Tijekom ove noći besplatnog upada u bilo koji muzej, odlučili smo prošvrljati Zagrebom i vidjeti što nam se u kojemu nudi. Išli smo sasvim spontano, odlučivši kako nećemo pratiti itinerar koji nam je određen na prospektu jer smo već u početku vidjeli kako neće biti moguće posjetiti svih 14 donjogradskih i 5 gornjogradskih galerija, muzeja, ateliera i paviljona.


Muzej Mimara

Ukoliko niste zainteresirani po tko zna koji put gledati stalni postav Muzeja Mimara (koji nipošto nije loš), izložba zanimljivog naziva Imaginarni svijet zagonetnih predmeta od bjelokosti, kosti i rožina vas zove da pogledate, kako piše, srednjovjekovne predmete iz hrvatskih muzejskih i crkvenih zbirki od 4. do 16. stoljeća. Predmeti su zanimljivi, pomno i pažljivo izrađeni, posjetitelja tjeraju da zastane pred njima i promatra.


Zastali smo i u predvorju, gdje je bila izložba Ivo Maroević – zrnca životnog mozaika i tamo su se mogle vidjeti i pročitati mnoge zanimljivosti vezane uz tog hrvatskog povjesničara umjetnosti, muzeologa i konzervatora. Osobno, za oko mi je zapeo izložak njegovog indeksa iz studentskih dana iz 1955. godine, koji zapravo nije previše drugačiji od ovih današnjih.


Moderna galerija

Ukoliko još niste, obavezno pogledajte u Modernoj galeriji izložbu Josipa Račića (otvorena je do 15. ožujka). Izlošci se sastoje od mnoštva slika, skica i crteža, kao i pisama (koja su najupečatljivija jer kad ih čitate, vidite da je, kako DsK kaže, i on bio student koji piše doma moleći „tateka“ da mu pošalje nešto novaca, no više o tomu u njenoj recenziji izložbe koja će biti uskoro).


Kroz galeriju su bili postavljeni i učenici V. gimnazije te Gimnazije Dubrovnik koji su posjetiteljima mogli objasniti i ispričati neke detalje iz umjetnikova života, što je veoma dobra ideja. Taj se projekt zove Pitaj učenika, a osim njih, posjetitelji su mogli pogledati film na temu njegova života, kao i slušati glazbu koja je savršeno pristajala izloženim slikama i skulpturama.


Umjetnički paviljon

Ovdje je pak bila sasvim drugačija izložba od prethodne. Također, mnoštvo slika, ali Milivoja Uzelca. Taj slikar je djelovao u prvoj polovini 20. stoljeća i svojim slobodnjačkim načinom predstavio svjetove koje drugi u to doba nisu, pune erotike i krvoločne estetike. Veoma uspjela izložba, po našim procjenama. Svakako ju pogledajte ukoliko već niste.


Također, bili smo upravo naletjeli na Ples na svili koji je izvela Nikolina Komljenović. Velika crvena traka svile je bila prebačena preko metalnih šipki u predvorju, a umjetnica se po njoj penjala, okretala, plesala i pravila raznorazne zanimljive figure, koje neodoljivo podsjećaju na pozadinu predstave San Ivanjske noći u Gavelli, no to nije ista žena.


Atelijer Meštrović

Sabijen u gotovo neznatnom kutku u Mletačkoj 8, Atelijer Meštrović u Zagrebu ove je noći prizvao mnoštvo posjetitelja. Upravo kada smo mi pristigli, glumci Dragan Despot i Belmondo Miliša su čitali tekstove iz njegovog romana i iz njegove drame.


Zadivljujuće je vidjeti prostor u kojem je neki umjetnik radio, kao i skulpture pometane po tomu, upravo kao kakav spomenik velikome geniju. Umjetnine su uglavnom glomazne, te su neke također izložene i u malenom atriju na koji se izlazi iz ateljea. Upravo ugodna atmosfera.


Hrvatski prirodoslovni muzej

Kad smo došli, vesela žena na štulama nas je pozivala unutra, a baklje su davale naznaku o tomu da se odvija program vezan uz vatru – dakako, bili su to žongleri koji su svojim humorom nasmijavali posjetitelje.


Dok je u prizemlju izložba sušenih i prešanih biljaka, na drugom su izlošci i instalacije vezane uz kitove i morske pse (tako da u jednom trenutku prolazite i kroz njihov probavni sustav, što je najzanimljiviji dio kata). Na sljedećem su kosti i preparirani izlošci kukaca, ptica i ponekih grabežljivaca.

Prošavši pokraj Muzeja za umjetnost i obrt, gdje je izložba Rembrandtovih grafika, vidjeli smo mnoštvo ljudi, a kako smo na toj izložbi već bili, nismo niti pomišljali na čekanje u tom redu. Ove su se godine organizatori zaista potrudili da posjetiteljima omoguće uživanje u umjetnosti i znanosti koliko ih je volja. Još samo da Gradski ured isto tako jednom godišnje organizira nešto s kazalištima, i bit ćemo presretni.

B. D.

Večeras, kao što vjerojatno i znate, je Noć muzeja. Više o programu pročitajte ovdje. Na Velikim očekivanjima uskoro očekujte izvještaje i recenzije izložbi koje smo posjetili, a za vas ćemo se potruditi posjetiti ih što više.

