blog :: arhiv :: o nama :: ostalo
27.10.2009., utorak
Ritam života u Gavelli
Nakon dugo vremena nedolaska, dobro se ponovno vratiti u gradsko dramsko kazalište Gavellu i ponovno se uključiti u pozornička događanja koja se odvijaju na tamošnjim daskama. Jer, dobrim prijateljima, čovjek se uvijek rado vrati.

Ovoga puta razlog dolaska nije bila kakva izvedba Gavellinog ansambla, već gostovanje plesnog studija Step by Step i njihov projekt nazvan Ritam života. Radi se o nizu plesnih točaka, koje u sebi objedinjuju najrazličitije žanrove – tango, charleston, swing i, naravno, pravi irski step. Plesovi kao točke u nizu priča kojima tri djevojke, njihova majka i baka prepričavaju svoja sjećanja i doživljaje u životu. I upravo spoj tih malenih sekvenci pokazuje kako bi ples zaista mogao biti ritam života.

Fotografija: Večernji list

Najdojmljiviji dio, a i onaj s najviše ovacija na kraju, bila je točka u kojoj se izveo irski step. Uz energično kuckanje po kazališnim daskama, izmjena ljubičaste i žute boje bila je pogodak. Pogotovo ukoliko je gledatelj sjedio na balkonu, gdje se jasno mogao vidjeti raspored i kretanje baš onakvi kakve bi nam priuštili izvorni irski steperi. Zatim, ples priče o Pepeljugi, bio je poseban jer je to najbolji prikaz kako pokreti mogu pratiti glazbu i pritom vrhunski dočarati atmosferu same pripovijesti. Oduzmemo li toj priči maske, dobit ćemo jednako dobru priču o djevojčici sa šibicama. Pariški tango je bio točno onakav kakav treba biti – emocionalan i energičan – dok je charleston svakako probudio neka druga vremena svojim pokretima i koracima.

Također, posebnom ovu predstavu čine i gostovanje glumice i pjevačice Jasne Bilušić, te glazbeni trio koji čine Vanja Lisak, Branko Ovčarić i Lea Bulić, a koji su svojim glazbenim točkama obogatili predstavu, te je stoga pedeset kuna, koliko je ulaznica koštala, svakako bilo premalo za cilj kojim se ona vodila, a to je donirati prikupljen novac udruzi Krijesnica za djecu oboljelu od malignih bolesti. I kada se ta predstava izvodi dvaput dnevno dva dana zaredom, može se reći kako je studio Step by Step utrošio energiju s veoma pohvalnim (ali i zahvalnim) ciljem.

Boris Dundović
komentari (1) :: ispis :: link :: 16:24
15.10.2009., četvrtak
Najavljujemo Dane Orisa!

U nizu tekstova arhitektonske tematike, ovom prilikom vas obavještavamo kako će se deveti po redu Dani Orisa održati 24. i 25. listopada u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, kao i prijašnjih godina. Sudeći po broju i imenima pozvanih arhitekata koji će predstavljati svoje najnovije projekte, ovo će biti izuzetno zanimljiva dva dana, gdje će ljubitelji dobre arhitekture moći sagledati dostignuća u tom polju svjetskim očima.

Boris Dundović
komentari (2) :: ispis :: link :: 19:18
04.10.2009., nedjelja
ČIP Talks - arhitektura na višem nivou
Rijetke su prilike kada se u Zagrebu, koji je i sam po sebi pun arhitektonskih čudesa, organizira simpozij, odnosno konferencija koja bi ugostila arhitekte iz čitavog svijeta. Osim već nadaleko poznatih Dana Orisa, prošle godine smo dobili još jedno događanje, koje je ove godine svojim drugim izdanjem postalo više nego poznato – to je ČIP Talks.

Nazvano po časopisu ČIP – Čovjek i prostor – ovo događanje se ove godine održavalo 2. i 3. listopada u prostorima Zagrebačkog kazališta mladih. Ugošćeni su mnogi uvaženi svjetski arhitekti koji su, osim što su govorili o vlastitim projektima, pažnju usmjerili i na neka od najvažnijih pitanja današnjice. Tako su se već prvi dan održali okrugli stolovi na teme Arhitektura i legislativa te Arhitektura i mediji. Tu je gostovao David Basulto, zaslužan za stranice ArchDaily o kojima smo već pisali. Osim njega, razgovarali su Helena Paver Njirić, Ljubomir Miščević, Hans Ibelings i mnogi drugi.

