Put

27 ožujak 2008

Kuda sada da pogledam kada oko mene sve je krv. Čak ni nebo mi više ne može pružit spas. Sumrak pada i nebo crveno postaje. Ne vrijedi mi stajati, moram poći dalje. Još ovo polje moram proći…

Mrzim ove nepregledne ravnice. Pogotovo sada kada ne umijem odvratiti pogleda sa zla koje je ostavilo trag. Crven, ljepljiv trag što postepeno prerasta u smrad. Možda noć sakrije ono što ja više nikada neću moći sakriti.

Slab, hladan povjetarac noći sa sobom nosi miris onoga što ne želim gledati. Mjesec kroz vedru i suviše mirnu noć obasjava otvorena rebra nepoznatih. Lešinara nema, a koraci se čuju. Preživjeti ću noć, neću stati i osvrtati se. Preživjet ću noć.

Jutro donosi spoznaju da sam satima daleko od onoga što me prognalo. Miris krvi zamalo je potpuno nestao. Ni dalje ništa ispred mene osim ove beskonačne nizine. Plitki potoci se počeše nizati meni s boka. Zastati ću i popiti vode. U rijeku neću gledati.

Visoko podne će me pratiti dugo, duže nego ikada. Koračam već satima. Umoran sam i pomalo gubim volju za time što je ostalo od mog života. Koraci! Pijesak se uhvatio za krvavu ranu na mojoj bradi, a koraci se čuju.

Tako predvidljivo sumrak počinje da navlači zavjesu. Noć će biti suprotnost prethodnoj. Na obzoru se pojavljuju veliki i teški oblaci što ne nose ništa dobro. Koraci se nižu, a noć se plašim. Snage više zamalo nemam.

Noć se opet nadvila nada mnom. Oblaci sakriše mjesec ovaj put i oko mene samo tmina. Tamnija od bilo čega što sam ikada vidio. Koraci sve glasnije tuku, ali ne moji. Mene noge izdaju i umor me možda dograbi prvi. Odavno znam da ne putujem sam.

Ovaj pokušaj bijega više nema smisla. "To" je već zamalo iza mene. Glupo i nadobudno sam uopće pomislio da bi se netko mogao izvući sa tog velikog i nepreglednog polja. Zašto bih ja bio sretniji od ostalih što ih je sustiglo "to".

Mrak me ipak sustigao prvi te mi oduzeo svaku priliku da vidim "to" od čega sam pokušao bježati. Toliko koraka u krivom smjeru i toliko dug pogled samo naprijed, a sada neću moći ni vidjeti zvijer što me prati. Ipak ću se okrenuti i apsorbirati mrak da vidim "to", a "to" što putuje iza mene sam samo ja...

Blagdanski post i post za veliki petak

21 ožujak 2008

Povijest je onakva kakvom je pisac zapiše. Točno! Što bi značilo da možda ništa što smo učili i što znamo nije točno ili barem točno do kraja. Tako je i sa vjerom. Nisam previše upoznat sa drugim vjerama, ali znam ponešto o katolicizmu odnosno kršćanstvu pošto spadam u taj ogranak vjerovanja. Krstili su me kad sam bio suviše mlad da bih mogao odlučivati sam, pa…

No nisam praktični vjernik. Više sam praktični nevjernik! Naročito teško mi je biti pravi vjernik kada kao istinski vodoinstalater i čuvar života znam pravu istinu o tom Isusu i svim njegovim pothvatima kroz povijest.

Ovaj vikend se slavi pobjeda tog tipa nad smrću za što ne postoje točni podatci ili čvrsti dokazi. Možda se zato taj opijum naroda naziva vjerom?! Toliko su nejasne činjenice oko tog događaja da ne postoji fiksan datum kojim bi se obilježio taj blagdan. Neki pisac je to vjerojatno odokativno zapisao. Kao, jedan je pobijedio smrt… Negdje početkom proljeća…

Istina je da je Isus uistinu postojao. No prava istina je malo drukčija. Isus je bio sin jedinac jednog poprilično utjecajnog vodoinstalatera toga doba, ali nije pošao očevim stopama već je postao stolar. Otac iliti Bog mu je to zamjerio, ali ga se nije odrekao. Ipak mu je bio sin jedinac. Štoviše uvijek je bio tu za maloga. Znate ono kad je kao pretvorio vodu u vino? Čisti primjer postojanja i utjecaja vodoinstalatera kroz povijest. Bilo je doduše još takvih primjera utjecaja vodoinstalatera. Razdvajanje kopna od vode, opći potop, razdvajanje crvenog mora… I još nekoliko da sad ne nabrajam!

