Veliki tajni plan s velikim ciljem

utorak, 23.08.2016.

72. OSLOBOĐENJE - RESTORAN U PREDGRAĐU

"Kuuukuuuc!" vrgolasto otpjeva uz zločesto skupljene oči.
"Viiidiiim teee", doda vadeći križ.
Pero je od nemoćne žrtve postao onaj kojega se drugi boje što mu daje osjećaj važnosti koji ga gura u tamu. Je li neprimjerena opuštena zabava u strahotama reakcija na stravu i šokove koje smo preživjeli, ili duboko skrivena dimenzija njegovog karaktera koja dosad nije isplivala?
"Ništa nisam skrivio, smilujte mi se", tiho, uplašenim previsokim glasom izgovori kuhar-ljudožder.
"Nisi, nisi, mileni. Dođi tu, svome Peri. Polaaako, tako da te Pero dobro vidi. I stavi rukice na glavu. Haaajdeee", lukavo će Pero.
Uplašeni mladi bucmasti kuhar istupi iz skrovišta s rukama iznad glave. Oči mu suzne, a lice prepuno straha.
"Nemojte me ubiti. Ništa nisam skrivio. Ja samo kuham", zavapi.
"Ma, znamo, znamo da ti nisi jedan od onih tamo zločestih jel' taaakooo? Nitko ti ništa neće. Dođi lijepo tu, pa ćeš kuhati za svoga Peru", milozvučno nastavi.
"Skuhat ću štogod poželite", tiho izusti jadničak, obriše suze i malo se opusti.
"Ispeći ćeš srneći but koji si počeo spremati, jel tako?"
"Može, naravno, a sigurno mi nećete učiniti ništa?"
"Ma što bih ti učinio? Vidi kako imaš lijepe okrugle obrašćiće. Ispeći ćeš but tako da bude fin, jako fin, da se topi pod Perinim nepcima. Znaš li ti to?"
"Znam", odvrati kuhar.
Norman i ja uđemo u kuhinju.
"Ispeci taj but..." mirno kaže Norman sjedajući na stolac "...i požuri."
Kuhar se uzvrpolji. "Ali, to će potrajati, ne može odmah biti gotovo", uzrujano će on.
Norman ga pogleda i lagano nakrivi glavu jasno mu dajući na znanje da mu se ne sviđa to što je čuo.
"Onda smisli kako ćeš nas brže nahraniti. Nismo došli čekati", odreže Pero ozbiljnim tonom.
"Da ga narežem na šnitice i ispečem na naglo?"
"Previše pričaš, premalo radiš, dečko", nezadovoljno primijeti Norman "...ali, ima lijeka i za to."
Kuhar shvati da nije vrijeme za priču, nemirno pođe prema radnoj ploči, lijevom rukom uzme luk, a desnom posegne za nožem sa zida. Pero trgne križ i zarije mu ga duboko između želuca i grudi.
"No, no, mileni - nismo se tako dogovorili", nježno će mu Pero na uho.
"Ali, rekli ste... obećali... kuhati za vas..." zahropće kuhar.
"Kuhati, kuhati, ali ne tako velikim nožićem, neee?" smiješeći se objasni Pero.
"Luk... narezati... sam htio..." istisne kuhar, stropošta se na tlo i ostane ležati u bijeloj kuharskoj odjeći natopljenoj krvlju.