28. ožujka, to jest u subotu, to jest jučer je u Tvornici održan koncert "Live u živo" Darka Rundeka i Cargo Orkestra kojim su promovirali novi album "Live u Domu omladine". Rundek obožavatelj (ja) morao je biti tamo. Rundek obožavatelj (ja) je bio tamo. Rundek obožavatelj (ja) u istome je uživao. Doduše, ruku na srce, mogućnost da se Rundekovom vjernom slušatelju (meni) koncert ne svidi kretala se u rasponu od malene do nikakve, ponajprije zbog najave da će citiram - "svirati starije materijale iz svoje bogate karijere" - kraj citata. A što to konkretno znači, dame i gospodo? Značilo je i Haustorove stvari, ali i pjesme s recentnijih albuma, kao što su "Ruke" i "Mhm A-Ha Oh Yeah Da-Da", ali i neke druge zanimljive trenutke poput "Ljubav se ne trži" u Rundekovoj izvedbi, ukratko - izlet kroz cijelo stvaralaštvo. Usput budi rečeno, Darko Rundek i Tvornica imaju dugu povijest jer je upravo u toj dvorani Rundek održavao svoje antologijske koncerte.


Razmišljam o tome jel da ovo sve postavim da zvuči novinarski objektivno pa da navedem popis izvedenih pjesama kojeg se ne sjećam, ali bih ga možda i mogla posložiti u glavi i govorim o tome kakva je sama glazba ili da vam bezobrazno i bezobzirno samo podastrem (osim oduševljenja samom glazbom) triviju koja je cijelu stvar učinila tako šarmantnom. Odluka: dobit ćete malo i jednoga i drugoga, ići po sredini uvijek je najsigurnije, a u ovom bi slučaju izostaviti ijedno od toga bilo naprosto... šteta.


Započeli su "Enom", što je naravno naišlo na opće oduševljenje i odobravanje publike, uslijedili su hitovi poput "Apokalipsa", "Ruku", "Puta u sumrak", "Slick Senorite", "Makeda" i drugih, vjerojatno ne tim redoslijedom, ali oprostit ćete mi tu malu neprofesionalnost, morala sam istodobrno iskustveno poimati toliko mnogo stvari da će mi se dojmovi vjerojatno još neko vrijeme slijegati. Osim samog Rundeka, moram napomenuti da su me oborili s nogu Emmanuel Ferraz (trombon) ne samo sviračkim nego i plesnim sposobnostima (zanemarit ćemo to da se lingvist u meni divi tome kako je dobro svladao hrvatski), Igor Pavlica (truba) koji može pričati/pjevati brže nego itko koga sam dosad vidjela te Isabel i violina, sasvim neobičan je i lijep doživljaj i vidjeti taj način sviranja uživo, a ne samo čuti zvuk na snimci. Svi su naravno bili odlični, svatko pojednačno i kao tim, no ako moram nekoga izdvojiti (a uvijek se to mora, htjeli-ne htjeli), izdvajam gore navedene jer će mi zasigurno dugo ostati u sjećanju.


Na bis su, kako je uobičajeno, izlazili dva puta, a publika nije ostala uskraćena za svoje želje, poput "Šejna" ili "Šala od svile". Ono zbog čega je ovaj koncert bio poseban bilo je druženje s Rundekom i orkestrom koje je bilo organizirano nakon koncerta. Druženje s fanovima i potpisivanje albuma bilo je nažalost nešto što su neki propustili jer su se prepustili čaganju na Azru, Bajagu, Prljavce i druge budući da ih je koncert bacio u toliko dobro plesno raspoloženje da se nisu mogli suzdržati. Aha, obećala sam vam i triviju... Pa nadala sam se "Šalu od svile" i s tom mišlju u glavi ogrnula vrat svojim šalom od svile i čekala i čekala i dočekala pjesmu tek na drugom bisu. Što je bio idealan kraj koncerta, barem za mene.
Zato što ja moram prigovoriti, uvijek i svemu, moram reći da sam ostala uskraćena za svoje favorite poput "Helge" ili "La comedie des sens", priznajem da sam se naročito nadala "Helgi" i uživo doživljenom stihu "It was a long time ago when I was first in Berlin", ali nema veze to samo znači da Rundek, Cargo i ja imamo još neriješenih poslova i da ću morati i dalje hodati na koncerte dok ju ne čujem uživo. A teško će mi past...

Ukupna ocjena 8/10.

Pjevušeći "Bi' mogo da mogu", pozdravlja vas darksoul!

Fotografije: darksoul