Radi se, radi...

28 siječanj 2008

Što pametno da vam napišem? Ništa! radi se punom parom. Počela je sezona javnih nadmetanja. Papirologije je puno za obradit. Treba kopirati, treba ovjeravati, treba pisati i sabirati izjave… Da, sve više razmišljam da nekako postanem javni bilježnik. Kakvu ti ljudi lovu mlate!

Subote mi više nisu zabavne. Nimalo! Zbog teško objašnjivih okolnosti primoran sam intenzivno raditi svaku subotu do daljnjeg. Utješno ili ne taj tempo će vjerojatno biti na snazi još maksimalno mjesec dana. Prekrasno!

Ovih dana je bila prisutna rukometna groznica. Bojao sam se da bi naša nacionalna vrsta mogla doživjeti debakl zbog ne tako dobre igre, ali eto na kraju smo ipak osvojili srebro! Ja sam i više nego zadovoljan. Jedan dizač utega, čini mi se Armenac, je jednom izjavio:

- Kažu da je osvojiti srebro isto što i izgubiti zlato. To kažu oni koji nikad nisu osvojili srebro!

Ništa, toliko od mene! Idem dalje na posao. Treba još mnogo toga obraditi, treba zaraditi i osigurati bolje sutra, treba rušiti vladu… Da gospodine Ivo, još uvijek ste na nišanu! Neće dugo koalicija, neće…


Lepa Brena

21 siječanj 2008

Nisam baš neki tip za narodnu glazbu. Pod time mislim na narodnjake! Folk i svakojake novokomponovane pjesme! Premda postoji uvriježeno mišljenje da uz vodoinstalatere, ali i ine cijevare narodno dolazi kao lepinja uz ćevape. Nažalost, tako je! Svi ostali djelatnici tvrtke u kojoj sam zaposlen uživaju u "inozemnim" hitovima. I to poprilično naprasito i bezobrazno, te time bacaju ljagu na nas ostale pripadnike radne klase.

Nisam pobornik takvog stila života, ali to je njihov izbor. Osobno nikada ne biram kafane gdje se pretežito slušaju svakojaki GRAND hitovi sa područja ex Jugoslavije. Ja biram kafiće! To jednostavno nije moj đir, a hvala Bogu još uvijek imam pravo izbora. No neću tvrditi da se nikada nisam derao iz sveg glasa na neki srce drapajući komad kojeg prati milozvučna harmonika. Iskreno, 'ko nije?! Svi znamo da postoji prelomna točka svakih svatova, krstitki, sprovoda kada netko povede pjesmu i onda se svi uključe i to je to! Onda svi znaju sve pjesme, svaku notu svake pjesme dok alkohol radi lom. To su uglavnom izdvojeni incidenti.

Ali opet i tada, raja obično pjevuši hitove nastale prije devedesete. Rijetko kada se provuče kakav novokomponovani singl. Koliko sam shvatio ove svoje poznanike koji su deklarirani i pasionirani ljubitelji narodnog pjesme nastale prije rata imaju veću vrijednost i kvalitetu, koja je kao u ovom žanru važna. Pih! I baš nakon ovog navoda dolazi vrijeme da i ja priznam da postoji jedna pjesma koja me naprosto izluđuje. Također nastala prije rata, negdje sredinom '80.-ih. Jednostavno mi prejebena, a ni sam ne znam zašto.

Iz naslova se može otkriti o kojoj je pevaljki riječ i vjerujem da apsolutno svi znaju za nju po legendarnim pjesmama kao što su "Mile voli disko", "Luda za tobom" i mnogim, mnogim drugima. No, pjesma koja mene naprosto izluđuje je možda manje poznata, blago pop-rock aranžmana naziva - "Sanjam". Ubite me ako znam zašto mi je ta pjesma dobra, ali skoro svaki dan zavrtim spot te pjesme prije posla i onda sam lud. Nabrijan! Eto, i to sam vam priznao. Ne osuđujte me, ja sam samo obdaren čovjek!

