Veliki peh

29 srpanj 2008

Postoji jedna doskočica kojoj sam se smijao, ali sam je se također pribojavao. Kaže: Alfa u srcu, rupa u džepu! I uistinu je tako! Lijep auto je 156-ica i stvarno volim taj auto. No, uz taj auto se vežu i poveći financijski izdaci za održavanje. Pogotovo ja imam poprilične izdatke jer godišnje prevalim duplo više kilometara nego što je prosjek hrvatskog građana. Možda malo i više!

Sinoć u poslijepodnevnim satima se dogodilo nešto što nikako nije poželjno. Na bilo kojem automobilu, a kamoli na skupoj i zahtjevnoj Alfi. Puknuo mi je zupčasti remen! Vjerujem da postoji i stručniji termin, ali ja ga jednostavno ne znam. Sasvim neočekivano i puno, puno ranije nego što mu je predviđen rok izmjene remen je odlučio pući i otići u vječita lovišta.

Osnovni set remenja i španera, za koje također postoji neka stručna riječ kojom ja ne baratam, stoji poprilično. Otprilike kao jedna prosječna minimalna plaća pa na više. Skupo, ali tako je i remen se mijenja bez prigovora kad zato dođe vrijeme. No kod puknuća remena zamalo uvijek nastrada i glava motora odnosno ventili, a cijena glave motora je ono što me plaši.

Majstor kojem sam odšlepao auto me pokušao utješiti navodnim mehanizmom zaštite ventila u slučaju pucanja remena, ali nekako se bojim da je i glava motora otišla u vječita lovišta skupa sa remenom. Imam se i razloga bojati jer do sad me sreća nije pomazila niti sa jednim kvarom kojeg sam doživio sa tim autom.

Nesreća nikada ne dolazi sama. Točno! Prije dva tjedna mi je izdahnuo i akumulator, a samo tjedan poslije ventilator sistema ventilacije kabine. Dva naoko debilna i sitna problema, ali zajedno poprilično skupa. Zapravo još uvijek sam dužan starome nešto novaca što mi je pozajmio i sad ovo.

More i godišnji odmor koji sam napokon otkako radim trebao iskoristiti mogu zaboraviti. Šteta! Bilo je velikih planova. Odlazak u inozemstvo, točnije Belgiju, na utrku Formule 1 također mogu zaboraviti premda sam sebi obećao da ću svakako ići. Što ne volim kad moram prevarit sam sebe!

Jedina svijetla točka u ovoj tmini koja me obuzela je činjenica da mi se automatski smanjuje intenzitet posla jer više ne mogu laprdat Hrvatskom u potrazi za svakojakim dijelovima i potrepštinama što direktno znači da mi ostaje više vremena za boravak u uredu odnosno moći ću napokon stati na loptu i početi objavljivati nešto. Mislim da bi bilo i vrijeme! Srozao sam se na 2 - 3 posta mjesečno.

I tko zna?! Možda baš ovih dana objavim nešto što će privući pažnju nekoga tko će mi ponudit neke ogromne pare za neku kolumnu ili nešto. Neki časopis tipa "Vodoinstalater u kući, život u sreći", "Smokvin list" ili čak "Mila" (ako to sranje još uvijek postoji), a zadovoljio bih se i "Modrom lastom". Možda smiješno, ali nije nemoguće! Mora se i meni nekada osmjehnuti sreća.

P.s.

Fanny nisam te uopće primijetio neki dan. Jesi li mi to ti bacila grudnjak na šajbu ili...

Moje grčko suđenje

17 srpanj 2008

U velikom sam deficitu s vremenom, ali na ovo se ipak moram osvrnuti. Ti Grci su strašni! Nema šta! Nakon što su ovog lika držali godinu dana u pritvoru ostavili su na mene dojam kao da im je pravosuđe u kurcu k'o da im je HDZ na vlasti. Kad ono mahuna! Suđenje po kratkom postupku. Ni pet ni šest nego odmah 14 godina. Svaka ima čast! Nepravedno ili ne, to sasvim druga tema. Ja se jednostavno divim njihovoj brzini i hrabrosti. Svaka vam čast gadovi jedni grčki!

A ti Laptalo… Narkomančino jedna!

