Keksploziv Koestlin

30 rujan 2009

Drniš je jutros potresla šokantna vijest. Kuloarima, točnije oba lokalna kafića, je prostrujala zamalo skandalozna vijest kako je njihov sugrađan estradnog imena Željkić Pederkić (23) ratni vojni invalid i nosioc svih odlikovanja iz rata te izumitelj guzočepa s okusom ananasa trudan ni manje ni više nego sa Mirnom Berend. Jutros smo ga uhvatili raspoloženog za razgovor u stričevoj autolakirnici. Poslušajmo što nam je Željkić rekao:

- Ma kaj god! Ma nisam uopće trudan. Premda bi me Mirna i mogla napumpati. Tak mi je muškobajanjasta, kaj ne?!

Dodao je potom zanimljivi sugovornik kako se učlanio u lokalni ogranak XXX sranke (hadeze naravno) jer kako kaže:

- Ima ih tak lepih, ono! Mene mogu uvijek poharat! (hihot, hihot) Zacopal sam se sam tak u onog, kak se zove, Stipe Smrdiš. Boksač onaj ili kaj već... Tak bi mu papal pakšu, ono...

Ova šokantna vijest je potpuno zasjenila krvavi prošlotjedni obračun ozmeđu Jon Bon Jovija i Massima Savića. Sukob je, podsjetimo se, izbio nakon što se spomenuti dvojac nije mogao usuglasiti oko toga tko je veći Talijan. Nakon kraćeg sukoba ispred turbo cool urbanog lokala "Anto Poglavica" Jon Bon Jovi je sjeo na svog plavog ponkija marke ROG i odvezao se prema selima sa pretežitim srpskim stanovništvom dok se Massimo ženinim Renaultom 4 odvezao preko ruba litice.

Ovo je prijepis zadnjeg izvještaja jedne nacionalne germanske tv kuće čiji su novinari pronađeni u zagrljaju samoubojstva ugušeni smogom svog ispuha u njihovom službenom vozilu nedaleko Ogulina. Otkrio ih je i pritom načeo lokalni medvjed B. (2,5) od prije poznat lovačkom društvu Fazan iz Tounja.

R.I.P.

Zdrav razum i osnove novinarstva!


Humanitarije

28 rujan 2009

Stajavši za sudoperom i perući posuđe najfinijim deterdžentom koji se može kupiti novcem gospodin začuje škripu vrata te topot malih nogu. Okrene se brišući ruke te ugleda svoga školarca kako juriša prema njemu vičući:

– Oče, oče! Shvatio sam što želim biti kada odrastem!
– Što dječače?
– Homoseksualac kao i ti!

Na tren mu se orosi oko te čvrsto prigrli sina nošen osjećajem ponosa.

– Sine... Otac će ti biti presretan! Hajde potrči k njemu i obraduj ga.

Te ga uputi ocu, načelniku općine ispred demokršćana, koji je baš nešto radio u vrtu. Tek što mališa potrči van slika se zamrzava i u kadar ulazi M. M. Kovač te zavapi ispod brka:

– Hvala ti moj dobri anđele...

I onako zgrčenog lica iz pojasa izvuče startni pištolj kojeg je otuđio atletskom klubu Split te se opet rani u rame. Odmah po padu njegove trupine na tlo oprano sredstvom protiv bakterija vrhunske kvalitete u kadar uz škripu guma ulaze Bojana Gregorić i Zdravko Škender sa veoma ozbiljnim zamalo zabrinutim pogledima te iznose poruku. Naizmjence!

Zdravko: - Trknimo se šupcima i spriječimo trgovanje kineskim automobilima pri kurdskoj gay zajednici. Još danas!

Bojana: - Pozivom na broj 060/×××-××× još danas donirate 6,80 kuna za kurdsku gay zajednicu i dječju bolnicu u Klajićevoj te time omogućujete vožnju liftom onima kojima je to najpotrebnije i utočište koalama u Australiji koje su stradale u požaru opustošenim krajevim.

Zdravko: - U cijenu nije uključen PDV!

Na to se pomalo pridiže M. M. Kovač te kroz bolni jauk ipak smogne snage izreći:

- Hvala!


Krepaj Frano Lasić

16 rujan 2009

Kad jednom postanem oronuli i ogorčeni starčić, inventar lokalnog bircuza, ne potpuno upišan, no ne i potpuno suh, prepun besmislenih priča i kritika, vrsni poznavaoc svega i svačega nitko mi vjerojatno neće vjerovati da se dogodilo i ovo. Stoga osjećam potrebu sada Vam napisati jedan od najdražih mi događaj. Sada dok sam koliko toliko vjerodostojan, pri zdravoj pameti i ne sasvim upišan.

Nekoć davno dok još bjeh mlad…

Tvrtka moga oca je radila vodoinstalaterske radove u jednom zatvoru u neposrednoj blizini Bjelovara. Točnije mijenjali smo klonje! Ne bih volio govoriti o kojoj je ustanovi riječ čisto zbog zaštite ljudi koji tamo rade i zbog zaštite njihove privatnosti. No, iskoristio bih priliku i pozdravio Boška iz Šandrovca, čuvara u tom zatvoru, i njegove dvije klinke, Anita (8) i Leona (6):

- Di si Bole?! Kako je? Je l' još uvijek imaš onog zelenog golfa BJ – 437 – AU?