Uglavnom većina stvari opisanih u svetim knjigama se zbila i to je uistinu netko tada zapisao. To što je taj netko imao smisla za pisanje kao ja je sad manje bitno. Jebi ga, tip je zajebo i šta sad?! Sad nek vjeruju!

Premda sam se trudio naći točne podatke o tom razapinjanju i uskrsnuću u prastarim vodoinstalaterskim knjigama nisam potpuno uspio. Kao mladi vodoinstalater nemam još dozvolu za sve razine pa… Ali su mi stariji vodoinstalateri natuknuli da je Isus imao okršaj sa zakonom zbog nekih kredita i raznih dugovanja. Navodno je i ušao u okršaj sa leasing kućom zbog magarca i šta ti ja znam!

No, šta je bilo bilo je! U narod se uvukao blagdan po kojem Isus pobjeđuje smrt i to se više ne može promijeniti. I vjerujte mi ja to neću ni pokušavati promijeniti. Nek narod slavi ako ima para! Štoviše, želim svim vjernicima koji ovaj vikend imaju Uskrs sretan i blagoslovljen Uskrs, a ostalim ljudima i pripadnicima drugih vjera želim puno sreće u izbjegavanju tv programa sa vjerskim motivima.

Slavili ili ne slavili Uskrs, meni je svejedno, ja ipak svima želim uspješan i ugodan vikend te puno uživanja u trci koja nam je na rasporedu i nadam se da će biti puno, puno opijanja pošto je produžen vikend! Pozdrav do ponedjeljka i dihtali vam spojevi, a dehidrirali vam dušmani!

Papa test

19 ožujak 2008

Imam neki čudan problem zadnjih nekoliko godina. možda i duže, ali sam tek zadnje vrijeme postao svjestan toga. Smiješan problem! Ne znam zašto ni kako, ali polovica pa možda i više mojih predviđanja i nesuvislih nagađanja se dogodi ili već nekako ostvari.

To je možda neka familijarna crta ili nešto jerbo svatko koga moja majka sanja se ili porodi ili umre. Zbog toga ima zabranu pričanja o svojim snovima. Ako me i mora zgromiti veliki bata na nebu bolje neka to bude iznenađenje nego da se ja sad opterećujem s tim!

Možda i nisam neki prorok. Možda je sve samo faktor slučajnosti ili paradoksa. Zapravo vjerujem da je tako jer nikako do sada nisam uspio tu mogućnost iliti dar kapitalizirati po kladionicama ili sličnim ustanovama. Mater… Ipak pokušavam i dalje! Kad-tad će NK Moslavina osvojit ligu prvaka!

No ponekad se bojim svojih snova koji se ostvare. Zastrašujuća je spoznaja da se obistinilo nešto što sam ja prognozirao ili sanjao! Barem meni! Pogotovo ako je riječ o nečem lošem. No neki dan sam sanjao nešto čega bi se i netko drugi mogao bojati. Naime, sanjao sam da mi se jedna od blogerica javila i rekla da je trudna. I to jedna blogerica koja se nalazi među mojim linkovima.

Neću za sada reći o kojoj je blogerici riječ, ali ako se to uistinu obistini vjerujem da ćemo biti obaviješteni na vrijeme. I ne, ovo nije patka! Stvarno sam sanjao da me kontaktirala jedna blogerica i priopćila mi da je trudna. Sad ćemo vidjet koliko je Veno uistinu vidovit! Supruge, djevojke, žene, dame, majke… Sretno!


Krenimo gospodo...

14 ožujak 2008

Dan je počeo izvrsno! Petak kao petak, moj najdraži dan. Sve je sjelo na svoje mjesto! Nikakvi grčevi ni bolni pogledi uzrokovani poslom i nepotrebnom žurbom kao inače. Čak je bila i plaća što mi je dodatno razvuklo osmijeh po licu.

A onda hladan tuš i šaka u oko! Otvorim novine i imam što i vidjeti. Prokleti Luka Nižetić! Prokleta Iva Šulentić! Tako nešto meni iza leđa… Dabogda imali vode… U koljenu! Šta je sljedeće? Članak o novom jebaču Vesne Pisarović?!

