blog :: arhiv :: o nama :: ostalo
25.09.2008., četvrtak
coldplay
papp lászló arena, budimpešta
i could feel it go down.. you left the sweetest taste in my mouth. your silver lining the clouds.. oh and iiii, i wonder what it's all about..

coldplay je put napokon odveo malo dalje, u nama ipak samo šest sati vožnje udaljenu budimpeštu, što je stvorilo gotovo neizdrživu euforiju s obje strane. iako je koncert službeno trebao početi nešto malo iza 20 sati, već je pola sata prije unutrašnjost papp lászló arene bila prepuna. u redovima za piće ili ispred štanda s majicama, a i na wc-u moglo se uvijek naći nekoga tko već pjevuši ili fućka ooo iz pjesme viva la vida.

koncert je otvorio albert hammond jr., jedan od članova njujorške rock skupine the strokes, koji kao predgrupa prati coldplay na europskoj turneji. u europi prilično nepoznat, iako već ima dva samostalna albuma iza sebe, odlično je predstavio svoju glazbu kroz nekoliko jako dobrih pjesama (gfc, bargain of the century..) i uspio zaintrigirati tamošnju publiku.

preuzeto s www.coldplaying.com
coldplay je nastup započeo s life in technicolor, uvodnom pjesmom s njihovog novog albuma "viva la vida or death and all his friends" nakon čega je frontmen chris martin probao pozdraviti publiku na mađarskom te brzo ponovio na engleskom kako mu je drago što je došao i ispričao se zbog manjka komunikativnih vještina što se tiče mađarskog jezika. zatim je zaželio svima da se dobro provedu i nastavio s violet hill tijekom kojeg je dio publike koji je stajao bio jako efektno osvjetljen ljubičastim svjetlom. clocks su popratili poznati laseri poput onih iz glazbenog spota za istu pjesmu, a u vrhuncu lovers in japan koji je pratio komičan video u pozadini u publiku su se razletjeli papirnati flourescentni leptiri.

euforija i optimizam koji su zračili iz publike potaknuli su ih da se izgube među njima gdje je chris martin otpjevao the scientist, a will champion death will never conquer. uslijedio je energični povratak na pozornicu uz politik, a nakon još samo par pjesama pozdravili su se i odsvirali yellow na spontanom bisu koji je publika prizvala udarajući nogama po tribinama.

preuzeto s www.coldplaying.com
cijeli setlist izgleda otprilike ovako: 1. life in technicolor     2. violet hill     3. clocks     4. in my place     5. speed of sound     6. cemeteries of london     7. chinese sleep chant     8. 42     9. fix you     10. strawberry swing     11. god put a smile upon your face (techno verzija)     12. talk (samo dio, također techno verzija)     13. the hardest part (akustična verzija koju je chris martin samostalno izveo na klaviru)     14. postcards from far away (instrumental na klaviru izostavljen s novog albuma)     15. viva la vida     16. lost!     17. the scientist (akustična verzija)     18. death will never conquer (akustična izvedba willa championa; iako je pjesma izostavljena s albuma, može se preuzeti s njihove službene stranice ovdje)     19. viva la vida (remix kao kratka stanka)     20. politik     21. lovers in japan     22. death and all his friends     23. yellow (bis)     24. the escapist (outro koji je popratio publiku dok je napuštala dvoranu)

preuzeto s www.coldplaying.com
iako se setlist čini dosta bogat, sve se odvilo u trenu ostavivši stotine nezasitnih ušiju željnima još dobre glazbe, što je neke navelo da sami nedugo iza koncerta odrade vlastiti nastup u budimpeštanskom metrou (kako navodi last.fm). možemo samo budno čekati još jedan ovakav događaj jer nothing else compares..

lugh

fotografije: busybeeburns
komentari (6) :: ispis :: link :: 02:05
10.09.2008., srijeda
Conor Oberst & The Mystic Valley Band, SKUC Pauk

I woke up this morning... 'twas like 8 AM, in a broken bus, on a highway in fuckin' Austria or somewhere...


Eto, moglo se dogoditi da pun klub obožavatelja ostane razočaran i nesretan. A kad pomislim da smo se usudili prigovarati zbog dva sata odgađanja koncerta!


Photobucket
ovo je Conor. he's lookin' at you. show him some love.