Nego, da se vratim temi. Za vrijeme trajanja radova velik dio ćelija je bio privremeno ispražnjen zbog sigurnosti radnika i njihove opreme što je sasvim logično. Svaki dan smo se podvrgavali rigoroznim sigurnosnim provjerama. Moglo bi se reći da je sve bilo po P.S.-u! Tada sam zapravo po prvi puta vidio kako izgleda jedna kaznionica iznutra. Zatvorenike doduše nisam imao prilike vidjeti zbog više navedenih fizičkih barijera i rješenja. Bio je to zanimljiv posao moram priznati.

Reklamacija je bila zanimljivija…

Zamalo mjesec dana kasnije dobili smo dojavu o jednoj uništenoj klonji te sam se javio dobrovoljno da odradim tu navodnu reklamaciju. Ono, sitnica! Tada nisam znao da je sranje, doslovno, bilo na katu sa ženskom populacijom. Čim sam došao na ulaz u kaznionicu upoznali su me sa situacijom te upozorili što da činim u bilo kojem izvanrednom događaju. Do tada su svi radovi već bili završeni pa je kaznionica radila punim kapacitetom, ali svejedno pomislih:

- Ljudi, riječ je o ženama?!

Dva dobro naoružana čuvara se samo nasmijaše pogledavši se međusobno. Tada sam shvatio da nešto nije u redu! Ćelija u kojoj sam trebao zavrnuti nekoliko otpuštenih vijaka je bila ispražnjena zbog moje sigurnosti no ostale su bile krcate. Čim smo ušli u taj hodnik počelo je nabijanje po vratima ćelija, vrištanje i zazivanje. Hodao sam, ne baš sasvim ugodno, između dvojice čuvara. Zatvorenice (žene, djevojke, mahom udovice) su nenormalno divljale i vikale... Sve glasnije i glasnije! Uglavnom su vikale čuvarima da im daju mene da se malo poigraju! Doduše ne baš tim riječima!

Ćelija u kojoj sam trebao raditi je bila otvorena, a iz okolnih je dopirala sve glasnija buka i galama. Doslovno! Stotine i stotine napaljenih ili što već žena je doslovno rasturalo zgradu. Ogromna čelična vrata na pojedinim ćelijama su doslovce škripala kao da će popustiti svakog časa. Strah je već sada bio sve prisutan! U jednom trenu jedan od čuvara je čak nazvao sa hodničkog interfona šefa osiguranja da ga pita za mišljenje jer je stanje izgledalo kao dobro organizirani izgredi!

Nakon što je spustio slušalicu okrenuo se kolegi i rekao:

- Morat ćemo ispraznit odjel! Bit će sranja!

Tad se okrenuo prema meni, progutao knedlu i rekao:

- Mali, tebe ćemo zatvorit u ćeliju na par minuta. Tu ćeš biti najsigurniji!

Ni ne pitajući me za mišljenje krenuše zatvoriti golema čelična vrata ćelije sa mnom unutra dok su u pozadini napaljene babe već zamalo preuzele zatvor i nahrupile na mene u želji da me… Što već! Prije nego se vrata zatvoriše potpuno jedan od čuvara je dobacio:

- Sretno!

Sjećam se da sam pomislio samo jedno!

- WTF?!!!

Usr'o sam se od straha! Zatvorili su me u ćeliju iz koje ne mogu pobjeći sve ni da moram, a da stvar bude gora vrata se otvaraju samo izvana gdje i jesu napaljene žene koje žele samo mene! Tko bi ikada rekao da će me biti strah toga?!

Sjedio sam nekih pola sata na krevetu ćelije, a buka na hodniku se postepeno stišavala. No ipak svako malo se začula buka na vratima moje ćelije praćena vriskom i ženskim glasovima. Sjedio sam, znojio se, strepio… Nakon nekog vremena je buka sasvim utihnula i ona dva grmlja su se ipak sjetila doći po mene. Uz sve one neplaćene kazne ne bih im mogao zamjeriti i da su me i ostavili tako neko izvjesno vrijeme.

Vidno šokiran sam krenuo prema izlazu s odjela dok su se ova dvojica samo smijala smeđoj fleki na mojem kombinezonu u razini kukova. Priznajem da mi fakat nije bilo svejedno. Jedva sam čekao da odem iz zatvora. Dobro se sjećam šefa osiguranja koji se očito zabavio mojom patnjom jer je bio izuzetno vedar dok sam se odjavljivao. K'o sad se sjećam što mi je samo kratko uz podsmjeh dobacio:

- Žene…

Tad mi je sinulo! Pa da, jebote! To su žene! Prave pravcate ženske žene koje ja kao oličenje heteroseksualnosti obožavam! Uspio sam napaliti ili što već stotine i stotine žena do te točke da su zamalo razbile pola zatvora ne bi li došle do mene samo svojom pojavom - opet. I to potpuno odjeven! Što bi tek bilo da sam se prošetao odjelom u kupaćem?! I na kraju mi jednostavno ne preostaje ništa drugo doli zaključiti:

- Ja sam predmet požude i žene me obožavaju!

To je, naravno, odavno poznata činjenica. No vođen tom besprijekornom logikom dolazim i do slijedećeg zaključka:

- Krepaj Frano Lasić, ti ultimativni ljubavni stroju, jerbo ja sam tvoj nasljednik!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se