Stand up

12 ožujak 2009

Možda se okušam u stand up komediji! U fušu malo… Najduhovitija sam osoba koju poznajem, oku sam si ugodan i mase me vole. Recept za uspjeh je odavno poznat, a ja imam sve sastojke. Show bih otvarao na slijedeći način:

- Pozdrav svima! Ja sam vaš stand up komičar za večeras. Premda ne izgleda tako ja uistinu stojim!

Kratka stanka. Onda bih ukazao na svoju visinu, a rulja bi se razgalila od smijeha i to bi trajalo satima. Možda bi zbog vizualizacije pomogao podatak da bih na stejđ izašao u pink trikou. Tada bih se obratio nasumično odabranoj gospođi u trećem redu te referirao na njenih 1.96 sa doskočicom tipa:

- Nije meni Franjo Arapović tata kao nekima među nama, brkati gospodine…

Još više smijeha i još više grčeva u donjem potrbušnom djelu među publikom, a ja bih samo zbunjeno stajao na pozornici. Držeći mikrofon u lijevoj ruci, a desnom bih pokušavao izvući triko iz guzice.

I to je otprilike to za sad! Nema sumnje da sam veoma duhovita i nadasve zanimljiva osoba pa je stoga uspjeh neizbježan. No kao dokaz priložiti ću još jednu šegu iz svoje prebogate kolekcije pošalica.

- Hrvati su veoma tužan naroda…

Tada bi se zavukao muk među redove, a samo bi nasumično odabrani provokator pitao:

- Koliko tužni?
- Jako tužni! Čim dopuštaju ljudima kao što sam ja da se bave komedijom!

Naravno, salve smijeha za kraj, par srčanih udara, bruh i naramak grudnjaka na pozornici. Ponekad je baš lijepo biti ja! Ali nikako danas!


Zrno mudrosti

04 ožujak 2009

Najveću životnu lekciju, začudo, sam dobio od jednog alkoholičara još kao klinac kada je taj banuo ispred mene izlazeći iz zadružne trgovine sa pivom u ruci s(p)retno preskočivši dvije stepenice, naslonivši se pritom na mene te izustivši:

- Sinek, jebem ti Isusa malog, bježi iz šume kad vidiš zeca da nosi ražanj!

I tako neshvatljiva glupost tada danas je postala moja najveća životna lekcija. Tek mnogo, mnogo godina kasnije shvatio sam što je taj zanesenjak htio reći. Vjerojatno ni sam tog nije bio svjestan, ali bio je u pravu. Šume su naša pluća i ako pokosimo sve šume svijeta i napravimo najveću rolu wc papira ikada to neće biti vidljivo s Marsa, a glasovi iz dijaspore će ionako i dalje biti presudni!

Tko bi to rekao! Odgovor mi je bio cijelo vrijeme pod nosom, ali ga nisam mogao sročiti, a sada… Sada znam da je pijanac bio u pravu. Sada sve ima smisla! No sjećam se da je rekao još nešto kako je odlazio:

- Sad me pusti… Idem se srušit u grabu i možda smrznut do jutra…

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se