom od dunje kojeg radim od bikovih muda sa prstohvatom metvice... (fuck you Ana Ugarković). Tvoja mama ne radi takve! Moraš probati i odmah će ti se svidjeti...

- Jebem mu B**a da mu jebem! Neću ništa u palačinki! – je tada obično moj odgovor

Molim Vas, shvatite! Ovo su moderna vremena! Postoje svakojaki ljudi bijeli, žuti, crveni, crni i ona četvorica u HSLS-u. Ljudi se žene osobama istog spola, životinjama, članovima HSLS-a, ljudi legalno gledaju filmove... Svijet postaje veliko globalno selo. Otvoren za sve i svakoga. Znam da će pomalo čudno zvučati no uz homoseksualce, Jehovine svjedoke, Brunu „razrokog“ Kovačevića i sve ostale čudake, kako ih zovete, pojavit će se i oni ljudi koji jedu palačinke – prazne.

Ne osuđujete te ljude! Oni su živa bića baš kao svatko od nas. Žive, uče, vole, ne gledaju RTL, imaju rođake koje ne vole... Dajte im priliku da budu drugačiji! Ne tjerajte ih da svoju palačinku mažu eurokremom, grkim pekmezom od šljive, ajvarom ili čim sve već ne Vi frikovi mažete palačinke. Neka zamota palačinku prvi onaj koji nema neku bizarnu sklonost!

Žalosno je što je ovo tek početak! Ima još mnogo takvih slučajeva kada se ljude diskriminira zbog toga što poznaju nekog tko je u HSLS-u, jedu palačinke prazne, primaju ga u šule, idu na koncerte Maje Šuput i slično. Jedan od primjera su tripice iliti ga fileki, aromatično skuhani kravlji želudci. Ljudi moji, ma jeo sam ih svugdje i na svakojake načine! Svugdje mi jednako ne valjaju! I ne neću probati tvoje jer su to isto fileki... Jebem mu B**a...

Protresti poslije uporabe

01 srpanj 2010

Svijet drvenih bojica više nikada nije bio isti nakon povijesnog dana kada je te dvije hiljade i neke sin obećavajući došao pred svoje roditelje, gospodin Smeđi i gospođa Crvena Bojica, i rekao glasno i ponosito:

- Mama, tata... Ja sam flomić!

Prvo što je gospodinu Smeđem tada prošlo kroz glavu nije bilo to kako mu ga sin prima straga od olovaka, flomastera pa čak i markera već to što će reći susjedi i rodbina. Uska i zatvorena zajednica drvenih bojica čvrstog odgoja ne bi prihvatila flomića u svom društvu. Mogao je zamisliti gospodin Smeđi kako bi mu se smijali u kvartovskoj pernici:

- Smeđi, 'ko ti šilji malog!

Premda mu sin nije dvojio niti trena, samo pogledom konzultiravši se sa suprugom, rekao je čvrsto i odlučno pokazujući prstom prema vratima:

- Odlazi iz ove kuće i da se više nikada nisi vratio!

Majka je samo briznula u plač, a otac šutke gledao kako se njegov sin jedini okreće i odlazi zauvijek kroz vrata svog obiteljskog doma. Danas je slučajno godina dana kako je otišla ta velika pederčina!

...

"Lako je uspjeti, treba znati propasti"

Neki dan sam vidio pomalo tužan prizor. Vidio sam ženu koja, ne etiketirajući nikoga, očito pripada onom miljeu što se otima za bolje mjesto u redu za besplatno bilo što. Temeljim procjenu na tome što je imala odjevenu majicu svog djeteta koje je evidentno završilo 8. razred osnovne jer je tako i pisalo na išaranoj majici. Uz to što je bila izuzetno prljava i neugodnog mirisa mislim da sam dobro procijenio.

Ali mi smo takav narod! Čudnim stazama kročimo do uspjeha. Najjači smo kad treba gaziti preko leševa, a najteži smo kada uspijemo! Bahati, arogantni, nemogući... No sudbina je žensko očito jer svako malo smjesti onome koga to ide. Tada se propada i lijepi za dno. Tada su svi krivi za neuspjehe. Tada smo svi borci protiv nepravde.

Ali nismo mi gladni zato što nemamo što jesti, nismo mi sirotinja zato što nemamo što obući, nismo mi smrdljivi i prljavi zato što nemamo adekvatne uvjete za život. Nismo! Mi jednostavno volimo biti fit pa stoga ne jedemo, nosimo prnjke jer je to sada veliki hit na zapadu. Mi smo super i sve nam je sjajno i bajno. Ma mi smo zakon!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se