No krenimo od početka. Pred kojih mjesec-dva Luku i mene obuzeo je teški delirij kad smo doznali da Conor Oberst i The Mystic Valley Band u sklopu turneje i promocije novog albuma 8. rujna dolaze u Zagreb. I tako smo kupili kartu, tjednima preslušavali nove stvari i... čekali. I dan je došao. Opsesiju smo u međuvremenu prenijeli na Thoru, svo troje se okupili u 19.30 (okej, okeeej, Luka i ja smo malko kasnili jer smo se pogubili oko studentskog doma... previše je tih paviljona!) i, kako to samo pravi štreberski fanovi znaju, pojavili se pred Paukom petnaestak minuta prije vremena najavljenog na plakatima. Što se ne radi jer se zna da svaki bolji koncert počinje bar sat vremena kasnije. Pojavile se se brzinski isprintane obavijesti: Koncert počinje approx. u 21.00. Aha. Pustili su nas u dvoranu tek oko 21.30, navodno zbog tehničkih problema vezanih uz onaj broken bus s početka priče. Ispričali su se jedno pet-šest puta. Pa smo im oprostili. (I možemo li, barem ovaj put, vjerovati da su rekli istinu? Jer ih volimo i super su i ne bi kasnili jer su čilali u backstageu ili se intoksicirali ili nešto slično, jelda? Tako je.)


Photobucket
Lukina fotka s koncerta. drsko i buntovno smo ignorirali naredbu da fotić pustimo u garderobi i ko pravi špijuni smo ga prošvercali unutra! yeah xP


Bilo kako bilo, dečki su bili sjajni. Dva i pol sata kašnjenja nadoknadili su s dva i pol sata svirke. S obzirom da nisu imali predgrupu, Conor nas je počastio s par starih hitova (First Day of My Life, Lua), neki članovi benda su malo solirali uz gitaru, a onda je uslijedilo- ne tvrdim sa sigurnošću, ali sam večer provela u potpunoj euforiji pa ćete mi oprostiti ako griješim- svih 12 pjesama s novog albuma. Nazvanog, vrlo inventivno, Conor Oberst. Ali hej, da sam ja genijalni tekstopisac koji stvara već 15tak godina, a počela sam s cca 13 i otad kritike za mene imaju samo riječi hvale, i ja bih nazvala album po sebi. Možda i više od jednog. DsK, part 7.

Ovdje moram uvrstiti malu opasku, prilično blasfemičnu za nekog tko inače uzdiže Obersta u zvijezde. Službeno priznajem, i možete me slobodno citirati, da me novi album malko razočarao. Bend je sjajan, tekstovi su fantastični kao i uvijek, ali... nešto fali. Ili je pak nečeg previše. Neke melodije nemaju kičmu; malko su monotone i previše međusobno slične, pa gube na prepoznatljivosti. Recimo, refren od Get-Well Cards ima iritantnu glazbenu podlogu, a Moab i Souled Out!!! sigurno nećete zapjevušiti kao što će se to vjerojatno dogoditi sa Sausalito ili NYC-Gone,Gone. Zadnji Oberstov album kojem bih dala punih pet zvjezdica je I'm Wide Awake, It's Morning; toliko je dobar da je nemoguće izdvojiti najbolju stvar. Možete eventualno imati nekoliko favorita, ali i taj će vam izbor teško pasti...


Photobucket
dječaci. primijetiti kako klavijaturist fleša seksi pogled preko ramena. :P

Ipak, ne budimo zli. The Mystic Valley Band je, barem na pozornici, i više nego dostojna zamjena za Bright Eyes. Energični su, apsolutno se unesu u svirku i ostavljaju dojam da žive samo za onu pjesmu koju izvode u danom trenutku. Znoje se, skaču i sopću. I penju na pianino. ^^ Highlight: Taylor Hollingsworth koji je briljirao na gitari, a usput cijelo vrijeme (eyes closed & mouth open) klatio glavom na sve strane i bio u nekom svom filmu... samo nismo htjeli pogađati je li ga u taj film unijela strast prema muzici ili hašiš. Nema vam druge nego to vidjeti uživo. Njegova mini biografija sa službene stranice benda je točna do zadnjeg slova: He was born. Then he played guitar. He hasn't died yet.

