|
Ponekad osjetim šapat na svom vratu,
tik do uha, posve tih u svom prozirnom lutanju, toliko tih da bi ga prozvala nestvarnim da nije naježene kože kojim prolazi sklopim oči u očekivanju dodira pa ga ne dočekam, okrenem glavu preko ramena shvatim da te ipak nema.. samo ova maglica čežnje skupljena u grudima koja se obavija oko mene poput zmije koja nudi lažna obećanja. nema te..više. šapćem u mrtvu zoru mrtvu molitvu, moleći se da shvatiš. pa da mi se vratiš kako bi nastavili tamo gdje smo stali. |
| < | studeni, 2010 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