Fabio Gramazio, Švicarska

Drugi dan je, vjerojatno zato što je bila subota, bio mnogo življi, što se moglo vidjeti po količini mjesta koja su bila popunjena. Za početak, za okrugli stol su sjeli Toma Plejić i Lea Pelivan (Studio Up), Dražen Pejković, Ivo Ora i Dražen Rupnik. Vodili su raspravu koja se temeljila na nedavno dovršen stambeni kompleks u Splitu, a koji danas ne bi bilo moguće niti predložiti kao projekt, jer se kosi sa suvremenim zakonskim normama u Hrvatskoj. Tijekom razgovora mogla se osjetiti iznimna povezanost sudionika, kao i usklađenost zamisli pojedinca i njegove radne okoline. Za vrijeme predavanja Transsolar, doživjeli smo nekoliko problema tehničke prirode, koji su ubrzo otklonjeni, pa smo se mogli prebaciti na predavanje Fabija Gramazija iz Züricha. On i Matthias Kohler su asistenti na ciriškom fakultetu, a njihov način rada je poseban jer studente uče kako isprogramirati robote da grade određene vizualnosti na zidnoj plohi, što može dati zadivljujuć rezultat. Tako nastaju zidovi koji rotiranjem i rezanjem građevnog materijala (bila to cigla ili drvo) poprimaju različite zanimljive oblike.

Izložba Helene Paver Njirić

Također, nakon iznimne Sissil Morseth Gromholt (PUSHAK, Norveška), koja je pričala o nagrađenim projektima svoga studija, veoma posebno predavanje bilo je ono Mauricija Peza i Sofije von Ellrichshausen. Njhov ured iz Buenos Airesa u Čileu bavio se raznim projektima, od paviljona, preko kuća do umjetničkih projekata. Moramo naglasiti kako je dovesti taj tandem na ČIP Talks za ovu godinu bio pun pogodak, što se vidjelo i po oduševljenju publike viđenim i odslušanim. Mark Lee iz SAD-a je također predstavio svoje projekte, a zatim je na red došla Carme Pinós, koja je svojom karizmatičnošću oduševila publiku za sam kraj.

Izložba i kraj simpozija

Za kraj je otvorena izložba Helene Paver Njirić, a gosti su pozvani na završni tulum.

Boris Dundović
komentari (3) :: ispis :: link :: 00:08

< listopad, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

"Velika očekivanja" su blog koji se bavi književnošću, kazalištem, umjetnošću, arhitekturom, filmom, glazbom, a ponekad zađe i u svijet mode. Ukratko, bavi se zanimljivostima u kulturi koju pokušava, uvijek u nekim drugačijim oblicima, prenijeti na čitatelja.


Naslov je preuzet s poznatog romana Charlesa Dickensa, kako bi najbolje opisao potragu za umjetnosti u kulturi te britkost stila kojim je ovaj blog pisan. Naravno, to je samo mišljenje šestorice ljudi koji su ga pokrenuli, a na vama je, čitatelji, da procijenite naše i nadodajete vlastite kritike.

E-mail redakcije:
velikaocekivanja@gmail.com


Dizajn: Vjetrovito
Fotografije: Boris
Copyright © 2007-2009, Velika očekivanja
Arhiv
Ovdje su izlistani svi prethodni brojevi Velikih očekivanja, od prvoga prema prošlomjesečnom. Naslovnica pojedinog broja ujedno je i poveznica s njim na stranicama.























































































































































































Naslovnice za određeni mjesec nastaju krajem tog mjeseca kako bismo što bolje bili u tijeku s kulturnim događanjima.
O nama
Boris
Minimalizam je filozofija današnjice, te se prema tomu orijentiram. Volim kada je u malo toga, malo slika, malo riječi, i malo varijacija izrečeno jednako dostojno nešto što bi se u proteklim stoljećima velikodušno izricalo. Naravno, ukoliko nešto pripada tom vremenu, pokušavam se i ja prebaciti. No, prostornost, funkcionalnost i ugođaj je ono što me trenutačno okružuje i teško je mašto prebaciti u neke druge sfere. Ritmovi koji se lagodno ponavljaju, riječi koje plove u zraku, nebo, svjetlost i voda.