Živahnije stvari s albuma bile su popraćene mahnitanjem i skakutanjem publike; kudos to the guys za puštanje najjače stvari za kraj- fenomenalna energična izvedba I Don't Want To Die in a Hospital. Međutim, moji osobni favoriti- kako na albumu tako i na koncertu- su tri najsporije stvari. Conor je Cape Canaveral, Lenders in the Temple i Milk Thistle izveo tako sentimentalno i zaneseno da sad zaljubljeno vjerujem da su i njemu najdraže. I nema boljeg osjećaja nego uživo, udaljena samo 4-5 metara od čovjeka himself, čuti onaj čarobni stih 'I felt your poltergeist love like savannah heat.'

Nema.


DsK


Boomp3.com
spešl treat: dobra stara blues stvar (kako Conor reče, maybe you have another name for it, but blues is blues anywhere in the world, it's a universal emotion...) koju je nemoguće naći na netu jer je izvode samo uživo, pa sam malo prtljala po youtubeu i izvukla je. jupi!


komentari (10) :: ispis :: link :: 00:28

< rujan, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

"Velika očekivanja" su blog koji se bavi književnošću, kazalištem, umjetnošću, arhitekturom, filmom, glazbom, a ponekad zađe i u svijet mode. Ukratko, bavi se zanimljivostima u kulturi koju pokušava, uvijek u nekim drugačijim oblicima, prenijeti na čitatelja.


Naslov je preuzet s poznatog romana Charlesa Dickensa, kako bi najbolje opisao potragu za umjetnosti u kulturi te britkost stila kojim je ovaj blog pisan. Naravno, to je samo mišljenje šestorice ljudi koji su ga pokrenuli, a na vama je, čitatelji, da procijenite naše i nadodajete vlastite kritike.

E-mail redakcije:
velikaocekivanja@gmail.com


Dizajn: Vjetrovito
Fotografije: Boris
Copyright © 2007-2009, Velika očekivanja
Arhiv
Ovdje su izlistani svi prethodni brojevi Velikih očekivanja, od prvoga prema prošlomjesečnom. Naslovnica pojedinog broja ujedno je i poveznica s njim na stranicama.























































































































































































Naslovnice za određeni mjesec nastaju krajem tog mjeseca kako bismo što bolje bili u tijeku s kulturnim događanjima.
O nama
Boris
Minimalizam je filozofija današnjice, te se prema tomu orijentiram. Volim kada je u malo toga, malo slika, malo riječi, i malo varijacija izrečeno jednako dostojno nešto što bi se u proteklim stoljećima velikodušno izricalo. Naravno, ukoliko nešto pripada tom vremenu, pokušavam se i ja prebaciti. No, prostornost, funkcionalnost i ugođaj je ono što me trenutačno okružuje i teško je mašto prebaciti u neke druge sfere. Ritmovi koji se lagodno ponavljaju, riječi koje plove u zraku, nebo, svjetlost i voda.

DsK
Pohlepno stvorenje s autističnim ukusom. Skoro sve prolazi. Etno muzika. Knjige za samopomoć. Filmovi sa zgodnim glumcima. Bez predrasuda i ovisnički uporno, ja konzumiram konzumiram konzumiram, vječno u potrazi za nečim što će mi učvrstiti vjeru u modernu kulturu. Kriteriji su mi visoki, ali svemu dajem šansu.
Uvijek nosim dva mp3 playera sa sobom. Za svaki slučaj. Ako jedan crkne.

darksoul
Budući da je na ovom blogu u trendu biti u nečemu izgubljen, ja eto biram biti izgubljena u prijevodu te stranim jezicima. Uživam u knjigama, maštovito i bogato konstruiranim rečenicama, novim stvarnostima koje mi nudi literarni svijet, likovima čiji identitet mogu preuzeti i u tuđim životima koje kroz knjige mogu voditi. Dakle, iz svega navedenog moguće je izvesti slijedeći zaključak – sanjar vulgaris. Ne, nije loše, još je gore od toga... Poprilično izbirljiva, izbjegavat ću klasične ljubiće i krvave krimiće, kao i neuvjerljive fantasy stvarnosti, a oduševljavati se knjigama o krizama ličnosti i potragama svake vrste. U skladu sa svojom melankoličnom ličnosti u pitanjima glazbe često ću posegnuti za klasikom, jazzom i lagano tužnjikavim tonovima. No, ni rokersko-metalna prošlost nije za odbaciti. Na sva usta hvalim Salvadora Dalija, Hermana Hessea, Amelie i sve što je zeleno (osim brokule). Kazalište pohodim vrlo često, najčešće su mi postaje Kerempuh i Gavella, znadoh zalutati i u Itd, dok Komediju elegantno zaobilazim jer ne volim mjuzikle (sniffam i na opere).