…sanjam kako imam krila…

Hidriranje

16 siječanj 2008

Vratio sam se! Odagnite tugu i strah. Izbivao sam neko vrijeme jer sam prisustvovao pročišćavanju svoje vodoinstalaterske duše. To je jedna vjekovima stara tradicija po kojoj istinski vodoinstalateri početkom svake godine moraju poći na svoje izvorište ne bi li očistili dušu od demona.

Tako sam i ja ove godine pošao na izvorište sveg života uopće da pronađem sebe. Ponovno! Ne smijem puno o tome ni pisati jer klan slobodnih vodoinstalatera čuva vješto svoje postojanje, a kamoli djelovanje. Samim ovim postom riskiram svoje postojanje.

No, mogu vam reći kako otprilike izgleda ritual čišćenja. U potpunoj tajnosti svakog trećeg ponedjeljka svake nove godine u nama vodoinstalaterima se probudi neki poriv da se odreknemo svojih loših otpadnih voda i da uzmemo nove svježe vode. Jer voda je, kao što vjerujem da znate, život! Sve je voda – voda je sve! Iz vode smo izašli i u vodu se vraćamo!

Mi, vodoinstalateri, tako odlazimo na naše najveće svetište i mjesto odakle je život "potekao". To je svetište Sv. Marka Zdenca i njegovu lokaciju vam ne mogu reći jer se za to umire. Tamo se okupljaju svi čuvari života kojima je povjereno da čuvaju vode koje nam život znače. Nas nekoliko stotina iz cijelog svijeta. Svi ostali vodoinstalateri koje znate su samo fušari! Ništa više! Čovjek može naučiti popravljati cijevi i time dobiti titulu majstora vodoinstalatera, ali to nisu pravi vodoinstalateri.

Tada, na svetištu, pristupam procesu duhovnog pročišćenja. Spuštam se u tamni i duboki zdenac gdje u potpunoj tišini meditiram nekoliko dana potpuno gol. Molim onoga što gura valove vjekovima snage za kroćenje svojih kliješta, tražim moć da krotim vode pitke i da uspješno tjeram otpadne vode, tražim oprost za sve vode koje sam prolio…

Ovo mi je do sada bio četvrti posjet izvoru života i možda najintenzivniji. Zbog ovoga što radim već neko izvjesno vrijeme moji tokovi su oslabjeli, ali i dalje kroz moje žile teku rijeke vječite. I dalje sam čuvar života, krotitelj vode. I dalje sam vodoinstalater. Te ću vas za kraj ovakav prosvijetljen blagosloviti riječima dihtali vam spojevi i dehidrirali vam dušmani!

P.s.

Zamolio sam glavnog majstora vodoinstalatera za dopuštenje da vam opišem malo više naš svijet vodoinstalatera koji postoji od onog trena otkad je u vodi život nastao. Držite palčeve da će dozvoliti jer to što vam mogu napisati je ogromno. Veće od svih vjera koje poznajete. Neke stvari su opasne, ali vjerujem da ljudi imaju pravo znati…


Moj novi post je samo jedan dio priče...

10 siječanj 2008

moj novi post je zapravo ovdje!

Moja dobra blog prijateljica Anita je nema dugo pokrenula akciju "Pišem ti priču" na koju sam se ja odazvao i napisao svoj dio koji zasigurno neće biti posljednji. Pa ako ikoga zanima moj novi post neka klikne na link i pogleda u komentare jer tamo se moj tekst nalazi. Toliko za sada! I naravno, ako netko želi sudjelovati u stvaranju ove priče neka se slobodno uključi.

Pijan čovjek

07 siječanj 2008

Pijan čovjek kupio psa. Psa da mu pravi društvo kad su već svi ostali digli ruke od njega. No pas je pobjegao već sljedećeg dana. Nije bio vezan, a ograda neurednog dvorišta je bila uništena i puna rupa. Malo i blesavo kuče je tako šmugnulo kroz ogradu na cestu i pobjeglo tko zna kamo.