DsK
Pohlepno stvorenje s autističnim ukusom. Skoro sve prolazi. Etno muzika. Knjige za samopomoć. Filmovi sa zgodnim glumcima. Bez predrasuda i ovisnički uporno, ja konzumiram konzumiram konzumiram, vječno u potrazi za nečim što će mi učvrstiti vjeru u modernu kulturu. Kriteriji su mi visoki, ali svemu dajem šansu.
Uvijek nosim dva mp3 playera sa sobom. Za svaki slučaj. Ako jedan crkne.

darksoul
Budući da je na ovom blogu u trendu biti u nečemu izgubljen, ja eto biram biti izgubljena u prijevodu te stranim jezicima. Uživam u knjigama, maštovito i bogato konstruiranim rečenicama, novim stvarnostima koje mi nudi literarni svijet, likovima čiji identitet mogu preuzeti i u tuđim životima koje kroz knjige mogu voditi. Dakle, iz svega navedenog moguće je izvesti slijedeći zaključak – sanjar vulgaris. Ne, nije loše, još je gore od toga... Poprilično izbirljiva, izbjegavat ću klasične ljubiće i krvave krimiće, kao i neuvjerljive fantasy stvarnosti, a oduševljavati se knjigama o krizama ličnosti i potragama svake vrste. U skladu sa svojom melankoličnom ličnosti u pitanjima glazbe često ću posegnuti za klasikom, jazzom i lagano tužnjikavim tonovima. No, ni rokersko-metalna prošlost nije za odbaciti. Na sva usta hvalim Salvadora Dalija, Hermana Hessea, Amelie i sve što je zeleno (osim brokule). Kazalište pohodim vrlo često, najčešće su mi postaje Kerempuh i Gavella, znadoh zalutati i u Itd, dok Komediju elegantno zaobilazim jer ne volim mjuzikle (sniffam i na opere).

lugh
izgubljenog više u glazbi nego u filmovima i knjigama, možete me pronaći rano ujutro u jednom od gradskih tramvaja kako stojim do prozora i sa slušalicama u ušima na kojima svira nešto lagano /indie lo-fi, downtempo, nešto alternativno/ gledam u ljude na ulici, a nešto rijeđe /ali uopće ne rijetko/ pred kraj dana odem s društvom u kazalište. što se tiče filmova, opsjednut sam sa svime što ima veze sa "sundance film festivalom". knjige koje volim su neobavezna beletristika, jer mi je važnije kako je knjiga napisana od radnje koja se u njoj odvija. ne idem u muzeje ako ne ide hrpa ljudi sa mnom, jer su mi dosadni. s druge strane, ulaznicu za dobru izložbu fotografija kupim bez razmišljanja.

thora
last.fm+golema šalica vrućeg jacobsa s mlijekom i vanilijom i puno šećera(a može i caramel hot chocolate iz starbucksa, ovisi kaj vam je bliže :P)+zimsko predvečerje+debela topla deka+knjiga
and i'm yours.
^^

Moooi
Pohlepno kupujem monografije i pokušavam pronaći mjesto za njih na i onako pretrpanim policama. Slijepo obožavam sve što uključuje Roberta Doisneaua, Gaudíja, njemački ekspresionizam i španjolske uličice. Slušam Noir Desir, Lovage, većinom stari rock i Chopina prije spavanja. Čitam sve što mi padne pod ruku. I to bi uglavnom bilo to.

Ostalo
Na naslovnici blog.hr-a...

ČIP - 4. 10. 2009.
Serija postova o Berlinu - 9. 8. 2009.
Koncert Macy Gray - 28. 5. 2009.
Debakl ovogodišnjeg Cro-a-Portera - 21. 4. 2009.
Alicia Keys oduševila publiku u Zagrebu - 13. 10. 2008.
Kulturna događanja u Novom Zagrebu - 25. 6. 2008.
Turandot u Gavelli - 1. 5. 2008.
Cro a Porter - 6. 4. 2008.
O Doris Lessing - 14. 10. 2007.
Veliki Gatsby u ZeKaeMu - 29. 9. 2007.
Sziget Festival pa Budimpešta - 20. 8. 2008.