B. D.

U Muzeju za umjetnost i obrt je 9. prosinca otvorena izložba Rembrandtovih grafika. Stotinu i tri bakropisa pristiglo je iz Alte Galerie LMJ u suradnji s Landesmuseuom Joanneum iz Graza. Autorica ove izložbe je dr. Karin Leitner-Ruhe, koja je ujedno i kustosica Alte Galerie, ali i mnoštvom radova o ovom velikom umjetniku, a o izložbi veli da je posebna u tomu što se niti jedan umjetnik prije Rembrandta nije tako intenzivno bavio tehnikom bakropisa.

Izložba koja je na sebe privukla toliko zanimanje javnosti s pravom je to učinila, jer suradnja Graza i Zagreba je uzdigla hrvatsku kulturnu scenu mnogobrojnim izlošcima od kojih je svaki djelo umjetnika po kojemu se izložba i zove (a obično je praksa u Hrvatskoj nazvati izložbu po glavnom umjetniku, da posjetitelj tek kada dođe na nju shvati kako su od tog umjetnika samo dva izloška). Rembrandtovi bakropisi su vrhunski, neki su čak i dorađivani, pa stoga izložba nudi posjetitelju uvid u više stanja jedne grafike. Također, zanimljivi su i vodeni žigovi kojima su grafike označene, te popratni tekstovi koji posjetitelju pružaju cjelokupan uvid u način izrade, ali i vremena u kojemu je Rembrandt djelovao (ovdje moramo napomenuti kako su prve Rembrandtove grafike nastale već 1628. godine, kada se bakropis počeo primjenjivati prije samo stotinjak godina).


Tako posjetitelji u Zagrebu trenutačno mogu uživati u nekim od najpoznatijih Rembrandtovih grafika, kao što su "List za sto guldena" (koje je proglašeno najslavnijom grafikom ikada), "Faust", "Vjetrenjača", "Raspeće" i mnoštvo drugih. Devet je podrućja kojima se grafike bave: autoportreti, portreti, učenjaci, studije figure, prizori iz Starog i Novog zavjeta, profane "historije", žanrovski prizori i pejzaži, kao što veli autorica izložbe.


Izložba je otvorena do 15. veljače, pa ukoliko ju još uvijek niste posjetili, učinite to što prije.

B. D.

Ja sam osoba koja uvijek pročita knjigu koju uzme u ruke. Bez obzira koliko ona dosadna bila, svaki put sam se uspjela natjerati da ju pročitam do kraja. Ali, kada sam uzela «Sumrak» u ruke, nisam bila u stanju. Došla sam do pola i jednostavno stala jer nisam imala snage dalje čitati. I tako, kada je došao «Sumrak» u kina, moja prvotna želja bila je da odem u kino pogledati taj film da se dobro nasmijem.
No, kada sam pogledala film, nisam mogla prestati pričati o tome kako mi je dobar bio.


Najvjerojatnije bih, da me netko bio pitao bih li ga htjela gledati opet, samo uzela kutiju kokica u ruke i sjela na sredinu kina.

Radnja je smještena u gradić Forks u kojem svatko zna svakoga. Bella Swan (Kristen Stewart) je povučena djevojka koja se tek doselila u taj grad i dolazak joj nije prelako pao.
Prvi dan po dolasku u školu upoznaje prijateljsko lice, Erica (Justin Chon) (koji je meni, osobno, najdraži lik i zapamtit ću ga po onoj slavnoj rečenici «La Push. It's La Push!») koji će joj pokazati školu i upoznati ju s nekim ljudima.
Tu je dakako i Edward Cullen (Robert Pattinson) koji Belli odmah zapinje za oko, ali on je jedan od cool kids-a i njega se jednostavno gleda, ali ne i priča s njime. Ali ne bi to bilo to da Bella ne mora odmah prvi dan predavanja iz biologije sjediti na jednom jedinom praznom mjestu u predavaonici, a to je baš kod - Edwarda (vrlo neočekivano).

Kasnije se radnja komplicira kako se postepeno otkrivaju neke tajne vezane uz Cullenove (koje vam neću otkriti, ali sam sigurna da ih već i znate ;))


Od scena bih izdvojila onu gdje Cullenovi igraju baseball, a u pozadini svira Muse "Supermassive Black Hole". Ta scena je jednostavno nezaboravna i svi Muse-fanovi će teško odoljeti iskušenju da, barem tiho, ne zapjevaju.

U filmu ima... Akcije, romantike, komedije (pogotovo kada gledate face koje radi Edward, haha), fantastike... Uf, nema čega nema!
Film je rađen prema knjizi Stephenie Meyer, a režiser(ka) je Catherine Hardwicke (poznata po filmu "Thirteen"). Soundtrack (koji mi se izuzetno svidio) čine pjesme koje je skladao Carter Burwell i one poznatih izvođača koje je izabrala Alexandra Patsavas.

Jedine zamjerke na film (s moje strane) je da možda malo predugo traje. Neke scene su ipak malo previše otegnuli. I također mi se ne sviđa što nisu toliku pozornost pridali odnosu dvije obitelji u vječnom sukobu; Blackovih i Cullenovih. To je bilo od strane osobe koja nije pročitala knjigu.

A sa strane osobe koja je pročitala knjigu, citirala bih svoju prijateljicu: «Film kao film je dobar, ali film kao film koji je rađen prema knjizi je loš.»

Eto, to bi bilo to od mene :)
Nadam se da recenzija nije bila previše nečitljiva, ali molim vas da imate razumijevanja prema meni jer je ovo prva recenzija koju sam napisala.

Htjela bih zahvaliti članovima bloga Velika očekivanja, a posebno bih još zahvalila i Thori koja je bila pregovaratelj i DsK koja je velikodušno meni prepustila pisanje CIJELE recenzije. :)

Galatea