Pijan čovjek nije žalio za psom. S vremenom je potpuno oguglao na sve čovjeku poznate emocije. Pijan čovjek je žalio za novcem kojeg je dao za tog psa.

Pijan čovjek je živio sam. Sa nikim drugim ne bi niti znao živjeti. Sve one koje je volio je uspio otjerati od sebe. Žene, braću i sve one kojima je stalo do njega. Prijatelje je imao samo kada bi imao neke novce, kada bi novaca nestalo nestali bi i prijatelji.

Pijan čovjek nije želio prijatelje. Pijan čovjek je želio biti sam i pijan jer samo pijan može zaboraviti na svijet koji ga okružuje. Svijet koji nije bio po njegovoj mjeri.

Pijan čovjek je teško obolio zbog svog neurednog načina života. Jedan od zalutalih susjeda ga je odveo do liječnika koji mu je rekao da mora prestati piti ili će umrijeti skoro. Pijani čovjek ga nije poslušao. Znao je da će umrijeti ionako, pa čemu onda trud.

I uistinu pijan čovjek je preminuo uskoro. Našli su ga tek nakon nekoliko tjedana sasvim slučajno. Na pogreb mu je došao brat i još nekoliko ljudi. Više iz pristojnosti. Slijedeći dan na grobu mu je sjedio pas. Bio to onaj njegov ili ne, na grobu mu je sjedio pas.

Inventura

03 siječanj 2008

Prvi post ove godine. Prvi moj post ove godine! Nakon što sam neko vrijeme izbjegavao računalo, svemrežje i ostale elektroničke naprave o kojima sam zamalo ovisan počeo sam opet sa radnom godinom i samim time se odlučio vratiti u blogosferu. Za početak poželio bih svim čitačima dobre volje sve najbolje u novoj, već započetoj, godini.

Možda ste negdje čuli da sam blagdane proveo u pritvoru. To je sasvim netočno! Uvjeravam vas da je optužba za javno remećenje reda i mira iskazivanjem svog spolovila na neprimjeren način krajnje neutemeljena te da sam sve uspio izgladiti bez privatne tužbe nakon samo nekoliko sati u postaji. Dapače, sredio sam si nekoliko nastupa u ovoj godini.

Novu sam dočekao trijezan i pomalo razočaran. Društvo je bilo sasvim u redu, hrane i alkohola je bilo u izobilju, čak je bilo i soka za slaganje, Dona, ali nekako se nisam mogao do kraja opustiti uz najveće hitove Tošeta. Oba dva! Iz nepoznatog razloga diđej sumnjive spolne orijentacije je ustrajao na pokojnom Todoru te je doček, usudio bih se reći, neslavno propao. Ali, opet… Bolje i to nego da sam bio doma!

Božić sam slavio neočekivano mirno. Bez alkohola i petardi, ali sa puno mesa. Nisam baš praktični vjernik. Bila je tu i jedna ženska osoba, ali na njen zahtjev o njoj ne smijem pisati (Vesna Pisarović). No između Božića i Nove godine sam napokon uspio realizirati jedan mali nenamjenski gotovinski kredit te sam napokon pošteno opremio svoje potkrovlje. Dopizdio mi je minimalizam! 60-ak kvadrata prostora i samo jedna fotelja i tv.

To je uglavnom to! Nema se što dodati. Nekako sam preživio blagdane i blagdansku depresiju koja me morila. U jednom trenu sam se čak i poželio objesiti, ali štrik mi je bio vani u šupi, a bilo je hladno… Jučer sam na svoj zahtjev ponovno počeo raditi jer mi je bilo dosadno i baš ovih trenutaka radim inventuru koja će čini mi se potrajati još nekoliko dana. Ma što je to zapravo?! Još samo 800 stavki…

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se