Velika očekivanja on Facebook



Knjižare i nakladnici
Ovo je popis najvažnijih hrvatskih knjižara i nakladnika koji imaju svoje internetske stranice: Algoritam :: AGM :: Bulaja :: Celeber :: Ceres :: Disput :: Durieux :: Ex libris :: Fraktura :: Hena com :: Jesenski i Turk :: Katarina Zrinski :: Matica hrvatska :: Meandar :: Moderna vremena :: Mozaik knjiga :: Naklada Ljevak :: Naklada OceanMore :: Planetopija :: Profil :: Školska knjiga :: VBZ :: Vuković & Runjić :: Zagrebačka stvarnost

Popis internetskih stranica engleskih knjižara: Bloomsbury :: Penguin :: Books at Random House :: Random House :: Transworld Publishers :: Vintage


Kazališta
Popis internetskih stranica nekih hrvatskih kazališta i nekoliko zgodnih informativnih linkova za ljubitelje života na daskama:
HNK Zagreb :: HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka :: HNK Split :: HNK Osijek :: HNK Varaždin :: Gavella :: Teatar EXIT :: Kerempuh :: Komedija :: Teatar &TD :: ZKM :: HKD teatar Rijeka
GKM Split :: HKK Zadar
Teatar.hr :: Planet Actors

E-mailovi:
Boris
DsK
Darksoul
Lugh
Thora
Moooi
27.10.2009., utorak
Ritam života u Gavelli
Nakon dugo vremena nedolaska, dobro se ponovno vratiti u gradsko dramsko kazalište Gavellu i ponovno se uključiti u pozornička događanja koja se odvijaju na tamošnjim daskama. Jer, dobrim prijateljima, čovjek se uvijek rado vrati.

Ovoga puta razlog dolaska nije bila kakva izvedba Gavellinog ansambla, već gostovanje plesnog studija Step by Step i njihov projekt nazvan Ritam života. Radi se o nizu plesnih točaka, koje u sebi objedinjuju najrazličitije žanrove – tango, charleston, swing i, naravno, pravi irski step. Plesovi kao točke u nizu priča kojima tri djevojke, njihova majka i baka prepričavaju svoja sjećanja i doživljaje u životu. I upravo spoj tih malenih sekvenci pokazuje kako bi ples zaista mogao biti ritam života.

Fotografija: Večernji list

Najdojmljiviji dio, a i onaj s najviše ovacija na kraju, bila je točka u kojoj se izveo irski step. Uz energično kuckanje po kazališnim daskama, izmjena ljubičaste i žute boje bila je pogodak. Pogotovo ukoliko je gledatelj sjedio na balkonu, gdje se jasno mogao vidjeti raspored i kretanje baš onakvi kakve bi nam priuštili izvorni irski steperi. Zatim, ples priče o Pepeljugi, bio je poseban jer je to najbolji prikaz kako pokreti mogu pratiti glazbu i pritom vrhunski dočarati atmosferu same pripovijesti. Oduzmemo li toj priči maske, dobit ćemo jednako dobru priču o djevojčici sa šibicama. Pariški tango je bio točno onakav kakav treba biti – emocionalan i energičan – dok je charleston svakako probudio neka druga vremena svojim pokretima i koracima.

Također, posebnom ovu predstavu čine i gostovanje glumice i pjevačice Jasne Bilušić, te glazbeni trio koji čine Vanja Lisak, Branko Ovčarić i Lea Bulić, a koji su svojim glazbenim točkama obogatili predstavu, te je stoga pedeset kuna, koliko je ulaznica koštala, svakako bilo premalo za cilj kojim se ona vodila, a to je donirati prikupljen novac udruzi Krijesnica za djecu oboljelu od malignih bolesti. I kada se ta predstava izvodi dvaput dnevno dva dana zaredom, može se reći kako je studio Step by Step utrošio energiju s veoma pohvalnim (ali i zahvalnim) ciljem.