Ipak hvala Bogu što sam takvo nešto vidio baš ovaj petak, a ne neki drugi jer bi inače bilo krvi po plaži. Jer ovaj petak, napokon, otpočinje moja velika i neopisiva ljubav. Otpočinje nova sezona Formule 1, naravno!

Tako dugo sam čekao veliku nagradu Australije i početak velikog oktanskog cirkusa. Jedva sam preživio zimu! Sa smiješkom sam čitao svaki članak o novoj sezoni, a trovao sam se clipovima prethodnih sezona. Tek toliko da izdržim. Krize su u navratima bile neizdržive.

Nemam namjeru sada i Vas trovati tehničkim podatcima i informacijama o momčadima koje sam marljivo prikupljao sve ovo vrijeme zimske stanke. Reći ću samo kratko kako očekujem vrlo zanimljivu sezonu sa velikim trijumfom Ferrarija na kraju, ali isto tako ne očekujem ništa posebno u prvoj utrci. Bit će to uglavnom opipavanje terena i uštimavanje bolida za europske utrke. Kao i uvijek!

Dakle počinje nam sezona, a ja sam uzbuđen k'o vjeverica! I budite sigurni da će ovaj vikend najmanje troje ljudi biti budno u ranojutarnjim satima. Ivica Blažićko, Neven Novak i ja. Pa krenimo gospodo…


Wc školjka vs. Čučavac

06 ožujak 2008

Otkada je rupe između guzova traje i neprekidna dilema kamo i kako je bolje i jednostavnije odbaciti svoj probavljeni otpad. Tema govana je kompleksna već sama po sebi stoga neću previše okolišati već ću usporediti samo wc školjku i čučavac. Neki dugi put ću se dotaći govana sa svim svojim podvrstama kao i nebrojno mnogo opcija tariguza.

Obični seronja bi mogao pomisliti kako nema neke velike i bitne razlike između wc školjke i čučavca. No grdno bi se prevario. Kao vodoinstalater mogu potvrditi da su ove dva finalna izdanka svakog govnovoda zapravo neusporediva.

Povijesno gledano čučavac je bio prvi. Prvi preci suvremenog čovjeka su vjerojatno ne shvaćajući u potpunosti svoju ljudsku anatomiju veliku nuždu obavljali samo zastavši usred obavljanja dnevnih poslova i izbacili svoj teret. S vremenom su zasigurno primijetili kako ih znatno manje govana pogodi po nogama ako samo malo zabace guzicu unatrag i zauzmu položaj polučučnja. Kasnije su samo odredili lokaciju za ćenifu i čučavac je rođen.

Wc školjka se pojavljuje mnogo, mnogo kasnije. Kao i većinu korisnih izuma osmislio ju je neki ljenoguzac kojem se nije dalo stajati, odnosno čučati, tih nekoliko trenutaka. Prve wc školjke su bile osmišljene kao eksterni kompleks uglavnom načinjen od drveta. Metal i keramika, kao i wc daske se pojavljuju u modernije doba čovjeka.

Čučavac – spas modernom čovjeku

Čučavac koji je u moderno doba sve manje i manje zastupljen u sanitarnim čvorovima diljem planete je zapravo prihvatljiviji za mjesta gdje je veća frekvencija sranja. Odnosno mjesta gdje boravi veća količina ljudi. Kao što su zatvori, vojarne, industrijski pogoni…

Čučavac je pogodan za navedena mjesta zbog svog faktora higijenske čistoće jer čučanjem iznad crne rupe nema prenošenja bakterija koje ostaju od prethodnog seronje na wc dasci, a i zbog pomalo neugodnog položaja polučučnja nitko se ne zadržava previše na čučavcu te je moguće ostvariti velik broj sranja u vremenskoj jedinici.

Mnogima je nepoznata činjenica da se debelo crijevo bolje, brže i kvalitetnije prazni u polučučnju. I nikada, ali baš nikada, vas voda neće pošpricati po guzici nakon što u nju bućne ogromno govno.

Sa financijskog stajališta čučavac je u današnje vrijeme zahtjevnije i kompliciranije ugraditi nego wc školjku, ali dugoročno je čučavac isplativa investicija. Naročito u poslovnim objektima sa većom količinom djelatnika koji mahom imaju tenziju pola radnog dana prosjediti na wc-u čitajući Talićnog Toma ili slična djela.