lugh
izgubljenog više u glazbi nego u filmovima i knjigama, možete me pronaći rano ujutro u jednom od gradskih tramvaja kako stojim do prozora i sa slušalicama u ušima na kojima svira nešto lagano /indie lo-fi, downtempo, nešto alternativno/ gledam u ljude na ulici, a nešto rijeđe /ali uopće ne rijetko/ pred kraj dana odem s društvom u kazalište. što se tiče filmova, opsjednut sam sa svime što ima veze sa "sundance film festivalom". knjige koje volim su neobavezna beletristika, jer mi je važnije kako je knjiga napisana od radnje koja se u njoj odvija. ne idem u muzeje ako ne ide hrpa ljudi sa mnom, jer su mi dosadni. s druge strane, ulaznicu za dobru izložbu fotografija kupim bez razmišljanja.

thora
last.fm+golema šalica vrućeg jacobsa s mlijekom i vanilijom i puno šećera(a može i caramel hot chocolate iz starbucksa, ovisi kaj vam je bliže :P)+zimsko predvečerje+debela topla deka+knjiga
and i'm yours.
^^

Moooi
Pohlepno kupujem monografije i pokušavam pronaći mjesto za njih na i onako pretrpanim policama. Slijepo obožavam sve što uključuje Roberta Doisneaua, Gaudíja, njemački ekspresionizam i španjolske uličice. Slušam Noir Desir, Lovage, većinom stari rock i Chopina prije spavanja. Čitam sve što mi padne pod ruku. I to bi uglavnom bilo to.

Ostalo
Na naslovnici blog.hr-a...

ČIP - 4. 10. 2009.
Serija postova o Berlinu - 9. 8. 2009.
Koncert Macy Gray - 28. 5. 2009.
Debakl ovogodišnjeg Cro-a-Portera - 21. 4. 2009.
Alicia Keys oduševila publiku u Zagrebu - 13. 10. 2008.
Kulturna događanja u Novom Zagrebu - 25. 6. 2008.
Turandot u Gavelli - 1. 5. 2008.
Cro a Porter - 6. 4. 2008.
O Doris Lessing - 14. 10. 2007.
Veliki Gatsby u ZeKaeMu - 29. 9. 2007.
Sziget Festival pa Budimpešta - 20. 8. 2008.


Velika očekivanja on Facebook



Knjižare i nakladnici
Ovo je popis najvažnijih hrvatskih knjižara i nakladnika koji imaju svoje internetske stranice: Algoritam :: AGM :: Bulaja :: Celeber :: Ceres :: Disput :: Durieux :: Ex libris :: Fraktura :: Hena com :: Jesenski i Turk :: Katarina Zrinski :: Matica hrvatska :: Meandar :: Moderna vremena :: Mozaik knjiga :: Naklada Ljevak :: Naklada OceanMore :: Planetopija :: Profil :: Školska knjiga :: VBZ :: Vuković & Runjić :: Zagrebačka stvarnost

Popis internetskih stranica engleskih knjižara: Bloomsbury :: Penguin :: Books at Random House :: Random House :: Transworld Publishers :: Vintage


Kazališta
Popis internetskih stranica nekih hrvatskih kazališta i nekoliko zgodnih informativnih linkova za ljubitelje života na daskama:
HNK Zagreb :: HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka :: HNK Split :: HNK Osijek :: HNK Varaždin :: Gavella :: Teatar EXIT :: Kerempuh :: Komedija :: Teatar &TD :: ZKM :: HKD teatar Rijeka
GKM Split :: HKK Zadar
Teatar.hr :: Planet Actors

E-mailovi:
Boris
DsK
Darksoul
Lugh
Thora
Moooi
25.09.2008., četvrtak
coldplay
papp lászló arena, budimpešta
i could feel it go down.. you left the sweetest taste in my mouth. your silver lining the clouds.. oh and iiii, i wonder what it's all about..

coldplay je put napokon odveo malo dalje, u nama ipak samo šest sati vožnje udaljenu budimpeštu, što je stvorilo gotovo neizdrživu euforiju s obje strane. iako je koncert službeno trebao početi nešto malo iza 20 sati, već je pola sata prije unutrašnjost papp lászló arene bila prepuna. u redovima za piće ili ispred štanda s majicama, a i na wc-u moglo se uvijek naći nekoga tko već pjevuši ili fućka ooo iz pjesme viva la vida.

