Industrija ratnih igara iliti pijani moroni

23 studeni 2009

Fascinira me naprosto količina oružja na našim ulicama. Doslovno svaka šuga iliti „no good mother fucker“ može nabaviti geveru, bombu ili takozvanog „automata“ i laprdat naokolo i forsirat pravdu! Ono, jebem mu! Ne bih se osvrtao na tu svima iole poznatu temu da se igrom slučaja ne nađoh okružen prekomjernom zloporabom oružja. Opet! Što je zapravo najgore!

Kolega s posla je dobio dijete. Suviše mlad za moje poimanje roditeljstva, no njegov izbor. Tako je prošle subote njegova relativno svježa supruga sa limačicom stigla doma nakon nekoliko dana u rodilištu, a ne znam jeste li upoznati sa običajima u nas kada se dogodi baš to. Čemu dugujemo tu tradiciju ne znam no u slučaju dolaska majke s djetetom doma okupe se svi lokalni hahari, kolege, susjedi, prijatelji, rođaci i ine spodobe te vandaliziraju posjed obitelji s prinovom. Riječ je o čistom barbarskom činu kojeg nisam vidio dalje od Pitomače na istok odnosno Vrbovca na zapad. Pale se automobilske gume, a nerijetko i čitavi automobili do te mjere da država izdaje posebno hidrometeorološko izvješće lokalnim avioprijevoznicima. Obijaju se kontejneri proizvođača i obrađivača papira te se nabavljaju nevjerojatne količine otpadnog papira kao i što se unište stotine i stotine jastuka ne bi li se dvorište sretnih roditelja zasulo papirima odnosno perjem do koljena gledajući razinu zasutosti. U nekim ruralnijim krajevima uobičajeno je zidove kuće ukrasiti svakojakim samo ne suvislim natpisima, okačiti gusaka na objekt HEP-a (banderu) pa čak i medom namazati sve što se namazati može. Prilikom svega navedenog pije se mnogo alkohola, siluju žene pa i poneki kilaviji momčić. Zbog toga idem u teretanu zadnje vrijeme…

No, na takozvanom „sipanju“ kod mog kolege nije bilo baš tako divlje. Tek desetak vreća otpada se razasulo po dvorištu. Deseci živčanih slomova ukućana i nestašica alkohola kao i žena za zvjerstvo bili su dovoljan znak da odemo svojim putem dalje. Ovaj događaj se zbio na pola puta Bjelovar – Križevci te se nakon kraćeg vijećanja odlučilo. Idemo u Bjelovar jer ono… Križevci?! Gdje je to? No, potkrala nam se kardinalna pogreška. Nitko nije ukalkulirao u našu putanju lokalni bircuz slikovitog naziva „Zlatne kočije“ koji nam se eto našao na putu. To mjesto inače slovi kao leglo nemorala i sirovih strasti. Traktori na parkiralištu, živa muzika te 3 glasa za nasuprot mog jednog protiv. Kao čovjek koji poštuje izbor većine morao sam poći s momcima, a iskreno živo me zanimalo kako žurke toga tipa izgledaju.

Ne znajući običaje lokalnog stanovništva uletio sam u srce plesa poznatijeg kao „kolo“ te mi je trebalo bar 2 sata da se probijem van. Ja lijevo, oni lijevo… Mater im sitnu… Tada naletih na vidno alkoholiziranog ex djelatnika koji je gorio od želje da mi pokaže svoj pištolj kojeg je krio za pojasom. Alkohol, ekstaza i osjećaj da sam čelnik HDZ-a, kojih je mimogrede bilo neštet, je brzo splasnuo. Nisam kukavica no ne mogu se osjećati mirno pokraj oružja. Pogotovo na mjestu gdje ne treba mnogo da se potegne pištolj na nekog.

Nakon što ga pitah koji će mu ku… pištolj odgovori momak ne suviše bistro:

- Pa šta?! I zaštitari nose pištolje – pokazujući mi prstom na zaštitare objekta koji su sa vidljivom nelagodom nadzirali razdragano mnoštvo

Ne vidim ništa dobro u nošenju pištolja, noža, bombe, katekizma ili nečeg opasnog kao navedeno sa sobom na mjesta gdje se okuplja mnoštvo ljudi sa ciljem da se unište od alkohola sumnjivog porijekla nošeni srcedrapajućim stihom Mile Klitića ili koga već. Pogotovo ne priznajem takva jadna objašnjenja. Ne postoji opravdanje! Čovječe, pa zaštitari nose pištolje da se obrane od Vas morona koji nosite pištolje sa sobom. Zamislite samo kako bi bilo da se hrpica od 20 imbecila neukih zakrvi na takvom mjestu i krenu pištolji i noževi pa tko bih zaustavio… Grozno mi je to vidjeti i osjećati se tako nemoćno. Grozno mi je ovisiti o raspoloženju lokalnog kretena koji me ispod oka gleda samo zato što me ne poznaje. I onda jedan moj djelatnik još zašlata njihovu omiljenu konobaricu a.k.a. Mica the cica. Ono… Jedva smo izvukli živu glavu!

Priznajem, popijem i ja. Zabavljam se, veselim, ali nikada mi nije palo na pamet nositi sa sobom sredstva razračunavanja. Niti mi je palo na pamet družiti se s oružjem. Ljudi moji čemu! Pa dovoljna je sekunda da se uništi ne jedan već nekoliko života. Nerijetko onih koji se slučajno zateknu na krivom mjestu u krivo vrijeme. Pa ako želiš izložit svoj život pogibelji izazivajući otvoreni sukob i potezanje oružja, kretenčino, ostani doma i gledaj RTL. Nemoj nas ostale ugrožavat! Kad ćemo već jednom naučiti?!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se