Wc školjka – posljednja oaza

Naprava koja je nastala kao luksuz s vremenom je stekla milijarde pobornike diljem svijeta te je postala broj 1 naprava u svijetu odvodnje govana. Jedina prava i možda jedina uopće prednost wc školjke je odmor koji se dobije sjedenjem. Odmor je to koji mnogi koriste kao vrijeme za relaksaciju, čitanje, pisanje, slušanje glazbe…

No sjedilački način sranja ima nekoliko velikih mana. Jedna od mana je velik gubitak vremena koji se provodi na wc-u, a koje bi se moglo iskoristiti za nešto produktivno. Druga mana, osobno mi najomraženija, je hladna wc daska. Tom problemu se može doskočiti, ali uz velika financijska izdavanja.

Treći problem je pojavljivanje grčeva nakon nekoliko desetaka minuta provedenih sjedeći na wc školjci u ne sasvim prirodnom položaju čitajući dnevne ili ine štampe. Četvrta mana wc školjke je već spomenuta u djelu o čučavcu. Riječ je o spomenutom prskanju prilikom govnetovog upada u vodu. To je jedan od problema kojeg znanstvenici već godinama bezuspješno pokušavaju riješiti.

Dakle, zaključak! Čučavac koji je pogodniji modernom čovjeku koji u potrazi za zaradom nema vremena za odmaranje na wc školjci je nešto manje udoban, ali je praktičan i higijenski čišći i što je najbolje zahtjeva kudikamo manje održavanja. S druge strane wc školjka, koja direktno utječe na gospodarstvo i svu proizvodnju svijeta, je možda posljednja oaza mira modernom čovjeku koji živi stresnim načinom života. Usudio bih se reći luksuz jer i slobodno vrijeme uistinu postaje luksuz.

Mišljenja su uglavnom podijeljena oko izbora finalnog izdanka govnovoda. Uz navedene mane i dobre strane ovih proizvoda svatko od nas ima i neke svoje želje i zahtjeve kada je riječ o tako intimnoj stvari kao što je sranje. Što god tko izabrao i odlučio primjenjivati ja podupirem u potpunosti jer mi vodoinstalateri ugrađujemo sve. I naplaćujemo masno!

Mačak u opancima

01 ožujak 2008

Ležeći na podu svoje premale sobe i zureći nepomično u jednu nasumično odabranu točku na stropu odlučio sam se prošetati predgrađem svoje mašte i nezrelosti. Čim sam nogom kročio u ta neograničena bespuća ugledao sam jednog lika kojeg nisam ni vidio ni čuo već godinama. Ugledao sam mačka… U opancima!

Sjedio je na klupi periferije mladosti. Tužno, bezvoljno i ofucano. U prvi mah ga nisam ni prepoznao. Shvativši da naprežem oči ne bih li našao dovoljno čvrst dokaz kojim bih potvrdio da je to upravo onaj poznati mačak, mačak koji je nekad imao čizme i koji je svojom domišljatošću oduševljavao generacije i generacije, on je odlučio progovoriti.

- Šta gledaš?! – odbrusio je prilično bezobrazno - Da, to sam ja! Mačak u čizmama.

Znao sam gdje sam, ali opet ovo je bilo pomalo neočekivano. Nisam očekivao da ću sresti baš njega i vidjeti ga u tako jadnom izdanju.

- Kako si ti mačak u čizmama… Kad na nogama imaš opanke? - usudio sam se

- Nemoj mi reći da si ti jedan od onih koji vjeruju da se priča završi kad zatvoriš knjigu?

- Pa nisam… - pokušao sam se opravdati – Samo…

- Sjedni ovdje da ti nešto kažem o bajkama. Nemaš ti pojma što se događa kad se zatvori knjiga!

Sjeo sam tako uz njega, pomalo prestrašen, ali dovoljno hrabar da saslušam ostatak priče. Iskreno, oduvijek sam sumnjao da likovi iz bajki imaju i život koji se ne prikazuje u djelima te vrste.

- Otvorena knjiga koja u sebi ima mnoštvo priča za djecu je vesela, vedra i svijetla… - počeo je pričati pun gorčine - Ali kad zalupiš koricama i vratiš knjigu na policu sve one vesele, vedre i svijetle stranice postanu tamne kao i priče zapisane na njima…

Mačak je i dalje bio brzog jezika kao što sam ga zapamtio iz dječačkih dana od kojih se ne mogu i ne želim odvojiti. Iako je tonom glasa ostavljao dojam da je ljut na cijeli svijet govorio je sasvim suvislo i mudro.