koncert je otvorio albert hammond jr., jedan od članova njujorške rock skupine the strokes, koji kao predgrupa prati coldplay na europskoj turneji. u europi prilično nepoznat, iako već ima dva samostalna albuma iza sebe, odlično je predstavio svoju glazbu kroz nekoliko jako dobrih pjesama (gfc, bargain of the century..) i uspio zaintrigirati tamošnju publiku.

preuzeto s www.coldplaying.com
coldplay je nastup započeo s life in technicolor, uvodnom pjesmom s njihovog novog albuma "viva la vida or death and all his friends" nakon čega je frontmen chris martin probao pozdraviti publiku na mađarskom te brzo ponovio na engleskom kako mu je drago što je došao i ispričao se zbog manjka komunikativnih vještina što se tiče mađarskog jezika. zatim je zaželio svima da se dobro provedu i nastavio s violet hill tijekom kojeg je dio publike koji je stajao bio jako efektno osvjetljen ljubičastim svjetlom. clocks su popratili poznati laseri poput onih iz glazbenog spota za istu pjesmu, a u vrhuncu lovers in japan koji je pratio komičan video u pozadini u publiku su se razletjeli papirnati flourescentni leptiri.

euforija i optimizam koji su zračili iz publike potaknuli su ih da se izgube među njima gdje je chris martin otpjevao the scientist, a will champion death will never conquer. uslijedio je energični povratak na pozornicu uz politik, a nakon još samo par pjesama pozdravili su se i odsvirali yellow na spontanom bisu koji je publika prizvala udarajući nogama po tribinama.

preuzeto s www.coldplaying.com
cijeli setlist izgleda otprilike ovako: 1. life in technicolor     2. violet hill     3. clocks     4. in my place     5. speed of sound     6. cemeteries of london     7. chinese sleep chant     8. 42     9. fix you     10. strawberry swing     11. god put a smile upon your face (techno verzija)     12. talk (samo dio, također techno verzija)     13. the hardest part (akustična verzija koju je chris martin samostalno izveo na klaviru)     14. postcards from far away (instrumental na klaviru izostavljen s novog albuma)     15. viva la vida     16. lost!     17. the scientist (akustična verzija)     18. death will never conquer (akustična izvedba willa championa; iako je pjesma izostavljena s albuma, može se preuzeti s njihove službene stranice ovdje)     19. viva la vida (remix kao kratka stanka)     20. politik     21. lovers in japan     22. death and all his friends     23. yellow (bis)     24. the escapist (outro koji je popratio publiku dok je napuštala dvoranu)

preuzeto s www.coldplaying.com
iako se setlist čini dosta bogat, sve se odvilo u trenu ostavivši stotine nezasitnih ušiju željnima još dobre glazbe, što je neke navelo da sami nedugo iza koncerta odrade vlastiti nastup u budimpeštanskom metrou (kako navodi last.fm). možemo samo budno čekati još jedan ovakav događaj jer nothing else compares..

lugh

fotografije: busybeeburns
komentari (6) :: ispis :: link :: 02:05
10.09.2008., srijeda
Conor Oberst & The Mystic Valley Band, SKUC Pauk

I woke up this morning... 'twas like 8 AM, in a broken bus, on a highway in fuckin' Austria or somewhere...


Eto, moglo se dogoditi da pun klub obožavatelja ostane razočaran i nesretan. A kad pomislim da smo se usudili prigovarati zbog dva sata odgađanja koncerta!


Photobucket
ovo je Conor. he's lookin' at you. show him some love.


No krenimo od početka. Pred kojih mjesec-dva Luku i mene obuzeo je teški delirij kad smo doznali da Conor Oberst i The Mystic Valley Band u sklopu turneje i promocije novog albuma 8. rujna dolaze u Zagreb. I tako smo kupili kartu, tjednima preslušavali nove stvari i... čekali. I dan je došao. Opsesiju smo u međuvremenu prenijeli na Thoru, svo troje se okupili u 19.30 (okej, okeeej, Luka i ja smo malko kasnili jer smo se pogubili oko studentskog doma... previše je tih paviljona!) i, kako to samo pravi štreberski fanovi znaju, pojavili se pred Paukom petnaestak minuta prije vremena najavljenog na plakatima. Što se ne radi jer se zna da svaki bolji koncert počinje bar sat vremena kasnije. Pojavile se se brzinski isprintane obavijesti: Koncert počinje approx. u 21.00. Aha. Pustili su nas u dvoranu tek oko 21.30, navodno zbog tehničkih problema vezanih uz onaj broken bus s početka priče. Ispričali su se jedno pet-šest puta. Pa smo im oprostili. (I možemo li, barem ovaj put, vjerovati da su rekli istinu? Jer ih volimo i super su i ne bi kasnili jer su čilali u backstageu ili se intoksicirali ili nešto slično, jelda? Tako je.)