Boris Dundović
komentari (1) :: ispis :: link :: 16:24
15.10.2009., četvrtak
Najavljujemo Dane Orisa!

U nizu tekstova arhitektonske tematike, ovom prilikom vas obavještavamo kako će se deveti po redu Dani Orisa održati 24. i 25. listopada u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, kao i prijašnjih godina. Sudeći po broju i imenima pozvanih arhitekata koji će predstavljati svoje najnovije projekte, ovo će biti izuzetno zanimljiva dva dana, gdje će ljubitelji dobre arhitekture moći sagledati dostignuća u tom polju svjetskim očima.

Boris Dundović
komentari (2) :: ispis :: link :: 19:18
04.10.2009., nedjelja
ČIP Talks - arhitektura na višem nivou
Rijetke su prilike kada se u Zagrebu, koji je i sam po sebi pun arhitektonskih čudesa, organizira simpozij, odnosno konferencija koja bi ugostila arhitekte iz čitavog svijeta. Osim već nadaleko poznatih Dana Orisa, prošle godine smo dobili još jedno događanje, koje je ove godine svojim drugim izdanjem postalo više nego poznato – to je ČIP Talks.

Nazvano po časopisu ČIP – Čovjek i prostor – ovo događanje se ove godine održavalo 2. i 3. listopada u prostorima Zagrebačkog kazališta mladih. Ugošćeni su mnogi uvaženi svjetski arhitekti koji su, osim što su govorili o vlastitim projektima, pažnju usmjerili i na neka od najvažnijih pitanja današnjice. Tako su se već prvi dan održali okrugli stolovi na teme Arhitektura i legislativa te Arhitektura i mediji. Tu je gostovao David Basulto, zaslužan za stranice ArchDaily o kojima smo već pisali. Osim njega, razgovarali su Helena Paver Njirić, Ljubomir Miščević, Hans Ibelings i mnogi drugi.

Fabio Gramazio, Švicarska

Drugi dan je, vjerojatno zato što je bila subota, bio mnogo življi, što se moglo vidjeti po količini mjesta koja su bila popunjena. Za početak, za okrugli stol su sjeli Toma Plejić i Lea Pelivan (Studio Up), Dražen Pejković, Ivo Ora i Dražen Rupnik. Vodili su raspravu koja se temeljila na nedavno dovršen stambeni kompleks u Splitu, a koji danas ne bi bilo moguće niti predložiti kao projekt, jer se kosi sa suvremenim zakonskim normama u Hrvatskoj. Tijekom razgovora mogla se osjetiti iznimna povezanost sudionika, kao i usklađenost zamisli pojedinca i njegove radne okoline. Za vrijeme predavanja Transsolar, doživjeli smo nekoliko problema tehničke prirode, koji su ubrzo otklonjeni, pa smo se mogli prebaciti na predavanje Fabija Gramazija iz Züricha. On i Matthias Kohler su asistenti na ciriškom fakultetu, a njihov način rada je poseban jer studente uče kako isprogramirati robote da grade određene vizualnosti na zidnoj plohi, što može dati zadivljujuć rezultat. Tako nastaju zidovi koji rotiranjem i rezanjem građevnog materijala (bila to cigla ili drvo) poprimaju različite zanimljive oblike.

Izložba Helene Paver Njirić

Također, nakon iznimne Sissil Morseth Gromholt (PUSHAK, Norveška), koja je pričala o nagrađenim projektima svoga studija, veoma posebno predavanje bilo je ono Mauricija Peza i Sofije von Ellrichshausen. Njhov ured iz Buenos Airesa u Čileu bavio se raznim projektima, od paviljona, preko kuća do umjetničkih projekata. Moramo naglasiti kako je dovesti taj tandem na ČIP Talks za ovu godinu bio pun pogodak, što se vidjelo i po oduševljenju publike viđenim i odslušanim. Mark Lee iz SAD-a je također predstavio svoje projekte, a zatim je na red došla Carme Pinós, koja je svojom karizmatičnošću oduševila publiku za sam kraj.

Izložba i kraj simpozija

Za kraj je otvorena izložba Helene Paver Njirić, a gosti su pozvani na završni tulum.

Boris Dundović
komentari (3) :: ispis :: link :: 00:08

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se