Pričao mi je što se dogodilo nedugo nakon što se priča koju svi mi poznajemo završila. Iznenadila me činjenica da je se područjem mašte odvijao težak i nepotreban rat. Rat kojeg je započeo kraljević koji je tako spektakularno pronašao i vjenčao svima nam poznatu Pepeljugu.

Kraljević je zapravo rat započeo zbog niza osobnih poraza koji su vjerojatno kulminirali bračnim problemima. Jadna Pepeljuga dugo nije mogla zatrudnjeti, a kad je napokon uspjela doživjela je spontani pobačaj. Na kraju je ipak zatrudnjela, ali sa konjušarom.

Rat se vrlo brzo proširio svijetom bajki. Rekao je mačak da se to sve dogodilo zbog onih likova koje su krasile ljudske osobine. Inat, prkos i zloba su uništile sve ono dobro koje mi ljudi znamo i pamtimo. Govorio je mačak o zlodjelima koja su se odvijala, a vrijeme je teklo. Čas naprijed, čas nazad.

Pričao je dalje kako je i sam sudjelovao u sukobima u službi svoga gospodara koji se, nažalost, nije vratio iz rata.

- Mislio sam da je rat najgore što mi se u mom mačjem životu dogodilo. Kako sam se prevario! Tek kad sam se vratio sam shvatio koliko zli i pokvareni mogu biti likovi iz bajki koji nose osobine tebe i tebi sličnih. – rekao je pomalo tužno gledajući u mene

- Kad sam se vratio nisam zatekao ništa. Dvorac su srušili, a zemlju podijelili oni što su se maločas borili do istrebljenja. Kao da su najbolji prijatelji!

Na tren je ušutio i pogledom ispratio neke jarebice koje je kao mlad lovio za svog gospodara. Tada se nakratko ustao i ispod sebe izvukao svoj rep. Barem ono što je ostalo od njega.

- Priča se kako će sve biti kao nekada i da će se sve ovo loše zabraviti.

- Pa vjerojatno će i biti tako! Doći će novi pisci i nastaviti će tradiciju lijepih bajki i basni. Zar ne?

- Nikada neće biti kao što je bilo prije rata! Svi oni što su imalo vrijedili bespotrebno su izgubili glave zbog tuđih ratova, a neki novi pokvarenjaci i profiteri su se dočepali vlasti. Žalosno! Koliko samo bitangi znam koje su koristile svaku priliku da se sakriju od sukoba, a sada su carevi.

- Misliš vuk i takvi?

- Ma kakav vuk?! Vuk je bio tamo kao i ja. Borio se samo da izvuče živu glavu, a na kraju je ostao bez svega. Žalosno, ali tri praščića su ovih dana velike face u svijetu bajki. Rata nisu ni vidjeli!

- A šta ti se dogodilo s tim repom? – pitao sam ga jer je sasvim mali komad tog repa držao u šapama preda mnom

- Izgubio sam ga u ratu! Nisam dobio ništa za to. Rat se dogodio i morao sam ići nitko me ništa nije pitao da bi me danas ismijavali oni koji su profitirali iz toga rata. Kao, imao sam krive ciljeve! Trebao sam ići u rat krasti i skrivati se po šumama.

- Uvijek ima takvih. To znaš i sam!

- Ma znam, ali nije u redu! Jednostavno nije u redu! Ovi gadovi imaju sve, a nezasluženo dok mi koji smo nešto zaslužili nemamo ništa. Ja sam morao prodati čizme da bih uopće preživio.

- A zato imaš te gadne opanke na šapama?! – nasmijao sam se malo

- Smiješ mi se mali, a?

- Ma ne, samo se šalim! Bilo je i kod nas nema dugo rata, pa…

- Znam mali, znam! Čitao sam taj vaš rat. Znam da je netko tamo zatvorio vašu knjigu i vratio je na policu.

Ovom izjavom mi je u potpunosti privukao pažnju, a neka čudna nelagoda mi je prostrujala leđnom moždinom. Jeza i zbunjenost, zapravo!

- Zar si mislio da samo vi pišete bajke?

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se