Potez Rvacka – EU (prognoza)

02 srpanj 2008

Nakon što je ulazak mile nam domovine u zajednicu Europčana postao upitan Irskim odbijanjem svega nam svetoga. Ivo odluči povući neke rigorozne poteze. Sve ne bi li spasio dosad polovično obavljene pregovore. Tako jedan dan sakupi svoje najjače snage, najveće muškarčine kojima Rvacka raspolaže, najveće sinove roda svoga…

Sve redom pred njim se skupe isti. Momci k'o od stijene odvaljeni! Šeks, Luka Bebćev, Jadranko Kosor, lav Jandrokovć, onizi Kalmeta, koalicijski sinovi Đurđ Adlešić i Štef Friščićev te mali kontraBajs. Ivo k'o Arslan tada glasno kaže što činiti se mora.

- Sinovi moji, uzdanice moje, zove vas Ivo sokolovi. Stanje je teško, teže no ikad. No slomit Irci nas neće! Lobirati, lobirati i lobirati! To nam je činiti. Uvjerit ćemo mi njih gore u Evropi da im Rvati trebaju. Ali bit će to težak posao. Pravi muški posao! Prolit će se suze, prolit će se znoj, prolit će se krv… Od vas ovdje okupljenih tražim da date sve što možete pa i malo više i ako netko misli da nije dovoljno muško za ovaj zadatak neka odmah odstupi. Nitko mu zamjeriti neće!

Nastao tada kraći muk. Lica ozarena strahom krišom se stadu pogledavati ne bi li se vidjelo hoće li tko odustati. Tišinu tada prolomi plač. Kalmeta i lav Jandrokovć briznu u plač te se povukoše iz društva pravih muškaraca.

- Idite kćeri Rvacke, nitko vam zamjeriti neće. Bolje da se sada zna tko je sa mnom, a tko na sljedećim izborima neće biti na listi.

Pognutih glava posramljeni dvojac, ne po prvi put, šutke se počne udaljavati od odabranih i navodno sposobnih. Samo Jadranko dobaci komentar kratko:

- Pičke!

Tako Ivo okupi oko sebe snage i krene putem Evropskih pustopoljina lobirati ulazak nas 4 i pol milijuna građana te 18 milijuna pripadnika domovinskog rata. I lobira li ga lobira, lobira! Što on što njegov nazadni tim. Ništa samo krv, suze i znoj!

Prolaze tako godine, prolaze tako vjekovi, švicarske banke napuniše se kunama, a čelni ljudi Evrope odluče ipak pružiti neku priliku malom, ali ratobornom narodu od kojeg je i sam Bog potekao. Sastavili tako prijedlog. Zadnju šansu za nekakav ulazak Rvata u zajednicu pravih. Obrati se tako Ivi čelni čovjek Evropske idile:

- Vrijedni ste bili. Lobirajući, ne reformirajući. No i tako ste pokazali zavidan trud i volju da postanete nama isti. Treba to nekako nagraditi. Problem je u tome što EU više ne prima nove članice u svoje redove, Irci rekoše tako, ali uspjeli smo i tome nekako doskočiti. Osnovat ćemo jednu malu Balkansku uniju koja će se pridružiti Evropskoj uniji. Unija ipak nije država te se može pridružiti našoj uniji pa ćemo tako zaobići pravila koja smo sami stvorili.

- Unija? Kakva unija? – u čudu upita Ivo – Pa o tome nismo nikada razgovarali!

- Ne strahuj ti doktore nitko ne zna čega! Naš plan je nepogrešiv. Balkanska unija će biti samo formalna stvar na koju vi morate pristati jer ovo je zadnja opcija koja vama se pruža. Jedina koja je zapravo moguća. Ali ne strahuj! Mi ćemo sve dogovoriti između vaše zemlje Rvacke i Istre.

- Istre?! Kakva Božja Istra?! Pa Istra je dio Republike Rvacke? – izbezumi se Ivo kao i njegov nazadni tim

- A da?! – zbunjeno se zagleda neupućeni Evropski čelnik – Istra je dio Rvacke?

- Da! Skoro oduvijek!

- Jebi ga, onda ništ! – odgovori taj veliki Europčanin Borut






<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se