Photobucket
Lukina fotka s koncerta. drsko i buntovno smo ignorirali naredbu da fotić pustimo u garderobi i ko pravi špijuni smo ga prošvercali unutra! yeah xP


Bilo kako bilo, dečki su bili sjajni. Dva i pol sata kašnjenja nadoknadili su s dva i pol sata svirke. S obzirom da nisu imali predgrupu, Conor nas je počastio s par starih hitova (First Day of My Life, Lua), neki članovi benda su malo solirali uz gitaru, a onda je uslijedilo- ne tvrdim sa sigurnošću, ali sam večer provela u potpunoj euforiji pa ćete mi oprostiti ako griješim- svih 12 pjesama s novog albuma. Nazvanog, vrlo inventivno, Conor Oberst. Ali hej, da sam ja genijalni tekstopisac koji stvara već 15tak godina, a počela sam s cca 13 i otad kritike za mene imaju samo riječi hvale, i ja bih nazvala album po sebi. Možda i više od jednog. DsK, part 7.

Ovdje moram uvrstiti malu opasku, prilično blasfemičnu za nekog tko inače uzdiže Obersta u zvijezde. Službeno priznajem, i možete me slobodno citirati, da me novi album malko razočarao. Bend je sjajan, tekstovi su fantastični kao i uvijek, ali... nešto fali. Ili je pak nečeg previše. Neke melodije nemaju kičmu; malko su monotone i previše međusobno slične, pa gube na prepoznatljivosti. Recimo, refren od Get-Well Cards ima iritantnu glazbenu podlogu, a Moab i Souled Out!!! sigurno nećete zapjevušiti kao što će se to vjerojatno dogoditi sa Sausalito ili NYC-Gone,Gone. Zadnji Oberstov album kojem bih dala punih pet zvjezdica je I'm Wide Awake, It's Morning; toliko je dobar da je nemoguće izdvojiti najbolju stvar. Možete eventualno imati nekoliko favorita, ali i taj će vam izbor teško pasti...


Photobucket
dječaci. primijetiti kako klavijaturist fleša seksi pogled preko ramena. :P

Ipak, ne budimo zli. The Mystic Valley Band je, barem na pozornici, i više nego dostojna zamjena za Bright Eyes. Energični su, apsolutno se unesu u svirku i ostavljaju dojam da žive samo za onu pjesmu koju izvode u danom trenutku. Znoje se, skaču i sopću. I penju na pianino. ^^ Highlight: Taylor Hollingsworth koji je briljirao na gitari, a usput cijelo vrijeme (eyes closed & mouth open) klatio glavom na sve strane i bio u nekom svom filmu... samo nismo htjeli pogađati je li ga u taj film unijela strast prema muzici ili hašiš. Nema vam druge nego to vidjeti uživo. Njegova mini biografija sa službene stranice benda je točna do zadnjeg slova: He was born. Then he played guitar. He hasn't died yet.

Živahnije stvari s albuma bile su popraćene mahnitanjem i skakutanjem publike; kudos to the guys za puštanje najjače stvari za kraj- fenomenalna energična izvedba I Don't Want To Die in a Hospital. Međutim, moji osobni favoriti- kako na albumu tako i na koncertu- su tri najsporije stvari. Conor je Cape Canaveral, Lenders in the Temple i Milk Thistle izveo tako sentimentalno i zaneseno da sad zaljubljeno vjerujem da su i njemu najdraže. I nema boljeg osjećaja nego uživo, udaljena samo 4-5 metara od čovjeka himself, čuti onaj čarobni stih 'I felt your poltergeist love like savannah heat.'

Nema.


DsK


Boomp3.com
spešl treat: dobra stara blues stvar (kako Conor reče, maybe you have another name for it, but blues is blues anywhere in the world, it's a universal emotion...) koju je nemoguće naći na netu jer je izvode samo uživo, pa sam malo prtljala po youtubeu i izvukla je. jupi!


komentari (10) :: ispis :: link :: 00:28

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se